Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1291/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Levant d.o.o. Zagreb, Svetog Mateja 118, OIB 10353864529, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija, Ulica M. Tita 198, OIB 15573308024, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 76 Povrv-239/2022-19 od 8. ožujka 2023., dana 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 76 Povrv-239/2022-19 od 8. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke i u dijelu pod točkom II. izrijeke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
„I-Prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja,te se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke, Ribarska 2/2, posl. broj Ovrv-38/2022, sudski predmet Ovrv-862/2022 od 09. ožujka 2022. kojim je naloženo tuženiku Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija, Ulica Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, da tužitelju Levant d.o.o. Zagreb, Svetog Mateja 118, OIB: 10353864529, namiri tražbinu u iznosu od 2.621,27 €/ 19.750,00 HRK1 (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset i jedan euro i dvadeset i sedam centi / devetnaest tisuća sedamsto pedeset kuna) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,sve u roku od 8 dana.
II - Nalaže se tuženiku Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija, Ulica Maršala Tita 198, OIB: 15573308024,da tužitelju Levant d.o.o. Zagreb, Svetog Mateja 118, OIB: 10353864529,naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.155,19 € / 8.703,75 kuna2 (slovima: tisuću sto pedeset i pet eura i devetnaest centi / osam tisuća i tri kune i sedamdeset i pet lipa) uvećano za zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
II-Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu odluku.
4.Žalba je utemeljena.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu po osnovi mjesečnog paušala za mjesec lipanj 2019. godine, a temeljem Ugovora o vođenju projekta kojeg su stranke sklopile 15. studenoga 2018. Među strankama je sporan predmetni račun jer tuženik osporava da bi tužitelj u cijelosti pružio sve usluge koje su bile predmet Ugovora, navodeći kako dio radova, dogradnja kongresne dvorane i garaže, nije realizirana i u tom dijelu nije bio potreban nikakav angažman tužitelja te osporava da bi tužitelj usluge izvršio u ugovorenom roku, u cijelosti i bez nedostataka.
6.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno slijedeće:
-kako je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 31. siječnja 2022., radi naplate tražbine u iznosu od 19.750,00 kuna sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2019., a tražbina se temelji na računu broj 18/PJ 1/1 od 29. lipnja 2019., na ime mjesečnog paušala za vođenje projekta dogradnje, preuređenja i opremanja hotela i vile Ambasador,
-kako je Javni bilježnik Stevan Pejnović iz Rijeke donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-38/2022 (sudski predmet broj Ovrv- 862/22) od 9. ožujka 2022., a ovršenik pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je rješenjem broj Povrv-239/202 od 28. lipnja 2022. stavljeno izvan snage dotično rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
-kako iz Ugovora o vođenju projekta proizlazi da su stranke 15. studenoga 2018. sklopile taj ugovor, kojemu je predmet bio stručno vođenje projekta nad izvođenjem radova dogradnje, preuređenja, orpemanja hotela i vile Ambasador u Opatiji i koordinacija svih sudionika projekta, s tim što se hotel i vila Ambasador preuređuju u postojećim gabaritima sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima, a dogradnja garaže s ugostiteljskim sadržajem izvodi sukladno građevinskoj dozvoli koja u trenutku sklapanja ugovora nije ishodovana,
-kako prema dotičnom Ugovoru voditelj projekta osobito nadzire poštuju li se pri izvođenju radova dogovoreni rokovi izgradnje, a ugovorena je vrijednost radova u visini od 158.000,00 kuna bez PDV-a, tuženik se obvezao tužitelju isplatiti ugovorenu naknadu putem mjesečnih računa/situacija u roku od 30 dana po ispostavljenom računu, dok se tužitelj obvezao ispostavljati račune zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec,
-kako među strankama nije niti sporno da je sklopljen ovaj Ugovor o vođenju projekta kao i da tuženik predmetni račun nije podmirio,
-kako su, sukladno priloženom vemenskom planu, cjelokupni radovi trebali biti dovršeni 31. svibnja 2019. i taj rok je poštivan,
-kako iz službene zabilješke Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Ispostava za velike porezne obveznike Rijeka od 19. prosinca 2022. proizlazi da sporni račun nije evidentiran u knjigovodstvenoj evidenciji tuženika, a što je utvrđeno i uvidom u analitičku konto karticu dobavljača (tužitelja) te tuženik nije iskazao pravo na odbitak pretporeza,
-kako je tuženik pozvao tužitelja 26. srpnja 2019. izvršiti korekciju ponude, s obzirom da je nudio i vođenje projekta za dogradnju kongresne dvorane, a tužitelj na navedeni poziv odgovorio 19. kolovoza 2019.,
-kako iz iskaza svjedokinje UR, koja je radila kao vanjski suradnik društva koje je imalo ugovor s tuženikom o nadzoru, proizlazi da je ugovor sadržavao odredbu “ključ u ruke”, a radilo se o uređenju hotela i vile Ambasador, za kongresnu dvoranu o kojoj je početno bilo govora nije ishođena građevna dozvola i nikada nisu dobiti na uvid projekt tog dijela, kako je kasnije došlo do dopune vezano za plažu i to je odrađeno u sklopu ugovora, sve što je dodatno traženo je i odrađeno, a uvjet je bio da rok od 1. lipnja bude poštivan, kako je svjedokinja sa zakonskim zastupnikom tužitelja svakodnevno bila na terenu, nakon 1. lipnja trebalo je otkloniti neke nedostatke, ali je došlo do promjene vlasničke strukture tuženika i nitko ih više nije kontaktirao, imali su popis nedostataka koji su uručili društvu MDK, imali su i zadržani iznos dok se nedostaci ne otklone, a u trenutku kada bi izvršili pregled glede otklanjanja nedostataka izvršili bi primopredaju i novčano izvršili, ali do toga nije došlo jer ih tuženik više nije kontaktirao, a nakon 1. lipnja dobili su poziv novih inžinjera da pokušaju izvršiti primopredaju i „na tome je stalo“, a tuženik je nedostatke riješio izravno s društvom MDK, kako je s izvođačem napravljen privremeni primopredajni zapisnik, dali su nedostatke na hard disku, zadržali sredstva, dok konačni primopredajni zapisnik nije potpisan, a otklanjanje nedostataka nije utjecalo na dolazak gostiju,
-kako je svjedok VR naveo da je angažiran od tuženika u jesen 2019. godine, radi utvrđenja nedostataka tog objekta i pregleda izvedenih radova u svrhu funkcioniranja objekta, rekonstrukcija hotela Ambasador završena je u svibnju 2019., a svjedok je kontaktirao sve sudionike projekta, nadzor, svima dao popis nedostataka koji su bili znatniji, bitno veći od službenog zapisnika o primopredaji, uručena mu je dokumentacija koja je sadržavala tri zapisnika o primopredaji, dva iz svibnja 2019., nisu bili ovjereni po tužitelju, a trebali su biti, jedan je iz rujna 2019., sadržavao je određeni popis nedostataka i bio je ustegnut veći dio isplate izvođaču, kako popis nedostataka nije bio odrađen kvalitetno, nedostaci su realno bili bitno veći i nitko se nije aktivno uključio u rješavanje nedostataka, a to je bila ugovorna obveza, a na sastanku svi su bili upoznati s pitanjem rješavanja nedostataka i nisu se aktivno uključili u otklanjanje pa je tuženik to riješio bez njih, kako jedan račun tužitelju nije plaćen, a tužitelj se oglušio na poziv svjedoka, iako je pristupio sastanku u Zagrebu, nije radio na otklanjanju nedostataka,
-kako iz iskaza GR, tužiteljeva zakonskoga zastupnika proizlazi da je pet godina radio s tuženikom više rekonstrukcija objekata i imali su dobru suradnju, kako je radio s voditeljicom U i nikada nije bilo problema, sporni račun izdan je u ljeto i bilo je uobičajeno to rješavati na jesen, kako je nazvao u listopadu i rečeno mu je da je došla nova uprava koja pregledava dokumentaciju te je pustio tri mjeseca, ponovno nazvao i rekli su kako nisu zaprimili račun, kako je platio porez na dobit, a posao je završen do 1. lipnja 2019., rok je bio bitan i oni su ga poštivali, kako je izvođač društvo MDK ostavilo tri radnika u lipnju,a UR i z.z. tužitelja dolazili su iako je ugovor već bio gotov, radi otklanjanja nedostataka, a tuženik je trebao definirati početak i kraj otklanjanja nedostataka jer je objekt radio.
7.Imajući u vidu navedena utvrđenja i među strankama nesporne činjenice, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je tuženik nedostatke rješavao izravno s izvođačem radova, društvom MDK, kako tužitelj tvrdi da nije mogao riješiti pitanje otklanjanja nedostataka bez aktivnog sudjelovanja tuženika, jer je objekt bio otvoren za goste, dok iz iskaza svjedoka VR proizlazi da je tuženik to pokušao, ali se tužitelj nije aktivno uključio pa bi to bio razlog što je tuženik taj problem rješavao bez tužitelja, izravno s izvođačem radova. Kako Ugovor o vođenju projekta ima značajke ugovora o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO), da su stranke 15. studenoga 2018. sklopile takav ugovor kojim se tužitelj obvezao stručno voditi projekt koji se odnosio na radove dogradnje, preuređenja i opremanja hotela i vile Ambasador u Opatiji i koordinirati sve sudionike projekta ,a tuženik se obvezao za to isplatiti mu naknadu u visini od 158.000,00 kuna bez PDV-a. Dogradnja garaže s ugostiteljskim sadržajem je projekt koji „nije krenuo“ jer tuženik nije ishodio građevnu dozvolu odnosno nije je predao tužitelju, a dogradnja kongresne dvorane za koji dio je tuženik zatražio korekciju cijene nije navedena u ugovoru, kako je tuženik isplatio tužitelju ugovorenu naknadu u pretežitom dijelu, po izdanim mjesečnim računima te je ostao za isplatiti iznos od 19.750,00 kuna, a tužitelj je poštivao ugovoreni vremenski plan i objekt dovršen do 1. lipnja 2019., s tim što je tužitelj obavijestio tuženika o nedostacima, a nedostatke je tuženik otklonio izravno s izvođačem radova.
8.1.Nadalje prvostupanjski sud navodi kako je u članku 6. stavak 3. Ugovora navedeno da se cijena odnosi na sve poslove do uspješno obavljene primopredaje i okončanog obračuna izvedenih radova te praćenje i otklanjanje nedostataka do isteka jamstvenog roka, tužitelj se obvezao sudjelovati u postupku ishođenja uporabne dozvole, obaviti uspješnu primopredaju i sudjelovati u izradi konačnog obračuna izvedenih radova te sudjelovati u utvrđivanju i otklanjanju nedostataka do isteka jamstvenog roka, kako je prihvatljiv dio iskaza svjedoka VR, međutim napraviti plan otklanjanja nedostataka koji je vezan za objekt koji je otvoren i prima goste podrazumijeva aktivno sudjelovanje obiju strana, posebice tuženika koji je kao naručitelj ovlašten nadzirati obavljanje posla i davati upute kada to odgovara naravi posla. Prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik kao naručitelj trebao dati smjernice vezane za otklanjanje nedostataka, a osim toga, otklanjanje nedostataka vezano je za glavnog izvođača, društvo MDK s kojim je tuženik problem i rješavao,a o tom nije izvijestio tužitelja, a tuženik da je ugovorom preuzeo obvezu vođenja koordinacijskih sastanaka kojima će jamčiti suradnju svih uključenih u projekt, sve upute i usklađivanje proslijediti u pisanom obliku, te će redovno obavještavati tužitelja o svim činjenicama koje utječu na tijek projekta. Konačno, i tuženikov prigovor kako se račun odnosi na usluge koje nikada nisu pružene da nije utemeljen jer se račun temelji na obavljenom poslu i u visini sukladnoj Ugovoru, a niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o usluzi pruženog nadzora koja bi isključivo bila vezana za gradnju kongresne dvorane koja se u Ugovoru i ne spominje te je tužbeni zahtjev prihvaćen.
8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako predmetna presuda nije opterećena ni jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, utemeljeno žalitelj (sadržajno) ističe kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 299. tog Zakona, a što je moglo utjecati i utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
9.Naime, u ovom predmetu je prvostupanjski sud održao ročište i zaključio prethodni postupak dana 7. studenoga 2022. (list 70. spisa), a tuženik je 24. siječnja 2023. u spis dostavio podnesak s priloženim dokazom, „Izvansudskom nagodbom“ s nadnevcima potpisa isprave od 16. prosinca 2022. i 27. prosinca 2022. (prilozi listu 80. spisa), predlažući u dokaznom postupku pregledati i tu ispravu. Pritom tuženik tvrdi kako se ta isprava prilaže radi utvrđenja činjenica koje se odnose na obavljene radove od strane tužitelja i na utvrđene nedostatke. Prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio i nije cijenio kao dokaz, već je obrazlažući pobijanu odluku jedino naveo kako „Podnesak tuženika od 24. siječnja 2023. nije uzet u obzir budući da je u spis uložen protivno odredbi članka 268. u vezi sa člankom 293. Zakona o parničnom postupku…“
10.U smislu članka 299. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema stavku 2. tog članka stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnoga postupka, a prema stavku 3. istog članka, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele tijekom rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.
11.Polazeći od istaknutih utvrđenja, potpuno je jasno kako navedenu ispravu, Izvansudsku nagodbu (od 27. prosinca 2022.) tuženik nije mogao dostaviti prije dana njezina nastanka pa je nije mogao dostaviti niti do dana 7. studenoga 2022., kada je zaključen prethodni postupak i stoga su, po prirodi stvari, ostvareni zakonski razlozi iz članka 299. stavak 2. ZPP-a za dostavljanje tog dokaza kasnije, tijekom glavne rasprave. Prvostupanjski sud, očito, nije cijenio ove okolnosti, a posebno nije prihvatljiv i nije jasan zaključak tog suda kako je dotični dokaz uz podnesak „u spis uložen protivno odredbi članka 268. u vezi sa člankom 293. ZPP-a“. Ovakva povreda odredaba postupka mogla je utjecati i utjecala je na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja i samim time je utjecala na pravilnost pobijane prvostupanjske odluke.
12.Glede žalbenih navoda treba dodati i kako žalitelj neutemeljeno ističe da bi prvostupanjski sud protivno citiranim zakonskim odredbama uzeo u obzir tužiteljev podnesak od 11. listopada 2022. s obzirom da taj podnesak, prema podatcima u spisu, i nije zaprimljen u spis niti se na takav podnesak poziva prvostupanjski sud.
13.Iz svega navedenog vidljivo je kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj te je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu, presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14.Naposljetku valja navesti kako je, sukladno članku 9. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u ovom slučaju među strankama su sporna pitanja koja se odnose na ispunjenje ugovornih obveza. U smislu članka 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod zakonskim pretpostavkama raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud otkloniti navedene povrede odredaba postupka, utvrditi sve odlučne činjenice u pogledu postojanja, dospijeća i visine tuženikove ugovorne obveze te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
15.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.
16.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.
17.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
