Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Ovr-4/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom, 18. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 2. siječnja 2026. za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao neosnovan.
III. Odbija se u cijelosti zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog ovršnog postupka.
IV. Nalaže se ovršeniku KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, plati trošak ovog postupka u iznosu od 46,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Ovršenik je na temelju odredbe članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava, navodeći kako je saznao za zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja i to na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Gilbote, posl.br. Ovrv-7219/06 od 15. prosinca 2006. koje je doneseno na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 883,36 EUR. Ovršenik u svom prijedlogu nadalje navodi kako smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 5., 7. i 11. Ovršnog zakona, odnosno isti smatra kako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom obzirom je iz rješenja o ovrsi vidljivo kako je isto postalo pravomoćno i ovršno 20. prosinca 2012., dakle pred više od 10 godina. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu da na temelju odredbe članka 210. Ovršnog zakona donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglašava nedopuštenim te da predlaže da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.
2. Podneskom od 10. veljače 2026. ovrhovoditelj se na dostavljeni prijedlog ovršenika očitovao na način da je naveo kako se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate reguliran člankom 209. i 210. Ovršnog zakona, već postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, a koji je reguliran člankom 284. Ovršnog zakona. Ističe kako prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije reguliran kao pravni lijek u slučaju provođenja izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, već isključivo kao način zaštite ovršenikovih prava ako se radi o izravnoj naplati na temelju neke od isprava iz članka 209. Ovršnog zakona, među kojima nije navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Slijedom toga, isti smatra kako sud treba odbaciti prijedlog ovršenika kao nedopušten. Opreza radi, ovrhovoditelj se u nastavku očitovao na način da je osporio navode ovršenika kao neosnovane.
3. Uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu od 13. studenog 2025. (list 5-8 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Gilbote, posl.br. Ovrv-7219/06 od 15. prosinca 2006., a isto ne spori niti sam ovršenik.
4. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ovrha se pred Financijskom agencijom ne provodi na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ), odnosno na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP-a, zadužnice, bjanko zadužnice, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknadi plaće ili otpremnine, a za koje je člankom 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja pravnog lijeka u vidu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već se postupak izravne naplate provodi na temelju naznačenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
5. Ovršni zakon sadrži posebne odredbe koje se odnose na postupak ovrhe izravnom naplatom kod Financijske agencije i odredbe o izvansudskoj ovrsi. Razlika između ovrhe izravnom naplatom i izvansudske ovrhe temelji se na različitosti ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti naplata na računima ovršenika. Iz navedenog proizlazi da posebne pravne lijekove iz članka 210. OZ-a nije moguće podnositi u postupku izvansudske ovrhe, s obzirom da bi se na taj način izjednačili postupak izravne naplate i izvansudske ovrhe.
6. Naime, ovršeniku su u konkretnom slučaju na raspolaganju pravna sredstva propisana člankom 284. stavkom 5. OZ-a, odnosno člankom 252.g stavkom 5. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005. i 121/2005. – dalje: OZ/96), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje s obzirom na datum početka ovršnog postupka i to podnošenjem prijedloga javnom bilježniku (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev- 1188/21 od 12. travnja 2022.).
7. Sukladno odredbi članka 252.g stavka 1. OZ/96 na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od banke koja vodi glavni račun ovršenika pravne osobe ili račun ovršenika fizičke osobe da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Stavkom 5. istog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članak 252.j protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Ističe se kako je i sukladno odredbi članka 284. stavka 5. OZ-a koji je na snazi danas, propisano identično i to da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
7.1. Naime, temeljem pobijanog rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ovrha se provodi na računima ovršenika temeljem članka 284. stavka 1. OZ-a, a sukladno odredbi članka 11. i članka 282. OZ-a, odnosno članka 11. i članka 53 i 54. OZ/96 pravni lijek protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je prigovor kojeg ovršenik može izjaviti u roku od 8 dana od dana primitka rješenja o ovrsi i žalba nakon proteka roka iz članka 53. OZ-a, odnosno iz članka 49. OZ/96 koja se u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave primjenjuje temeljem odredbe članka 286. stavka 4. OZ-a, odnosno članka 252.i stavka 4. OZ/96. Dakle, ovršenik predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika pobija prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dakle pravnim sredstvom koje se odnosi na postupak izravne naplate pokrenut temeljem isprava iz članka 209. stavka 1. OZ-a, koje pravno sredstvo zakon u konkretnom slučaju ne propisuje.
8. Slijedom navedenog, a obzirom da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim, a nije u tijeku postupak izravne naplate, valjalo je odbaciti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke. (Županijski sud u Bjelovaru, Gž Ovr-125/2024-2 od 3. lipnja 2024., Županijski sud u Zadru, Gž Ovr-54/2023-2 od 28. ožujka 2023.)
9. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nije osnovan.
9.1. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
9.2. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:
1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,
3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,
4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,
6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,
7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,
8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,
9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,
10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,
11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.
9.3. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ističe se kako ovršenik nije dokazao da je ispunjen niti jedan od razloga iz članka 65. stavka 1. OZ-a, a i u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenik ničime nije dokazao isto obzirom je ovršenik u svom prijedlogu samo naveo kako su mu blokirani svi računi, a tražbina ovrhovoditelja je sporna te je zbog toga činjenica trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete notorna.
9.4. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke.
10. Obzirom je sud odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, valjalo je odbiti istoga i sa prijedlogom za naknadu troškova ovog ovršnog postupka te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
11. Obzirom je ovrhovoditelj u cijelosti uspio u ovom postupku, valjalo je sukladno odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a naložiti ovršeniku da mu naknadi troškove ovog postupka.
11.1. Trošak ovrhovoditelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od 37,50 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 138/2023. – dalje: Tarifa/23), a na koji iznos je ovrhovoditelju obračunat i PDV po stopi od 25% u iznosu od 9,38 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 46,88 EUR. Na navedeni trošak ovrhovoditelju je dosuđena i pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja rješenja i to od 18. veljače 2026. pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Karlovcu 18. veljače 2026.
Sudac: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.
Dostavljeno:
1. Hrvoje Sučić, odvjetnik iz Zagreba
2. Darko Gojak, odvjetnik iz Karlovca
