Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: P-279/2024-108
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EČ, odvjetničke vježbenice u OD Rešetar & Partneri d.o.o. iz Osijeka, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 18. veljače 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati:
- preplaćeni, a nepriznati iznos od 12.785,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdob1je dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1, srpnja te godine;
- iznos razlike nedospjele glavnice kredita od 5.505,07 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;
- zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplaćenog anuiteta do 30. rujna 2015, godine u ukupnom iznosu od 3.730,06 EUR."
II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 5140030250-63000117147/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 28. travnja 2006. godine između Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tužene Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, kao Banke, i tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koji je potvrđen dana 5. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Antuna Novačića iz Orahovice, broj ovjere OU-101/2006, u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojima je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je po navedenom ugovoru promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, odnosno:
- dio odredbe čl. 2. koji glasi: "CHF … u protuvrijednosti Kuna prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita",
- dio odredbe čl. 3. st. 2. koji glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF",
- dio odredbe čl. 3. toč. 3. koji glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.",
- dio odredbe čl. 3. toč. 4. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.",
- dio odredbe čl. 4. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.",
- dio odredbe u čl. 25. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250-63000117147/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. travnja 2006. (list 527-536), zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita, i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, i to dio odredbe čl. 2. koji glasi: "CHF … u protuvrijednosti Kuna prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita"; dio odredbe čl. 3. st. 2. koji glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF";- dio odredbe čl. 3. toč. 3. koji glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."; dio odredbe čl. 3. toč. 4. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; dio odredbe čl. 4. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru."; dio odredbe u čl. 25. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.", te da se tuženiku naloži da tužitelju isplati novčani iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom vještačenju, kao i troškove postupka.
1.1. Nakon što je u prethodnom postupku provedeno knjigovodstveno - financijsko vještačenje tužitelj je podneskom od 12. listopada 2020. (list 428) specificirao kondemnatorni tužbeni zahtjev, na način da na ime razlika između konverzijom priznate preplate u visini od 10.884,34 kn i vještačenjem utvrđenog ukupnog iznosa preplate od 90.478,50 kn potražuje isplatu iznosa od 79.594,16 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. rujna 2015. pa do isplate, i to od dospjelosti svakog pojedinog iznosa, kao i isplatu iznosa od 11.028,09 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate, te za isplatom zakonske zatezne kamate od dospijeća mjesečnih iznos taksativno navedenih u toč. III specificiranog tužbenog zahtjeva pa do 29. rujna 2025., te iznosa od 11.028,09 kn na ime razlike nedospjele glavnice kredita prema Ugovoru o kreditu na dan 30. rujna 2015. i nedospjele glavnice kredita po konverziji, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi istaknuo prigovor zastare utužene tražbine te u bitnom naveo da iz tužbe proizlazi kako tužitelj navodi ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom te vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane ugovora o kreditu navedene odredbe zamijenile drugima, i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Drugim riječima, tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenje ovog postupka. Tuženik ističe da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu, kojim su konvertirali kredit sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN- 102/15, dalje ZIDZPK/15). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Odredbom čl. 19. b ZIDZPK/15 određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK/15 i sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu. ZIDZPK/15 je u pogledu presumirao nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništenost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredile sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi ugovora o kreditu nepoštenima, i posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je isto učinjeno ZIDZPK/15, prihvatom Izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, kojim se je upravo tužitelj usuglasio s ukupnim iznosom kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom (i radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem tog iznosa za namirenje anuitete po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavaca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc. Dodatno, tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa pa način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), to tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka. Naime, pravo koje traži ovom tužbom tužitelj je ostvario kroz konverziju kredita, na način da je suglasnošću volja ugovornih strana, kao posljedicu prisilnog propisa, sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu, a koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu ne postojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovom predmetu. Jer u čemu bi se sastojao pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe koja ne postoji, kao i tražiti povrat nečega, a koji povrat su ugovorne strane svojim sporazumom uredile na drugačiji i dopušten način. Kondemnatorni zahtjev je u potpunosti konzumiran prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Naime, upravo je iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos (kao i za sve iznose određene ZIDZPK/15, koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF) umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZPK/15, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih, ovdje parničnih, strana sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pritom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenoga tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu. U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30. rujna 2015. kao dan konverzije, nego i stanje glavnice izražene u HRK prije i poslije provedene konverzije. Sukladno navedenom, svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZPK/15 od strane tuženika. ZIDZPK/15 je bio predmetnom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, koji je rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. (NN- 39/17) potvrdio sukladnost istoga s Ustavom Republike Hrvatske. Uz ostalo, u navedenom rješenju se navodi kako se zakonodavac odlučio na ovakvu izvanrednu intervenciju s retroaktivnim učinkom i kako bi se smanjila opterećenost općinskih sudova radi postupaka koje su ili koje će pokrenuti potrošači. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio suglasnost ZIDZPK/15 s Ustavom Republike Hrvatske, kao sistemskog propisa kojim su obuhvaćeni svi potrošači korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF, usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZPK/15, za koji Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio suglasnost s Ustavom, odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama (pa time i tužitelju) da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna, prema navodima tužitelja. To bi naime značilo da je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 naložio konverziju nečega što ne postoji, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku povodom prijedloga za ocjenu sukladnosti ZIDZPK/15 s Ustavom Republike Hrvatske potvrdio ispravnost istoga. Radi svega navedenoga predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZIDZPK/15.
3. Presudom donesenom u prethodnom postupku, posl. br. 18 P-273/2022-6 od 11. studenoga 2022., sud je usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti citiranih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu br. 5140030250-63000117147/2006 od 28. travnja 2006., u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke (st. I izreke citirane presude), tužbeni zahtjev za isplatom preplate kredita u iznosu od 79.594,16 kn zbog primjene ništetnih odredbi ugovora (st. II izreke citirane presude) te zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate od dospijeća mjesečnih iznosa, taksativno navedenih u specificiranom tužbenom zahtjevu, pa do 29. rujna 2025. (st. III izreke citirane presude), dok je zahtjev za isplatom iznosa od 11.028,09 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate, sud kao neosnovan odbio (st. IV izreke citirane presude).
4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-2052/2022-3 od 14. ožujka 2024., potvrđena je prvostupanjska presuda u st. I izreke, kojom je usvojen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti citiranih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, te u st. IV izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 11.028,09 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. pa do isplate, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u st. II izreke gdje je tuženiku naloženo da tužitelju plati preplatu kredita u iznosu od 79.594,16 kn uslijed primjene ništetnih odredbi ugovora, u st. III izreke gdje je tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonske zatezne kamate od dospijeća mjesečnih iznosa, taksativno navedenih u specificiranom tužbenom zahtjevu, pa do 29. rujna 2025., te u st. V i VI u kojima je odlučeno o troškovima postupka, te je u tom ukidnom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovnom postupku sud je izveo dokaze čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu br. 5140030250-63000117147/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. travnja 2006. (list 527- 536, dalje Ugovor o kreditu), Aneksa uz Ugovor o kreditu br. 5140030250- 63000117147/2006 od 14. ožujka 2016. (list 12-13, dalje Aneks uz Ugovor), Izračuna konverzije kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku list (25-27), novim knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po drugom vještaku dr. sc. Josipu Poljaku, stalnom sudskom vještaku za financije, čitanjem pisanih očitovanja vještaka te saslušanjem vještaka.
6. Nakon provedenog novog knjigovodstveno - financijskog vještačenja tužitelj je, podneskom od 13. siječnja 2026., specificirao konačni tužbeni zahtjev, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove zahtjeva utvrđenje da su citirane ugovorne odredbe ništetne (st. I specificiranog tužbenog zahtjeva), te zahtjeva isplatu preplaćenog iznosa kredita u iznosu od 12.785,36 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate (st. II alineja 1. specificiranog tužbenog zahtjeva), razlike nedospjele glavnice kredita u iznosu od 5.505,07 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate (st. II. alineja 2. specificiranog tužbenog zahtjeva) te zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplaćenog anuiteta od dospjelosti do 30. rujna 2015. u ukupnom iznosu od 3.730,06 EUR (st. II. alineja 3. specificiranog tužbenog zahtjeva).
7. Sporno je da li je osnovan tuženikov prigovor zastare utužene tražbine za isplatom, da li je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti preplaćeni iznos kredita od 12.785,36 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 5.505,07 EUR na ime nedospjele glavnice, sa pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 3.730,06 EUR na ime zateznih kamata od dospjelosti na svakog pojedini mjesečni iznos anuiteta do 30. rujna 2015., te da li je zaključenjem Aneksa uz Ugovor, kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, položaj tužitelja kao korisnika kredita - potrošača u potpunosti izjednačen sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao temeljnog načela konverzije, utvrđenog odredbom čl. 19. b ZIDZPK/15.
8. Tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja nije osnovan. Naime, odredbom čl. 242. čl. 242. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, dalje ZOO) određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, dok je odredbom čl. 392. st. 1. istog Zakona propisano da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pokretanjem navedenog parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, a zastarijevanje individualnih restitucijskih zahtjeva počelo je teći iznova, i to od trenutka pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog sudu u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je prednik tužene povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranim odlukama banaka.
8.1. Identičan pravni stav zauzeo je Vrhovni sud RH u presudi posl. broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., u kojoj je istaknuto da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
8.2. Budući da je presuda Trgovačkog sudu u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu gdje je utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranim odlukama banaka, postala pravomoćna 13. lipnja 2014., tj. danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13, kojom je u tom dijelu potvrđena citirana presuda, a da je ista presuda Trgovačkog sudu u Zagrebu, u dijelu gdje je utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž- 6632/2017-10, kojom je u tom dijelu potvrđena citirana presuda, utvrđeno je da, s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom poštanskom pošiljkom 3. lipnja 2019., nije nastupila zastara utuženog potraživanja, niti u odnosu na isplatu preplate zbog promjenjive kamatne stope niti u odnosu na preplatu zbog ugovorne valute u CHF, budući da od pravomoćnosti citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno od 13. lipnja 2014., tj. od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13, te od 14. lipnja 2018., tj. od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-6632/2017-10, pa do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina.
9. U ponovnom postupku provedeno je novo knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Josipu Poljaku. Vještak je u vještačkom nalazu i mišljenju od 30. travnja 2025. naveo da je tužitelj tijekom otplate 111 anuiteta kredita (do konverzije u EUR) uplatio ukupno iznos od 63.104,87 CHF (glavnica 16.247,27 CHF + kamata 46.857,60 CHF) u protuvrijednosti u HRK obračunatim prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća anuiteta u ukupnom iznosu od 348.115,27 HRK. U slučaju da je kroz cijelo vrijeme otplate kredita prilikom preračuna mjesečnih anuiteta iz CHF u HRK primijenjen početni srednji tečaj tuženika važeći za CHF na dan stavljanja kredita u otplatu (1 CHF = 4,671315 HRK) tužitelj bi tijekom otplate kredita trebao uplatiti ukupno iznos od 294.782,73 HRK. Razlika između ukupno uplaćenog u odnosu na ukupno ugovorenog iznosi 53.332,55 HRK/ 7.078,45 EUR. Pritom više uplaćeno po anuitetima (preplaćeno) iznosi ukupno 55.727,77 HRK/ 7.396,35 EUR, a manje uplaćeno po anuitetima (potplaćeno) iznosi ukupno -2.395,23 HRK/-317,90 EUR. Nadalje, razlika anuiteta zbog promjene kamatne stope izračunata je kao razlika stvarno plaćenih anuiteta prema Otplatnom planu od 10. ožujka 2025. i ugovorenih anuiteta prema Otplatnom planu od 11. svibnja 2006. za svaki pojedini anuitet na dan dospijeća tijekom otplate kredita. U skladu s navedenim ukupna razlika anuiteta do konverzije kredita u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 8.037,77 CHF. Razlika zbog promjene kamatne stope u protuvrijednosti u HRK izračunata je tako da je ukupna razlika kamata u CHF pomnožena sa srednjim tečajem tuženika važećim za CHF na dan isplate kredita (1 CHF = 4,671315 HRK), što iznosi 37.546,96 HRK/ 4.983,34 EUR. U priloženom dokumentu Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. prikazan je učinak konverzije na iznos kredita isplaćen dana 11. svibnja 2006. te na dospjelu i preostalu glavnicu na dan konverzije kredita 30. rujna 2015. Predmetnim izračunom prikazan je i iznos preplate kao razlika neotplaćene glavnice u CHF-u i neotplaćene glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015., iskazana u kunama u iznosu od 10.884,34 HRK. Sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN- 102/2015) stanje neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF na dan 30. rujana 2015. iznosi 84.000,13 CHF, iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 55.402,72 EUR, te stoga razlika neotplaćene glavnice u CHF-u i neotplaćene glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015. iskazana u kunama iznosi 163.547,88 HRK, ukupno dospjele glavnice i redovne kamate u EUR po novom otplatnom planu iznose 45.283,22 EUR, dok ukupno uplaćeni iznos glavnice i redovne kamate u EUR iznosi 46.709,35 EUR, iz čega slijedi razlika više uplaćenog iznosa od 1.426,13 EUR, što u kunama po tečaju na dan 30. rujna 2015. iznosi 10.884,34 HRK. U tablici 6. prikazana je razlika glavnica kredita u HRK ovisno o primijenjenom tečaju za CHF. Razlika iznosa neotplaćene glavnice u CHF na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečajem tuženika važećim za CHF na dan konverzije u odnosu na iznos neotplaćene glavnice u CHF na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečajem tuženika važećim za CHF na dan isplate kredite (1 CHF = 4,671315 HRK) iznosi 205.025,86 HRK. Aneksom ugovora obračunata je razlika između iznosa neotplaćene glavnice u CHF-u (po tečaju dana konverzije) i neotplaćene glavnice u EUR (po tečaju dana konverzije) na dan 30. rujna 2015. te je izračunata u iznosu od 163.547,88 HRK. Dakle, utvrđeno je da bi preostala neotplaćena glavnica na dan konverzije iznosila 41.477,98 HRK manje da se valutna klauzula nije primjenjivala prilikom obračuna preostale neotplaćene glavnice preračunavanjem u hrvatske kune (HRK). Stanje neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF na dan 30. rujna 2015. iskazane u kunama (po tečaju na dan konverzije) iznosi 586.385,76 HRK/ 77.926,76 EUR, stanje neotplaćene (nedospjele) glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015. iskazane u kunama (po tečaju na dan konverzije) iznosi 422.837,88 HRK / 56.120,23 EUR, dok stanje neotplaćene (nedospjele) glavnice u CHF na dan 30. rujna 2015. iskazane u kunama (po tečaju na dan isplate kredita) iznosi 381.359,90 HRK / 50.615,16 EUR. Razlika neotplaćene glavnice u CHF-u (po tečaju na dan konverzije) i neotplaćene glavnice u CHF (po tečaju na dan isplate kredita) na dan 30. rujna 2015. iznosi 205.025,86 HRK/ 27.211,60 EUR, dok razlika neotplaćene glavnice u CHF-u (po tečaju na dan konverzije) i neotplaćene glavnice u EUR (po tečaju na dan konverzije) na dan 30. rujna 2015. iznosi 163.547,88 HRK/ 21.706,53 EUR. Rekapitulacija razlika iznosi 41.477,98 HRK/ 5.505,07 EUR. Konverzijom kredita na dan 30. rujna 2015. priznata je preplata u iznosu od 10.884,34 HRK/ 1.444,60 EUR te je za navedeni iznos umanjena ukupna preplata, dok preostali iznos preplate iznosi 121.473,15 HRK/ 16.122,36 EUR. Računajući zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena prema izračunu Hrvatske narodne banke, utvrđena zatezna kamata na dan 30. travnja 2025. na ukupan iznos preplate, umanjen za iznos priznat konverzijom, iznosi 73.736,15 HRK/ 9.786,47 EUR. Sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija kredita izvršena je sukladno metodologiji određenoj ZIDZPK/15.
9.1. U pisanom očitovanju od 18. kolovoza 2025. na podnesak tuženika od 1. srpnja 2025. vještak je dostavio izračun zakonske zatezne kamate do dana konverzije 30. rujna 2015. (list 823-824), koja ukupno iznose 5.161,74 EUR.
9.2. U pisanom očitovanju od 18. kolovoza 2025. na podnesak tuženika od 26. lipnja 2025. vještak je naveo da su na stranici 17. nalaza i mišljenja iskazani iznos preplate od 90.879,50 HRK/ 12.061,78 EUR, što predstavlja razliku nakon što se prebiju više uplaćeni iznosi po anuitetima s manje uplaćenim anuitetima zbog promjene tečaja (53.332,55 HRK/ 7.078,45) i zbog promjene kamatne stope (37.546,96 HRK/ 4.983,34 EUR). U predmetnom obračunu ukupne razlike vidljivo je da su kod 29 anuiteta (od 1 do 28 i 30 anuitet) umanjene razlike zbog nižeg tečaja valute CHF u odnosu na tečaj CHF prilikom isplate kredita za -2.395,23 HRK/ -317,90 EUR, a kod 20 anuiteta (od 92 do 111 anuiteta) umanjene su razlike zbog niže kamatne stope od ugovorene za - 3.055,04 HRK/ -405,47 EUR.
9.3. U pisanom očitovanje od 29. prosinca 2025. na podnesak tuženika od 1. listopada 2025. vještak je otklonio prigovore tuženika, istaknuvši da je tuženik istaknuo primjedbu „ … kako vještak u svom izračunu zakonskih zateznih kamata do dana konverzije 30. rujna 2015. nije koristio ispravan tečaj s obzirom da je od 1. kolovoza 2008. koristio srednji tečaj Addiko Bank d.d., umjesto srednjeg tečaja HNB-a po kojemu je ugovorom bilo definirano plaćanje …“, no u predmetu P-378/2019 vođenim pred istim Općinskim sudom u Virovitici isto Odvjetničko društvo KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. u istoj situaciji podneskom od 21.09.2022.g. pod točkom 5. tražilo je upravo suprotno: „U konkretnom slučaju riječ je o kreditu ugovorenom u Slavonskoj banci d.d. te se do 1. kolovoza 2008. primjenjivao srednji tečaj Slavonske banke d.d. koji je bio istovjetan kao i srednji tečaj HNB, a od 01.08.2008. se primjenjuje srednji tečaj Addiko banke d.d. U tom predmetu pokušao je od Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. dobiti dokumentaciju o primjeni tečaja od preuzimanja Slavonske banke d.d. od strane tadašnje Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., ali su odgovorili da istom ne raspolažu te da je odluka o tečaju koji je trebao biti primijenjen pravno pitanje. Pritom su pravno tumačili upravo suprotno navedenom u podnesku u ovom predmetu, odnosno da se od 1. kolovoza 2008. primjenjuje srednji tečaj Addiko bank d.d. U skladu s prethodno navedenim pravnim tumačenjem Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., napravljeno je vještačenje u ovom predmetu te iz navedenog razloga ne može prihvatiti predmetnu primjedbu. Na prigovor tuženika „…kako je vještak propustio očitovati se u odnosu na sve pravne prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje od 30. travnja 2025., s obzirom da nije izradio dopunu svog nalaza i mišljenja primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora …“, vještak je naveo da se u slučaju primjene kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK ne radi o dopuni nalaza već izradi novog nalaza. Naime, na sve što je sud naveo u rješenju o određivanju vještačenja od 11. lipnja 2024. očitovao se u nalazu i mišljenju od 30. travnja 2025.
9.4. U danom iskazu vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 30. travnja 2025. te pisanih očitovanja, istaknuvši da ukupna pozitivna preplata, bez uračunavanje negativne razlike, po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 5.388,74 EUR, dok pozitivni iznosi obračunatih kamata do dana konverzije 30. rujna 2015. iznose 5.174,67 EUR.
10. Unatoč tome što je pravomoćnom presudom, posl. br. 18 P-273/2022-6 od 11. studenoga 2022., utvrđeno da su ništetne citirane odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke, sud je kondemnatorni tužbeni zahtjev, specificiran u podneskom od 13. siječnja 2026., u cijelosti odbio kao neosnovan.
10.1. Naime, u oglednom postupku Vrhovni sud RH donio je rješenje br. Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020., u kojem, odgovarajući na postavljeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN-102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ?”, Vrhovni sud RH navodi slijedeće: “Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN- 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.”. Dakle, Vrhovni sud RH zauzima jasno pravno stajalište da dodatak, ili aneks, ugovora kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR predstavlja novu pravnu osnovu, koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu, odnosno ZIDZPK/15, imajući prije svega na umu da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca.
10.2. Nadalje, tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka, ne tvrdi da konverzija nije izvršena sukladno odredbama ZIDZPK/15, a niti da navedeni Aneks uz Ugovor nije sklopio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Slijedom toga, sud smatra nespornim da je konverzija provedena sukladno odredbama čl. 19. c i čl. 19. d ZIDZPK/15, što je potvrđeno provedenim knjigovodstveno - financijskim vještačenje. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je konverzijom kredita na dan 30. rujna 2015. priznata preplata u iznosu od 10.884,34 HRK/ 1.444,60 EUR te je za navedeni iznos umanjena ukupna preplata, dok preostali iznos preplate iznosi 121.473,15 HRK/ 16.122,36 EUR. Računajući zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena prema izračunu Hrvatske narodne banke, utvrđena zatezna kamata na dan 30. travnja 2025., na ukupan iznos preplate, umanjen za iznos priznat konverzijom, iznosi 73.736,15 HRK/ 9.786,47 EUR. Sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija kredita izvršena je sukladno metodologiji određenoj ZIDZPK/15.
10.3. Sukladno odredbama čl. 19. c i čl. 19. d ZIDZPK/15 banke su za potrebe provjere izračuna konverzije bile dužne izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije (utvrđene u čl. 19. c ZIDZPK/15) te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da su prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici banke bile dužne pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19. c ZIDZPK/15 i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZIDZPK/15. Prema odredbi čl. 19. e ZIDZPK/15, kojom je propisano da je banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZIDZPK/15 preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015., izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZIDZPK/15, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015., preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19. c st. 1. toč. 7. ZIDZPK/15 te iznos preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. ZIDZPK/15, a da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije bio dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19. e ZIDZPK/15), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15 da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona.
10.4. Primjenom citiranih odredaba ZIDZPK/15 banke, kao vjerovnici, bile su dužne prilikom izračuna obveze potrošača uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u euro i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u euro na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, čime bi korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Potrošači su mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Sklapanjem navedenog Aneksa uz Ugovor izmijenjen je osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu promjenjive kamatne stope i devizne klauzule u skladu s odredbama ZIDZPK/15, čime je suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli, a time i pravni učinci ništetnih odredbi. Dodatak kojim je provedena konverzija predstavlja pravnu osnovu sukladno zakonskim uvjetima koji sadrže opravdanje zadržavanja prethodnih plaćanja između ostalih i iznosa obračunatih na temelju promjenjive kamatne stope i devizne klauzule sadržane u anuitetima, radi čega Dodatak sada predstavlja novu pravnu osnovu temeljem koje tuženik ima pravo zadržati primljene anuitete na ime ispunjenja obveze ugovorene Dodatkom, slijedom čega tužbeni zahtjev za isplatom temeljem stjecanja bez osnove u ovom slučaju ne može biti osnovan. Naime, zaključenjem Dodatka više nema mjesta vraćanju ispunjenog primjenom pravila o stjecanju bez osnove jer su ugovorne strane vlastitim izborom uklonile ključnu pretpostavku za ostvarenje tog zahtjeva, odnosno ništetnost ugovornih odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli. U suprotnom bi tužiteljica imala pravo i na konverziju i na povrat preplaćenih svota koje su obuhvaćene konverzijom, dok bi tuženiku neosnovano bila nametnuta dvostruka obveza.
10.5. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem, broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZIDZPK/15 i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (NN- 102/15) s Ustavom Republike Hrvatske, jer je utvrdio da su „…kao jednokratne, interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići, a to je povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za provedbu konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.“
10.6. Citirane odredbe ZIDZPK/15 nisu u suprotnosti niti sa čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o uspostavljaju ravnoteže u pravima i obvezama između ugovornih strana te da se odredbama navedenog Zakona izjednačava položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR u pravima i obvezama ugovornih strana, na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo. Naime, Sud Europske unije u svim presudama, koje se odnose na zaštitu potrošača, u bitnom naglašava da "… čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da je na nacionalnom sudu da utvrdi nepoštenost odredbe ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača, čak i ako su je te stranke ugovorno izmijenile. Takvo utvrđenje dovodi do ponovne uspostave situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nije postojala odredba čija je nepoštenost utvrđena, osim ako je potonji na temelju slobodnog i informiranog pristanka putem izmjene nepoštene odredbe odustao od takve ponovne uspostave, što je dužan provjeriti nacionalni sud.". Sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu broj br. 3209059753 od 4. siječnja 2016., kojim je konverzija kredita u cijelosti provedena sukladno odredbama ZlDZPK/15, tužitelj je konzumirao pravo na restitucijski zahtjev svega onoga što je platio s osnova nepoštenih ugovornih odredaba po predmetnom Ugovoru o kreditu. Da je konverzija kredita u cijelosti provedena sukladno odredbama ZlDZPK/15 proizlazi i iz vještačkog nalaza i mišljenja od 14. prosinca 2023., u kojem je izrijekom potvrđeno da je konverzija kredita, zaključena navedenim Dodatkom Ugovoru o kreditu od 4. siječnja 2016., u cijelosti provedena sukladno odredbama ZlDZPK/15 te da je tuženik prilikom izračuna konverzije uzeo sve uplate tužitelja izvršene na partiju kredita, osim uplata koje se odnose na troškove i zz kamate, što je također sukladno navedenom Zakonu.
11. Budući da tužitelj ne tvrdi da konverzija nije izvršena sukladno odredbama ZIDZPK/15, a niti tvrdi da predmetni Aneks uz Ugovor nije zaključio na temelju slobodnog i informiranog pristanka, uzimajući u obzir da navedeni Aneks uz Ugovor ne djeluje samo pro futuro već ima i retroaktivni učinak, utvrđeno je da je tužitelj sklapanjem navedenog Aneksa konzumirao pravo na restitucijski zahtjev svega onoga što je platio s osnova nepoštenih ugovornih odredbi po predmetnom Ugovoru o kreditu. Naime, konvertirani ugovor o kreditu u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF, na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR. Intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u euro, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo radi otplate njegova kredita u EUR.
11.1. Prihvaćanjem konverzije i zaključenjem Aneksa uz Ugovor stranke su iznova, počevši od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valutne obveze i promjenjivosti kamatne stope, te je tužitelj u skladu s odredbama ZIDZPK/15 restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom uz Ugovor. Utuženi iznos više nije u imovini tuženika bez pravne osnove, nego temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO. Naime, učinak konverzije koja je provedena sukladno odredbama ZIDZPK/15 djeluje ex tunc, što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.
11.2. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u presudi i rješenju br. Rev-586/2019 od 16. studenoga 2022. te presudi i rješenju br. Rev-925/2023 od 8. travnja 2025. Naime, u odluci br. Rev-586/2019 od 16. studenoga 2022. Vrhovni sud navodi „ … primjena propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15“, te „…tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.“. U odluci br. Rev-925/2023 od 8. travnja 2025. Vrhovni sud RH navodi: "U odredbama članaka 19.d. i 19.e ZIDZPK/15 je propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe . Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca“, te „ … zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštita legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15. Revizijski sud ustraje u pravnom shvaćanju izraženom u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV- 33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, a koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Drugim riječima potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).".
12. S obzirom na sve navedeno, cijeneći da je zaključenjem Aneksa uz Ugovor regulirana konverzija predmetnog Ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te cijeneći da je provedenim knjigovodstven – financijskim vještačenjem utvrđeno da je konverzija kredita u cijelosti provedena sukladno odredbama ZlDZPK/15 i da je tuženik prilikom izračuna konverzije uzeo sve uplate tužitelja izvršene na partiju kredita, osim uplata koje se odnose na troškove i zakonske zatezne kamate, što je također sukladno navedenom Zakonu, te da je konverzija kredita izvršena sukladno metodologiji određenoj ZIDZPK/15, utvrđeno je da je tužitelj konzumirao pravo na restitucijski zahtjev svega onoga što je platio s osnova nepoštenih ugovornih odredbi po predmetnom Ugovoru o kreditu, utvrđeno je stoga da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu zahtijevati isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega je sud kondemnatorni tužbeni zahtjev, specificiran i uređen u podnesku tužitelja od 13. siječnja 2026., u cijelosti odbio kao neosnovan te presudio kao u st. I izreke.
13. U svezi zahtjeva iz st. II alineja 2. specificiranog tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 5.505,07 EUR, s osnova razlike između nedospjele glavnice utvrđene Aneksom uz Ugovor i nedospjele glavnice koja bi na dan konverzije bila obračunata temeljem osnovnog Ugovora o kreditu bez primjene ništetnih odredbi, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se radilo o iznosu koji je tužitelj isplatio tuženiku kroz daljnju otplatu kredita nakon izvršene konverzije, slijedom čega u konkretnom slučaju nije ostvarena pravna osnova za restitucijski zahtjev isplatom navedenog novčanog iznosa. Osim toga, navedeni tužbeni zahtjev podrazumijeva preispitivanje i utvrđivanje valjanosti ugovornih odredbi navedenog Aneksa uz Ugovor kojim je izvršena konverzija, što nije predmetom ovog postupka budući da tužitelj navedenu tražbinu ne zasniva na tvrdnji o pravnoj nevaljanosti, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi navedenog Aneksa.
14. Što se tiče tuženikovog zahtjeva za uračunavanje tzv. negativne tečajne razlike, kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, potrebno je istaknuti da sud nije ovlašten umanjivati potraživanje tužitelja s negativnom tečajnom razlikom nastalom u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan zaključenja ugovora. Naime, nije sporno da je u određenom periodu tečaj CHF u kunama bio za primatelja kredita (tužitelja), povoljniji i da je na ime anuiteta plaćao nešto niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kune u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav restitucijski zahtjev stranka pravilno postavi i istakne. Da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tužene na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
15. Vezano za deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, i to dio odredbe čl. 2. koji glasi: "CHF … u protuvrijednosti Kuna prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita"; dio odredbe čl. 3. st. 2. koji glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti … CHF";- dio odredbe čl. 3. toč. 3. koji glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."; dio odredbe čl. 3. toč. 4. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; dio odredbe čl. 4. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru."; dio odredbe u čl. 25. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke (st. I specificiranog tužbenog zahtjeva), sud je ovako postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev odbacio.
15.1. Naime, o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti citiranih ugovornih odredbi u dijelu gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, pravomoćno je odlučeno presudom donesenom u prethodnom postupku, posl. br. 18 P-273/2022-6 od 11. studenoga 2022., kojom je deklaratorni tužbeni zahtjev u cijelosti osvojen. Unatoč navedenom, iako tužitelj u podnesku od 10. lipnja 2025. i sam navodi da je u ovom postupku već utvrđena ništetnost citiranih ugovornih odredbi, u specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. siječnja 2026. tužitelj nepotrebno i bezrazložno ponovno zahtjeva utvrđenje ništetnosti citiranih ugovornih odredbi.
15.2. Odredbom čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) određeno je da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevi o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. S obzirom da je o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti citiranih ugovornih odredbi, u dijelu gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, pravomoćno odlučeno ovosudnom presudom donesenom u prethodnom postupku, posl. br. 18 P-273/2022-6 od 11. studenoga 2022., sud je temeljem citirane zakonske odredbe čl. 333. st. 2. ZPP deklaratorni tužbeni zahtjev odbacio te riješio kao u izreci rješenja.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, temeljem koje je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa deklaratornim tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti spornih odredi predmetnog ugovora o kreditu, a tuženik u cijelosti uspio u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom, čime su stranke u parnici djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Slatini, 18. veljače 2026.
S u d a c :
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.
Dostaviti:
1. OD Rešetar & Partneri d.o.o. iz Osijeka - punomoćnik tužitelja.
2. OD Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba - punomoćnik tuženika.
