Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-187/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Steliu Lapiću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Cerin Načinović, odvjetnici u Rovinju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj, Pn-98/2025-62 od 27. studenog 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj, Pn-98/2025-62 od 27. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.273,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe sudu pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.062,50 eura, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 eura, odbija se kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti i ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim uređujućim sucem, podredno da prvostupanjsku presudu preinači na način da usvoji zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se istom naknadi imovinska i neimovinska šteta koju je isti pretrpio zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u štetnom događaju od 30. travnja 2013., kada je izvodeći radove na izgradnji drvene nadstrešnice, pao i zadobio teške tjelesne ozlijede.

6. Između stranaka je sporno, je li tuženik, kao investitor, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 30. travnja 2013. kada je isti izvodio radove na izgradnji drvene nadstrešnice.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj dana 30. travnja 2013. ozlijeđen u tijeku izvođenja radova u izgradnji montažne drvene nadstrešnice na lokaciji okućnice obiteljske kuće FR, na adresi [adresa], kada je pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je imao više operacijskih zahvata sa zaostalim zdravstvenim tegobama;

- da je u svezi predmetnog štetnog događaja inspektor rada za zaštitu na radu ER proveo više nadzora povodom skupne ozljede na radu radnika JR kao vlasnika obrta za građevinarstvo "[obrt]" iz [adresa] i ZR kao podizvođača radova glavnog izvođača radova tvrtke Rex Petra j.d.o.o. u nazočnosti zastupnika tvrtke Rex Petra j.d.o.o. ĐR, investitora FR i JR kao vlasnika obrta "[obrt]", čije iskaze je isti zaprimio u sastavljenom zapisniku od 09. svibnja 2013.;

- da je rješenjem od 07. svibnja 2013. Državni inspektorat, Odjel zaštite na radu poslodavcu Rex Petra j.d.o.o. naredio povodom skupne ozlijede na radu radnika JR kao vlasnika obrta za građevinarstvo "[obrt]" i ZR, obojica kao podizvođači radova glavnog izvođača radova tvrtke Rex Petra j.d.o.o. na gradilištu okućnice obiteljske kuće u vlasništvu FR u izgradnji montažne drvene nadstrešnice, zabranu izvođenja radova na nastavku izgradnje montažne drvene nadstrešnice;

- da je presudom PpG-781/15 od 02. svibnja 2017. odbijena optužba protiv Rex Petre j.d.o.o., pravne osobe i VR kao odgovorne osobe u pravnoj osobi u odnosu na predmetni štetni događaj od 30. travnja 2013. kada kao okrivljenici na privremenom gradilištu izgradnje montažne drvene nadstrešnice na lokaciji okućnice obiteljske kuće FR na adresi [adresa], u [adresa] nisu osposobili radnike JR i ZR kao pomoćne radnike za rad na siguran način, što da je utvrđeno inspekcijskim nadzorom, a zbog nastupa zastare;

- da je u inspekcijom nadzoru prema izvješću inspektora rada utvrđeno da je do urušavanja drvene konstrukcije nadstrešnice došlo zbog toga što nije osigurano horizontalno širenje donjih krajeva nadstrešnice (rogova) kao i stupova na kojima je sjedila nadstrešnica, što da je bilo vidljivo iz pada nadstrešnice jer se srušila na način da je sljeme nadstrešnice propalo prema dolje, a donji dijelovi rogova da su se rastegli prema van, pa da je za pretpostaviti da su radnici nestručno obavljali poslove montaže drvenih elemenata nadstrešnice i to bez statičkog proračuna i bez bilo kakve stručne skice;

- da se u inspekcijskom nadzoru utvrdilo po obavljenom očevidu (na dan štetnog događaja) da na mjestu nisu zatečena osobna zaštitna sredstva;

- da su Rex Petra j.d.o.o. kao naručitelj, zastupana po direktoru VR i "[obrt]" obrt za građevinarstvo u vlasništvu JR kao izvođača, sklopili Ugovor o izvođenju radova "Izgradnja montažne drvene nadstrešnice" u kojemu se kao datum sklapanja navodi 22. travnja 2013.;

- da su "[obrt]", [obrt] u vl. JR, kao naručitelj i ZR kao izvršitelj, sklopili ugovor o djelu u kojem ugovoru nema opisa naručenog djela ni lokacije gdje bi se ono trebalo izvršiti kao ni cijena za neodređeno djelo, a kao datum sklapanja naveden 23. travanj 2013.;

- da je dana 09. lipnja 2022. provede dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Milke Kosanović, dipl. ing. geod. kada je ista identificirala k. č. [katastarska čestica] kao mjesto gdje su se izvodili radovi izgradnje nadstrešnice, a koja čestica je u vlasništvu tuženikove majke, GR, da je spomenuti kameni zid uz cestu vještakinja označila na izvodu iz katastarskog plana plavom bojom, a spornu nadstrešnicu crvenom bojom, te je kao dio nalaza priložila i fotodokumentaciju novosagrađene nadstrešnice na istom mjestu one prethodno urušene u štetnom događaju;

- da tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tvrtkom Rex Petra j.d.o.o., niti je radio u obrtu JR, već je kako i sam navodi uključen u posao radom na crno, a nakon štetnog događaja da mu se u bolnici donio Ugovor o djelu kojeg je potpisao s antidatiranim danom 23. travnja 2013. (list 314) u kojem nema opisa djela ni bilo kakve naznake da bi se to odnosilo i imalo veze sa ovom nadstrešnicom;

- da se sporno mjesto gdje su se izvodili radovi na urušenoj nadstrešnici prema identifikaciji vještaka nalazi na k. č. [katastarska čestica], koja je nesporno u vlasništvu GR, pa da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kada se uzme u razmatranje njegova odgovornost od opasne stvari koja se nalazi na nekretnini u tuđem vlasništvu, pa i u slučaju da bi sama nadstrešnica kao takva bila nezaštićena i predstavljala povećanu opasnost štete za okolinu;

- da je tužitelj izvodio radove na krovištu te nadstrešnice postavljanjem kanalica, a obavljanje takvih radova da je opasna djelatnost;

- da obzirom da se opasnom djelatnošću bavila osoba (ovdje tužitelj) koji nije vlasnik stvari, za štetu odgovara osoba koja obavlja takvu djelatnost, a ne vlasnik stvari;

- da je u konkretnom slučaju osoba koja se bavila opasnom djelatnošću Rex Petra j.d.o.o. ili moguće i obrt "[obrt]" vlasništvo JR, no to da nije bitno za odgovornost tuženika, jer niti temeljem tog osnova odgovornosti za nastanak štete ne može biti odgovoran tuženik jer on nije bio ni poslodavac, niti vlasnik opasne stvari;

- da je tuženik investitor i naručitelj radova koje je bio spreman platiti, a naručio ih je od Rex Petri j.d.o.o. odnosno VR koji je naručeni posao delegirao podizvođačima "radnicima na crno", koje da investitor nije pronalazio, nije kontaktirao, nije savjetovao, niti ih uopće izravno plaćao, što da je i tužitelj učinio nespornim;

- da je i po predmetu inspekcijskog nadzora, utvrđena nestručnost spojnih greda na nadstrešnici suprotno pravilima struke, a da u odnosu na tuženika nije bilo nikakvog prekršaja jer se radilo o jednostavnim radovima koje nije bio dužan prijaviti niti je bila potrebna građevna dozvola, lokacijska dozvola niti projekat;

- da tuženik za takvu jednostavnu građevinu nije bio dužan niti izvršiti prijavu početka gradnje niti osigurati nadzor građenja na što ukazuje i sam inspektor rada, zbog čega da nije podnosio prijave protiv tuženika, iako treba imati na umu i to da tuženik nije vlasnik nekretnine na kojoj se gradila nadstrešnica.

8. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 1045. i 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), te članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11 i 81/12) zaključio da tuženik ne odgovara za štetu koju je tužitelj nesporno pretrpio u predmetnom štetnom događaju na opisan način u tužbi, već da se takva odgovornost može pripisati isključivo poslodavcu koji nije osigurao zaštitu na radu, a dijelom šteta da je očito nastala i zbog propusta u izvođenju radova, načinom gradnje nadstrešnice, a to da predstavlja opasnost ne samo za izvođače već i za treće osobe. Kako je sud našao da tuženik nije odgovoran za naknadu štete to da nije donio međupresudu kojom bi se moglo utvrditi samo postojanja njegove odgovornosti pa da je valjalo donijeti konačnu presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

9. Dakle, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao da tužitelj tijekom postupka ničime nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa da ne postoji ni obveza na strani tuženika.

10. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj sud.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

12. Odredbom članak 1045. ZOO propisano je da tko drugome uzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

13. Nadalje čl. 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

14. Prema članku 1064. ZOO za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (članak 1063.)

15. Ovaj sud nalaz da je posao koji je tužitelj obavljao u trenutku kada se ozlijedio, dakle posao građevinskog radnika na izgradnji drvene nadstrešnice što podrazumijeva rad na visini te spada u poslove s posebnim uvjetima rada kako to i proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru opasna djelatnost, kao i da je nadstrešnica koja je nestručno izvedena opasna stvar.

16. Međutim, u situaciji kada tužitelj nije bio radnik izvođača tvrtke Rex Petra j.d.o.o. kojeg je angažirao tuženik za izgradnju drvene montažne nadstrešnice, ni radnik podizvođača obrta JR kojeg je angažirao izvođač već je radove obavljao na crno za podizvođača kako i sam u iskazu navodi, to tuženik istom ne odgovara za štetu jer mu nije bio poslodavac, niti je vlasnik opasne stvari, obzirom da se nadstrešnica nalazi na nekretnini u tuđem vlasništvu.

17. Stoga tuženik kao naručitelj posla nije odštetno odgovoran budući nije vršio opasnu djelatnost, odnosno nije bio izvođač na gradilištu, niti može odgovarati kao imatelj opasne stvari, jer u smislu čl.1066. ZOO umjesto imatelja odgovara osoba kojoj je imatelj povjerio stvar ili osoba koja je inače dužna da nadgleda, a nije kod njega na radu, dakle za vrijeme izvođenja radova građevina je bila povjerena izvođač radova koji je bio dužan provoditi mjere zaštite na radu i organizirati rad na gradilištu tako da se izbjegnu ozljede na radu, što nije, dok tuženik svojim radnjama nije prouzročio štetu jer nije organizirao rad na gradilištu niti provodio mjere zaštite na radu.

18. Naime, obveza naručitelja iz ugovora o građenju je uvođenje izvođača radova u posao što podrazumijeva predaju gradilišta u posjed izvođaču, a u konkretnom slučaju gradilište je predano i povjereno izvođaču a izvođač podizvođačima među kojima je i tužitelj pa su stoga izvođač i podizvođač bili dužni organizirati rad na siguran način tako da se izbjegnu nesreće na poslu, dok naručitelj posla-tuženik nije organizirao rad na gradilištu niti je provodio mjere zaštite na radu te nije bio dužan sastavljati elaborat koji bi obuhvaćao i mjere zaštite na radu jer je to bila dužnost izvođača radova, a ne investitora. Naručitelj nije treća osoba te nema mjesta primjeni odredbe članak 1108. ZOO, pa ni odgovornosti tuženika za štetu.

19. Točno je da je prvostupanjski sud kod zaključenja raspravljanja odlučio donijeti međupresudu, koju nije donio, već je donio konačnu odluku kojom je zahtjev tužitelja odbio jer je smatrao da tuženik nije odgovoran za štetu. Pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe o međupresudi nije dovelo do nezakonitosti odluke, jer je prvostupanjski sud izveo sve dokaze na okolnosti osnova odgovornosti temeljem kojih je odlučio da zahtjev tužitelja nije osnovan, pa se žalbeni navodi žalitelja u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

20. Žalbeni navodi tužitelja svode se u bitnome na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni dokaza, ali ipak ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Način na koji tužitelj u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima. Sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza, slijedom čega se žalba ukazuje neosnovanom.

21. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano zasnovana na odredbi članak 154. stavak 5. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP, pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

22. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac