Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Kzd-77/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆK, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje - ODO) u Bjelovaru broj KOz-DO-42/2025-1 od 23. lipnja 2025., nakon održane usmene i javne rasprave 16. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru za mladež Valentine Zoroja, opunomoćenika oštećenika Predraga Labana, odvjetnika u Bjelovaru i optužene ĆK, na ročištu za objavu presude 18. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENICA ĆK – OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer ĆK i NK, rođene Ć, rođena **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske,  knjigovodstveni  operater, cvjećarka, pomoćna kuharica, nezaposlena, sa završenom srednjom stručnom spremom, udana,  majke  dvoje  maloljetne  djece, srednjeg  imovnog  stanja,  prekršajno kažnjavana, neosuđivana

k r i v a  j e

što je u vremenu od 25. siječnja 2024. pa do 23. lipnja 2025. u Bjelovaru, kao majka djeteta CK, rođene **.**.2015., iako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovar broj: R1 Ob-742/2023-2 od 27. prosinca 2023. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, određen način ostvarivanja osobnih odnosa oca PK s djetetom CK, nije postupala sukladno sudskoj odluci te omogućavala ocu da redovito ostvaruje osobne odnose s djetetom CK, na način da ocu PK nije omogućavala da s djetetom CK uredno jednom tjedno ostvaruje video pozive, dijete CK je ocu radi ostvarivanja susreta i druženja predavala sa zakašnjenjem, nije dijete CK omogućila da provede vikend kod oca dana 14. i 15. prosinca 2024., kao niti za Božić 2024. i blagdan Sv. Stjepana 2024. iako je prema sudskoj odluci dijete CK trebala navedene dana provesti u kućanstvu oca, dok je od dana 16. veljače 2025. u potpunosti onemogućila ocu PK kontakte te viđanja i susrete sa djetetom CK, iako su je bivši suprug PK i djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad Bjelovar u više navrata upozoravali da je dužna pridržavati se sudske odluke,

dakle, onemogućila je provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), za koje se

optužena ĆK na temelju odredbe čl. 173. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženoj ĆK izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je optuženica ĆK osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optužena ĆK oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dok se optuženoj ĆK nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika Predraga Labana, odvjetnika u Bjelovaru, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod brojem KOz-DO-42/2025-1 od 23. lipnja 2025. podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv optužene ĆK zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke označeno i kažnjivo po odredbi čl. 173. st. 1. KZ/11.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe optužena ĆK izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret (str. 88).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je rješenje ovoga suda broj R1 Ob-742/2023-2 od 27. prosinca 2023. (str. 9-11, 34-35), plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. listopada 2023. (str. 13-16, 36-38), ispis poruke (str. 17, 50), posebno izvješće Policijske postaje Bjelovar od 8. travnja 2025. (str. 24), zapisnik o ispitivanju osumnjičene ĆK kod Policijske postaje Bjelovar od 14. veljače 2025. (str. 27-30), izvješće HZSR, Područni ured Bjelovar od 3. travnja 2025. (str. 41), ispis poruke (str. 43, 55, 61, 71, 76), zapisnik s rasprave kod ovoga suda u predmetu broj Ovr Ob-7/2024 od 28. siječnja 2025. (str. 51-53), rješenje ovoga suda broj Ovr Ob-7/2024-10 od 1. travnja 2025. (str. 58), zapisnik o ispitivanju svjedoka PK kod Policijske postaje Bjelovar od 9. svibnja 2025. (str. 66-69), spis ovoga suda broj Ovr Ob-7/2024 (prilog), iskaz svjedokinje HK s rasprave od 16. veljače 2026. (str. 95-94), iskaz svjedoka ČK s rasprave od 16. veljače 2026. (str. 96-97), iskaz svjedoka FK s rasprave od 16. veljače 2026. (str. 97-98), svjedoka DK s rasprave od 16. veljače 2026. (str. 98-99), izvod iz kaznene evidencije (str. 72-73) za optuženu i izvod iz prekršajne evidencije (str. 74- 75) za optuženu.

4. Ispitana u prethodnom postupku optužena ĆK (str. 27-31) navela je da PK krši presudu godinama nakon rastave. Kada treba nazvati, gospodin ne zove. Piše joj vrijeđajuće poruke i prijetnje. Nikada mu nije branila da ostvari kontakte s djetetom. On želi prikazati da mu se brani. On je trebao doći 21. prosinca po presudi, treći vikend u mjesecu, a ne 14. prosinca kako je on to rekao. Svoju grešku je uvidio i N. PK je taj koji krši presudu, trebao je doći 25. prosinca za Božić po dijete, no nije došao. Nema mjeseca da nije prekršio presudu. Za vikend kad treba zvati, ona djetetu da mobitel da priča. Trebao je biti s djetetom četrnaest dana u osmom mjesecu, bio je samo sedam dana. Ne smatra se krivom jer ona poštuje presudu. Poslala je poruku da dođe po dijete u 11,00 sati da se dijete naspava jer cijeli tjedan ide ujutro u školu. Prema presudi je određeno da dođe u 10,00 sati, ali to nije fiksno. Oni se mogu dogovoriti. Više puta je dijete znao vratiti ranije. Dana 14. prosinca joj je PK poslao poruku i rekao da želi, ali ona mu je rekla da može ići idući vikend prema presudi. EK joj je poslao mail za taj 14. prosinca, ali mu je ona rekla da provjeri kalendar za 12. mjesec. Kad PK nazove ostvaruje video-pozive, odblokira ga subotom predvečer kad treba nazvati dijete. Čeka pola sata i ako ne nazove ona ga opet blokira. PK joj je rekao da će zvati subotom oko 19,00 sati. Nadopunjujući svoju obranu pred sudom optužena ĆK (str. 88-90) navela je da sve što joj se stavlja na teret je laž dotičnog gospodina, a pod time misli na PK. On pokušava na sve načine odvesti dijete od nje. I u vremenu kada je poštivala presudu, PK nije dolazio po dijete i nije ju zvao na kameru kada je to bilo dogovoreno, a ona bi nakon tog dogovorenog vremena blokirala njegov broj kako joj on ne bi slao prijeteće poruke, a i da ju ne bi uznemiravao. PK je imao više slobodnog vremena nego ona, a ona je znala čekati jedan do dva sata da on nazove. On je trebao putem video poziva nazvati CK jedanput tjedno i to u vremenu između otprilike 18,00 do 20,00 sati. On bi uglavnom poslao poruku dan prije i dogovorili bi se kad će nazvati putem video poziva. On više puta nije nazvao u dogovoreno vrijeme i na taj način je prekršio sudsku odluku. Isto tako, on je više puta prekršio sudsku odluku jer nije dolazio po dijete CK. Više puta je to prijavljivala Hrvatskom zavodu za socijalno rad (dalje – HZSR) i to konkretno gospođi HK, psihologinji i EK, socijalnom radniku. PK je već u startu za staru i novu godinu 2023. trebao biti s djetetom, ali ju je tada nazvala gospođa HK i rekla joj je da on neće biti s djetetom za te praznike jer ima privatnih obaveza. Puštala je dijete da odlazi k n jemu subotom ujutro i da tamo bude do nedjelje, a sve kako je dogovoreno prema Planu. Nekada je znala PK reći da dođe po dijete subotom kasnije kako bi se dijete odmorilo od prethodnog tjedna. Kćer CK puštala je k njemu više od godinu dana, iako je on u startu prekršio sudsku odluku. Njegov broj mobitela bi blokirala preko tjedna jer želi imati svoj mir, a odblokirala bi ga vikendom kada je vrijeme da on nazove njihovu kćer. Kćer CK odlazila je k ocu preko školskih praznika, kod njega je bila za Uskrs 2024. godine, ali za Božić 2024. godine nije bila jer je to bio njezin vikend. Kontaktirao ju je u vezi tih božićnih praznika 2024. godine socijalni radnik EK i rekao je da dijete treba tada ići k ocu, ali ona mu je putem e-maila odgovorila da po kalendaru dijete ne ide k ocu, već da je to njezin vikend. Uvijek je u strahu da joj PK ne otme dijete. Više puta provođene su ovrhe jer nije predavala dijete na vrijeme, ali takve ovrhe nikada nisu vođene protiv PK. Više puta ju je socijalni radnik EK upozoravao da dijete mora ići k ocu, a rekla bi da ga je PK izmanipulirao. Kasnije joj je N i sam rekao da je ona u pravu, a da se PK nikada neće promijeniti. Dijete je prestala puštati da odlazi k ocu kada je na njoj vidjela masnicu na podlaktici i bedru i zbog toga je prijavila bivšeg supruga PK, međutim, rečeno joj je da se za to kazneno djelo mora podnijeti privatna tužba. Nije podnosila privatnu tužbu tako da se za to protiv PK i ne vodi kazneni postupak. Morala je i nakon toga puštati dijete k PK iako dijete CK nije htjela ići kod njega, a to je morala da ne bi došlo ponovno do nekih ovrha. PK nije vidio dijete već dva mjeseca jer nije došao po dijete, a i sam je rekao da više ne želi uspostavljati video pozive. Prvom odlukom suda dogovoreno je da će se video pozivi ostvarivati vikendom, pristala je da se ti video pozivi odvijaju vikendom jer dijete preko tjedna ima školu, a i ona želi imati svoj mir. U mjesecu studenom 2025. izmijenjena je sudska odluka i to na način da se više neće uspostavljati video pozivi PK s djetetom dok je kod nje, a niti obratno. Navedeno je odlučeno presudom ovoga suda broj P Ob-21/2025-21 od 20. studenog 2025. U pogledu osobnih prilika istaknula je da sada živi u kućanstvu sa suprugom FK i dvoje malodobne djece. Uzdržavaju se prvenstveno od prihoda koji ostvari suprug radom u TD „Komunalac“. Kuća u kojoj stanuju je iznajmljena, a mjesečno plaćaju najamninu u visini 300,00 eura plus režije.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-742/2023-2 od 27. prosinca 2023. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je određen način ostvarivanja osobnih odnosa oca PK s djetetom CK tako da će dijete s ocem provoditi svaki treći vikend u mjesecu od subote u 10,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, dva tjedna ljetnih školskih praznika, zatim dane 26., 27., 28. i 29. prosinca 2023., te Božić, blagdan sv. Stjepana 2024. godine i nadalje svake druge godine, te da će otac s djetetom CK svakog tjedna ostvariti jedan video poziv, a majka će ostvariti jedan video poziv tjedno u vrijeme kada je dijete CK kod oca na školskim praznicima.

6. Uzimajući u obzir obranu optužene ĆK u odnosu na inkriminaciju, spornim se nalazi je li optužena u periodu od 25. siječnja 2024. do 23. lipnja 2025. onemogućavala ostvarivanje videopoziva između oca PK i djeteta CK, zatim je li dijete predavala ocu sa zakašnjenjem, je li onemogućila susrete i druženja oca s djetetom u vikendu 14. i 15. prosinca 2024. i za Božić i blagdan sv. Stjepana 2024., te je li u potpunosti onemogućila kontakte te viđanja i susrete PK s djetetom CK nakon 16. veljače 2025. godine.

7. Svjedok PK u svom iskazu (str. 66-69) naveo je da je bio u braku s ĆK od 2014. do 2018./2019. godine kada je brak sudski razveden. Na socijalnoj skrbi ĆK i on donijeli su Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi njihove zajedničke kćerke CK. Od samog početka od kada je navedenim P lanom uređeno viđanje njega i kćeri CK, viđao ju je uredno, ali nikada ju nije preuzeo u 10,00 sati kako je trebao, već u 11,00 sati zato što je ĆK uvijek rekla da CK spava pa ga je uvijek zakinula za tih sat i pol vremena. Također, ĆK ga je zakidala za video pozive na koje je imao pravo jednom tjedno. Trajanje tih poziva nije određeno koliko bi trebali trajati, no ĆK i on su imali dogovor da ti video pozivi budu putem mobilne aplikacije Whatsapp i to u vrijeme vikenda, što je jedva nekoliko puta ostvario jer ga je ĆK često blokirala na navedenoj mobilnoj aplikaciji tako da se zna lo dogoditi da po tri tjedna nije vidio CK, kako uživo tako niti putem video poziva. Također, nije mogao ni normalnim pozivom dobiti ĆK jer ga je blokirala na svim aplikacijama pa tako i broj mobilnog telefona. ĆK ga je znala odblokirati i poslati mu neku poruku da se istrese na njega te bi ga, nakon što pošalje poruku, ponovo blokirala. CK je prošlo ljeto kod njega provela samo tjedan dana u drugoj polovici kolovoza jer je dobio samo tjedan dana godišnjeg odmora i tada je ĆK ostvarila video poziv s CK koji je trajao 10 minuta. Tom prilikom je ĆK počela vikati na njega iz razloga što je CK platio instrukcije iz matematike pošto joj matematika loše ide zbog čega je prekinuo taj video poziv jer nije htio da CK sluša ĆK kako viče, a niti ju je on htio slušati. Nakon toga ĆK je rekla da će i on tako CK dobiti na video poziv kako je i on njoj to napravio i od tada uopće nije ostvario niti jedan video poziv s CK. Sredinom rujna 2024. godine prijavio je ĆK za psihičko nasilje u obitelji koje je vršila prema njemu zbog čega je krajem studenog osuđena na kaznu zatvora uz uvjet od 12 mjeseci. Vjeruje da ga je ĆK, zbog navedene presude kako bi mu se osvetila za to, više puta prijavila policiji da je bio nasilan prema kćeri CK te mu nije dopustila da CK provede kod njega vikend koji je trebala biti 14. i 15. prosinca 2024., kao niti blagdan Božića i Sv. Stjepana 2024. koji je prema Planu Alma trebala provesti kod njega. Putem e-maila obratio se za pomoć djelatnicima socijalne skrbi u [adresa], IK i HK na što mu je N rekao da je u pravu i da ĆK ne prihvaća činjenicu da CK navedeni vikend mora provesti kod njega te da ne želi za blagdan Božića pustiti CK kod njega jer smatra da CK kod njega treba provesti Novu godinu pošto proš lu Novu godinu nije bila kod njega. Istaknuo je da dijete CK zaista nije bila kod njega u prosincu 2024. kako je trebala po Planu, već ju je ĆK pustila k njemu **.**.2024. i CK je bila kod njega do 2. siječnja 2025. Poslije toga CK je kod n jega provela i vikende 18./ 19. siječnja i 15./16. veljače 2025., ali u tom vremenskom periodu nije ostvario niti jedan video poziv s CK. O navedenom nije razgovarao s ĆK jer kada dolazi po CK ne izlazi iz automobila, već CK izvede do automobila Ivanin sadašnji partner, a zbog svoje zaštite svako to preuzimanje Alme snima svojim mobilnim telefonom. O navedenim problemima ne može s ĆK razgovarati niti putem mobilnog telefona jer ga je blokirala i samo ga odblokira kada mu treba nešto reći nakon čega ga ponovno blokira. Zbog toga je podnio kaznenu prijavu kao i zahtjev za ovrhom ukoliko se ĆK i dalje ne bude pridržavala sudskog rješenja i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi da ju se nekako novčano kazni zbog toga u svezi čega još uvijek traje sudski postupak. Zadnji put je svoju kćer CK vidio 16. veljače 2025. kada ju je vratio ĆK i od tada mu ĆK brani vidjeti CK i ne dopušta da ide kod njega, a isto tako ĆK mu neće dopustiti da CK dođe k njemu 17. i 18. svibnja 2025. kada ponovno treba doći kod njega tako da sada teći put za redom, odnosno tri mjeseca, ne poštuje navedeni plan. Taj podatak je dobio od djelatnika socijalne skrbi u [adresa], ČK, preko kojeg posredno dogovara viđanje CK. Dijete CK u zadnja tri mjeseca vidio je samo jednom na 5 minuta krajem travnja 2025. kada je došao na informacije u IV. osnovnu školu u Bjelovaru te je tražio Alminu razrednicu C da ju dovede s nastave kako bi ju vidio. Zbog toga je ĆK radila probleme i prigovarala razrednici jer se to dogodilo tijekom nastave.

8. Ispitana svjedokinja HK u svom iskazu pred sudom (str. 95-96) navela je da je zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar na radnom mjestu psihologa unazad 40 godina. Poznato joj je ime ĆK, postupala je u predmetima koji su se vodili između ĆK i njezinog bivšeg supruga PK i to od njihova razvoda braka pa nadalje. Bilo je nekih dogovora između njih, ali pretežno je sve bilo sporno pa su odluke donošene putem suda. Sjeća se da je bilo problema oko ostvarivanja osobnih odnosa oca s maloljetnim zajedničkim djetetom i to jer ĆK nije željela predati dijete. Navedeni problemi počeli su 2024. godine pa su se provukli sve u 2025. godinu. ĆK odbijala je predati PK dijete navodeći da dijete kod njega ne piše zadaće, da on ne vodi dovoljno brigu o djetetu, da vodi dijete na bazen gdje dijete dobije infekciju, da govori djetetu protiv majke, da ne želi dopustiti da dijete obuče određenu obuću i slično. PK redovito se žalio na Ivanino postupanje na način da bi prema HZSR-u poslao e-mail ili bi nazvao telefonskim putem kada se nisu mogli dogovoriti oko predaje djeteta na susrete i druženja. Onda su oni posredovali u tome i ĆK su znali govoriti da je dužna predati dijete ocu kako bi on ostvario osobne odnose s njom. ĆK je na to reagirala tako da ih je prozivala da ih je PK podmitio, da je on njihov štićenik i da su mu pristrani. Poznato joj je da je PK pokrenuo i ovršni postupak radi predaje djeteta protiv ĆK, sudjelovali su u tom postupku. Poznato joj je i da se PK žalio da ĆK ometa video pozive koje on vrši sa zajedničkim djetetom, da je prisutna tim pozivima i da se često ubacuje u te razgovore. U početku se žalio i da ĆK ne odgovara kada on uputi video poziv, odnosno da je nedostupna. Poznato joj je da je ĆK **.**.2025. prijavila sumnju na nasilje nad djetetom i to po povratku zajedničke kćeri CK od oca PK. Tada je bilo govora o nekakvom nasilju od strane oca, spominjale su se modrice na tijelu. Bila je prisutna prilikom ispitivanja djeteta u policiji i sjeća se da je dijete samo iskazalo da je modrica na koljenu od udarca u vrata automobila, modrica na bedru da je od stranice kreveta u koju se slučajno udarila, a dijete je spomenulo da je modrica na podlaktici od tatinog udarca jer mu je spomenula mamu. U tom trenutku nisu raspolagali liječničkom dokumentacijom jer je dijete pregledano tek kasnije. Kasnije je saznala da liječnik u svom nalazu nije napisao ništa u pogledu starosti nastanka navedene ozlijede na podlaktici. Nema saznanja da je protiv oca PK vođen kakav sudski postupak zbog nasilja nad maloljetnom CK.

9. Svjedok EK u svom iskazu pred sudom (str. 96-97) naveo je da je zaposlen u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar unazad šest godina na radnom mjestu socijalni radnik. Poznata mu je obitelj ĆK i PK, postupao je u predmetima koji su se vodili u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne CK s ocem. Zna da je bilo problema oko predaje djeteta ocu od strane ĆK od kraja 2024., pa do otprilike 30. travnja 2025. Zna da u tom periodu dijete nije išlo k ocu. Poznato mu je i da je PK pokrenuo ovršni postupak radi predaje djeteta. Sudjelovao je u tom postupku, pisao je izvješća zajedno s kolegicom HK. I prije samog pokretanja ovršnog postupka PK javljao im se putem e-maila i žalio im se da mu ĆK ne predaje zajedničku kćer na ostvarivanje osobnih odnosa s njom. Nastali su neki problemi između njih jer su različito tumačili koji je treći vikend u prosincu 2024., a zna da je bio problem i oko novogodišnjih blagdana. ĆK je smatrala da dijete tada ne treba ići k ocu, a PK obrnuto. Nakon toga, ĆK je tvrdila da je PK bio nasilan prema maloljetnoj CK pa iz tog razloga nije dopuštala da dijete ide k ocu. PK javljao bi im se u cijelom tom periodu od prosinca 2024. do travnja 2025. i to uglavnom putem e-maila, prije vikenda kada bi dijete trebalo ići k njemu, molio je da provjere dopušta li ĆK da dijete dođe k njemu za vikend. Nije uobičajeno da oni posreduju između roditelja , ako im nisu izrečene nikakve zaštitne mjere, a iz tog razloga su ih molili da izravno komuniciraju, međutim, oni su se međusobno blokirali na svim komunikacijskim kanalima. Nije mu poznato je li ĆK prijavljivala kakvo nasilje nad mlljt. kćeri od strane PK. Oni iz HZSR-a upozoravali su ĆK da se mora pridržavati sudske odluke, a ona je na to odgovarala da je dijete ugroženo kod oca i da ju iz tog razloga neće pustiti k njemu. Nikada nisu uočili na djetetu da je nad njom vršeno kakvo nasilje od strane oca. ĆK znala je prijaviti da PK nije došao po zajedničku kćer kada je trebao i pitala je što da ona učini. Uputili su ju na pravne korake, koliko mu je poznato, nikada ništa nije pokrenula. Nije nikada s maloljetnom CK razgovarao.

10. Iz iskaza svjedoka FK (str. 97-98) proizlazi da je unazad tri godine u braku s ĆK. Stanuju u obiteljskoj kući u [adresa], a s njima stanuje i Ivanina kćer mlljt. CK. Stanovao je s njima i u periodu od siječnja 2024. do lipnja 2025. Poznato mu je da postoji sudska odluka kojom je odlučeno da maloljetna CK treba ostvarivati osobne kontakte sa svojim ocem PK. Međutim, CK rijetko ide kod oca, možda par puta mjesečno. Poznato mu je i da CK nekada nije išla k ocu kada je trebala jer on jednostavno nije došao po nju. Nekada bi po nju u takvim situacijama došla baka po ocu, dijete bi vjerojatno bilo s bakom. Ne zna niti za jednu situaciju da maloljetna CK nije išla k ocu jer joj to nije dopuštala ĆK. Dosta je sudskih postupaka koji traju godinama između ĆK i PK i nije mu poznato je li vođen kakav ovršni postupak radi predaje djeteta. Poznato mu je da se dijete CK od oca vratilo s masnicama. CK je išla k ocu redovito sve dok se to nije dogodilo. Poznato mu je i da je CK trebala ostvarivati video pozive s ocem PK, dijete je uspostavljalo video pozive koliko je to trebalo, uglavnom majka ĆK to nije branila nikada. Nije mu poznato je li ĆK blokirala svog bivšeg supruga u pogledu poziva ili na nekim društvenim mrežama, to je njezina privatna stvar, ne ulazi joj u mobitel.

11. Svjedok DK u svom je iskazu (str. 99) naveo da je ĆK njegova kćer i poznato mu je da postoji sudska odluka prema kojoj njezino dijete mlljt. CK svaki treći tjedan u mjesecu treba ići k ocu PK. Dijete kod njega ne želi ići jer ga se boji. Plače kada treba ići k njemu jer ju je tukao, imala je masnice po sebi, a to je njegova kćer i prijavila policiji. Sve što PK kaže je laž, on radi na tome da ĆK uzme dijete. Poznato mu je da je maloljetna CK razgovarala s ocem putem mobitela kada bi ju on nazvao. Unuka CK žalila se na ponašanje oca PK kada je kod njega, strah ju je, kada je kod oca to se održava na njezino učenje u školi. Umjesto PK po dijete je dolazila njegova majka, Almina baka. PK nije dolazio na vrijeme po dijete samo zato da bi mogao prijaviti ĆK policiji. Njegova kćer ĆK u posljednjih nekoliko mjeseci živi u [adresa], a prije toga živjela je kod njega u [adresa]. Laž je da je ĆK odbila predati dijete PK.

12. Uvidom u spis ovoga suda broj Ovr Ob-4/2024 razvidno je da je PK **.**.2024. pokrenuo ovršni postupak protiv ĆK zbog nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom CK sukladno sudskoj odluci jer je optužena ĆK nekoliko puta odbila predati dijete CK ocu u terminu bez valjanih razloga. Navedeni postupak ovrhe bio je privremeno odgođen do 28. svibnja 2025. jer se okrivljenica ĆK obvezala poštivati sudsku odluku, međutim, u konačnici je ovrha nastavljena jer je okrivljenica ponovno odbijala postupiti sukladno sudskoj odluci te predati dijete CK ocu radi ostvarivanja osobnih odnosa.

13. Nadalje, iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar koji se nalaze u spisu broj Ovr Ob-4/2024 i u predmetnom spisu broj Kzd- 77/2025 (str. 41, 59) te iz ispisa poruka priloženih u spis predmeta (str. 17, 22-23, 43, 50, 71, 76) proizlazi kako se PK u više navrata obraćao djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar radi nemogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom CK, zbog čega su djelatnici HZSR-a kontaktirali optuženu ĆK ukazujući joj da se dužna držati sudske odluke, međutim, okrivljenica je to izričito odbijala i nije željela dijete CK predati ocu.

14. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, dovodeći sve dokaze u vezu s obranom optužene, sud nalazi dokazanim da je optužena ĆK počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

15. Prije svega, sud je pisanu dokumentaciju koja se nalazi u spisu prihvatio s obzirom da vjerodostojnost iste tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

16. Iskaze ispitanih svjedoka HK i ČK sud ocjenjuje istinitima te ih prihvaća u cijelosti. Navedeni svjedoci djelatnici su HZSR-a te imaju neposrednih saznanja o problemima između optužene i svjedoka PK u vezi ostvarivanja osobnih odnosa PK s djetetom CK, a pred sudom su iskazivali jasno, određeno i u bitnome isto što ukazuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. Oba svjedoka iskazujući pred sudom potvrđuju navode svjedoka PK da mu optužena ĆK nije redovito omogućavala videopozive s djetetom, da mu je dijete predavala sa zakašnjenjem, da mu nije željela predati dijete za vikend 14. i 15. prosinca 2024., niti za Božić i blagdan sv. Stjepana 2024., kao i da je nakon 16. veljače 2025. u potpunosti onemogućila ostvarivanje susreta i druženja PK s djetetom. Ovi svjedoci su stručne osobe u HZSR-u, nepristrani su te objektivno iskazuju o njima poznatim činjenicama budući da su bili uključeni, odnosno postupali su u obitelji P. Štoviše, iz ispisa poruka koje su priložene u spis (str. 17, 22-23, 43, 50, 71, 76) proizlazi da se PK doista obraćao putem e-maila HK i EK tražeći njihovu pomoć u vezi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, a na što su mu navedeni svjedoci odgovarali da optužena ĆK ne želi predati dijete.

17. S druge strane, iskaze svjedoka FK i DK sud ne prihvaća, već iste smatra usmjerenima na umanjivanje kriminalne aktivnosti optužene ĆK. Radi se o pristranim svjedocima koji su zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka budući da su oni suprug i otac optužene pa iskazujući pred sudom nastoje otkloniti odgovornost optužene ĆK u nastaloj situaciji. Ovi svjedoci nastoje prikazati da dijete CK nije odlazila k ocu jer on nije redovito dolazio po nju, a ne jer je to optužena branila, kao i da dijete ne želi ići k ocu, da plače, da ju je strah oca, da ju je tukao i da je zbog toga imala masnice. Međutim, po ocjeni suda, čak i da je dijete tako govorilo svjedocima, navedeno je bilo zbog očekivanja majke, budući da majka – optužena ĆK manipulativno djeluje na dijete, a kako je dijete znalo da se radi o djedu po majci izvjesno je da je pred njim davalo odgovore poželjne za majku.

18. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedokinje HK koja ima saznanja da se spominjalo nasilje nad djetetom CK od strane oca te je svjedokinja prisustvovala ispitivanju djeteta kod policije i sjeća se da je dijete iskazalo da je modrica na koljenu od udarca u vrata automobila, modrica na bedru od stranice kreveta u koju se slučajno udarila, a da je modrica na podlaktici od tatinog udarca. Dakle, već iz navedenog je razvidno da je i samo dijete pred policijom osporilo da bi sve modrice potjecale od nasilja od strane oca, a na što je ukazivala optužena ĆK podnošenjem prijave protiv PK. Štoviše, i sama optužena u svojoj obrani navodi da nije podnosila privatnu tužbu protiv PK zbog navedenih modrica, a što upućuje na zaključak da niti ona sama nije bila uvjerena da su ozljede na zajedničkom djetetu CK potjecale od fizičkog nasilja njezina oca PK.

19. Iskaz svjedoka PK sud prihvaća u cijelosti budući da je isti u skladu s navodima i kronologijom iz materijalne dokumentacije u spisu nadležnih institucija, kao i samog suda u ovršnom obiteljskom predmetu. Ovaj svjedok detaljno opisuje kako i kada optužena ĆK nije postupala po odluci suda, odnosno kako ga je blokirala na svim komunikacijskim kanalima te mu uskraćivala ostvarivanje video poziva s kćeri CK, zatim opisuje da mu je redovito dijete predavala kasnije nego li je to dogovoreno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da mu dijete nije predala za vikend 14. i 15. prosinca 2024., a na što je pozvana i od strane djelatnika HZSR -a ČK, samo zato što je drugačije tumačila treći vikend u mjesecu, dok je i sud pregledom kalendara za 2024. godinu utvrdio da su navedeni datumi treći vikend u mjesecu i da je dijete moralo biti predano ocu na ostvarivanje susreta i druženja. Takve navode svjedoka PK ne spori niti optužena ĆK u svojoj obrani, kao što nije sporila navedeno niti iskazujući u predmetu Ovr Ob-7/2024, a čime se dodatno potvrđuje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka.

20. S obzirom na sve prethodno navedeno, ocjena je suda kako nije istinita obrana optužene ĆK o tome kako je dijete prestala puštati k ocu jer je na djetetu vidjela masnicu, budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da optužena protiv PK nije podnijela privatnu tužbu, a očito nije bilo niti elemenata za druga kaznena djela iz glave Kaznenog zakona kojim se štite brak, obitelj i djeca jer da jest, tada bi se protiv PK vodio kazneni postupak po službenoj dužnosti.

21. Sud smatra da optužena ĆK nastoji opravdati svoje postupanje iznoseći razloge zbog kojih nije dopuštala odlazak zajedničkog djeteta CK k ocu, dok niti jedan od tih razloga ne opravdava takvo postupanje. Iz obrane optužene vidljivo je da nepoštivanjem sudske odluke na takav način zapravo želi naštetiti PK i s njim voditi sukobe, a sve koristeći zajedničko dijete na koje je takvo ponašanje zasigurno negativno djelovalo.

22. Već sama činjenica da je protiv optužene morala biti pokrenuta i provedena ovrha na način da je dijete moralo biti od nje oduzeto na prisilni način govori u prilog zaključku da je kazneno djelo počinjeno.

23. Konačno, sud nalazi dokazanim da optužena ĆK nije postupala po odluci suda u inkriminiranom razdoblju te je svojim radnjama ostvarila obilježja kaznenog djela neprovođenja sudske odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja prema pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11.

24. Optužena je prilikom počinjenja kaznenog djela postupala u stanju ubrojivosti. Postupala je s izravnom namjerom jer iz svih provedenih i ocjenjenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je bila svjesna da ne predajom djeteta ocu ne provodi odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, a što je i htjela postići, a već s obzirom na svoju životnu dob, bila je svjesna da je takvo postupanje protupravno, dok za to nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

25. Kako nije bilo dvojbe oko krivnje optužene ĆK, sud ju je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11, na temelju odredbe čl. 173. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženoj ĆK izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

26. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije u odnosu počinjeno kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kod optužene cijenio sve okolnosti o kojima ovisi kazna pa je tako olakotnom okolnošću cijenjena njezina ranija neosuđivanost, dok je otegotnim cijenjena činjenica da je optužena ranije prekršajno kažnjena zbog počinjenja prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u kojem postupku je PK bio oštećena strana. Navedeno upućuje na zaključak da optužena ne može kontrolirati svoju netrpeljivost prema istome i da u svojim sukobima s PK redovito koristi i uključuje zajedničko dijete CK, pri tome ne misleći na posljedice koje kod maloljetnog djeteta mogu nastati.

27. Sud smatra da će se tako izrečenom kaznom zatvora uz izricanje uvjetne osude ukazati optuženoj ĆK da će se i ubuduće svako njezino protupravno ponašanje sankcionirati, ali i da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak, utjecati na svijest počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i na druge da ne čine kaznena djela, dakle ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11. S obzirom na sve okolnosti počinjenja djela i ličnost optužene, sud smatra da je opravdano odrediti vrijeme provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine, a sve kako bi se optuženoj omogućilo i da u najkraćem vremenu provjeravanja popravi svoje ponašanje, da ga uskladi sa zakonskim i društvenim normama i da kontrolirajući svoje ponašanje, vrati povjerenje zajednice, a sve za dobrobit svog djeteta CK.

28. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optužena ĆK oslobođena je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dok joj je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika Predraga Labana, odvjetnika u [adresa], o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem. Prilikom oslobođenja optužene od obveze plaćanja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 sud je cijenio činjenicu da je optužena nezaposlena, da se ona i dvoje malodobne djece uzdržavaju od prihoda koje ostvari njezin suprug, da žive u iznajmljenoj kući te da u vlasništvu nemaju vlastite imovine.

29. Iz obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 18. veljače 2026.

Sudac za mladež

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.