Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-193/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-87/2021-70 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 87/2021-70 od 13. prosinca 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na izgubljenu zaradu, rentu, te dosuđenu naknadu na ime tuđe pomoći i njege, kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Tuženik CROTIA OSIGURANJE d.d. (OIB:26187994862) iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33. dužan je tužitelju NL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., isplatiti:

- na ime razlike povrede prava osobnosti………………………………….10.637,73 eura

- na ime tuđe njege i pomoći…………………….……………………………2.548,28 eura

- na ime izgubljene zarade…………………………………………………..27.202,87 eura

================================================================ Ukupno:……………………………………………………………………….40.388,88 eura (slovima: četrdeset tisuća tristo osamdeset osam eura i osamdeset osam centi) i to sa z. z. kamatama na iznos od 10.637,73 eur počevši od 12. rujna 2020. na iznos od 2.548,28 eur od 13. prosinca 2024., a na svaki dospjeli iznos izgubljene zarade od 971,53 eur počevši od 1. kolovoza 2020. pa do konačne isplate, z. z. kamatu po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, a od dana 13. prosinca 2024. pa ubuduće rentu u iznosu od 971,53 eur mjesečno, dospjele obroke odjednom, a dospijevajući najkasnije do 10 u mjesecu na ruke tužitelja, te na dospjele a ne isplaćene iznose rente isplatiti z.z. kamate od dana dospijeća svakog iznosa pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. S viškom tužbenog zahtjeva glede tuđe pomoći i njege u iznosu od 637,07 eur tužitelj se odbija.

III. Tuženik CROTIA OSIGURANJE d.d. (OIB:26187994862) iz Zagreba,

Vatroslava Jagića 33. dužan je tužitelju NL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. naknaditi parnične troškove u iznosu od 20.884,98 eur (slovima: dvadeset tisuća osamsto osamdeset četiri eura i devedeset osam centi), u roku 15 dana.

IV. Tužitelj se oslobađa plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.“

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na izgubljenu zaradu, rentu, te dosuđenu naknadu na ime tuđe pomoći i njege, kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te istom obistini trošak odgovora na žalbu.

4. Žalbe je osnovana.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 1. srpnja 2020. doživio ozljedu na radu, te da u konkretnom slučaju zahtijeva od tuženika isplatu naknade iz kolektivnog osiguranja radnika tuženikova osiguranika i tužiteljeva poslodavca.

6. U ovoj fazi postupka sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu u poljoprivredi za razdoblje od 1. kolovoza 2020. pa nadalje, te je sporna i visina dosuđene naknade na ime tuđe pomoći i njege.

7. Tužitelj svoj zahtjev s osnova izgubljene zarade u poljoprivredi temelji na tvrdnji da je prije štetnog događaja u sklopu svog poljoprivrednog gospodarstva, kao i zakupljenog zemljišta obrađivao 73.320 m2 zemlje, a radilo se o poslovima sjetve i proizvodnje hrane za stoku, koje proizvode je onda uglavnom zadržavao za sebe odnosno prehranu svoje stoke. Nadalje, ističe kako nakon štetnog događaja više osobno ne obrađuje navedeno zemljište već angažira druge ljude u selu za njihovo obavljanje, a koje plaća.

8. Provedenim očevidom na licu mjesta 26. travnja 2022. u nazočnosti sudskog vještaka poljoprivredne struke Blaža Ćurića utvrđeno je da je predmetno poljoprivredno zemljište uredno obrađeno, dok je prema stanju u zemljišnim knjigama tužitelj jedan od suvlasnika i to u ¼ dijela.

9. Navedenim, osnovano žalitelj navodi kako je za pravilan zaključak o postojanju i visini gubitka u prihodu iz poljoprivrede trebalo prethodno utvrditi je li tužitelj imao odobrenje drugih suvlasnika za obradu predmetne zemlje radi ostvarivanja prihoda koji bi njemu pripali u cijelosti, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, pa je činjenično stanje s tim u vezi ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Nadalje, s obzirom na činjenicu da je tužitelj kod svog poslodavca radio svaki dan od 7,00 do 17,00 sati, kao i subotom od 7,00 do 15,00 sati, valjalo je razjasniti i vrstu poljoprivrednih poslova koje je obavljao prije štetnog događaja, te njihov obim, kao i je li se radilo o svakodnevnim poslovima i u kojem obujmu ili se pak radilo o sezonskim poslovima u točno određenim razdobljima godine.

11. Pored toga, propušteno je i utvrditi koliko tužitelj plaća osobe koje umjesto njega nakon štetnog događaja obrađuju predmetno zemljište, radi li se o poslovima iste vrste kao i ranije, te koji točno prihod njihovim obavljanjem tužitelj ostvaruje.

12. Na naprijed iznijeto tuženik je ukazivao i tijekom postupka, ali njegove primjedbe prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario, te se na njih ne osvrće ni u obrazloženju pobijane presude.

13. Budući je sam tužitelj iskazao kako je dio proizvoda (hrana za stoku) prodavao, valjalo je ispitati i koji je postotak ostvarenih proizvoda prije štetnog događaja bio za prodaju, a koji je korišten za prehranu tužiteljeve stoke uz napomenu kako broj stoke i njihova pasmina tijekom postupka nisu utvrđeni, kao što nije ni ispitano je li u okolnostima kada se zemljište i dalje obrađuje, ostvaruju li se time i dalje prihodi prodajom hrane za stoku.

14. U odnosu na dosuđenu naknadu na ime tuđe pomoći i njege iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno iz kojeg izvora sud prvog stupnja crpi cijenu pružanja nemedicinske pomoći i njege, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda opterećena nedostatkom iz odredbe članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a.

15. Inače, osnovano žalitelj u žalbi skreće pozornost na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Revd-2923/2020-2 od 10. studenog 2020. da se cijena sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera koja je potrebna tužitelju utvrđuje prema cijeni sata NKV radnika u mjestu gdje tužitelj živi.

16. Isto tako, tuženik je tijekom postupka istakao prigovor ograničenja tuženikove obveze ugovorenom svotom osiguranja, a o kojem prigovoru prvostupanjska presuda također ne sadrži razloge.

17. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- i članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja uklonit će nepravilnosti na koje je mu je skrenuta pozornost ovim rješenjem, te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o preostalom zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 18. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević