Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1889/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika: 1.) EČO, iz [adresa], 2. DČ pok. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje tuženika kao slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika GČ, 3. ČČ, iz [adresa], (koji da bi bio u zemljišnim knjigama upisan i kao ČČ) utužen osobno i kao nasljednik zemljišnoknjižnog vlasnika MČ, 4.MT, iz [adresa] (u zemljišnim knjigama da bi bila upisanai kao RČ), i 5. DČ pok. D, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], G [adresa], tuženici 4. i 5. utuženi osobno, a svi tuženici utuženi i kao slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika IČ, radi utvrđenja prava vlasništva, uknjižbe i diobe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P-323/2023-17 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

Ukidaju se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj P- 323/2023-17 od 7. svibnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama V. i VI. izreke i rješenje i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj EČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine oznake: k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela.

II. Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove odluke ishodi upis stečenog prava vlasništva, na nekretnini i u suvlasničkim udjelu navedenom u točki I. izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika AČ, Č, ovdje trećetuženika, na svoje ime.

III. Utvrđuje se da je tužitelj EČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnine oznake: k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 2/6 suvlasnička dijela.

IV. Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove odluke ishodi upis stečenog prava vlasništva, na nekretnini i u suvlasničkim udjelu navedenom u točki III. izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika AČ, Č, ovdje trećetuženika i DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], G [adresa], ovdje petotuženika, na svoje ime.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zatraženo utvrđenje o stečenom pravu vlasništva tužitelja GČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika GČ, Č, na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika MČ, Č i na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika RČ, Č.

VI.. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zatraženo utvrđenje o stečenom pravu vlasništva tužitelja GČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika GČ, Č, na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika MČ, Č i na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika

RČ od ČČ, Č."

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se tužba, u dijelu u kojem je zatraženo utvrđenje o stečenom pravu vlasništva tužitelja GČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika ŠČ, Č.

II. Obustavlja se parnični postupak u dijelu u kojem je tužitelj EČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zatražio razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te će se po pravomoćnosti rješenja u ovom dijelu, postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju EČ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak ovog postupka tuženiku DČ pok. EČ OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 750,00 EUR, u roku od petnaest dana."

2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te protiv rješenja u cijelosti žalbu su podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika GČ, [adresa], na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika MČ, [adresa] i na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika RČ, [adresa] te utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika GČ, [adresa], na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika MČ, Č i na 1/6 suvlasnička dijela zemljišnoknjižnog vlasnika RČ, Č i razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina.

6. U postupku je utvrđeno da su stranke ovog postupka bile rodbinski povezane, pri čemu je zajednički prednik istih ĐČ, preminuo 1942. ĐČ (u zemljišnim knjigama upisan kao ĐČ pok. D iz SČ), bio je upisan kao vlasnik cijele k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz povijesnog izvadka iz zemljišne knjige. Iz iste isprave, utvrđeno je da bi 1. srpnja 1943, pod brojem: Z-245/43, bila izvršena promjena upisa u zemljišnim knjigama i to na način da su utužene nekretnine, koje su tada bile upisane u g.t.2 k. o. [katastarska općina] z. k. ul. [broj ZK uloška], uknjižene kao suvlasništvo unučadi pokojnog ĐČ, i to na način da su EČ, CČ, IČ, ČČ, RČ i BČ, svi djeca ČČ, svi iz BČ, uknjiženi kao suvlasnici u 1/6 dijelova.

7. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8. Odredbom članka 129. stavak 1. ZV-a propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

9. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Nadalje, prema odredbi članka 160. stavka 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Što se tiče godina diobe, odnosno podjele imovine pokojnog ĐČ, tijekom postupka, tužitelj je ustrajao pri navodima da se radi o događaju koji se zbio 2000. godine, dok je u svojem kasnijem podnesku od 25. ožujka 2025, tuženik ČČ, spomenuo šezdesete godine prošlog stoljeća, a kada da je majka tužitelja, dobila pravo na samovlasništvo utuženih nekretnina i to na način da su ostali suvlasnici, istoj ustupili svoje suvlasničke dijelove. Kada se pak navodi tuženika ČČ iz podneska od 25. ožujka 2025, usporede ne samo sa navodima tužitelja, već i navodima iz podneska ČČ od 6. rujna 2024, doista postaje upitno, ne samo kada da je došlo do dogovora, temeljem kojeg da je majka tuženika dobila utužene nekretnine (na njih se referira i kao na „Čučulov“), nego i da li je do dogovora došlo, na način opisan u tužbi.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da su njegovoj majci BČ svi zemljišnoknjižni vlasnici, odnosno njihovi slijednici, osim nećaka, odnosno tuženika DČ (sina pokojnog EČ), priznali pravo na utuženim nekretninama, dakle, na nju, prenijeli svoje suvlasničke udjele. Međutim, prvostupanjski sud smatra navode tužitelja, prije svega u svezi suvlasničkog udjela CČ, suvlasnika obje utužene nekretnine u 1/6 dijelova, a to iz razloga jer da se radi o osobi, koja je umrla, kao i njegov sin J u Kanadi i iza kojih su ostali slijednici, kći M i sin R. Utužujući suvlasnički udio ujaka CČ, odnosno majčinog brata, tužitelj da nije tužbu podnio protiv njegovih slijednika iz Kanade (djeca M i R), već je označio njegovog brata, a svojeg drugog ujaka ČČ iz [adresa]. Nadalje, iako je tuženik ČČ, vrlo jasno u svojim podnescima ukazao kako on da ne može biti sljednik svojeg pokojnog brata D, a to zato jer je on imao sina (sada pokojni D I), koji je dalje imao djecu (M i R). Tužitelj da je do kraja postupka, ustrajao u tužbi, radi utvrđenja prava vlasništva, protiv ČČ, kao slijednika zemljišnoknjižnog vlasnika CČ. Međutim, imajući u vidu načelo reprezentacije, pasivno legitimirana osoba iza pokojnog zemljišnoknjižnog vlasnika, mora biti njegov slijednik. Kako, provedeni dokazi upućuju na zaključak da tuženik ČČ, nije slijednik CČ, već da su to njegovi unuci u [adresa] (M i R), to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev podnesen protiv ČČ, kao slijednika CČ, glede obje nekretnine, kao neosnovan.

12. Pored navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da provedeni dokazi upućuju na utvrđenje da bi ŠČ umro za vrijeme drugog svjetskog rata. Kako to proizlazi iz provedenih dokaza, ŠČ u trenutku smrti da nije imao djece. Kao nasljednici iza istog, po zakonu, da se imaju se smatrati njegova braća i sestre, tuženici ČČ i E (Antica) Mrakovčić r. ČČ, pokojna majka tužitelja (BČ), pokojni EČ, a sada njegovi slijednici tuženik DČ pok. EČ i EČO, ali i brat iz [adresa], CČ, odnosno njegovi slijednici. Kako iza ŠČ, nije nikada vođen ostavinski postupak, to sve navedene osobe, a s obzirom na činjenicu da su u nasljedničkoj zajednici, imaju status jedinstvenih suparničara. S obzirom da je tužitelj, propustio podnijeti tužbu, sukladno načelu reprezentacije, protiv svojih rođaka u [adresa] (M i R), to prvostupanjski sud zaključuje kako tužbeni zahtjev, kojim se utužuje suvlasnički udio od 1/6 dijela, uknjižen na ŠČ, na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije podoban za raspravljanje, a slijedom čega je u tom dijelu, tužba odbačena. Tužitelj da može, ponovno, u bilo kojem trenutku ponovno podnijeti tužbu, protiv sljednika zemljišnoknjižnog vlasnika ŠČ, no, u tom slučaju, tužba mora biti podnesena protiv svih zakonskih nasljednika, dakle i nasljednika iz Kanade, za koje se tvrdi da su nasljednici ŠČ.

13. Kada je u pitanju suvlasnički dio na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se vodi uknjižen na EČ (prednika prvo i drugotuženika) te na tuženicu RČ, prvostupanjski sud smatra da provedeni dokazi ne daju osnove za utvrđenje da bi tužitelj postao vlasnik suvlasničkih udjela navedenih zemljišnoknjižnih vlasnika, a koja činjenica bi opravdavala donošenje deklaratorne sudske presude, odnosno presude kojom će se utvrditi da je stečeno pravo vlasništva ex lege.

14. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da tužitelj u tužbi i u stranačkom iskazu navodi da bi vlasništvo utuženih nekretnina, jedinstvenog kompleksa zemljišta od dvije čestice, na lokaciji „Čučulovo“. bilo dogovorom suvlasnika, preneseno na majku tužitelja, danas pokojnu BČ, godine 2000. Te godine, suvlasnici nekretnine, odnosno njihovi slijednici, da su postigli dogovor, da se k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], prenesu na BČ, a koja da se od tada, ima smatrati zakonitim i poštenim posjednikom i suvlasnikom „Čučulova“, izuzev dijela koji da pripada tuženiku DČ pok. EČ, a koji jedini da nije pristao na takav dogovor. Razlog, zbog kojeg su suvlasnici pristali na BČ, prenijeti svoje suvlasničke udjele, da leži u činjenici, što da je majka tužitelja, BČ, prilikom podjele imovine pokojnog djeda, ĐČ, koja da je izvršena 60-ih godina prošlog stoljeća, bila oštećena, dobivši najmanje vrijedne nekretnine. Dakle, može se zaključiti, da bi kompenzirali manjak vrijednosti ranije dobivenih nekretnina BČ, ostali suvlasnici (braća, sestre, odnosno njihovi slijednici- nećaci), da su na majku tužitelja, prenijeli svoje suvlasničke udjele. Slijedom navedenoga, ako su suvlasnici utuženih nekretnina, doista i postigli dogovor da se njihovi suvlasnički udjeli prenesu na pokojnu majku tužitelja, takav pravni posao, da ne proizvodi pravne učinke s obzirom da nije sastavljen u pisanom obliku. S time u svezi, pojavljuje se drugi problem za tužitelja, jer sve da majka tužitelja i jeste stupila u samostalni posjed utuženih nekretnine, suglasno volji i dogovoru ostalih suvlasnika koji da bi bio postignut 2000., ona se ne može smatrati kvalificiranim posjednikom, s obzirom da darovni ugovor nije bio nikada zaključen u pisanoj formi, a zbog čega, do smrti, godine 2012, majka tužitelja, nije posjedovala utužene nekretnine dovoljno dugo da bi po zakonu stekla pravo vlasništva istih (traži se barem dvadeset godina poštenog posjeda).

15. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da iako je tužitelj u tužbi te stranačkom iskazu navodio da bi stupio u samostalni posjed utuženih nekretnina, odnosno „Čučulova“, nakon smrti majke 2012, provedeni dokazi da ne upućuju na zaključak, da bi tužitelj vršio samostalni posjed k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Tužiteljevi navodi o posjedu da su kontradiktorni jer iako je tužitelj nesporno, jedan od suvlasnika „Čučulova“, provedeni dokazi da ne potvrđuju navode o vršenju samostalnog posjeda na utuženim nekretninama. Navode tužitelja, da bi po njegovom dopuštenju, ispašu stoke na „Čučulovu“, vršio SČ, osporio je sin SČ, LČ, koji je saslušan kao svjedok na ročištu održanom 26. ožujka 2025. Svjedok LČ, jasno je istaknuo kako njegov otac, nije nikada držao ovce na utuženim nekretninama, već da je ispašu vršio na susjednim nekretninama, vlasništvo VČ. Iz iskaza navedenog svjedoka, proizlazi zaključak, a koji nije sporan, da bi utužene nekretnine, bile vlasništvo obitelji BČ, no činjenica diobe i uređenja imovinskih odnosa obitelji BČ, glede nekretnina na lokalitetu „Čučulovo“, svjedoku nije bila poznata. Navode tužitelja, o samostalnom posjedu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], nije potvrdila niti PČ, a koja saslušana u svojstvu svjedoka na ročištu održanom 26. ožujka 2025. Iz njezinog iskaza, proizlazi da su utužene nekretnine danas zapuštene, da ih nitko ne održava, niti ih itko posjeduje. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje da se ne može utvrditi da bi tužitelj, do podnošenja tužbe, stekao pravo vlasništva na suvlasničkom udjelu EČ (prednika prvo i drugotuženika) te tuženice RČ, nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] šuma, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a slijedom čega je u tom dijelu, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokaza, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a.

16. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo razvrgnuće suvlasničke zajednice, prvostupanjski sud smatra bitnim da se o razvrgnuću suvlasničke zajednice odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drugačije te je u tom dijelu obustavio parnični postupak, a u odnosu na tuženika ŠČ odbacio tužbu.

17. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj nasljeđivanjem, diobom među svojim prednicima i dosjelošću stekao pravo suvlasništva predmetnih nekretnina te može li tražiti uknjižbu prava suvlasništva. Naime, u postupku je trebalo utvrditi je li majka tužitelja sada pokojna BČ bila pošteni posjednik predmetnih nekretnina te je li i na koji način vršila faktičnu vlast na predmetnim nekretninama. S obzirom da je tužitelj suvlasnik predmetnih nekretnina bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj pošteni posjednik cijelih predmetnih nekretnina te je li osnovan tužbeni zahtjev na način kako to traži tužitelj. Pri tome, posebno treba imati na umu poštenje tužitelja, njegove sada pokojne majke i njenih prednika u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću za suvlasnički dio za koji su uknjiženi tuženici. Posebno se ukazuje prvostupanjskom sudu da se u konkretnom slučaju ne radi o darovanju niti je za njega potreban pisani oblik kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te očitovanje tuženika suvlasnički dijelovi tuženika su sporni, a tuženici nisu nužni suparničari i predmet se može riješiti te suvlasnička zajednica razvrgnuti u parnici prema svih tuženicima što posebno treba cijeniti prvostupanjski sud koji je pogrešno obustavio parnični postupak u dijelu koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice i nastavljanje postupka po pravilima izvanparničnog postupka. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na nasljeđivanju, diobi i dosjelosti te je u tom pravcu trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu. Pored toga za napomenuti je da se dioba odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice, s obzirom na spor koji postoji, a koju traži tužitelj, može provesti u parničnom postupku pa je prvostupanjski sud pogrešno u pogledu diobe obustavio ovaj parnični postupak. Kako među parničnim strankama postoji spor u pogledu suvlasničkih dijelova iste je potrebno utvrditi u parnici, ali isto tako zbog spora, razvrgnuti suvlasničku zajednici stranaka u parnici, a ne u izvanparničnom postupku kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Radi toga je u odnosu na prvostupanjsko rješenje kojim je obustavljen parnični postupak prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi se utvrdile činjenice vezane za suvlasničke dijelove tužitelja i tuženika i izvršila dioba predmetnih nekretnina. Nadalje, prvostupanjski sud treba sa sigurnošću utvrditi je li tuženik ŠČ umro te ako je umro utvrditi tko su njegovi nasljednici i prema njima nastaviti postupak, a ne odbaciti tužbu u tom dijelu. Pored toga, skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da je tužbu mogao odbaciti jedino ako je taj tuženik umro prije pokretanja parnice. U tom pravcu tuženici nisu nužni suparničari jer su suvlasnički dijelovi stvari u prometu i s njima se može posebno raspolagati.

18. Kako prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezane za predmet spora, žalbeni razlozi i navodi tužitelja su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora, niti je pravilno primijenio materijalno, u smislu odredbi članka 355. i članka 356. ZPP-a

19. Radi toga su, temeljem odredbe članka 370. u vezi s člankom 380. točke 3. ZPP-a, ukinuti prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkama V. i VI. izreke i rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Split, 18. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić