Ovr-14/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BAU GRADNJA d.o.o. OIB: 71866953647, za graditeljstvo i usluge, 32260 Gunja, Tunje Pejića 62, zastupa po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika GRAD PETRINJA OIB: 11848400362, 44250 Petrinja, Braće Hanžek 19, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, izvanraspravno, 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"1. Zabranjuje se protivniku osiguranja GRADU PETRINJI da, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda, po ugovorima o građenju / ugovorima o radovima sklopljenim između stranaka za cjelovitu obnovu zgrada na lokacijama:

a) [adresa] (odredba o ugovornoj kazni iz čl. 25. st. 2.), b) [adresa] (odredba o ugovornoj kazni iz čl. 24. st. 2.), c) Vladimira Nazora 9, Petrinja (odredba o ugovornoj kazni iz čl. 24. st. 2.), d) Matije Gupca 23, Petrinja (odredba o ugovornoj kazni iz čl. 25. st. 2.), obračuna, zaračuna, naplati ili na bilo koji drugi način ostvari ugovornu kaznu/ugovorne penale (uključujući, bez ograničenja, prijeboj/kompenzaciju, umanjenje obračunatih situacija ili zadržavanje isplata) na temelju navedenih ugovornih odredbi, kao i svih njihovih dodataka/aneksa u dijelu u kojem se pozivaju na iste odredbe o ugovornoj kazni.

2. Radi prisilnog ostvarenja izrečene zabrane određuje se da rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi (čl. 342. st. 3. Ovršnog zakona), te se protivniku osiguranja može izreći novčana kazna kao sredstvo osiguranja sukladno članku 16.

Ovršnog zakona, ako postupi protivno zabrani.

3. Privremena mjera određuje se za vrijeme trajanja postupka, do pravomoćnog okončanja ovog spora (čl. 351. st. 1. Ovršnog zakona)."

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je 25. siječnja 2026. podnio tužbu protiv protivnika osiguranja sa zahtjevom za utvrđenje da su ništetne i bez učinka odredbe o ugovornoj kazni iz Ugovora sklopljenima tijekom 2023. između predlagatelja osiguranja kao izvođača i tuženika kao naručitelja, i njihovim pripadajućim aneksima, o radovima na cjelovitoj obnovi zgrada u [adresa], na adresama [adresa], Vladimira Nazora 9 i Matije Gupca 23. Spor se vodi u ovosudnom predmetu br. P-138/2026.

2. Uz tužbu je predlagatelj osiguranja podnio i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere citirane u izreci ovoga rješenja pozivajući se na odredbe čl. 342., 343., 346., 347. st. 1. t. 6. i st. 2., čl. 350. i čl. 351. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ).

3. Postupak osiguranja izdvojen je iz parničnog predmeta br. P-138/2026 te se vodi u zasebnom predmetu pod gornjim poslovnim brojem Ovr-14/2026.

4. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje u bitnome navodi da je čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) uz ostalo propisano da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili (st. 1.), da se u obveznim odnosima iz st. 1. toga članka primjenjuju i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu (st. 2.) te da se trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju i ako su suprotni dispozitivnom propisu (st. 3.).

5. Predlagatelj osiguranja nadalje navodi da citirane odredbe upućuju na to da se među strankama primjenjuju Posebne uzance o građenju ("Narodne novine", br. 137/2021, dalje: Posebne uzance) jer stranke u ugovorima nisu isključile njihovu primjenu te da je Posebnim uzancama o građenju određena v isina ugovorne kazne na način da ugovorna kazna iznosi jedan promil (1 ‰) od ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja ako se radovi ne završe u ugovorenom ili produljenom roku, s time da iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći pet posto od ukupne cijene radova.

6. Predlagatelj osiguranja smatra da su odredbe Ugovora o radovima koje se odnose na ugovornu kaznu ništetne jer su protivne odredbi čl. 44. Posebnih uzanci. Ovo stoga jer su Ugovorima o radovima stranke ugovorile da se za slučaj zakašnjenja ugovorna kazna obračunava u visini od pet ili dva promila u odnosu na ugovorenu cijenu bez PDV-a i to za svaki dan zakašnjenja do maksimalno 10%.

7. Predlagatelj osiguranja navodi da je podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Ujedno navodi da je predložena mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te kako bi se privremeno uredio sporni odnos među strankama jer bi se naplata ugovorne kazne po osporenim ugovornim odredbama mogla realizirati umanjenjem obračunatih situacija i okončane situacije, jednostranim prijebojem ili drugim radnjama protivnika osiguranja, čime bi predlagatelju osiguranja nastala šteta u vidu poremećaja likvidnosti i otežanog financiranja tekućeg poslovanja i izvršenja preuzetih obveza, a da bi naknadno vraćanje neplaćenih iznosa u slučaju uspjeha u sporu bilo dugotrajno , uz dodatne postupke i troškove.

8. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

9. Predmet prijedloga za određivanje privremene mjere je zahtjev predlagatelja osiguranja za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom odnosno zahtjev da se privremenom mjerom privremeno uredi sporan odnos među strankama, zabranom protivniku osiguranja da do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u ovosudnom predmetu br. P-138/2026 ili do drugačije odluke suda po Ugovorima o radovima sklopljenima između stranaka obračuna, zaračuna, naplati ili na bilo koji drugi način ostvari ugovornu kaznu/ugovorne penale (uključujući, bez ograničenja, prijeboj / kompenzaciju, umanjenje obračunatih situacija ili zadržavanje isplata) na temelju navedenih ugovornih odredbi, kao i svih njihovih dodataka / aneksa u dijelu u kojem se pozivaju na iste odredbe o ugovornoj kazni.

10. Za odlučivanje o prijedlogu predlagatelja osiguranja mjerodavne su odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 2. OZ-a.

11. Po ocjeni ovoga suda, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine kao opću pretpostavku za određivanje privremene mjere prema čl. 346. OZ-a. Naime, okolnost na koju se poziva predlagatelj osiguranja, da se po njegovoj tužbi protiv protivnika osiguranja vodi spor radi utvrđenja ništetnosti odredaba o ugovornoj kazni, sama po sebi ne ukazuje na postojanje tražbine u smislu čl. 2. OZ-a kojim je propisano da izraz tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje.

12. Pored toga, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti postojanje posebnih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a, u vidu opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, protivnik osiguranja ima pravni temelj za naplatu ugovorne kazne na način i pod uvjetima kako je ona ugovorena među strankama jer se opći učinci ugovora sastoje upravo u stvaranju obveza za stranke (čl. 336. ZOO-a). Stoga se predlagatelj osiguranja ne može pozivati na okolnost da bi naplata ugovorne kazne po osporenim ugovornim odredbama mogla uzrokovati štetu predlagatelju osiguranja u vidu poremećaja likvidnosti i otežanog financiranja tekućeg poslovanja i izvršenja preuzetih obveza, jer se radi o okolnosti koju je predlagatelj osiguranja mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora kao moguću posljedicu nastanka obveze plaćanja ugovorne kazne u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem svoje ugovorne obveze prema protivniku osiguranja.

13. Točni su navodi predlagatelja osiguranja da je čl. 12. ZOO-a uz ostalo propisano da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili, te da se primjenjuju i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Točno je i da takve trgovačke običaje čine Posebne uzance. Međutim, trgovački običaji, pa tako i Posebne uzance, se primjenjuju u obveznim odnosima među trgovcima. Protivnik osiguranja u konkretnom slučaju nije trgovac, tj. nije osoba koja se samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu (čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima – „Narodne novine“, br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024), već jedinica lokalne samouprave. Stoga se u ugovornom odnosu između predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja ne mogu primjenjivati Posebne uzance jer njihova primjena niti je zakonom propisana, a niti je ugovorena sukladno čl. 12. st. 4. ZOO-a.

14. Slijedom navedenog, prema utvrđenju ovoga suda nije ispunjena ni opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja, pa posljedično tome niti posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere na koju se poziva predlagatelj osiguranja, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

15. Stoga prijedlog za osiguranje nije osnovan, o čemu je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagrebu, 18. veljače 2026.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana po primitku istog. Žalba se ulaže putem ovog suda u tri primjerka.