Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1556/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Filipu Lisac, odvjetniku u Opatiji (kao nasljednica tužitelja pok. JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), protiv tuženika FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-281/2022-8 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 281/2022-8 od 14. lipnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 738.028,60 kn s kamatama koje na taj iznos teku od 16.05.2018.g. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, (čl. 29. ZOO-a), sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, (čl. 29. ZOO-a), sve u roku od 15 dana."

2. Odlukom o trošku (točka II. izreke) naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.450,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. lipnja 2022. do isplate.

3. Žali se tužitelj (sada pok. JB, dalje: tužitelj) pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Tužitelj je zatražio trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio navode tužitelja kao potpuno paušalne, nerazumljive i neosnovane te predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi u cijelosti pobijanu presudu te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove sastava odgovora na žalbu.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-281/2022-22 od 6. veljače 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem toga suda poslovni broj P-281/2022 od 6. ožujka 2023. zbog smrti tužitelja pok. JB te su pozvane njegove nasljednice (I. tužiteljica i II. tužiteljica) preuzeti predmetni postupak, koji je nastavljen (članak 215. stavak 1. ZPP-a).

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 738.028,60 kn, koji prema njegovim navodima predstavlja kunsku protuvrijednost 100.000,00 EUR kao neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene nekretnine, za koju tvrdi da je između stranaka stvarno ugovorena u ukupnom iznosu od 320.000,00 EUR, dok je u pisanom kupoprodajnom ugovoru od 16. svibnja 2018. naveden iznos od 220.000,00 EUR.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima se upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Utvrdivši kako je u članku 4. kupoprodajnog ugovora ugovorena kupoprodajna cijena od 220.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, koju je tuženik kao kupac u cijelosti ispunio te je temeljem toga kupoprodajnog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime i za korist tuženika, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan. Pri tome se sud poziva na odredbe članaka 286. stavak 1., 377., 291. stavak 1., 292. stavak 2. i 3., 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), i navodi kako je za ugovor o kupoprodaji nekretnina upravo radi izbjegavanja mogućnosti manipulacija i nesporazuma s pravom voljom ugovaratelja, propisano da se ista volja ima izraziti u pisanom obliku te da za ugovor poput ovog koji je na temelju zakona sklopljen u posebnom (pisanom) obliku, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo pa istodobne usmene pogodbe ne obvezuju stranke zbog nedostatka zakonom propisanog oblika. Kako je riječ o kupoprodajnoj cijeni kao bitnom sastojku ugovora iz članka 376. stavka 1. ZOO-a, prvostupanjski sud zaključuje da istodobne usmene pogodbe koje je tužitelj opisao u tužbi ne obvezuju čak i da su postojale. Ujedno prvostupanjski sud smatra kako nisu ostvareni uvjeti za primjenu članka 294. ZOO te odbija tužbeni zahtjev na isplatu prema istodobnim usmenim pogodbama koje ne proizvode pravne učinke zbog nedostatka oblika.

11. Žalbenim navodima dovedena je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda u odluci broj Rev-1105/2008 od 14. prosinca 2010., stvarna volja ugovornih strana može stupiti na mjesto ugovornih odredbi i ona može biti temelj nastanka obvezno pravnog odnosa između tužitelja i tuženika, zbog čega je potrebno stvarnu volju svih stranaka u pravnom odnosu istražiti i ocijeniti. Revizijski sud je u više svojih odluka (primjerice: Rev-406/2003 od 8. prosinca 2004., Rev 79/09-2 od 2. srpnja 2014., Rev 807/2020-2 od 29. rujna 2020.) izrazio pravno shvaćanje u svezi ovog pitanja, pa tako i u odluci posl. br. Rev 1184/11-2 od 12. ožujka 2014., prema kojoj:

“…Prema članku 71. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), ugovor o prodaji nekretnina za koji je zakonom ili voljom ugovornih strana određen obvezni pisani oblik s ovjerom potpisa ugovaratelja na ugovoru, u čiji je pisano ovjeren sastav voljom ugovornih strana unesen manji iznos cijene od iznosa kojeg su one stvarno ugovorile, ima pravni učinak, s tim da ima pravnu snagu stvarno ugovoreni iznos cijene kao stvarni disimulirani izraz volje ugovornih stranaka, a ne simulirani pisano označeni manji iznos cijene, ako zakonom nije drugačije određeno“.

13. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je u Zaključku sa sjednice (II/84) Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984., u tumačenju dosega odredaba članka 71. ZOO/91, sadržajno nepromijenjenih u odredbama članka 291. sada važećeg ZOO, prema kojemu:

„...Prema propisu članka 71. stavak 1. ZOO-a, ugovor o prodaji nekretnina za koje je zakonom ili voljom ugovornih strana određena obvezna pismena forma s ovjerom potpisa ugovaratelja na ugovoru, u čijem je pismeno ovjerenom sastavu voljom ugovornih strana unesen manji iznos cijene od onog iznosa koji su one istovremeno stvarno ugovorile, proizvodi pravni učinak, s tim da ima pravnu snagu stvarno ugovoreni iznos cijene, kao stvarni disimulirani rezultat volje ugovornih stranaka, a ne simulirani pismeno označeni manji iznos cijene, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema tome, prodavalac može tražiti izvršenje ugovora u visini stvarno ugovorene cijene, a za slučaj prekomjernog oštećenja relevantna je, također, stvarno ugovorena cijena...“.

14. Slijedom toga proizlazi kako je prodavatelj, (u ovom slučaju tužiteljice kao njegove nasljednice) ovlašten tražiti izvršenje ugovora u visini stvarno ugovorene cijene (članak 285. stavak 2. ZOO).

15. Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome da čak i u slučaju postojanja dogovora o višoj cijeni, takva pogodba ne bi proizvodila pravne učinke zbog nedostatka pisanog oblika, već je prvostupanjski sud trebao ispitati je li između stranaka postojao stvarni sporazum o većoj cijeni od one navedene u kupoprodajnom ugovoru, odnosno je li pisani ugovor predstavljao samo djelomično izražavanje njihove stvarne volje te postoji li obveza tuženika na isplatu preostalog dijela cijene, kao i jesu li stranke djelomično izvršile ugovor u skladu sa stvarno ugovorenim uvjetima.

16. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava odbio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje svjedoka, stranaka, uvid u priloženu dokumentaciju te ranije sudske predmete između istih stranaka i dr.), a da prethodno nije razmotrio njihovu relevantnost u svjetlu pravilnog materijalnopravnog pristupa, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a odlučne činjenice nisu raspravljene.

17. Slijedom iznijetoga, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno izloženim shvaćanjem, izvesti predložene dokaze koji su relevantni za utvrđenje stvarne volje stranaka, te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

19. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima pa će se o svim troškovima postupka (kao i trošku žalbenog postupka) odlučiti u konačnoj presudi.

U Splitu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić