REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-652/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, Držićeva 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VSI-Vodovod Butoniga d.o.o., Buzet, Sv. Ivan 8, OIB: 93841076678, radi izvlaštenja, 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943- 03/22-01/37, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 25. ožujka 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinskopravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I-943-05/20- 01/01, URBROJ: 2163-24-02/14-22-28 od 23. ožujka 2022. određeno je da je trgovačko društvo VSI-Vodovod Butoniga d.o.o., ovdje zainteresirana osoba, kao pravni slijednik korisnika izvlaštenja, dužan FB, ovdje tužitelju, isplatiti naknadu za izvlaštenje za umanjenu tržišnu vrijednost zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 154.000,00 kuna, sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti tog rješenja, za nepotpuno izvlaštenje nekretnine ustanovljavanjem služnosti postavljanja i održavanja vodovodnih cijevi na trasi Kanfanar-Loborika, prema rješenju o izvlaštenju Općine Pula, Općinskog komiteta za građevinske, stambene i komunalne djelatnosti KLASA UP/I-943-04/90-01/108, URBROJ 2168-06-05/6-90-1 od 6. ožujka 1990.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-03/22-01/37, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 25. ožujka 2025. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da u postupku nije pravilno utvrđena visina naknade za izvlaštenje, smatrajući da pri izračunu u nalazu i mišljenju vještaka nije primijenjena pravilna metodologija, jer da je vrijednost umanjena za 40%, dok on drži da je vrijednost zemljišta smanjena za oko 60 do 70%. Nadalje navodi da nije pravilno vrednovana činjenica prolaska vodovoda po sredini nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega da su dijelovi građevinske parcele širine manje od 17-20 metara, posebice sjeverni dio od 12 metara, bitno manje iskoristivi za gradnju. Ističe da tuženik uopće nije odlučio o žalbenom prigovoru vezanom za početak tijeka zateznih kamata na utvrđeni iznos naknade, što da pobijano rješenje čini nezakonitim. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i građevinskim vještačenjem, pa da po provedenom postupku poništi rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. U odnosu na tužbene navode o tijeku zatezne kamate osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje, dok u odnosu na navode o utvrđenoj vrijednosti nekretnine tuženik u osporenom rješenju navodi kako slijedi. Navodi da tužitelj neosnovano upire da vještak Ivan Davidović, na čijoj se procjeni temelji iznos naknade za nepotpuno eksproprirano zemljište, nije otklonio prigovor vezano za metodologiju procjene, osobito postotak umanjenja vrijednosti zemljišta opterećeno služnošću od 40%, te da je naznačeni koeficijent odnosno postotak umanjenja vještak obrazložio na način da zasnovana služnost samo djelomično ograničava korištenje nekretnine, jer u pojasu služnosti onemogućava postavljanje i izgradnju nadzemnih zgrada ili drugih građevina, no da nema zapreke da se taj dio zemljišta koristi kao parkiralište, pristupna cesta ili uređena hortikulturna površina u funkciji buduće stambene građevine. Nadalje obrazlaže da je povrh toga vještak obrazložio da bi se najvjerojatnije primijenio koeficijent odnosno postotak umanjenja od 30% kada bi trasa služnosti prolazila rubnim dijelom nekretnina, što da ovdje nije slučaj. Nastavlja da se vještak Ivan Davidović na usmenoj raspravi od 18. siječnja 2022. detaljno očitovao na iznesene primjedbe izvlaštenika i korisnika izvlaštenja te objasnio način izračuna umanjenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Pritom ističe da su za utvrđivanje naknade za eksproprirano zemljište, sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju mjerodavne su odredbe članka 32. i 33. tog Zakona, iz kojih slijedi da se naknada određuje prema stanju i načinu korištenja nekretnina nekretnine u času eksproprijacije, ali prema tržišnoj vrijednosti (cijenama u slobodnom prometu) u vrijeme utvrđivanja naknade.

5. Zainteresirana osoba odgovor na tužbu nije dostavila.

6. Sud je održao ročište za raspravu 13. veljače 2026., na koje je pristupio sam tužitelj, zastupan po opunomoćeniku, a kako su ostale stranke uredno pozvane, ročište je održano u njegovom odsustvu.

6.1. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu izjavio da ostaje kod dotadašnjih navoda. Na upit Suda je li nakon donošenja rješenja o izvlaštenju KLASA UP/I-943-04/90- 01/108, URBROJ 2168-06-05/6-90-1 od 6. ožujka 1990. nastavljen postupak radi određivanja naknade opunomoćenik tužitelja je odgovorio da nema saznanja o tome.

7. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena i je li pravilno određen tijek zatezne kamate.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. U prvom redu, prema ocijeni Suda, visina naknade na nepotpuno izvlaštenje predmetne nekretnine, na ime umanjenja vrijednosti nekretnine, pravilno je određena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Ivana Davidovića, te je u tom dijelu ranije izneseno obrazloženje tuženika pravilno i dostatno, pa ga u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

11. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

12. Prema odredbi članka 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/1994, 35/1994, 112/2000, 114/2001, 79/2006, 45/2011, 34/12, dalje: Zakon o izvlaštenju), na koju se pozivaju upravna tijeka, odredbe tog Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu toga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je rješenje o izvlaštenju Općine Pula, Općinskog komiteta za građevinske, stambene i komunalne djelatnosti KLASA UP/I-943-04/90-01/108, URBROJ 2168-06-05/6-90-1 od 6. ožujka 1990. doneseno na temelju Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 10/78, 5/80, 30/82, 46/82 - pročišćeni tekst, 28/87, 39/88, dalje: Zakon o eksproprijaciji).

13.1. Članak 59. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji propisivao je da je nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni tijelo bilo dužno da bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu.

13.2. Članak 62. Zakona o eksproprijaciji je propisivao da ako se sporazum o naknadi ne postigne u roku od mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležno tijelo dostavlja bez odgađanja pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa spisima općinskom sudu na čijem se području nalazi eksproprirana nekretnina, radi određivanja naknade, a ako nadležno tijelo ne postupi tako, prijašnji vlasnik eksproprirane nekretnine se može neposredno obratiti sudu radi određivanja naknade.

14. Nadalje, prema odredbi članka 25. točke 8. Zakona o izvlaštenju zakonske zatezne kamate određuju se od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu poslovni broj Rev-1103/2010-2 od 7. rujna 2011., zauzeo, odnosno potvrdio pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske, a koje pravno shvaćanje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, da se u predmetima određivanja naknade na temelju odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju tijek zatezne kamate određuje od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju do isplate, budući da odredba članka 46. Zakona o izvlaštenju tijek zatezne kamate ne uređuje, pa da stoga treba primijeniti odredbu članka 25. točke 8. Zakona o izvlaštenju, koja to izrijekom propisuje.

16. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2673/2018 od 21. prosinca 2021. zauzeo pravno shvaćanje da u postupcima određivanja naknade na temelju odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, posljedice nerazumno dugog trajanja postupka određivanja i isplaćivanja naknade za oduzetu imovinu padaju na državu, pa da stoga u slučaju da se postupak određivanja naknade vodio u kontinuitetu od donošenja rješenja o izvlaštenja može doći do miješanja u pravo vlasništva, te posljedično na ocjenu o dospijeću i zakašnjenju države s ispunjenjem novčane obveze i podredno početka tijeka zakonskih zateznih.

17. Stoga se, primjenjujući navedena shvaćanja, prema shvaćanju ovoga Suda, u postupcima određivanja naknade na temelju odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju tijek zatezne kamate određuje u prvom redu od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju do isplate, sukladno odredbi članka 25. točke 8. Zakona o izvlaštenju, ali isto tako treba utvrditi je li se postupak određivanja naknade sukladno odredbama članaka 59. i 62. Zakona o eksproprijaciji vodio u kontinuitetu od donošenja rješenja o izvlaštenju, te ocijeniti je li na taj način došlo do miješanja u pravo vlasništva koje opravdava odstupanje od shvaćanja Vrhovnog suda i nalaže određivanje tijeka zatezne kamate koji će sanirati povredu prava vlasništva.

18. Iz spisa predmeta kako ga je dostavio tuženik Sud nije mogao utvrditi vodio li se postupak određivanja naknade iz predmeta ovoga spora, sukladno odredbama članaka 59. i 62. Zakona o eksproprijaciji, u kontinuitetu od donošenja rješenja o izvlaštenju KLASA UP/I-943-04/90-01/108, URBROJ 2168-06-05/6-90-1 od 6. ožujka 1990., u kojem slučaju bi postupak određivanja naknade do donošenja prvostupanjskog rješenje trajao 32 godine, ili je tužitelj, odnosno njegovi prednici, zahtjev za određivanje naknade podnio kasnije.

19. Prema odredbi članka 48. stavka 4. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tuženik je Sudu dužan dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora.

20. Stoga, budući da tuženik nije dostavio sve spise predmeta upravnog postupka, niti se o tijeku zatezne kamate očitovao u obrazloženju osporenog rješenja ili odgovoru na tužbu, a ni pristupio zakazanom ročištu, Sud nije mogao otkloniti prigovore o zakonitosti tuženikove odluke u tom dijelu, jer s tim u svezi nije mogao utvrditi i ocijeniti odlučne činjenice.

21. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima osporeno rješenje je valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

22. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

23. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za raspravu po opunomoćeniku odvjetniku, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

24. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

26. Budući da je uspio u sporu tužitelju je priznato pravo na trošak zastupanja, pri čemu je kao nužan i opravdan priznat trošak sastava tužbe, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, ali mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu, jer je na tom ročištu opunomoćenik tužitelja izjavio samo da ostaje kod dotadašnjih navoda, a na upit Suda o odlučnoj činjenici je li nakon donošenja rješenja o izvlaštenju nastavljen postupak radi određivanja naknade nije znao odgovoriti, pa taj trošak Sud nije našao nužnim i opravdanim. Stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

27. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 18. veljače 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv odluke o troškovima odgađa izvršenje rješenja (članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja, Igoru Vuiću, odvjetniku u Puli, Držićeva 3

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i Digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi VSI-Vodovod Botoniga d.o.o., Buzet, Sv. Ivan 8