REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-348/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Novaković, odvjetnik u Tenji, Osječka 9, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, kojega zastupa JE, službena osoba, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/450, URBROJ: 531- 03-4-25-3 od 20. veljače 2025.

II. Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/18- 01/1012, URBROJ: 2158-1-17-02-02/5-24-8 od 25. rujna 2024., te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Prvostupanjsko je tijelo dužno u ponovnom postupku pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi suda.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura, u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.

V. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom preostalih 1.250,00 eur.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/24-26/450, URBROJ: 531-03-4-25-3 od 20. veljače 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/18-01/1012, URBROJ: 2158-1-17-02-02/5-24-8 od 25. rujna 2024. kojim se odbacuje zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje manje zahtjevne stambeno-poslovne zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa].

2. Tužitelj u tužbi navodi da u aktu nije pravilno primijenjen zakon, dok se u postupku koji je prethodio aktu nije postupilo prema pravilima postupka, te da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Smatra da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za pokretanje postupka na način da je zahtjev podnesen pravovremeno i propisanom tijelu, te odlučivanje o istome, iz kojeg razloga nije bilo osnova za odbacivanje zahtjeva podnositelja. Nadalje, kako se u obrazloženju predmetnog rješenja konstatira da je predmetna zgrada izgrađena temeljem akta i u skladu s aktom kojim se odobrava građenje, iz čega proizlazi da je o navedenoj upravnoj stvari meritorno razmatrano i riješeno, gdje prvostupanjsko tijelo zaključuje da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka ozakonjenja, a s druge strane zahtjev podnositelja se odbacuje, te nije jasno na koji je način i po kojoj pravnoj osnovi je upravno tijelo stvar riješilo, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Tužitelj pojašnjava kako je vlasnik nekretnine u Osijeku, u naravi kuća br. 21, tri zgrade i dvor [adresa], površine 269 m², k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da je 30. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje manje zahtjevne stambeno-poslovne zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Napominje kako je tijekom prvostupanjskog postupka izvršen uvid u ortofoto kartu (DOF 5/2011) izrađenu na temelju aerofotogrametrijskog snimanja RH započetog 21. lipnja 2011. te je utvrđeno da je predmetna zgrada vidljiva na istoj. Dalje navodi da je 14. veljače 2024. izvršen očevid na licu mjesta kojom prilikom je utvrđeno da je na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u [adresa], izgrađena zgrada, odnosno konstrukcija nosivih zidova s tri nadzemne etaže, da nisu izvedeni pregradni zidovi koji bi odjeljivali stanove kao samostalne cjeline niti gornja ploča (strop) te da je zgrada nedovršena i izgrađena u horizontalnim i vertikalnim gabaritima prikazanim u glavnom projektu iz 2009. Međutim, ističe da je glavnim projektom zgrade iz 2009., kada je i započela izgradnja zgrade, na navedenoj nekretnini bila predviđena izgradnja stambeno-poslovne zgrade s tri nadzemne etaže koja bi imala dva poslovna prostora i tri stana, gdje zbog financijske situacije vlasnika i investitora radovi nisu završeni već je do 2011. tijekom radova izmijenjeno stanje zgrade u odnosu na glavni projekt na način da bi zgrada sada trebala imati jedan poslovni prostor i šest stanova na etažama 1. i 2. kata, te je ostala započeta i nedovršena 4. nadzemna etaža, odnosno 3. kat, što je i konstatirano u priloženoj snimci izvedenog stanja.

2.1. Tvrdi da očevid koji je proveden 14. veljače 2024. na gradilištu predmetne zgrade u [adresa], nije proveden prema zakonu niti prema pravilima struke, a to iz razloga jer je odredbama članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21. - dalje: ZUP) definirano kako stranke imaju pravo nazočiti očevidu, gdje podnositelj zahtjeva za legalizaciju nije niti obaviješten o terminu provođenju očevida niti je bio pozvan nazočiti očevidu. Dodaje da je ulaz u predmetnu zgradu zaključan te da s ulice nije moguće vidjeti unutrašnjost zgrade. Dakle, da osobe koje su provodile očevid bez pristupa u zgradu nisu mogle valjano utvrditi činjenično stanje na terenu već su paušalno provele očevid i bez uporišta u činjenicama konstatirale kako su izgrađene tek 3 nadzemne etaže, a nisu izvedeni pregradni zidovi, niti je započeta izgradnja 4. nadzemne etaže, odnosno 3. kat zgrade, što ne odgovara stvarnom stanju. Također napominje da je očevidom konstatirano, iako je ulaz u zgradu bio zaključan, da su ovlaštene osobe prvostupanjskog upravnog tijela vizualno utvrdile stanje zgrade konstatirano u zapisniku što nije bilo moguće, niti je u konačnici zapisnik o očevidu bio dostupan na uvid podnositelju zahtjeva. Iz navedenih razloga smatra da se ovlaštene osobe nisu mogle na terenu uvjeriti u stvarno stanje zgrade, pri čemu upućuje na članak 16. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.). Pri tome ističe kako je nesporno utvrđeno da su izgrađene etaže prizemlja, prvi i drugi kat, dok stropna konstrukcija niti krovna konstrukcija nisu sagrađene. Ako stropna konstrukcija najvišeg kata i krovna konstrukcija zgrade nisu sagrađene, zaključuje da očevidom nije moglo biti utvrđeno stanje unutrašnjosti zgrade, te da se nije moglo jasno i na nedvojben način točno utvrditi je li suprotno aktu kojim se odobrava građenje nastavljena izgradnja četvrte nadzemne etaže, odnosno trećeg kata zgrade, kako se to navodi u snimci izvedenog stanja. Stoga tvrdi da su upravna tijela bez uporišta u činjenicama ignorirala snimku izvedenog stanja jer se jedino očevidom na licu mjesta, koji nije proveden prema zakonu niti pravilima struke, moglo utvrditi točno i potpuno činjenično stanje radi odlučivanja o upravnoj stvari. Tužitelj navodi da je glavni projekt posve različit od snimke izvedenog stanja. Pojašnjava kako dio zgrade doista jest sagrađen prema aktu za građenje, međutim, prije 2011. je ostala započeta i nedovršena 4. nadzemna etaža zgrade suprotno aktu za građenje.

2.2. Nadalje, kako je tužitelj shvaćanja da se akt za građenje odnosi samo na dio zgrade dok je preostali dio zgrade sagrađen mimo tog akta to tužitelj smatra da ima opravdan pravni interes tražiti ozakonjenje dijela zgrade koji nije sagrađen u skladu s aktom za građenje da bi se prema članku 34. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nezavršena zgrada, odnosno nezavršeni dio zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju mogla bez lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja završiti u okviru ozakonjenih gabarita te se na istoj može izvesti fasada te ravni, kosi ili zaobljeni krov bez nadozida. U vezi toga ističe da je isto stajalište izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Usž-3986/21-3 od 17. siječnja 2023. Dalje navodi kako se bitne povrede odredaba upravnog postupka odnose na povrede članaka 5., 8. i 9. ZUP-a, te da je u smislu istih prvostupanjskim rješenjem moralo biti utvrđeno ukupno relevantno činjenično stanje, uz obvezu pribavljanja i ocjene svih dokaza, a u slučaju dvojbe postupiti na način koji je povoljniji za stranku, kada se i takvim načinom može ostvariti svrha zakona. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2026., u bitnome, ponavlja već iznesene navode te potražuje daljnji trošak spora.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 13. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja odvjetnice Dore Rešetar, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, primjenom članka 91. stavkom 3. ZUS-a.

5.1. Zamjenica opunomoćenika tužitelja na raspravi je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te je predložila saslušanje tužitelja i izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta. Navela je da suštinski gradnja nije izvršena u skladu s glavnim projektom iz 2009. (primjerice plan izgradnje je obuhvaćao dva poslovna prostora i tri stana, a unatoč nedovršenoj četvrtoj etaži realizirana je gradnja jednog poslovnog prostora i šest stanova). U odnosu na sam očevid istaknula je da tužitelju poziv nije niti dostavljen niti mu je omogućeno sudjelovanje.

5.2. Sud je primjenom odredbe članka 93. stavka 2. ZUS-a, vezano i uz članak 8. ZUS-a, odbio prijedloge za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i provođenje očevida na licu mjesta kao nepotrebne. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi, a saslušavanje tužitelja na okolnosti već iznesene u tužbi ocijenjeno je kao nepotrebno. Nadalje, budući da je Sud ocijenio kako očevid u upravnom postupku nije temeljito proveden, Sud je odlučio da neće sam provoditi očevid jer bi to bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor uz stvaranje nepotrebnih troškova, nego vratio predmet prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku ponovno provede očevid.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje stambeno-poslovne zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u [adresa].

9. U provedenom postupku izvršen je uvid u ortofoto kartu (DOF5/2011) izrađenu na temelju aerofotogrametrijskog snimanja RH započetog 21. lipnja 2011. te je utvrđeno da je predmetna zgrada vidljiva na istoj.

10. Prvostupanjsko tijelo provelo je 14. veljače 2024. očevid predmetne nekretnine, o čemu je i sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-361-02/18-01/1012, URBROJ: 2158-1-17-02-02/5-24-6 od 14. veljače 2024. Očevidom je utvrđeno da je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada, odnosno konstrukcija zgrade nosivih zidova sa tri nadzemne etaže, nisu izvedeni pregradni zidovi niti gornja ploča (strop) Zgrada je izgrađena u horizontalnim i vertikalnim gabaritima prikazanim u glavnom projektu koji je sastavni dio potvrde KLASA: 361-03/09-01/41, URBROJ: 2158/01-12-02/05-09-8 od 10. srpnja 2009. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da istome nije bio nazočan tužitelj, niti je iz spisa razvidno je li uopće pozvan nazočiti očevidu.

11. Nadalje, u provedenom postupku utvrđeno je kako je u priloženoj snimci izvedenog stanja navedeno da se ozakonjuje nedovršena zgrada, stambeno-poslovne namjene s jednim poslovnim prostorom i šest stanova na etažama 1. i 2. kata te započetom i nedovršenom 4. nadzemnom etažom, odnosno 3. katom.

12. Člankom 68. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se očevid provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranke imaju pravo nazočiti očevidu. Očevid se može provesti i bez nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. S obzirom na narav upravne stvari, evidentno je da se nije radilo o poduzimanju hitnih mjera.

13. Člankom 16. stavkom 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je kako se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.

14. Iz citirane odredbe proizlazi kako je stanje utvrđeno na očevidu relevantno za utvrđivanje veličine, stupnja završenosti i namjene zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju.

15. Tužitelj je istaknuo kako je ulaz u predmetnu zgradu zaključan te kako s ulice nije moguće vidjeti unutrašnjost zgrade. Također je tvrdio da osobe koje su provodile očevid bez pristupa u zgradu nisu mogle valjano utvrditi činjenično stanje na terenu već su paušalno provele očevid i bez uporišta u činjenicama konstatirale kako su izgrađene tek 3 nadzemne etaže, a nisu izvedeni pregradni zidovi, niti je započeta izgradnja 4. nadzemne etaže, odnosno 3. kat zgrade, što po mišljenju tužitelja ne odgovara stvarnom stanju. Također je napomenuo da je očevidom konstatirano, iako je ulaz u zgradu bio zaključan, da su ovlaštene osobe prvostupanjskog upravnog tijela vizualno utvrdile stanje zgrade konstatirano u zapisniku što po stavu tužitelja nije bilo moguće, niti je u konačnici zapisnik o očevidu bio dostupan na uvid podnositelju zahtjeva.

16. Sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju očevid predmetne zgrade u [adresa], 14. veljače 2024. nije proveden temeljito, da bi se njime u potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, bilo je potrebno uvažiti odredbu članka 68. stavka 3. ZUP-a prema kojoj stranke imaju pravo nazočiti očevidu. Nazočnost stranke na očevidu bilo je potrebno osigurati zbog probitaka upravnog postupka, osobito u situaciji kada su tužitelju bez nazočnosti na očevidu dovodi u pitanje pravo na sudjelovanje u postupku, što utječe i na mogućnost izjašnjavanja stranke o svim okolnostima bitnim za rješavanje upravne stvari. Sve navedeno dovodi u sumnju utvrđenja upravnog postupka temeljena na provedenom očevidu. Nejasno ostaje kako je prilikom očevida izvan predmetne zgrade bez ulaska u istu moglo biti utvrđeno da je zgrada iznutra izgrađena na temelju akta i u skladu s aktom kojim se odobrava građenje. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.

17. U ponovljenom postupku ponovno će se provesti očevid i omogućiti tužitelju sudjelovanje na istome, nakon čega će se na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, s uvažavanjem prava stranke na nazočnost očevidu, donijeti (meritorna) odluka o tužiteljevom zahtjevu.

18. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki III. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedene nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga Suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavak 2. ZUS- a.

19. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom odredbi članka 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i (opravdani) troškovi spora. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav tužbe, te nagrada od 500 bodova po Tbr. 27. točki 2. Tarife za zastupanje na raspravi održanoj 13. siječnja 2026., odnosno sveukupno 1000 bodova. Prema Tbr. 54 bod iznosi 2,00 eur, što znači da 1000 bodova iznosi 2.000,00 eur. S obzirom na to da je opunomoćenik usmeno Sudu obrazložio da u trenutku podnošenja tužbe nije bio u sustava PDV-a, nego tek od prosinca 2025., to je PDV od 25 % sukladno Tbr. 46, priznat samo za radnju zastupanja na ročištu, i to u visini od 250,00 eur. Slijedom navedenog, tužitelju je sveukupno priznat trošak upravnog spora u iznosu od 2.250,00 eur.

19.1. Sud je odbio tužitelja u pogledu zatraženog troška sastava podneska od 21. siječnja 2026. u iznosu od 1.250,00 eur. To stoga što se u navedenom podnesku ponavljaju navodi koji su već izneseni u tužbi. Kao takav, ne predstavlja obrazloženi podnesak koji bi bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.

19.2. Odluka o zateznim kamatama na troškove postupka temelji se na članku 144. stavku 4. ZUS-a kojim je propisano da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koji teku od dana donošenja odluke, odnosno od 3. veljače 2026., kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

19.3. Slijedom iznijetog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točkama

IV., V. i VI. izreke presude.

U Osijeku 3. veljače 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba nije dopuštena protiv točaka I., II. i III. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a u vezi s člankom 126. ZUS-a).

Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku