Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-9/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja ZEC, d.o.o., Split, Put sv. Ižidora 15, OIB: 23401310479, kojeg zastupa zastupnik po zakonu DM, a njega punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika LAVČEVIĆ-MEHANIZACIJA d.o.o., Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, kojeg zastupa zastupnik po zakonu IM, radi isplate, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-456/2025 od 9. svibnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku LAVČEVIĆ-MEHANIZACIJA d.o.o. da tužitelju ZEC, d.o.o. isplati 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku LAVČEVIĆ-MEHANIZACIJA d.o.o. da tužitelju ZEC, d.o.o. plati iznos od 2.000,00 EUR-a, zajedno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-456/2025 od 9. svibnja 2025. ukida.

II Nalaže se tuženiku LAVČEVIĆ-MEHANIZACIJA d.o.o. da tužitelju ZEC, d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 303,53 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZEC, d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 34,47 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 3. svibnja 2025. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 2. travnja 2025., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetni prijedlog dostavljen je vršitelju dužnosti javnog bilježnika Anti Tokiću radi donošenja rješenja o ovrsi. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-456/2025 od 9. svibnja 2025. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 6.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik (ranije ovršenik) je protiv tog rješenja izjavio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo kako konto kartica koju je ovrhovoditelj dostavio iz prijedlog za ovrhu ne prikazuje stvarno stanje. Naime, ovršenik da je vršio određene uplate ovrhovoditelju te da je i 21. ožujka 2025. ovrhovoditelju uplaćen iznos od 2.000,00 EUR-a. Stoga, isti navodi kako utuženo potraživanje nije u cijelosti osnovano.

4. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru je rješenjem poslovni broj Ovrv- 13694/2025-11 od 11. rujna 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinuo je provedene radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se spis dostaviti ovom sudu kao stvarno nadležnom.

5. Rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-9/2026-2 od 12. siječnja 2026. pozvan je tužitelj da najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka I. izreke). Tuženik je pozvan da se najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke I. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka II. izreke). Stranke su upozorene da mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnescima iz točaka I. i II. izreke tog rješenja (točka III. izreke), kao i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu, protivno točki III. izreke tog rješenja sud neće uzeti u obzir (točka IV. izreke). Stranke su predmetnim rješenjem upozorene na to da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (točka V. izreke) i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta (točka VI. izreke).

6. Tužitelj je predmetno rješenje zaprimio 27. siječnja 2026., a tuženik 26. siječnja 2026.

7. Međutim, tužitelj se već podneskom od 20. listopada 2025. očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je naveo kako je točno da je tuženik uplatom od 21. ožujka 2025. tužitelju uplatio iznos od 2.000,00 EUR-a. Stoga, tužitelj povlači tužbu u tom dijelu i predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za preostali utuženi iznos od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da provede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja DM i svjedoka ĆM, ne navodeći na koje okolnosti predlaže izvesti dokaz njihovim saslušanjem, niti koje sporne činjenice bi trebalo utvrditi izvođenjem tog dokaza. Dodatno, tužitelj je predložio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao i da sud od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza.

8. Tuženik je predmetni podnesak s prilozima zaprimio 26. siječnja 2026. te se nije očitovao na navode tužitelja iz predmetnog podneska.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćene naknade za izvršeni prijevoz.

10. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev isplatu iznosa od 4.062,48 EUR-a, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP).

11. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,70 EUR-a.

12. Člankom 461. stavak 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

13. Po ocjeni ovog suda, u konkretnoj pravnoj stvari ročište nije bilo potrebno održati radi provođenja dokaznog postupka, pa je sud, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja rasprave. Naime, tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) nije niti sporio dugovanje prema tužitelju nego je isticao kako dugovanje nije 6.062,48 EUR-a jer je tuženik 21. ožujka 2025. izvršio uplatu iznosa od 2.000,00 EUR-a. Nakon toga je tužitelj povukao tužbu u tom dijelu.

14. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: konto karticu (list 7 i 8 spisa), izvod otvorenih stavki (listovi 25 i 26 spisa), račun broj 32DZ4 od 10. svibnja 2024. (list 33 spisa), račun broj 69DZ4 od 28. rujna 2024. (list 34 spisa), račun broj 50DZ4 od 17. lipnja 2024. (list 35 spisa) i ispis iz knjige izdanih (izlaznih) računa (list 36 spisa).

15. Tužitelj je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja DM i svjedoka ĆM, kao i da po potrebi provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge tužitelja ocijenio kao nepotrebne iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom isprava koje su sadržane u spisu. Osim toga, potrebno je naglasiti i da se tuženik nije očitovao na podnesak tužitelja od 20. listopada 2025., kojeg je tuženik zaprimio 26. siječnja 2026., u kojem tužitelj iznosi činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Stoga, kako se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, uzimajući u obzir da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak kojeg je potrebno provesti bez odugovlačenja, ocijenjeno je da bi izvođenje ostalih predloženih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi utjecalo na odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Nije sporno da tužitelj od tuženika u ovom postupku potražuje iznos od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za izvršenu uslugu prijevoza.

18. Nadalje, nije sporno ni to da se potraživanje tužitelja temelji na računu broj 32DZ4 od 10. svibnja 2024. (za iznos od 124,98 EUR-a), računu broj 69DZ4 od 28. rujna 2024. i računu broj 50DZ4 od 17. lipnja 2024.

19. Kao sporno među strankama je trebalo utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

20. Člankom 661. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

21. Stoga, kao sporno je trebalo utvrditi je li tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o prijevozu te u vezi s tim je li ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje njegove obveze iz tog ugovora.

22. Uvidom u račun broj 32DZ4 od 10. svibnja 2024. utvrđeno je da je taj račun tužitelj izdao tuženiku za izvršenu uslugu prijevoza dijelova krana na relaciji Zagreb (Institut Ruđer Bošković) – Split (Stinice). Naknada koju tužitelj potražuje po tom računu iznosi 1.750,00 EUR-a. Međutim, tužitelj u podnesku od 20. listopada 2025. navodi da nepodmireni iznos po tom računu iznosi 124,98 EUR-a.

23. Uvidom u račun broj 69DZ4 od 28. rujna 2024. utvrđeno je da je taj račun tužitelj izdao tuženiku za izvršenu uslugu prijevoza dijelova krana na relaciji Sisak – Split (Stinice). Naknada koju tužitelj potražuje po tom računu iznosi 3.000,00 EUR-a.

24. Uvidom u račun broj 50DZ4 od 17. lipnja 2024. utvrđeno je da je taj račun tužitelj izdao tuženiku za izvršenu uslugu prijevoza dijelova krana na relaciji Stinice (Lavčević) – Plaža Žnjan. Naknada koju tužitelj potražuje po tom računu iznosi 937,50 EUR-a.

25. Uvidom u ispis iz knjige izdanih računa – evidencija neplaćenih računa (list 36 spisa) utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku na dan 20. listopada 2025. iznosi 4.062,48 EUR-a.

26. Po ocjeni ovog suda, ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu te da je na temelju ugovora o prijevozu tužitelj izvršio uslugu prijevoza krana za tuženika te da mu je za izvršenu uslugu ispostavio račune broj 32DZ4 od 10. svibnja 2024., 69DZ4 od 28. rujna 2024. i 50DZ4 od 17. lipnja 2024. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza) da je tužitelju platio naknadu za izvršenu uslugu prijevoza po tim računima (osim što je djelomično podmirio račun od 10. svibnja 2024.), tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu koju je preuzeo sklapanjem tog ugovora i tužitelju platiti utuženi iznos od 4.062,48 EUR-a. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) nije niti osporavao da ima dugovanje prema tužitelju nego je tvrdio da to dugovanje ne iznosi 6.062,48 EUR-a jer je tuženik 21. ožujka 2025. izvršio uplatu iznosa od 2.000,00 EUR-a.

27. Potrebno je naglasiti da se tuženik nije očitovao na navode tužitelja iz podneska od 20. listopada 2025. niti je isti tijekom postupka dokazao da je osporavao predmetne račune, odnosno da ih je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, pa sud smatra da ih je prihvatio kao valjane.

28. Prema tome, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao da je tužitelju platio utuženi iznos, odnosno da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

29. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

30. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

31. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu te da je tužitelj ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu i izvršio prijevoz dijelova krana na relacije koje je prethodno dogovorio s tuženikom, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. siječnja 2025. pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

33. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

34. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ante Tokića iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-456/2025 od 9. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.062,48 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

35. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u visini od 100 bodova (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1.). Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati 200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (50,00 EUR-a), odnosno ukupno 250,00 EUR-a. Pored tog iznosa tužitelju je priznati i trošak nagrade i naknade javnog bilježnika, sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku u iznosu od 25,00 EUR-a ("Narodne novine" broj 9/2021., 18/2022. i 154/2022.). Dakle, tužitelju osnovano pripada trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a.

36. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (9. svibnja 2025.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

38. S obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje su tekle na taj iznos od 23. siječnja 2025., sukladno čanku 456. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

39. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova sastavljanja podneska od 20. listopada 2025., kao i trošak sudske pristojbe.

40. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

41. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

42. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

43. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje podneska od 20. listopada 2025. (Tbr. 8.1. Tarife, u svezi s Tbr. 7.1. Tarife). Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (50,00 EUR-a), odnosno sveukupno 250,00 EUR-a.

44. Pored tog iznosa, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 53,53 EUR-a, sukladno Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/2024.).

45. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 303,53 EUR-a.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

47. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 34,47 EUR-a. Naime, kako obveza tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za presudu, sukladno Tar.br. 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, iznosi 53,53 EUR-a, istom je priznat taj iznos umjesto zatraženog iznosa od 88,00 EUR-a.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

49. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 18. veljače 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave

- tuženiku LAVČEVIĆ-MEHANIZACIJA d.o.o., Split, Stinice 16

- u spis