REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1582/17

Zagreb

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MU, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 65. Pp - 24/2024 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. MU kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. MU je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. veljače 2024., broj: 65. Pp - 24/2024, proglašen je krivim okr. MU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 3. siječnja 2024. do 4. siječnja 2024., kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv te presude, okr. MU pravodobno je po branitelju, Borisu Mazalinu odvjetniku u Zagrebu, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene bitne povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik se poziva na nužnu obranu odnosno da je postupao u nužnoj obrani da otkloni protupravni napad. Ističe da ne spori da bi kuća u [adresa] bila zajednička te da nema nikakvu namjeru onemogućiti svoju bivšu izvanbračnu suprugu u pravima koje proizlaze iz njihove zajedničke imovine, ali u konkretnom slučaju, da je postupao u svrhu zaštiti svoje osobne imovine od protupravnog uništavanja koje je počinila RU i to 14. prosinca 2023. kada je iz pakosti došla u kuću u kojoj živi okrivljenik te počela bacati stvari u dvorište te je iste i palila. Iz tog razloga da je u cilju zaštite svoje imovine i onemogućavanja RU da i u buduće uništava i pali njegovu imovinu, promijenio brave.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je okrivljenik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i lokotom zaključao lanac na dvorišnoj ogradi obiteljske kuće, a koju činjenicu niti okrivljenik ne osporava u svojoj obrani. Osim toga, iskazom svjedokinje žrtve RU te provedenim suočenjem nesporno je dokazano da je okrivljenik na obiteljskoj kući koja je zajednička imovina promijenio braVu i time onemogućio izvanbračnoj supruzi korištenje zajedničke imovine, a time su i ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

5.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani. Naime, iz zakonske definicije instituta nužne obrane koja je propisana odredbom članka 18. stavak 2. Prekršajnog zakona, jasno proizlazi da je nužna obrana ona obrana koja je neophodno potrebna da počinitelj od sebe odbije istovremeni protupravni napad pri čemu ta obrana mora biti istovremena sa napadom, mora biti neophodno potrebna da se taj napad odbije.

5.3.1. U konkretnom slučaju, okrivljenik nije od sebe otklanjao istovremeni protupravni napad odnosno napad na njegov fizički integritet radi čega su žalbeni navodi okrivljenika kojima se poziva na nužnu obranu ocijenjeni promašenim.

5.4. Isto tako, žalbenim navodima okrivljenika kojima ukazuje na oprečnost u njegovom iskazu i iskazu svjedokinje RU oko korištenja obiteljske kuće, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nesporna je činjenica da je sporna obiteljska kuća zajednička imovina te je promjenom brave na ulaznim vratima okrivljenik onemogućio izvanbračnu suprugu u korištenju zajedničke imovine. U tom smislu, žalbeni navodi okrivljenika kojima ukazuje na ponašanje izvanbračne supruge RU iz pakosti odnosno da je ista htjela nasilno ući u predmetnu nekretninu sa svrhom daljnjeg uništavanja imovine nemaju utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.5. Stoga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda.

6. Iz sadržaja žalbe okr. BU proizlazi da se nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Pri odmjeravanju vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te su te okolnosti po ocjeni ovog suda pravilno odmjerene pa njihova preocjena nije potrebna. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

6.2. Ističe se da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od 90 dana. Dakle, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne, novčanu kaznu i to u zakonom propisanom minimalnom iznosu za to djelo, a koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.