Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: Ps-24/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja LU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženice HU, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] boravištem u [adresa], radi predaje u posjed nekretnine, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 2. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te tuženika osobno, odlukom objavljenom 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
l. Odbija se u cijelosti, kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu slobodnu od svih osoba i svojih stvari, a koja nekretnina je upisana su zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća [adresa] i dvorište, površine 759 m2, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak, prema određenju suda, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do konačne isplate, i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "
II. Nalaže se tužitelju LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici HU s prebivalištem u [adresa] boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 30,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. veljače 2026. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. kolovoza 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi predaje u posjed nekretnine. U tužbi u bitnome navodi da je tužitelj samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća [adresa] i dvorište, površine 759 m2. Parnične stranke su bračni drugovi, a s obzirom da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak radi razvoda braka. U tužbi dalje navodi da je tužitelj zbog lažne prijave tuženice nepravomoćno osuđen za počinjenje prekršaja iz čl. 10. t. 1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz predmetne nekretnine. S obzirom da je tužitelj samovlasnik predmetne nekretnine smatra da mu je tuženica dužna predati istu u posjed.
2. U odgovoru na tužbu tuženica ne osporava da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Naglašava da je tužitelj prema njoj počinio nasilje u obitelji 14. lipnja 2025. te je pred ovim sudom (Prekršajni odjel) tužitelj proglašen krivim te mu je uz novčanu kaznu izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja tuženici kao žrtvi nasilja te zaštitna mjera udaljenja iz predmetne nekretnine. Svjesna je da mora predati u posjed tužitelju predmetnu nekretninu pa je stoga u kratkom vremenu pronašla posao, iznajmila je stan te je počela seliti svoje stvari iz predmetne nekretnine. U cijelosti je odselila iz predmetne nekretnine 8. kolovoza 2025. S obzirom na situaciju u kojoj se je nalazila jer je bila nezaposlena, posao je našla tek nakon počinjenja nasilja u obitelji, smatra da je tužba u cijelosti neosnovana jer je u vrijeme podnošenja tužbe na snazi bila zaštitna mjera prema kojoj je tužitelj udaljen iz predmetne nekretnine zbog počinjenja nasilja u obitelji prema tuženici. Naglasila je da joj je sutkinja u prekršajnom postupku koji se vodi zbog počinjenja nasilja u obitelji savjetovala da ima vremena sa preseljenjem jer je na snazi još uvijek zaštitna mjera.
3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, s tim da je tužitelj na pripremnom ročištu 13. studenog 2025. naglasio da je 11. studenog 2025. ušao u predmetnu nekretninu, a budući mu je tuženica na tom ročištu predala ključ od garaže smatra da je sa 13. studenog 2025. tužitelju predan potpun posjed nekretnine. Stoga je isti naglasio da je voljan povući tužbu ukoliko je tuženica suglasna s povlačenjem te je u tom slučaju voljan tražiti od tuženice da mu plati polovicu troškova jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku u iznosu od 250,00 eura. Na kraju se tužitelj na ročištu održanom 2. veljače 2026. jasno izjasnio da povlači tužbu te da traži troškove postupka jer je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe. Tuženica se usprotivila povlačenju tužbe te je u cijelosti ostala kod svojih navoda zbog kojih smatra da je tužba neosnovana.
4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke TU, BU i ČU na okolnost kad je tuženica napustila predmetnu nekretninu, a na istu okolnost saslušane su i parnične stranke. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak iz BZP-a na str. 4-5 spisa, presuda ovog suda Pp-2288/2025-10 na str. 12-16 spisa, rješenje ovog suda Pp- 2288/2025-6 od 14. lipnja 2025. rješenje od 14. lipnja 2025. na str. 17-19 spisa, ispis povijesti bolesti str. 23., nalaz na str. 22, in. Plan zavoda za socijalni rad na str. 20. i 21., tužba za razvod braka na str. 24., odgovor na tu tužbu i poziv za glavnu raspravu na str. 25-27, evidencija prisutnosti na radu predana na glavnoj raspravi koja je sastavni dio zapisnika o glavnoj raspravi od 15. siječnja 2026. Također je izvršen uvid kroz e-Spis u spis Prekršajnog odjela ovog suda broj Pp-2288/2025 te su iz istog pročitana rješenja i presuda prekršajnog odjela koji su identični rješenjima i presudi koji se nalaze u ovom spisu na stranici 12-19, drugostupanjske odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-7689/2025 od 18. rujna 2025. koja je zaprimljena kod ovog suda 6. listopada 2025. i skenirane dostavnice iz kojih je razvidno da je to rješenje tuženica primila 14. studenog 2025., a pun. tužitelja 22. studenog 2025. te rješenje Visokog prekršajnog suda broj: Ir-116/2025 od 18. rujna 2025., zaprimljena kod ovog suda 6. listopada 2025. s potvrdama o opravku iz kojih je razvidno da je tuženica isto zaprimila 14. studenog 2025., a pun. tužitelja 22. studenog 2025. Nije bilo moguće u cijelosti priklopiti prekršajni spis jer je prekršajni postupak još uvijek u tijeku.
5. Među strankama nije sporno da su isti u vrijeme podnošenja tužbe još uvijek bili u braku te da je predmetna nekretnina samovlasništvo tužitelja. Tuženica nije tijekom ovog postupka navodila da bi ona imala bilo kakvo pravo na predmetnu nekretninu po osnovi braka sa tužiteljem, odnosno da bi ista bila bračna stečevina. Nije sporno niti da je 14. lipnja 2025. pred ovim sudom žurno proveden prekršajni postupak u kojemu je ovdje tužitelj nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 10. točka 1., koji je kažnjiv po čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu ovdje tuženice, a što i proizlazi iz prvostupanjske presude str. 12-16 spisa. Nije sporno niti da je u tome prekršajnom postupku rješenjem prekršajnog odjela ovog suda broj Pp-2288/2025-6 od 14. lipnja 2025. ovdje tužitelju kao okrivljeniku produljena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanje i održavanja veze sa suprugom ovdje tuženicom na bilo kojem mjestu na području RH na udaljenosti manjoj od 100 m te da je određena mjera opreza zabrane posjećivanja tužitelju predmetne kuće. Navedene mjere opreza trebale su trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, str. 17-18 spisa. Također nije sporno da je presudom Pp- 2288/2025-10 od 14. lipnja 2025. ovdje tužitelju kao okrivljeniku izrečena zaštitna mjera koja je identična svojim sadržajem naprijed navedenim mjerama opreza s tim da je određeno trajanje te zaštitne mjere na rok od 1 mjeseca.
6. Među strankama je sporno kad je točno tuženica napustila predmetnu nekretninu, je li to zaista bilo 8. kolovoza 2025. kako ista navodi u odgovoru na tužbu ili kasnije kako to tvrdi tužitelj. Sporno je također jeli tužitelj imao pravo ovom tužbom tražiti od tuženice predaju u posjed nekretnine dok su na snazi bile mjere opreza pobliže opisane u prethodnoj točki obrazložena ove presude.
7. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:
- da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž- 7689/25 od 18. rujna 2025., u koje je izvršen uvid kroz e-Spis otvaranjem prekršajnog predmeta Pp-2288/2025, ukinuta u cijelosti presuda prekršajnog odjela ovog suda broj Pp-2288/2025-10 od 14. lipnja 2025. te je predmet vraćen na ponovno suđenje, s tim da je ovdje tužitelj putem punomoćnika navedeno rješenje zaprimio 22. studenog 2025., a ovdje tuženica 14. studenog 2025.
- da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj IR- 116/2025 od 18. rujna 2025. prihvaćena žalba ovdje tužitelja te je preinačeno rješenja prekršajnog odjela ovog suda Pp-2288/2025-6 od 14. lipnja 2025. na način da su u cijelosti ukinute mjere opreza ovdje tužitelju uključujući i mjeru zabrane posjećivanja predmetne kuće, tužitelj je putem punomoćnika navedeno rješenje zaprimio 22. studenog 2025., a tuženica 14. studenog 2025.
7.1. Utvrđenja iz naprijed navedenih rješenja sud u cijelosti uzima kao vjerodostojna kao i podatke o datumu zaprimanja tih rješenja od strane stranaka jer se ista nalaze u prekršajnom predmetu ovog suda Pp-2288/2025 te isti predstavljaju službenu dokumentaciju koju stranke nisu tijekom postupka osporavale. Dio navedenih rješenja ne nalaze se u ovom spisu jer stranke ista nisu dostavila, ali je u ista izvršen uvid kroz prekršajni predmet s tim da se još jednom naglašava da taj predmet nije bilo moguće priklopiti ovom spisu jer je prekršajni postupak nakon ukidanja prvostupanjske presude još uvijek u tijeku. Ostalu pročitanu dokumentaciju sud nije posebno cijenio jer istu ne smatra bitnom za utvrđenje spornih činjenica.
8. Iz iskaza tuženice te svjedoka TU i ČU proizlazi da je tuženica duže vrijeme selila svoje stvari iz predmetne nekretnine. Ista je prema vlastitom iskazu te iskazu svjedoka TU predmetnu nekretninu napustila 8. kolovoza 2025. jer je tog dana iz predmetne nekretnine odnijela zadnje svoje zadnje stvari.
8.1. Iskaze svjedokinje TU, ČU i tuženice u naprijed navedenom dijelu sud cijeni kao istinite jer su iskazi međusobno sukladni te su životni.
8.2. Iskaz svjedoka OU sud nije posebno cijenio jer isti nema saznanja kada je tuženica u konačnici iselila iz predmetne nekretnine. Preostali dio iskaza svjedoka ČU sud nije posebno cijenio smatrajući isti pristran, dan u korist tužitelja kojem je svjedokinja majka jer nije životno da bi se protekom vremena svjedokinja sjećala da je zadnji put svijetlo i društvo u predmetnoj kući vidjela vikend nakon obilježavanja Dana pobjede, odnosno svega dan nakon podnošenja tužbe. Iskaz tužitelja sud također nije posebno cijenio jer je isti iskazivao o činjenicama koje nisu sporne.
9. Iz čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) proizlazi da vlasnik stvari mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu ako namjerava uspjeti u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom sa svojim zahtjevom za predaju stvari njemu u posjed. S druge strane prema odredbi čl. 163. st.1. ZVDSP-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njegovom vlasniku ako ima pravo koju ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Iz čl. 130. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, dalje PZ) proizlazi da sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti u prekršajnom postupku protiv okrivljenika jednu ili više mjera opreza kojima se može ograničiti pravo okrivljenika i na vlastiti stan ako se protiv njega vodi postupak zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji s tim da tako određena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke u prekršajnom. Prema čl. 130. st. 2. točki 2. PZ-a mjera opreza može se sastojati u zabrani posjećivanja određenog mjesta ili područja, a prema stavku 8. istog članka propisano je da žalba na rješenje kojim je određena mjera opreza ne zadržava izvršenje rješenja.
10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
11. Tijekom dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe 7. kolovoza 2025. na snazi bila mjera opreza zabrane posjećivanja predmetne kuće koja je tužitelju izrečena 14. lipnja 2025. u prekršajnom postupku pred ovim sudom rješenjem broj: Pp-2288/2025-6 od 14. lipnja 2025., koja je trebala biti na snazi do pravomoćnosti presude u tom postupku. Ista ta mjera opreza ukinuta je tek rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj IR-116/2025 od 18. rujna 2025., s tim da je to rješenje tužitelju dostavljeno 22. studenog 2025., a tuženici 14. studenog 2025. U takvim okolnostima prema stavu ovog suda tužitelj nije niti mogao tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine sve dok je navedena mjera opreza na snazi jer žalba na rješenje kojim je određena ta mjera opreza prema citiranoj odredbi čl. 130. st. 8. PZ-a ne odgađa njezinu provedbu. To stoga što je svrha zaštitne mjere udaljenja iz doma (udaljenje iz stana, kuće ili drugoga stambenog prostora) u pravnom sustavu Republike Hrvatske usmjerena na neposrednu zaštitu žrtve nasilja u obitelji, osiguranje njezine sigurnosti i zdravlja, te sprječavanje ponavljanja nasilja. Ova mjera omogućuje da se počinitelj nasilja "privremeno" ukloni iz zajedničkog kućanstva, čak i ako je on vlasnik ili suvlasnik stana, kako bi žrtva mogla ostati u sigurnom okruženju dok se ne stvore uvjeti za preseljenje, umjesto da ona napusti dom. Međutim, i unatoč tome tuženica je znajući da nije vlasnica predmetne nekretnine te znajući da je njezina bračna zajednica i daljnji suživot sa tužiteljem prestao počela seliti svoje stvari iz predmetne nekretnine i puno prije podnošenja ove tužbe. Tužitelj nije sporio da tuženica nije bila zaposlena prije čina koji je narušio njihove međusobne odnose pa je ista u međuvremenu pronašla i posao, iznajmila stan i time na nedvojbeni način pokazala volju da preda u posjed nekretninu tužitelju. Stoga sud smatra ovu tužbu neosnovanom jer je tužitelj i unatoč zabrani prilaska te udaljenju iz predmetne kuće zasigurno znao da se tuženica seli iz predmetne nekretnine i da će uskoro iseliti. Istome to nije moglo ostati nepoznato jer je i njegova majka, koja je saslušana u dokaznom postupku u svom iskazu naglasila da je vidjela da tuženica seli duže vrijeme jer ima puno stvari. S obzirom da je tužitelj rekao da je za cijelo vrijeme dok je mjera opreza udaljenja iz predmetne nekretnine bila na snazi stanovao kod roditelja jasno je da istome ta činjenica nije mogla ostati nepoznata. Stoga sud zaključuje da je isti ovu tužbu podnio samo kao čin da se na neki način tuženici osveti zbog tog što ga je prijavila zbog nasilja u obitelji znajući pri tome da je tuženica skoro iselila iz predmetne nekretnine. Tužitelj je povukao tužbu nakon upuštanja tuženice u raspravljanje, pa u okolnostima kad tuženica nije dala pristanak za povlačenje tužbe proizlazi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 193. st. 2. za utvrđenje da je tužba povučena. Stoga je Sud bio ovlašten nastaviti dokazni postupak te po okončanju istog zaključiti glavnu raspravu i zakazati ročište za donošenje meritorne odluke o predmetu spora. Slijedom svega navedenog, budući je utvrđeno da je tuženica imala opravdan razlog u smislu čl. 163. st. 1.ZVDSP-a za posjed predmetne nekretnine privremeno dok je tužitelju bila na snazi mjera opreza zabrane posjećivanja predmetne kuće te da je ista iselila svega dan nakon podnošenja tužbe, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. . Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa isti nema pravo niti na naknadu troškova.
12. Tuženici koja je u cijelosti uspjela u parnici ima pravo na naknadu zatraženih troškova temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a te su istoj dosuđeni putni troškovi dolaska na tri ročišta pred ovaj sud u iznosima od po 10,00 eura za svako ročište ili 30,00 eura ukupno. Sud navedene troškove smatra primjerenim i potrebnim u smislu čl. 155. ZPP- a pa ih je stoga i dosudio jer je zasigurno tuženica na relaciji svog boravka Osijek za dolazak na ročišta u ovu Stalnu službu (Valpovo) i povratak na adresu boravišta imala predmetne troškove koji su s obzirom na udaljenost moguće i veći od zatraženih.
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 18. veljače 2026.
Sudac
Goran Jokić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.
Dostaviti:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženiku
