REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1522/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste IŠ, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa zaposlenik ŠŠ, prema generalnoj punomoći Su-574/2025, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja RŠ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju CŠ iznos od 432,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 468,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 900,00 EUR teku od 7. srpnja 2025. do 22. srpnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.110,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. travnja 2025. u jutarnjim satima zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća Zagreb, Radnička cesta 82, prilikom sakupljanja otpada na javnoj površini kada je prilikom izvlačenja posude iz spremišta za posude pao. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Tužitelj je svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 7. srpnja 2025., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete 22. srpnja 2025. iznos od 900,00 EUR, a koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 1.800,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, umanjeno za nesporno plaćenih 900,00 EUR, dakle ukupan iznos od 900,00 EUR do isplate. Potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 900,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2025. do dana isplate 22. srpnja 2025. te parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 30. prosinca 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 800,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 600,00 EUR te za tuđu pomoć iznos od 40,00 EUR (8 sati x 5,00 EUR). Obzirom je tuženik tužitelju isplatio nesporan iznos štete od 900,00 EUR to tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime naknade neimovinske štete potražuje daljnju isplatu iznosa od 555,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2025. do isplate, na ime zakonskih zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 900,00 EUR potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2025. do isplate 22. srpnja 2025. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Dakle, nije sporna pasivna legitimacija. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 858,00 EUR koji iznos je u cijelosti isplatio, a od čega s osnova neimovinske štete 1.000,00 EUR, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 42,00 EUR. Navedeno i tužitelj potvrđuje u tužbi. Isplatom navedenog iznosa tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Tuženik navodi da tužitelju ne pripadaju kamate na nesporno isplaćeni iznos od 900,00 EUR u utuženom periodu od 7. srpnja 2025. do 22. srpnja 2025., jer je isplata izvršena u zakonskom roku prema mjerodavnom čl. 943. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, jer se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana presuđenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Podneskom od 11. studenog 2025. tuženik je istaknuo kako je u ovom postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, da odgovornost osiguranika tuženika nije sporna, a na ročištu održanom 12. prosinca 2025. stranke su se usuglasile da, ukoliko se utvrdi potreba za istom, da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani kao i da cijena sata iznosi 4,00 Eura.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 2. siječnja 2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 30. prosinca 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 900,00 EUR na 555,00 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 4-8 spisa), Odštetni zahtjev (str. 11 spisa), Obavijest o likvidaciji (str. 12-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 14 spisa), te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 32-33 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, niti odgovornost osiguranika tuženika.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 28. listopada 2025. odnosno 15. prosinca 2025., danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, ocijenio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: nije poznato. Liječenje je završeno u prvoj polovici 5. mjeseca 2025. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg inteziteta oko 5 dana, te manjeg inteziteta još oko 21 dan. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 8 dana (vrijeme mirovanja) Naruženja nema.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Zvonimira Lovrića budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

14. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

15. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 700,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1.100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 1.300,00 EUR.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 8 sati s time da je usuglašena cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 4,00 EUR radi čega je sud tužitelju s ove osnove dosudio ukupan iznos od 32,00 EUR.

17. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos 1.332,00 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 900,00 EUR iznosi 432,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, za iznos od 468,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zatezne kamate počevši od 7. srpnja 2025. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. Tužitelju je sud sukladno gore navedenoj odredbi ZOO-a dosudio i zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 900,00,00 EUR tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2025. do dana kada je tuženik isplatio nespornu štetu 22. srpnja 2025. Naime, čl. 943. st. 1. ZOO-a propisano je kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od dana kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, s tim da je st. 4. istoga članka propisano ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz navedenog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U konkretnom slučaju tuženik nije u propisanom roku od četrnaest dana ispunio svoju obvezu isplatom iznosa od 900,00 EUR, slijedom čega tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na taj iznos. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 48 % (od zatraženih 900,00 EUR uspio sa iznosom 432,00 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 74% (100%+48%=148%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 26%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 48%.

20.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 19. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 25. rujna 2025. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 12. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 30. prosinca 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 4. veljače 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno ukupno 675 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.350,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.687,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 48 % odnosno u iznosu od 810,00 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.110,00 EUR.

20.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2025. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje dok trošak sastava podneska od 7. studenog 2025. nije priznat jer je ocijenjen nepotrebnim s obzirom da prvotno dostavljeni nalaz i mišljenje za specifikaciju tužbenog zahtjeva nije bio potpun.

21. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku