Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-220/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK pok. S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika PK pok. P iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrei Cvitanović Vrzić, odvjetnici u Splitu, radi raskida, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1833/2021- 15 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1833/2021-15 od 13. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se raskinutim ugovor o zakupu koji je zaključen između tužitelja, kao zakupnika i tuženika, kao zakupodavca, ovjeren od strane javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] broj OV-339/12 od 16. siječnja 2012. godine kao i pripadajući dodatak br. 1. istoimenog ugovora koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Joška Donika-Stanojevića iz Kaštel Starog, broj OU-172/12-1 od 9. kolovoza 2012. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, naknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Odlukom o trošku naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 1.000,00 eura.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora ovjeren pod brojem OV-339/2012 dana 16. siječnja 2012., kao i dodatka broj 1. istoimenog ugovora ovjeren pod brojem OU-172/12-1 dana 9. kolovoza 2012., a radi se o poslovnom prostoru u objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Tužitelj ističe da je predmetni ugovor o zakupnu sporazumno raskinut između stranaka odnosno da je zakupni odnos tužitelja prestao sporazumom sa tuženikom, a u svakom slučaju da trećoj osobi pripada pravo koje isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, čime se ugovor o zakupu raskida po samom zakonu shodno odredbi članka 531. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a bez da je utvrdio relevantne činjenice za pravilnu odluku u ovom sporu.

9. Kao što je za nastanak obveznog odnosa nužno ostvarenje određenih činjenica, tako se i za prestanak trebaju dogoditi određene činjenice (pretpostavke). Već i iz načela o dužnosti ispunjenja obveze od svakog sudionika obveznog odnosa proistječe da se obveza može ugasiti samo suglasnom voljom sudionika obveznog odnosa ili na temelju zakona (članak 9. ZOO-a).

10. Mogućnost sporazumnog raskida posve neprijeporno proizlazi iz odredbe članka 160. stavak 1. prema kojoj „obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima“. Iz te odredbe i načela stranačke autonomije proizlazi da ugovorne strane već ugovorom mogu ovlastiti jednu ili obje strane da raskinu ugovor, pa će se u slučaju primjene tog prava raditi o jednostranom raskidu na temelju ugovora odnosno ugovorne odredbe. Za raskid ugovora u ovom slučaju nije potreban nikakav daljnji sporazum ugovornih strana, nego je dovoljno jednostrano očitovanje strane ovlaštene na raskid, a ako je ovlaštenje na raskid vezano uz neke ugovorene pretpostavke onda i ispunjenje tih pretpostavki.

11. Osim toga suugovaratelji se i nakon sklapanja ugovora mogu sporazumjeti o tome da raskinu sklopljeni ugovor - a tada će se raditi o sporazumnom raskidu odnosno storniranju ugovora. Takav sporazumni raskid ima obilježje dvostranog pravnog posla tj. ugovora kojim se stornira prvobitni ugovor.

12. Pravila o učincima raskida sadrže odredbe članka 368. ZOO-a, koje odredbe nisu kogentnog značenja što znači da su stranke ugovora o zakupu ovlaštene ugovoriti međusobna prava i obveze za slučaj raskida ugovora i drukčije nego je to regulirano odredbom članka 368. stavak 2. ZOO-a („Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.“) i stavak 4. ZOO-a („Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.“).

13. Učinci odnosno pravne posljedice raskida nastupaju uvijek kad se prestanak može ocijeniti kao raskid ugovora, nezavisno od drugih okolnosti kao što su pitanje načina na koji je raskinut - ex lege ili očitovanjem suugovaratelja - ili pitanje postoji li odgovornost za raskid ili ne postoji.

14. Oslobođenje od ugovorom predviđenih - primarnih - obveza postoji uvijek kad je ugovor raskinut, bez obzira na to postoji li ili ne odgovornost jedne strane za raskid, jer otpada pravni temelj tih obveza. No, to nikako ne isključuje nastanak sekundarnih obveza pod odgovarajućim pretpostavkama. Jednostavnije, raskid nikako ne podrazumijeva oslobođenje od obveze na naknadu štete i/ili drugih obveza koje mogu nastati onda kad je jedna strana odgovorna za raskid, nego će obveza naknade štete i/ili druge obveze teretiti onog suugovaratelja koji je odgovoran za raskid ugovora.

15. Iz okolnosti što raskidom ugovora otpada pravni temelj eventualno već danih činidbi i posljedične obveze vraćanja primljenog, proizlazi zaključak kako raskid ugovora djeluje ex tunc, tj. od trenutka sklapanja ugovora i takav retroaktivni učinak će postojati u pravilu.

16. Između stranaka iz ovog postupka pred Općinskim sudom u Splitu vodio se postupak po tužbi SK protiv PK, te je donijeta presuda P- 414/20 od 20. srpnja 2020., koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-1124/2020-2 od 21. siječnja 2021., a na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da između tužitelja i tuženika ne postoji zakupni odnos po predmetnom ugovoru o zakupu i dodatku tog ugovora s obrazloženjem da tužitelj SK nije dokazao da bi društvo Alpe Adria K d.o.o. na bilo koji način isključilo ili ograničilo pravo tužitelju kao zakupniku korištenja prostora za koji je s tuženikom kao zakupodavcem zaključio navedene ugovore, s tim da je tužitelj nakon zaključenja glavnog ugovora o zakupu od 16. siječnja 2012., dodatkom istom ugovoru od 9. kolovoza 2012. u članku II. ugovora potvrdio kako prima u zakup predmetni poslovni prostor.

17. Dakle, navedenom presudom utvrđeno je postojanje pravnog (zakupnog) odnosa, koje utvrđenje treba smatrati istinitim (res judicata pro veritate habetur), te koja odluka pravno obvezuje kao individualni zakon parnične stranke na koje se odnosi.

18. Sud je vezan pravomoćnom odlukom u granicama njezine pravomoćnosti, te se ne može upuštati u ispitivanje činjenica koje su poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne odluke u toj parnici u kojoj je o spornom pravnom odnosu odlučivano kao o glavnom pitanju, te je njegov sadržaj pravomoćno već fiksiran. Treba uzeti da su te činjenice pravilno utvrđene i da su pravni odnosi koji iz njih izrastaju istiniti (u sadržaju koji je utvrđen).

19. U činjeničnoj osnovi predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelj se sada poziva na novi događaj (sporazumni raskid odnosno jednostrani raskid na temelju ugovora), koji nije bio iznesen u prijašnjoj parnici i koji je vremenski uslijedio nakon donošenja pravomoćne presude, dok se suprotno mišljenju prvostupanjskog suda pravne konzekvencije odnosa koji više ne postoji protežu do dana odlučivanja o tužbenom zahtjevu. U takvim okolnostima formulacija tužbenog zahtjeva trebala bi pratiti sadržaj egzistentnih pravnih odnosa koji se manifestiraju kao posljedice pravnog odnosa koji je prestao postojati.

20. Budući da sud odlučuje s obzirom na činjenično stanje kakvo jest u vrijeme zaključenja glavne rasprave, predmet spora je valjalo razmotriti s gore navedenog aspekta, te posljedično tome utvrditi sve relevantne činjenice, ali je sud prvog stupnja to propustio učiniti.

21. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević