Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4672/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i okrivljene odgovorne osobe UJ, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 2. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 81/13., 14/14., 30/15. i 115/18.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i okrivljene odgovorne osobe UJ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 47. Pp-18741/2022 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i okrivljene odgovorne osobe UJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način, da se djelo opisano u izreci označava kao prekršaj iz članka 37. stavka 1. točke 5. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 18/23.), te se na temelju tog propisa,  okrivljenoj pravnoj osobi LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. izriče novčana kazna u iznosu od 6.630,00 (šesttisućašestotrideset) eura, koju novčanu kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 90 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljena pravna osoba u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i okrivljene odgovorne osobe UJ te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. i okrivljena odgovorna osoba UJ dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba Lidl Hrvatska d.o.o.k.d. novčanom kaznom u iznosu od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba UJ u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 2 Zakona o hrani, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljena pravna osoba je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura / 199,97 kuna, a okrivljena odgovorna osoba u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 99,98 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka. U žalbi u bitnome navode da ne mogu biti odgovorni za prekršaj koji im se stavlja na teret jer u postupku nije utvrđeno niti dokazano da je konzumacija predmetnog proizvoda uzrokovala zdravstvene tegobe kod kupca. Smatraju da nisu dokazane odlučne činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su počinili prekršaj iz Zakon o hrani, niti je provedeno dovoljno dokaza koji bi to potvrdili. Nadalje ističu da u postupku nije dokumentirano da su stavili na prodaju proizvod kojem je istekao rok trajanja, pri čemu račun na koji se poziva prvostupanjski sud ne dokazuje da je proizvod kupljen nakon isteka roka, jer je mogao biti kupljen i ranije. Drže da odlučne činjenice nisu utvrđene s potrebnom sigurnošću te da takve okolnosti ne mogu biti osnova za osuđujuću presudu. Također navode da kod I okrivljenika postoje stroge kontrole rokova trajanja proizvoda koje provode zaposlenici, regionalni voditelji prodaje i interna revizija, zbog čega smatraju da nije utvrđeno da su postupali protivno odredbama Zakona o hrani i Uredbe (EZ) br. 178/2002.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) je utvrdio je da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju pisane obrane okrivljenih te provedenog dokaznog postupka tijekom kojeg je ispitao svjedokinju, višu sanitarnu inspektoricu NJ, izvršio uvid u dokumentaciju (zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru, evidenciju kretanja artikla, račun od 15. travnja 2022.), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju provedenih dokaza izveo pravilan zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

8. Naime, iz iskaza svjedokinje, više sanitarne inspektorice, te iz zapisnika o obavljenim inspekcijskim nadzorima, kao i iz dokumentacije u koju je sud izvršio uvid, osobito iz dokumenta o kretanju artikla i priloženog računa, nedvojbeno proizlazi da su u prodavaonici okrivljene pravne osobe prodani prehrambeni proizvod, bijela torta s kakaovim mrvicama, nakon isteka roka trajanja označenog oznakom „upotrijebiti do“. Iz tih dokaza proizlazi da je rok trajanja proizvoda bio 13. travnja 2022., a prodaja je evidentirana 14. i 15. travnja 2022. te je ukupno prodano 6 komada navedene torte, nakon isteka roka.

9. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz navedene svjedokinje kao vjerodostojan, jer je isti jasan, logičan i u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, a žalbene navode kojima žalitelji osporavaju takvu ocjenu dokaza ovaj Sud nije prihvatio osnovanim.

10. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da u postupku nije utvrđeno da bi konzumacija predmetnog proizvoda uzrokovala zdravstvene tegobe kod kupca. Naime, za postojanje prekršaja iz članka 10. stavka 3. podstavka 1., kažnjivog po članku 34. stavku 1. podstavku 5. i stavku 2. Zakon o hrani, koji prekršaj ima kontinuitet u članku 37. stavku 1. točki 5. novog Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 18/23.), nije odlučno je li predmetni proizvod konzumiran niti je li kod kupca izazvao određene zdravstvene posljedice, već je odlučno je li takav proizvod bio stavljen na tržište nakon isteka roka trajanja s oznakom „upotrijebiti do“.

11. Naime, sukladno članku 14. stavku 2. točki (b) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane, hrana kojoj je istekao rok trajanja s oznakom „upotrijebiti do“ smatra se hranom neprikladnom za prehranu ljudi, pa je već sama činjenica njezina stavljanja na tržište protivna propisima o sigurnosti hrane.

12. Navodi žalitelja da je proizvod mogao biti kupljen ranije predstavljaju samo pretpostavke koje nisu potkrijepljene dokazima te kao takve ne mogu dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Ovaj Sud ističe da evidencija prodaje u sustavu trgovca pokazuje točan datum prodaje, analiza dokumenta „kretanje artikla“ jasno pokazuje da je dio proizvoda prodan nakon isteka roka trajanja. Stoga se radi o konkretno utvrđenim okolnostima. Nadalje, eventualno postojanje internih procedura i stroge kontrole, što žalitelji ističu, ne isključuje njihovu prekršajnu odgovornost jer je utvrđeno da je do povrede propisa u konkretnom slučaju došlo u okviru djelatnosti okrivljene pravne osobe.

13. Žalbeni navodi okrivljenika u bitnom predstavljaju ponavljanje obrane iznesene u prvostupanjskom postupku, o kojoj se prvostupanjski sud već očitovao i dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, pa takvi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza iz članka 88. Prekršajni zakon, a žalitelji svojim navodima ne iznose nove činjenice niti dokaze koji bi doveli u sumnju takvu ocjenu.

14. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom terete i, slijedom toga, pravilno ih je proglasio krivima i kaznio.

15. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, ovaj Sud prvenstveno ističe da je novčana kazna za prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, u vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja prvostupanjske odluke, u odnosu na okrivljenu pravnu osobu bila propisana u članku 34. stavku 1. podstavku 5. Zakon o hrani („Narodne novine“ broj: 81/13., 14/14., 30/15. i 115/18.), i to u rasponu od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna. Međutim, nakon počinjenja predmetnog prekršaja 23. veljače 2023., stupio je na snagu novi Zakon o hrani („Narodne novine“ broj: 18/23.), koji za isti prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu, i to za pravnu osobu u rasponu od 6.630,00 eura do 13.270,00 eura (što odgovara protuvrijednosti od 49.953,74 kn do 99.982,82 kn prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajni zakon, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe primijenio blaži zakon te preinačio odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Nadalje, ovaj Sud je, imajući u vidu sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena okrivljenoj pravnoj osobi u zakonom propisanim granicama te da nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u vrijeme odlučivanja, prilikom odmjeravanja kazne kao otegotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da je okrivljena pravna osoba već ranije pravomoćno kažnjena za istovrsni prekršaj presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: PpG-8152/2019 od 9. lipnja 2020., dok posebne olakotne okolnosti nije utvrdio. Izrečena kazna određena je u minimalno propisanom iznosu, koju mjeru kazne primjerenom smatra i ovaj Sud, imajući u vidu težinu i opasnost djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe. Činjenica da je u međuvremenu, u odnosu na raniju pravomoćnu presudu navedenu u obrazloženju pobijane odluke o prekršaju, nastupila rehabilitacija sama po sebi ne predstavlja okolnost koja bi opravdavala ublažavanje kazne. Naime, žaliteljica, okrivljena pravna osoba u žalbi ne ističe niti dokumentira postojanje naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

17. Vezanu za novčanu kaznu odmjerenu okrivljenoj odgovornoj osobi, ističe se da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o kazni naveo da je primijenivši članak 37. Prekršajnog zakona, kaznu ublažio ispod najnižeg iznosa previđene novčane kazne, smatrajući da će se tako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je okrivljenoj odgovornoj osobi cijenio da do sada nije prekršajno kažnjavanja za ovu vrstu prekršaja, dok otegotne okolnosti nije našao. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen novi Zakon o hrani kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim zakonom (u rasponu od 660,00 do 1.320,00 eura). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o hrani („Narodne novine“ broj: 18/23.) ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu odgovornu osobu, u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

18. Ovaj Sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja te djelovati na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, čime će se postići kako posebna tako i opća svrha izricanja prekršajnih sankcija.

19. Treba istaknuti, da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati plaćenima u cjelini, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u za to određenom roku.

20. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom za okrivljenu pravnu osobu, odnosno u minimalnom iznosu za okrivljenu odgovornu osobu, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.