Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1833/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici u Ozlju, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 681/2021-15 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 681/2021-15 od 29. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.574,27 EUR, sa zateznim kamatama od 15. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke) te je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na početak tijeka zatezne kamate prije 15. listopada 2021. (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.980,92 EUR sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Žali se tuženik pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove uvećane za trošak sastava ove žalbe, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom.

7. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio osnovom slijedećih utvrđenja:

- da je tuženik 12. rujna 2017. sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom državne imovine kao prodavateljem, kupoprodajni ugovor br. 34505/2017, predmet kojeg je bila kupoprodaja stana izgrađenog na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], EO od 1756 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake: 54. Suvlasnički dio: 1/58 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) dvoiposobni stan koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, ostave, kupaonice, wc-a, predsoblja i lođe, ukupne površine 67,03 m2,

- da je kupoprodajna cijena stana bila 364.375,08 kn, a tuženik imao pravo otkupiti stan po povoljnijoj cijeni pa je koristeći osobni popust od 96.340,77 kn, stan kupio za tadašnjih 268.034,31 kn,

- da je cjelokupni iznos kupoprodajne cijene od 268.034,31 kn uplaćen u državni proračun sa računa tužitelja 19. listopada 2017.,

- da su tužitelj i JOS, sada ĆO, pokćerka tuženika, živjeli u izvanbračnoj zajednici,

- da su novčana sredstva u visini kupoprodajne cijene uplaćena na račun tužitelja neposredno prije nego što je on taj iznos uplatio u korist državnog proračuna na ime kupnje stana,

- da ova novčana sredstva uplaćena na ime kupoprodajne cijene stana predstavljaju vlastitu imovinu tužitelja, koju je stekao isplatom od oca CO (17.000,00 EUR) i od brata SO (18.000,00 EUR), u svrhu isplate njegova dijela iz obiteljske kuće u [adresa], prema izjavi od 17. listopada 2017. , ovjerenoj u potpisima kod javnog bilježnika i prema iskazima CO i VO,

- da je ove iznose tužitelj dobio od oca i brata nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, a prije izdavanja tabularne izjave,

- da nisu uvjerljivi iskazi tuženika, svjedokinja ĆO i ĐO da su tužitelj i ĆO mogli od svojih plaća uštedjeti tolike iznose,

- da su stranke i članovi njihovih obitelji rješavali stambeno pitanje tužitelja i tuženikove pokćerke pa je tužitelj dao tuženiku iznos kupoprodajne cijene jer je trebao živjeti u tome stanu i očekivao da će realizirati upis ½ suvlasništva stana na svoje ime, do čega nije došlo,

- da je izvanbračna zajednica tužitelja i ĆO prekinuta,

- da tuženik nije dokazao tvrdnje da bi polovica predmetnog iznosa predstavljala pozajmicu koja još nije dospjela.

9. Prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj dokazao da su novčana sredstva uplaćena za kupovinu predmetnog stana njegova vlastita imovina, dok tuženik nije dokazao da bi ista predstavljala zajednička sredstva tužitelja i tuženikove pokćerke. Kako su tužitelj i pokćerka tuženika prekinuli izvanbračnu zajednicu, to je prema stavu prvostupanjskog suda otpala osnova na temelju koje je tužitelju trebala pripasti ½ stana, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

10. Primjenom odredbe članka 1115. ZOO, prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik bio pošten stjecatelj jer je utuženi iznos stekao na temelju usmenog dogovora s tužiteljem s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala pa stoga sud smatra da tužitelju pripadaju zatezne kamate na utuženi iznos od dana podnošenja zahtjeva, a ne od dana stjecanja 19. listopada 2017., u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen.

11. Za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da žalbenim navodima ista nisu dovedena u sumnju.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 7. i 8. ZPP-a, kako smatra žalitelj. Sud ne čini takvu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego isti jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud.

13. Prvostupanjski sud je logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti pojedinih odlučnih činjenica, a u utvrđenju relevantnih okolnosti ispravno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, sve u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

14. S druge strane tuženik ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

15. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud nepravilno primijenio članak 299. ZPP-a jer je u dokaznom postupku prihvatio izjavu od 17. listopada 2017., koja je prema njegovom stajalištu dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se predmetna pisana izjava mogla uzeti u obzir kao dokaz, jer je tužitelj uvjerljivo obrazložio razloge zbog kojih taj dokaz nije mogao ranije pribaviti. Sud je u pobijanoj odluci dao jasne razloge prihvaćanja ovoga dokaza te je pravilno primijenio odredbu članka 299. stavka 3. ZPP-a, prema kojoj sud može uzeti u obzir nove činjenice i dokaze i nakon zaključenja prethodnog postupka, ako stranka dokaže da ih bez svoje krivnje nije mogla ranije iznijeti.

16. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i savjesno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi te je pravilno utvrdio odlučne činjenice. Ocjena dokaza je obrazložena, a zaključak da su sredstva uplaćena u državni proračun za kupovinu stana bila vlastita imovina tužitelja, nije temeljen samo na izjavi o isplati od 17. listopada 2017., već je potvrđen iskazima roditelja tužitelja, koje je sud prihvatio kao uvjerljive te potvrdi o prijenosu sredstava na račun tužitelja neposredno prije uplate, dok tuženik nije dokazao postojanje osnove temeljem koje bi tužitelju bio u obvezi vratiti samo polovicu iznosa.

17. Suprotno žalbenim navodima, okolnost da su svjedoci roditelji tužitelja ne čini samim time njihove iskaze nevjerodostojnima. Prvostupanjski sud je ocijenio njihovu vjerodostojnost u kontekstu svih ostalih dokaza te dao razloge zašto iskazima tuženika i svjedokinja ĆO i ĐO nije poklonio vjeru. Takva ocjena suda stoga nije proizvoljna.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članaka 1111. i 1115. ZOO, zaključivši da je u konkretnom slučaju došlo do stjecanja bez osnove, jer je tužitelj dao novčana sredstva tuženiku za kupovinu stana temeljem usmenog dogovora, a ta je osnova (planirano zajedničko življenje u stanu s izvanbračnom partnericom i uknjižba suvlasništva stana) kasnije otpala. Ispravno je i pravno shvaćanje suda da je tuženik bio pošteni stjecatelj pa tužitelju kamata pripada od dana podnošenja zahtjeva, a ne od dana samog stjecanja.

19. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) te je istu detaljno obrazložio. Navodi žalbe koji se odnose na odluku o troškovima ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio članak 154. stavak 5. ZPP-a, ocijenivši da je tužitelj u sporu uspio u pretežitom dijelu, budući da je njegov zahtjev odbijen tek u razmjerno manjem dijelu (pitanje početka tijeka kamata).

20. Slijedom iznijetoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

21. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić