Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-59/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatska, zastupane po ODO Šibenik – Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 1 P-395/2023 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 1 P-395/2023 od 29. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod [adresa], vlasnik nekretnina kat. oznake čest. br. [katastarska čestica] i čest. br. [katastarska čestica] (obje stare oznake [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], sukladno Geodetskom elaboratu koji su izradili Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 07.11.2022. godine, a koji elaborat je ovjeren na katastru dana 30.11.2022. godine pod posl. br. Klasa: 932-06/2022- 02/3697, Ur. Broj: 541-26-02/6-22-5., a koji elaborat čini sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži i postigne u zemljišnim knjigama ovog suda provedbu prijavnog lista, koji je sastavni dio Geodetskog elaborata kojeg su izradili Skalar geodetska rješenja d.o.o. dana 07.11.2022. godine, a koji elaborat je ovjeren na katastru dana 30.11.2022. godine pod posl. br. Klasa: 932-06/2022-02/3697, Ur. Broj: 541-26-02/6-22-5, a koji elaborat čini sastavni dio ove presude, te uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama za cijelo na nekretninama čest. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta dvorište, površine 26 m2, K. O. [katastarska općina] i čest. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta gospodarska zgrada, dvorište, površine 797 m2, K. O. [katastarska općina] (koje nekretnine će nastati cijepanjem matične nekretnine čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) uz istovremeni izbris postojećeg prava vlasništva sa imena 1. Vlasnički dio: 1/1 Republika Hrvatska.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica nekretnine čest. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta-dvorište, površine 26 m2, K. O. [katastarska općina] i čest. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta-gospodarska zgrada, dvorište, površine 797 m2, K. O. [katastarska općina], koje pravo da je stekla nasljeđivanjem iza supruga, a on materijalnom diobom i dosjelošću.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz presude posl. br. P-536/07 od dana 27. listopada 2010., rješenja Županijskog suda u Šibeniku Gž-210/2011-2 od dana 21. ožujka 2011., te nagodbe koja je sklopljena između Općinskog državnog odvjetništva Građansko upravni odjel u Šibeniku i FG dana 27. studenog 2012. proizlazi da je između pok. IG i njegove braće provedena materijalna dioba, te da su njegova braća FG i HG, temeljem iste pravne osnove, pravomoćne presudu ovoga suda P-536/07 od dana 27.10.2010., i to upravo na dijelu nekretnine koji graniči sa ovom, predmetnom nekretninom, već i upisani kao vlasnici susjednih nekretnina kat. čest. br. [katastarska čestica] i čest. br. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina],

- da je očevidom na mjestu spora održanom dana 9. veljače 2024. vještak mjernik CG, dipl. ing. geod. identificirao predmetne nekretnine, te naveo da se iste nalaze u naselju Dubrava i to predjelu Bušci, a do njih da se pristupa nesmetano, iako i sama nekretnina ima pristup sa svoje sjeverozapadne strane, da prva predmetna nekretnina predstavlja omanji dio vrtnog prostora koji se nalazi sa istočne strane objekta tužiteljice, a u naravi da je taj dio jasno omeđen sa svih svojih strana trajni i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskih zidova, da druga predmetna nekretnina predstavlja prostor na kojem se nalazi gospodarska zgrada te uređen maslinik ispod kojeg se zatiču panjevi vinove loze, a na sjevernom dijelu nekretnine da je vidljiv i vrtni prostor, da je predmetna nekretnina sa svoje sjeverozapadne, sjeveroistočne i jugoistočne strane omeđena trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskih zidova te kamenih zidova vezanih betonom, dok sa jugozapadne strane međa prema objektu tužiteljice nije vidljiva no ona je identificirana uvidom u službenu skicu mjerenja,

- da je pregledom arhive DGU PUK Šibenik utvrđeno da za predmetne nekretnine postoji evidentiran pred parcelacijski elaborat oznake Rn-62/2022, a upravo iz skice navedenog elaborata vidljivo je da se predmetne nekretnine identificiraju kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za koje su u katastarskom operatu rezervirani novi brojevi čestica i to oni oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da se posjedu prednika tužiteljice predmetne nekretnine, a kasnije i tužiteljice nitko nije usprotivio, a slijedom čega proizlazi kako je posjed tužiteljice, uključujući i vrijeme posjeda prednika zakonit, istinit i pošten bio neprekinut i miran čitavo vrijeme preko 100 godina, a ako se računa samo vrijeme od 1954. tj. od revizije posjeda koje vrijeme je i više nego što je potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću u ovom slučaju, budući se radi o nekretnini upisanoj u vlasništvu tužene, pa se vlasništvo na takvoj imovini može steći posjedovanjem kroz period od 20 godina, odnosno dvostruko vrijeme 40 godina. Tužiteljica da je u ovom postupku dokazala svjedocima čije parcele graniče sa predmetnom nekretninom, a čiji iskazi su u bitnim elementima međusobno suglasni, i to u odnosu na posjed prednika tužiteljice ranije sve do posjeda tužiteljice, da ih u posjedu predmetne nekretnine nitko nije smetao, pa da je utvrđena istinitost činjeničnih tvrdnji tužiteljice o pravnom slijedu. Ista da je dokazala potrebnu kvalitetu i trajanje posjeda predmetne nekretnine i njenih prednika, te da je ispunila pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zašto je bilo potrebno vrijeme od 40 godina po pravilima OGZ- do 6. travnja 1941. godine, a u svezi odredbom 388 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 41/06, 146/08,38/09, 153/09,143/12, 152/14, dalje: ZV), pa da je zahtjev valjalo prihvatiti.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, osnovano je prvostupanjski sud, a pozivom na citirane odredbe zaključio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedene kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

11. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa nalazom i mišljenjem vještaka geodeta, te iskazima saslušanih svjedoka koji identično iskazuju o faktičnom, mirnom i poštenom posjedu prednika tužiteljice tako i same tužiteljice, sve u vremenskom razdoblju na koje se poziva tužiteljica. Naime, sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, svoje je uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja.

12. Kod tako utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim glede spornih nekretnina jer je evidentno da iste ne predstavljaju šumsko zemljište već omanji dio vrtnog prostora koji se nalazi sa istočne strane objekta tužiteljice, jasno omeđen sa svih svojih strana trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskih zidova, te prostor na kojem se nalazi gospodarska zgrada, uređen maslinik ispod kojeg se zatiču panjevi vinove loze, i na sjevernom dijelu vrtni prostor, koje nekretine su sa sjeverozapadne, sjeveroistočne i jugoistočne strane omeđena trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskih zidova te kamenih zidova vezanih betonom, što suglasno potvrđuju svjedoci a proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg tužena nije dovela u sumnju. Sukladno tome, tužiteljica ima zakoniti pravni temelj posjedovanja. Važno je za istaknuti kako pravni učinci dosjelosti kod izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, koji su u konkretnom slučaju ispunjeni, dok se vlasništvo nasljeđivanjem stječe nakon smrti ostavitelja kako to i pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

13. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od obitelji-supruga, a on od oca i podjelom sa braćom dok tužena nije dokazala suprotno.

14. Stoga je, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud raspravio sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da je tužiteljica dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

15. Za istaći je i to da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99), ukinuta odredba stavka 4. članka 388. ZV kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Prema shvaćanju Europskog suda za ljudske prava, izraženom u više odluka (Trgo protiv RH u predmetu broj 35298/04 od 11. lipnja 2009., Radomilja i drugi protiv RH broj 37685/10 od 28. lipnja 2016., D protiv RH broj 22768/12 od 08. lipnja 2016. godine), Ustavni sud Republike Hrvatske donio je citiranu odluku u pravcu ispravljanja nepoštenih učinaka tadašnjeg (izvornog) članka 388. stavka 4. ZV iz 1996., u javnom interesu, kako bi se zaštitila prava trećih osoba.

17. Stoga, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama tužiteljice, koja tvrdi da je vlasništvo stekla dosjelošću, a u odnosu na osobe javnog prava, kao što je tužena u ovom postupku, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, kada su se tužiteljica, odnosno, njeni pravni prednici, mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.

18. Budući da je u ovom predmetu tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen upravo protiv tužene kao osobe javnog prava, a u odnosu na nekretninu koja je predmet stjecanja nema pretenzija trećih osoba, nema zapreke za primjenu pravnog shvaćanja izraženog u navedenim recentnim odlukama Europskog suda za ljudska prava.

19. Da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana nedvojbeno proizlazi i iz rješenja Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4543/2019-2 od 9. ožujka 2021. kojim je prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2491/2016-2 od 22. rujna 2016. kao i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2021/2014-2 od 17. prosinca 2019., Rev-2469/2016-2 od 10. prosinca 2019., Rev-1669/2017-2 od 11. veljače 2020.

20. Žalba tužene svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njeni žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogli dovesti u sumnju. Način na koji tužena u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njeni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.

21. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac