REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1009/2024-172

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja NT, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa po punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri j.t.d. Rijeka, Splitska 2, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.044,17 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva od tuženika da mu u roku od 8 (osam) dana isplati na ime naknade štete iznos od 1.555,83 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.700,05 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 4.659,44 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu radi naknade štete protiv prvotuženika društva TRIGLAV OSIGURANJE d.d. i tada drugotuženika društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.

2.1. Nakon provedenog postupka, ovaj sud je 5. ožujka 2020. donio presudu poslovni broj P-3598/2013 (list 962. do 980. spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 6.694,14 EUR/50.437,00 kuna sa zateznom kamatom od 15. listopada 2013. do isplate, točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži drugotuženiku solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 6.694,14 EUR/50.437,00 kuna, točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio da se naloži drugotuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 34.936,09 EUR/263.226,00 kuna tekuću od 1. svibnja 2013. pa do 30. listopada 2013., točkom IV. izreke naloženo je prvotuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.828,12 EUR/13.774,00 kuna sa zateznom kamatom, točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva da se prvotuženiku naloži isplatiti na ime naknade štete iznos od 6.005,97 EUR/45.252,00 kuna sa zateznom kamatom, točkom VI. izreke određeno je da tužitelj i prvotuženik snose svaki svoje troškove parničnog postupka, točkom VII. Izreke naloženo je tužitelju da naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 15.937,50 kuna te je točkom VIII. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 31.043,75 kuna.

3. Protiv dijela citirane presude tužitelj je izjavio žalbu. Odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv točaka II., III., V., VI. i VII. izreke navedene presude, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-2084/2020-2 od 27. rujna 2021. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu ovog suda u svim pobijanim točkama izreke (list 1023. do 1028. spisa).

4. Protiv navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužitelj je 27. listopada 2023. podnio reviziju nakon što mu je dopušteno podnošenje revizije u dijelu kojim je potvrđena presuda ovog suda P-3598/2013 pod točkom V. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv prvotuženika radi isplate na ime naknade štete iznosa od 4.942,20 EUR/ 37.237,00 kuna sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do isplate.

5. Revizija tužitelja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1085/2023-2 od 10. travnja 2024. (list 1089. do 1093. spisa) prihvaćena te je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2084/2020-2 od 27. rujna 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3598/2013 od 5. ožujka 2020. u točkama V. i VI. izreke te je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj P-3598/2013 od 5. ožujka 2020. u točkama V. i VI. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenom ukidnom rješenju odgovorio na postavljeno pravno pitanje tužitelja na način da se u slučaju totalne štete na vozilu koje se više ne proizvodi visina štete treba utvrditi prema cijenama na dan presuđenja, a prema vrijednosti vozila koja je najbliže karakteristikama uništenog uz odbitak trošnosti i vrijednosti spašenih dijelova. Kako prema ocjeni tog suda procjena vrijednosti vozila u okviru prvotnog postupka nije bila izvršena u skladu s iznijetim pravnim shvaćanjem, uputa iz revizijskog rješenja je da se u ponovljenom postupku otklone prigovori tužitelja koji se odnose na način utvrđivanja vrijednosti uništenog vozila u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, dakle, na način da se utvrdi novonabavna vrijednost vozila koje je po svojim karakteristikama bilo najbliže uništenom vozilu i da se ta vrijednost umanji za trošnost i vrijednost spašenih dijelova.

7. Kako je predmet ovom sudu vraćen samo u dijelu točaka V. i VI. izreke presude P-3598/2013, predmet rasprave u ponovnom suđenju je zahtjev za naknadom štete tužitelja prema sada jedinom tuženiku, društvu Triglav osiguranje d.d., u iznosu od 6.005,97 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do isplate, kako je to prvotno tužitelj i specificirao podneskom od 28. svibnja 2024.

8. Međutim, tužitelju je dopuštena revizija samo u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tada prvotuženika, sada jedinog tuženika, radi isplate na ime naknade štete iznosa od 4.942,20 EUR/ 37.237,00 kuna sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do isplate, a u odnosu na koji dio je tužitelj i podnio reviziju, dok je revizijskom odlukom ukinuta cijela točka V. izreke u okviru koje je odlučeno ne samo o dijelu zahtjeva za naknadom štete, u odnosu na koji dio zahtjeva je dopuštena revizija i u odnosu na koji je podnesena, već i o zahtjevu za naknadom štete u vidu troškova prijevoza i uklanjanja oštećenog vozila te troška demontaže dijelova i detekcije oštećenja.

9. Zbog navedenog je tužitelj podneskom od 11. travnja 2025., imajući u vidu da je revizijom osporavao samo obračun visine totalne štete na predmetnom autobusu, naveo kako u ovom ponovljenom postupku ne potražuje iznos na ime troškova prijevoza i uklanjanja oštećenog vozila (587,30 EUR/4.425,00 kuna) kao niti troškove demontaže dijelova i detekcije oštećenja (477,80 EUR/3.600,00 kuna), koje stavke su također bile uključene u ukinutu točku V. izreke, ali je istim podneskom s osnove naknade štete nastale na predmetnom autobusu zbog totalne štete povisio tužbeni zahtjev na način da od (sada jedinog tuženika) s te osnove zahtijeva isplatu naknade štete u iznosu od 7.600,00 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do isplate.

10. Tuženik je zaprimio navedeni podnesak tužitelja kojim je ovaj preinačio zahtjev, ali se izvršenoj preinaci nije protivio te se po tako preinačenom zahtjevu upustio u raspravljanje, slijedom čega je predmet raspravljanja u ponovljenom postupku u konačnici zahtjev za naknadom imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na uništenom tužiteljevom autobusu u iznosu od 7.600,00 EUR sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2016. do isplate.

11.1. Tijekom ponovnog suđenja sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava u spisu, i to u Zapisnik o očevidu (list 6. do 15., 785. do 794., 829. do 837. spisa), preslike prometne dozvole i knjižice vozila (list 16. do 18., 795. do 798., 838. do 841. spisa), izvid štete (list 19., 806., 849. spisa), dopis drugotuženika-odgovor na odštetni zahtjev (list 20. spisa), Ugovor između tužitelja i društva TERRA TRAVEL d.o.o. (list 21. spisa), Ugovor o ustupanju pravu (list 22. do 23., 72. do 73., 702. do 703., 803. do 804., 846. do 847. spisa), izvadak o stanju i prometu po računu (list 24. do 25. spisa), dopis drugotuženika-povodom prigovora na iznos totalne štete (list 26. spisa), uvjeti za osiguranja automobilskog kaska (list 31. do 36. spisa), potvrda (list 74., 704., 805., 848. spisa), zahtjev za naknadu štete (list 145. do 146. spisa), potvrda o cijeni auta dana (list 155. do 157. spisa), prijava poreza na dohodak za 2012. i 2013. (list 158. do 177. spisa), izvršen je uvid u presliku prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Gospiću (list 95. do 122. spisa) te u presliku prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Zadru (list 192. do 231. spisa), zamolbenim putem kod Trgovačkog suda u Zadru proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČT, BT te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NTĐ (iskaz na listu 802. spisa), provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamika nastanka predmetno štetnog događaja po vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila ŠT (nalaz i mišljenje na listu 279. do 287., 878. do 883. i 900. do 904. spisa), koji je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištima 17. lipnja 2016., 08. ožujka 2018. i 17. svibnja 2019., proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od 15. ožujka do 15. listopada 2013. (nalaz i mišljenje na listovima 345. do 349. s prilozima na listovima 350. do 508. spisa), dodatna financijska dokumentacija (list 521. do 674. spisa), presliku cjelokupnog štetovnog spisa drugotuženika (list 701. do 779. spisa), račun broj 00 5-1- 1 od 26. svibnja 2014. (list 807., 850. spisa), Izvadci o stanju i prometu po računu (list 809. do 810., 817. do 820., 852. do 853., 860. do 863. spisa), Račun i radni nalog- uplatnica Auto kluba Karlovac d.o.o. (list 812. do 813., 855. do 856. spisa), Račun broj 1383/75/1 (list 814., 855. spisa), Prijemni list RPZD-000371-13 (list 815. do 816., 858. do 859. spisa), Zapisnik od 9. srpnja 2015. godine (list 842. do 843. spisa), Rješenje Vrhovnog suda RH od 6. srpnja 2016. (list 914. do 916. spisa), Presuda Vrhovnog suda RH (list 917. do 918. spisa), Članak 1089. (list 919. do 920. spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 16. listopada 2006. (list 921. do 923. spisa), sudska praksa (list 941. do 947., list 1115., list 1127. do 1129. spisa), primjer prometnog vještačenja u pogledu totalne štete na vozilima (list 948. do 954. spisa), ponuda autoline.info (list 1119. do 1121. spisa), Izvod iz zapisnika sa četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/13) od 5. prosinca 2013. (list 1125. spisa) te je proveo i dopunsko prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje na listovima 1105. do 1107. spisa), koji vještak je usmeno iznio svoje mišljenje na ročištu održanom 20. siječnja 2025. na kojem se očitovao i na prigovore tužitelja (list 1131. do 1132. spisa).

11.2. Tuženik je tijekom postupka odustao od prijedloga da se saslušaju kao svjedoci LT i RT.

11.3. Sud nije smatrao potrebnim provoditi novo prometno vještačenje, a iz razloga koji će biti navedeni kasnije u obrazloženju.

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je došao do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

13.1. Predmet spora u ponovljenom postupku je tužiteljev zahtjev za naknadom imovinske štete na uništenom vozilu (totalna šteta)- autobusu registarskih oznaka [registarska oznaka] marke Irisbus Iliade RTX, u iznosu od 7.600,00 EUR (zahtjev konačno određen podneskom od 11. travnja 2025.).

13.2. U ponovnom suđenju, imajući u vidu ukidno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1085/2023-2, sporna je visina naknade imovinske štete za uništeni autobus tužitelja.

14.1. Odredbom čl. 1089. st. 2. Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Nadalje, odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

14.2. S obzirom da tužitelj potražuje naknadu tzv. nenovčane imovinske štete iznos naknade štete treba utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja jer tužitelj ima pravo na isplatu novčane naknade u visini koja mu omogućuje nabavu uništene stvari prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

15. Ovaj sud je stoga u skladu s uputom revizijskog suda rješenjem od 7. listopada 2024. odredio provođenje dopunskog vještačenja po vještaku Nevenu Erešu, kojeg su stranke suglasno predložile osobom vještaka, i to na okolnost utvrđivanja visine nastale štete na autobusu reg. oznaka [registarska oznaka] (Irisbus Iliade RTX) u predmetnom štetnom događaju od 25. ožujka 2013. na način da se utvrdi novonabavna vrijednost vozila, u vrijeme izrade dopune nalaza i mišljenja, koje je po svojim karakteristikama bilo najbliže uništenom vozilu i da se ta vrijednost umanji za trošnost i vrijednost spašenih dijelova, a imajući u vidu da je na predmetnom vozilu/autobusu nastala totalna šteta te da se isto vozilo/autobus više ne proizvodi.

16. Vještak je pisani nalaz i mišljenje pisano podnio 6. prosinca 2024. (list 1105. do 1107. spisa). U okviru izrade nalaza vještak je analizirao podatke o predmetnom autobusu te je potom utvrdio tržnu vrijednost vozila i vrijednost ostataka vozila te je u konačnici iznio mišljenje prema kojem visina potpune ili totalne štete na predmetnom autobusu bez PDV-a iznosi 33.137,14 EUR, odnosno 41.421,43 EUR s uključenim PDV-om. Utvrđujući tržnu vrijednost vozila, vještak je utvrdio kako se predmetni autobus više ne proizvodi te da je njegov tehnički nasljednik IVECO EVADYS s robotiziranim mjenjačem (294 kW) koji se danas može nabaviti u Republici Hrvatskoj po preporučenoj cijeni bez PDV-a do registracije od oko 223.000,00 EUR. Kako se radi o autobusu koji je tehnički znatno savršeniji od predmetnog autobusa, vještak je utvrdio da je navedenu cijenu potrebno umanjiti za oko 20% pa da stoga cijena novog predmetnog vozila iznosi 178.400,00 EUR. Kako je u trenutku štetnog događaja autobus tužitelja bio star oko 9 godina, uzimajući u obzir starost vozila (78%) te njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila (5%), kao i broj prijeđenih kilometara (- 10%), procjena je vještaka da je vozilo ukupno amortiziralo oko 73% vrijednosti novog vozila pa da tržna vrijednost predmetnog autobusa iznosi 48.168,00 EUR. U odnosu na vrijednost ostataka vozila, vještak je utvrdio da je tužitelj prema računu na listu 807. spisa predmetni autobus prodao 26. svibnja 2014. za iznos od 113.250,00 kuna, odnosno 15.030,86 EUR. Vještak je potom od dobivene tržne vrijednosti vozila odbio vrijednost ostataka vozila te je dobio da visina potpune ili totalne štete na predmetnom autobusu tužitelja bez PDV-a iznosi 33.137,14 EUR, odnosno 41.421,43 EUR s uključenim PDV-om, kako je to ranije navedeno.

17. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 27. prosinca 2024. na način da nema prigovora na nalaz i mišljenje, ali je istaknuo da se visina štete utvrđuje u iznosu bez poreza na dodanu vrijednost. Tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelju na ime naknade štete već isplaćen iznos od 35.377,26 EUR/266.550,00 kuna, kao što je primio i iznos na ime vrijednosti spašenih ostataka vozila, dok je za ostale stavke imovinske štete (vuča, detekcija oštećenja, izgubljena zarada) izvršio isplatu po pravomoćnim točkama presude ovog suda poslovni broj P- 3598/2013 od 5. ožujka 2020. Stoga smatra da je tužitelju šteta na vozila nadoknađena u cijelosti te da ju je ostvario čak i u višem iznosu od nastale.

18. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 3. siječnja 2025. te je prigovorio nalazu i mišljenju smatrajući da sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni kriterija tehnološke zastarjelosti jer primjena tog kriterija tužitelja dovodi u podređen položaj u odnosu na tuženika s obzirom na protek vremena od nastanka štetnog događaja. Tužitelj je stoga predložio da vještak visinu štete utvrdi prema cijenama na dan presuđenja prema vrijednosti vozila koje je najbliže karakteristikama uništenog bez umanjenja za tehnološku zastarjelost, uz odbitak samo u pogledu trošnosti i vrijednosti spašenih dijelova. Tužitelj je prigovorio i zaključku vještaka da bi vozilo IVECO EVADYS bio tehnički nasljednik tužiteljeva autobusa IRISBUS ILIJADE, a pogotovo da bi na njegovu vrijednost trebalo primijeniti kriterij tehničke zastarjelosti od čak 20%. Tužitelj ne spori da su autobusi marke IVECO nasljednici autobusa IRISBUS, no spori kategoriju uspoređivanih autobusa te smatra da je njegov tehnički nasljednik autobus modela MAGELYS, koji model se prema javno dostupnim podacima ne proizvodi od 2020. tako da je danas u ponudi prema tvrdnjama tužitelja dostupan isključivo model EVADYS kao coach autobus, a koji nikako ne može biti okarakteriziran kao 20% tehnološki napredniji. Tužitelj tako smatra da je cijena novog vozila EVADYS u visini od 223.000,00 EUR preniska, odnosno kako je moguće pribavljena cijena za pogrešan broj vrata ili sjedala autobusa. U prilog svojim tvrdnjama dostavlja ponudu za prodaju istog novog modela EVADYS s 1.215 prijeđenih kilometara, 53 sjedala i dvoja vrata, što je istovjetan broj vrata i sjedala autobusu tužitelja, a prema kojoj ponudi se prodaje po cijeni od 270.000,00 EUR bez PDV-a. Tužitelj također ističe kako, suprotno tvrdnjama tuženika, mu pripada naknada štete u punom iznosu, koji iznos uključuje i PDV.

19.1. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 20. siječnja 2025. na način da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

19.2. U odnosu na prigovore tužitelja vještak je naveo da je sukladno zadatku suda utvrdio visinu štete na predmetnom autobusu tužitelja na način kako je to detaljno opisao te izračunao u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, vještak se očitovao kako je upravo od društva AUTOBUS d.o.o. koji je ovlašteni zastupnik za ovu marku vozila, a od kojeg društva tužitelj u podnesku od 3. siječnja 2025. predlaže pribaviti podatke o tehnološkom nasljedniku i njegovoj novonabavnoj cijeni, dobio informaciju da cijena tehničkog nasljednika predmetnog autobusa iznosi 223.000,00 EUR bez PDV-a te je tako dobivenu cijenu umanjio zbog tehničke zastarjelosti autobusa tužitelja za 20% da bi u konačnici primjenama određenih stopa navedenih u nalazu utvrdio tržnu vrijednost predmetnog autobusa u trenutku štetnog događaja, a koja svedena na današnji dan iznosi 48.168,00 EUR bez PDV-a (točka 2. nalaza). Stoga, vještak smatra ovako utvrđenu tržnu vrijednost predmetnog autobusa tehnički realnom i objektivnom te da je ista u skladu s pravilima struke. Umanjenje zbog tržne zastarjelosti procijenjeno je s obzirom na činjenicu da je predmetni autobus tužitelja bio proizveden prije više od 20 godina, pri čemu se u ovakvim slučajevima u pravilu uzima tehnička zastarjelost od oko 1% godišnje. Vrijednost ostatka vozila utvrđena je temeljem računa na listu 807. spisa, a koja vrijednost je realna jer predstavlja nešto manje od 30% tržne vrijednosti vozila. Što se tiče PDV-a, vještak se očitovao kako je utvrdio visinu štete za oba slučaja, pri čemu kao prometni vještak ne može zaključivati ima li tužitelj u konkretnom slučaju pravo na odbitak PDV-a i u kojem iznosu.

19.3. Vještak ponavlja kako i sam tužitelj u svom podnesku kojim prigovara nalazu i mišljenju navodi da bi upravo model kojeg je vještak izabrao bio tehnički nasljednik tužiteljevog autobusa te da modela MAGELYS više nema u ponudi. Vještak je nadodao da IVECO EVADYS predstavlja kao takav i najskuplji model putničkih autobusa marke IVECO pa stoga prema njegovom mišljenju odabirom navedenog modela kao tehnološkog nasljednika dobivena je i najveća moguća vrijednost novog autobusa tužitelja.

19.4. U odnosu na oglas koji je tužitelj dostavio u prilogu podneska od 3. siječnja 2025., vještak se očitovao kako se radi o oglasu za isti autobus na tržištu Nizozemske te da je iz oglasa razvidno da će biti dostupan tek od travnja 2025. po cijeni od 270.000,00 EUR bez PDV-a. Vještak se dodatno očitovao da svatko u pravilu može oglasiti bilo što po bilo kojoj cijeni, dok vještak ne može reći da li se u oglasu radi o nekakvoj dodatnoj opremi i koji bi bili razlozi ovako visoke cijene, ali je napomenuo da se ipak radi o tržištu druge zemlje, a ne o Republici Hrvatskoj. Isto tako vještak nije mogao reći koliki bi bili rokovi isporuke za takvo vozilo te utječu li isti i u kojoj mjeri na cijenu novog autobusa.

20. Tužitelj je nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja ostao kod istaknutih prigovora, a posebice kod primjene kriterije tehnološke zastarjelosti te je predložio novo vještačenje.

21. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine te postavljenim mu zadatkom pri čemu je s uspjehom otklonio i sve prigovore tužitelja. Stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tužitelju predloženo novo prometno vještačenje.

22. Prvenstveno valja istaknuti kako tužitelj, suprotno tvrdnjama tuženika, ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a koji stav ovog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013.

23. Ovaj sud je tako iz provedenog vještačenja utvrdio kako visina potpune ili totalne štete na predmetnom autobusu iznosi s uključenim PDV-om 41.421,43 EUR.

24. Naime, vještak je prema ocjeni ovog suda pravilno kao tehničkog nasljednika predmetnog autobusa, koji se više ne proizvodi, uzeo IVECO EVADYS s robotiziranim mjenjačem (294 kW), pri čemu je i sam tužitelj u podnesku od 3. siječnja 2025. naveo kako nije sporno da su upravo autobusi marke IVECO nasljednici predmetnog autobusa IRIBUS. Također, autobus MAGELYS, na koji se poziva tužitelj kao na tehničkog nasljednika se više ne proizvode, što je i sam tužitelj naveo u istom podnesku i što je vještak potvrdio usmeno se očitujući na prigovore tužitelja, pa ta marka autobusa pravilno nije uzeta u obzir prilikom vještačenja. Tužitelj je predložio da se od društva AUTOBUS d.o.o. kao jedinog ovlaštenog distributera autobusa IVECO zatraže podaci o cijeni novog autobusa EVADYS, međutim, vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja upravo od tog društva dobio podatak o tehničkom nasljedniku predmetnog autobusa i o toma da cijena istoga iznosi 223.000,00 EUR bez PDV-a, koja vrijednost je kao polazišna i stavljena u nalaz radi izračuna tržne vrijednosti. Također, mišljenje je ovog suda kako je pravilno vještak uzeo u obzir činjenicu da je novi autobus, odnosno tehnički nasljednik predmetnog autobusa, tehnički znatno savršenije od predmetnog te da je s te osnove umanjio tržnu vrijednost novonabavnog autobusa, kao i da je vještak pravilno uzeo u obzir starost predmetnog autobusa, broj prijeđenih kilometara istog i potražnju za istim na tržištu imajući u vidu da je i prema uputi iz revizijske odluke trebalo uzeti u obzir trošnost predmetnog autobusa. Također, vještak je pravilno, obračunavajući tržnu vrijednost novonabavnog autobusa obračunao i vrijednost ostataka vozila uzimajući u obzir da je predmetni autobus prodan 26. svibnja 2014. za iznos od 15.030,86 EUR/113.250,00 kuna (list 807. spisa). Stoga je vještak, uzimajući u obzir trošnost i vrijednost spašenih dijelova, prema ocjeni ovog suda pravilno utvrdio novonabavnu vrijednost vozila u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, u iznosu od 41.421,43 EUR (s uključenim PDV-om).

25. Raniji drugotuženik je u mirnom postupku platio tužitelju ukupan iznos od 34.936,09 EUR/263.226,00 kuna (dana 30. listopada 2013. iznos od 32.214,75 EUR/ 242.722,00 kuna te dana 19. studenoga 2013. iznos od 2.721,35 EUR/20.504,00 kuna) te je tužitelj temeljem pravomoćnog dijela presude P-3598/2013 namiren i u daljnjem iznosu od 441,17 EUR/3.324,00 kune (točka IV. izreke), odnosno tužitelj je namiren s osnove imovinske štete na uništenom vozilu (totalna šteta) s ukupnim iznosom od 35.377,26 EUR/266.550,00 kuna.

26. Imajući u vidu utvrđenja iz presude ovog suda poslovni broj P-3598/2013 u pogledu osnove tužiteljevog zahtjeva te uputu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1085/2023-2, kao i da je vještačenjem u ponovljenom postupku utvrđena novonabavna vrijednost vozila koje je prema svojim karakteristikama najbliže predmetnom uništenom vozilu i koja vrijednost je umanjena za trošnost i vrijednost spašenih dijelova prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude u iznosu od 41.421,43 EUR, a s obzirom da je tužitelj s utužene osnove već namiren za iznos od 35.377,26 EUR, razvidno je da tuženik do potpune naknade štete mora isplatiti tužitelju razliku ta dva iznosa, odnosno da mu mora naknaditi štetu u daljnjem iznosu od 6.044,17 EUR (41.421,43 EUR-35.377,26 EUR) pa je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (za iznos od 1.555,83 EUR) te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

27. Tužitelj u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a na navedeni iznos ima pravo i na zatezne kamate. Kako je tužitelj na navedeni iznos štete zatražio kamate od dana kada je sudu podnio tužbeni zahtjev, ovaj sud je uz primjenu odredbe članka 2. ZPP-a prihvatio zahtjev za isplatu zatezne kamate na utuženi iznos od dana podnošenja tužbe u spojenom predmetu poslovni broj P-935/2016 (list 781. spisa) pa do isplate, odnosno od 24. ožujka 2016. pa do isplate (točka I. izreke).

28. Odluku o stopi zatezne kamate donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu da je predmet spora naknada štete.

29. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1- Z2) (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. i odluku broj Rev-1073/2024-2 od 18. rujna 2024.).

30. U konkretnom slučaju tužitelj je glede osnove konačno određenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a glede visine u omjeru od 90,35% (ukupno je tužitelj po prvotno donesenoj presudi P-3598/2013 uspio s iznosom od 8.522,26 EUR, a u ponovnom suđenju s iznosom od 6.044,17 EUR, odnosno ukupno s iznosom od 14.566,43 EUR, što čini omjer od 90,35% uspjeha u odnosu na konačno određeni tužbeni zahtjev, dok nije uspio sa konačno određenim zahtjevom za iznos od 1.555,83 EUR, što čini omjer od 9,65%). Stoga se aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva omjer uspjeha u sporu tužitelja od 95,18% (100+90,35:2). S druge strane, aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i uspjeha glede visine dobiva se omjer uspjeha tuženika u sporu od 4,83% (0+9,65:2). Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadom troškova (zahtjev tužitelja na listovima 1150. do 1152. spisa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

31. U odnosu na vrijednost predmeta spora prema kojem je ovaj sud odmjerio troškove postupka ističe se sljedeće. Prvotno provedeni postupak vodio se protiv ovdje tuženika i ranijeg tuženika društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., s time da je na ovaj spis predmeta radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke spojen i spis predmeta P-935/2016 (vrijednost predmeta spora spojenog predmeta P-935/2016 iznosila 7.835,42 EUR/59.036,00 kuna). Tužitelj je tijekom prvotno provedenog postupka nekoliko puta mijenjao tužbeni zahtjev s time da je podneskom od 9. siječnja 2020. (list 937. do 940. spisa) odredio tužbeni zahtjev na način da je obuhvatio sve ispravke, izmjene i usklađenja istoga koja je izvršio tijekom postupka. U odnosu na ovdje tuženika vrijednost predmeta spora u vrijeme donošenja presude poslovni broj P-3598/2013 iznosila je po svim zahtjevima 14.529,56 EUR. Međutim, tužitelj je tijekom ponovljenog postupka preinačio tužbeni zahtjev o kojem je prvotno odlučeno točkom V. izreke presude poslovni broj P-3598/2013, o kojem dijelu zahtjeva se raspravljalo u ponovljenom postupku, na način da umjesto prvotno ukupno utuženog iznosa od 6.007,30 EUR/45.262,00 kuna, o kojem ukupnom iznosu je sud odlučio navedenom ukinutom točkom V. izreke presude poslovni broj P-3598/2013, zahtijeva u ponovljenom postupku s osnove naknade totalne štete na predmetnom autobusu iznos od 7.600,00 EUR. Stoga, imajući u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Rev-1085/2023-2 ukinuo i točku VI. izreke presude poslovni broj P-3598/2013 kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, kao i da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, sud je odlučujući o troškovima postupka do ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1085/2023-2 kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 16.122,26 EUR, uzimajući pri tome u obzir i preinačeni dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj povisio tužbeni zahtjev i isti postavio samo s osnove naknade totalne štete predmetnog autobusa. S obzirom na navedenu preinaku tužbenog zahtjeva o kojem se raspravljalo u ponovljenom postupku kao vrijednost predmeta spora od ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1085/2023-2 ovaj sud je uzeo iznos od 7.600,00 EUR prema tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

32. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 13. veljače 2014. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 9. srpnja 2014. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 27. studenog 2014. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 8. prosinca 2014. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 27. ožujka 2015. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. travnja 2015. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 9. srpnja 2015. (Tbr. 9.1. Tarife, održano kod Trgovačkog suda u Zadru kao zamoljenog suda) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 28. siječnja 2016. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 31. ožujka 2016. (Tbr. 9.1. Tarife, održano kod Trgovačkog suda u Zadru kao zamoljenog suda) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 6. svibnja 2016. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. lipnja 2016. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 22. rujna 2017. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20. studenog 2017. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 24. siječnja 2018. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 8. ožujka 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 10. rujna 2018. (Tbr. 9.2. Tarife) u iznosu od 250,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 62,50 EUR,

- trošak sastava tužbe u predmetu P-935/2016 (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 5. srpnja 2016. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 29. listopada 2018. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. svibnja 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 6. rujna 2019. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 9. siječnja 2020. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20. siječnja 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 11. studenog 2021. (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 300,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 75,00 EUR,

- trošak sastava revizije od 27. listopada 2023. (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 300,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 75,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 28. svibnja 2024. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 30. rujna 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 3. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 9. siječnja 2025. (Tbr. 8.3. Tarife) u iznosu od 100,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 20. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u predmetu P-935/2016 u iznosu od 124,76 EUR

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 191,78 EUR,

- trošak sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 191,75 EUR,

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 464,53 EUR

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 929,06 EUR

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 398,17 EUR

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat kao potreban trošak parničnog postupka u iznosu od 16.700,05 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

33. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

34. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak pristupa na ročišta 8. prosinca 2014. i 24. siječnja 2018. iz razloga jer su ta ročišta odgođena prije upuštanja u raspravljanje pa tužitelju za pristup na ta ročišta pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 31. ožujka 2016. iz razloga što navedeni trošak tužitelju nije niti nastao jer navedeno podnesak ne prileži spisu. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka od 17. veljače 2016. i 7. veljače 2017. iz razloga što su troškovi tih podnesaka ocijenjeni nepotrebnim za vođenje ovog postupka s obzirom da je tužitelj dokaze o uplati predujma u spis mogao dostaviti i bez troška sastava popratnog podneska. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sastava podneska od 6. svibnja 2016. iz razloga što u bitnome tužitelj istim navodi da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te predlaže provesti financijsko vještačenje (koje je već ranije tijekom postupka predložio) pa se radi o katergoriji tzv. ostalih podnesaka za koje je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. kako je to tužitelj zatražio. Također, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 24. siječnja 2018. iz razloga što je navedeni podnesak predan na ročištu koje je održano istoga dana i za pristup na koje ročište je tužitelju dosuđena pripadajuća nagrada pri čemu se ističe da je tužitelj mogao na navedenom ročištu iznijeti sve navode iz tog podneska pa se taj trošak u svakom slučaju ukazuje nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan i u odnosu na prekomjerno zatraženi trošak zastupanja na ročištu 10. rujna 2018. jer se na tom ročištu donijela odluka o spajanju predmeta P-935/2016 na ovaj spis pa tužitelju nagrada za pristup na to ročište pripada prema Tbr. 9.2. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio, kao i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podnesaka od 9. siječnja 2020., 28. svibnja 2024. i 9. siječnja 2025. jer se radi o obrazloženim podnescima izvan Tbr. 8.1. Tarife pa tužitelju za sastav istih pripada nagrada prema Tbr. 8.3. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan i u odnosu na zatraženi trošak sastava žalbe od 13. ožujka 2020. te sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 346,94 EUR iz razloga što tužitelj navedenom žalbom nije uspio pa nema niti pravo na naknadu tih troškova. Slijedom navedenoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka odbijen je za ukupni iznos od 4.659,44 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu dana 18. veljače 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.