Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-279/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pokojnoga SL. S, rođenoga **.**.2018., a umrloga **.**.2002., s posljednjim prebivalištem u [adresa], radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine po prijedlogu predlagateljice SLO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Buić, odvjetnica u Puli, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj O-1434/2019-92 od 17. studenoga 2025., dana 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagateljice kao neutemeljena i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj O-1434/2019-92 od 17. studenoga 2025.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza ostavitelja SL te je odlučeno sljedeće: „Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagateljice SLO radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza ostavitelja SL, pok. S, a koji je zaprimljen kod ovoga suda 22. studenoga 2019.“
2.Protiv tog prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela predlagateljica (nasljednica, kći ostaviteljeve nasljednice ĆL), pobijajući to rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavak 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), koji zakon se primjenjuje temeljem odredaba članka 175. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 127/13, 33/15, dalje ZN), predlažući rješenje ukinuti, odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima.
3.U odgovoru na žalbu nasljednik (ostaviteljev unuk i sin nasljednika, sada pokojnoga ŽL) ĐL usprotivio se žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog SLO (kći nasljednice ĆL i sada nasljednice) od 22. studenoga 2019. za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza ostavitelja, pokojnoga SL.
6.Prema stanju u spisu predmeta, u bitnom proizlaze slijedeća utvrđenja prvostupanjskog suda:
-kako je predmetni ostavinski postupak pokrenut kod prvostupanjskog suda dana 12. rujna 2002., dostavom smrtovnice pok. SL tom sudu,
-kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-895/02-8 od 14. studenoga 2002., koje rješenje je postalo pravomoćno dana 19. prosinca 2002., okončan predmetni ostavinski postupak,
-kako je 19. studenoga 2019. predlagateljica ĆLO zatražila raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. LL, navodeći kako je ona ostaviteljeva unuka i da je naknadno utvrdila kako je ostavitelj ostavio imovinu koja nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, a u koju imovinu ulaze mnogobrojne umjetničke fotografije, filmovi, dijapozitivi i drugi fotomaterijal umjetničke vrijednosti, autorska prava nad njima i razne nagrade i medalje, koji se prema saznanju predlagateljice nalaze u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, u Gradskoj galeriji Pula i moguće ostalim galerijala u gradu [adresa] te kod sina ostavitelja ŽL, odnosno njegovog sina ĐL, unuka ostavitelja,
-kako je predlagateljica navela i da su kao nasljednici iza pok. SL proglašeni OL iz [adresa], ostaviteljeva kći, ŽL iz [adresa], sin i EL iz [adresa], ostaviteljava kći, a nasljednici iza kćeri EL su ĆLO, BL i PL, svi iz [adresa],
-kako je Povijesni i pomorski muzej Istre 28. siječnja 2021. obavijestio prvostupanjski sud kako se predmetna građa, fotografska ostavina iza pok. SL ŽL ne nalazi u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre jer je 15. siječnja 2020. vraćena unuku ostavitelja ĐL, od koga su 28. ožujka 2014. i preuzeli građu u Muzej radi pregleda, sistematizacije, stručne obrade, digitalizacije i izrade popisa, s namjerom da ju otkupe, budući su smatrali kako se radi o građi koja ima kulturno povijesnu vrijednost, kako se 4. listopada 2019. Muzeju obratila odvjetnica Mara Ostojić kao punomoćnica nasljednice SLO i obavijestila ih da njezina stranka polaže pravo suvlasništva na dio ostavine, uz nasljednike BL i IL te ŽLO, a nakon toga djelatnici Povijesnog i pomorskog muzeja Istre odlučili su vratiti građu ĐL, dok se ne okonča postupak određivanja prava na nasljedstvo iza ostavitelja,
-kako je 2. veljače 2021. Grad Pula, Upravni odjel za kulturu obavijestio sud kako je Ugovorom o otkupu građe fotografa SL od 10. listopada 2018. Grad Pula otkupio ukupno 1.380 radova, a popis svih radova sadržan je u prilozima dopisu,
-kako je Povijesni i pomorski muzej Istre dostavio 27. listopada 2022. na CD mediju popis građe kojeg su preuzeli 28. ožujka 2014. od ĐL uz Potvrdu po povratu ostavine SL od 15. siječnja 2020.,
-kako je 2. lipnja 2025. nasljednik ĐL osporio osnovanost prijedloga za raspoređivanje naknadno pronađene imovine navodeći kako su 2. prosinca 1969. ostavitelj i njegov sin ŽL osnovali zajednički obrt za obavljanje fotografske djelatnosti koji je bio registriran na oba obrtnika, SL i ŽL, a imovina stečena tijekom poslovanja smatra se zajedničkom imovinom, **.**.1978. SL da je istupio iz zajedničkog obrta čime je ŽL postao jedini nositelj obrta te je rješenjem o odobrenju od 31. kolovoza 1978., kojeg je donio tadašnji Općinski sekretarijat za privredu Općine, [adresa] ŽL dobio dozvolu za nastavak vođenja zanatske radnje fotografske djelatnosti i time preuzeo svu imovinu obrta, uključujući i fotografsku građu,
-kako ĐL navodi i da fotografska građa koja je predmet prijedloga za raspoređivanje naknadno pronađene imovine nije bila u vlasništvu ostavitelja u trenutku njegove smrti 2002. godine, već je predstavljala imovinu obrta koji je ŽL samostalno vodio nakon 1978. godine, kako predmetna zbirka fotografija ne može činiti ostavinsku masu iza pok. SL jer je ŽL, kao njezin zakoniti vlasnik, 30. siječnja 2023. sklopio darovni ugovor s ĐL, čime je ĐL stekao vlasništvo na toj građi sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a osim toga i kako je ĐL postupao u dobroj vjeri pouzdajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari ŽL ujedno i njezin vlasnik.
7.S obzirom na ovakva utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je među nasljednicima sporno pitanje spada li naknadno pronađena imovina, za koju se predlaže donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, u ostavinu iza ostavitelja, odnosno kako o toj spornoj činjenici ovisi sastav ostavine te je smatrao kako ostavinski sud nije ovlašten prihvatiti prijedlog za raspodjelu te imovine. Pritom se taj sud izrijekom pozvao na odredbu članka 234. stavka 1. ZN-a prema kojoj, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Osim toga, kako je stavkom 2. tog članka propisano da ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. No, kako je u predmetnoj stvari ostavinski postupak po službenoj dužnosti već proveden i pravomoćno okončan i to rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli poslovni broj O-895/02-8 od 14. studenoga 2002., a ostavinski postupak izvanparnični i nesporan postupak te se sukladno članku 210. ZN-a pokreće po službenoj dužnosti, nakon što sud zaprimi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njom izjednačenu ispravu, pritom između nasljednika postoji spor o sastavu naknadno pronađene imovine, to da sud u postupku o naknadno pronađenoj imovini, koji se vodi na prijedlog stranke, ne utvrđuje sporna prava niti primjenjuje članak 224. ZN-a o upućivanju u parnicu radi spora, već isključivo donosi odluku suglasnošću volja nasljednika, koja suglasnost je u konkretnom slučaju izostala. Konačno, taj sud navodi i kako predlagateljicu upućuje da svoja prava, zajedno s ostalim nasljednicima, može ostvariti u posebnom parničnom postupku.
8.Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žaliteljica, kao niti koja bitna povreda postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja može ispitati. U tom smislu treba navesti kako žalbeni navodi prema kojima predlagateljica nije bila pozvana na sva ročišta pred sudom, odnosno kako je bila pozvana samo na dva ročišta, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio kako između nasljednika postoji spor o sastavu naknadno pronađene imovine, a predlagateljica se o tom utvrđenju mogla očitovati i očitovala u postupku.
9.U konkretnom slučaju, dakle, iza smrti ostavitelja donijeto je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-895/02-8 od 14. studenoga 2002. kojim je okončan predmetni ostavinski postupak, a nasljednicima iza pok. SL proglašeni OL iz [adresa], ostaviteljeva kći, ŽL iz [adresa], sin i EL iz [adresa], ostaviteljava kći, s tim što su nasljednici iza kćeri SLOH, predlagateljica, BL i PL, svi iz [adresa]. Kako je spomenuto rješenje postalo pravomoćno 19. prosinca 2002. godine, to se prema shvaćanju ovog suda, temeljem odredaba članka 253. ZN-a, imaju primijeniti procesne odredbe ranije važećega Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine», broj: 52/71, 78/78 i 56/00, dalje ZN/71).
10.Člankom 232. stavak 1. ZN/71 propisano je da ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovo raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. U smislu članka 223. tog Zakona, ako se nasljednici spore bilo o činjenicama bilo o primjeni prava, sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke provesti parnicu, pored ostaloga, i ako između nasljednika postoji spor o tomu ulazi li neka imovina u ostavinu.
11.Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, u bitnom sadržajno pravilno primjenjujući citirane zakonske odredbe, predmetni prijedlog odbio i stranke uputio kako svoj zahtjev mogu ostvarivati u parnici (iako se, kako je obrazloženo, pogrješno pozvao na odredbe sada važećeg ZN-a), a nakon što je utvrdio kako je među nasljednicima sporno pitanje spada li naknadno pronađena imovina za koju se predlaže donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, u ostavinu iza smrti ostavitelja i za svoje zaključke dao jasne razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbenim navodima pradlagateljica nije dovela u sumnju pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.
12.Glede žalbenih navoda koji se u bitnom odnose na to da bi pobijanom odlukom prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo, jer kako se radi o navodima ĐL, koji je „samo jedan od nasljednika“ pokojnoga ŽL te da bi u tom smislu i prvostupanjski sud bio dužan tako utvrđenu imovinu rasporediti nasljednicima temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, valja ponoviti kako prema shvaćanju ovog suda sva pitanja koja se tiču možebitno naknadno pronađene imovine, u okolnostima kada se nasljednici spore o činjenicama i između nasljednika postoji spor o tomu ulazi li ta imovina u ostavinu, nije moguće meritorno raspraviti u ovom ostavinskom postupku, već se o tim pitanjima može odlučiti u parničnom postupku. Pritom, iz istih razloga jer se nasljednici spore o činjenicama nije bilo moguće niti djelomice rasporediti dotičnu imovinu (pa ni u dijelu autorskih prava koja u ovakvim okolnostima nisu detaljno ni određena), kako to neutemeljeno drži žaliteljica.
13.Iz svega proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio pogrješne zakonske odredbe, ali bi i pravilnom primjenom navedenoga materijalnoga prava valjalo jednako odlučiti o predmetnom prijedlogu i prijedlog odbiti, a stranke uputiti svoje zahtjeve ostvariti u parnici. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. tog Zakona, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
14.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
U Splitu 18. veljače 2026.
Sudac
Marko Pribisalić
