Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-330/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mateje Ivković iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-11527/2024 od 30. listopada 2024., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.285,28 EUR, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 1.278,55 EUR od 26.5.2024.,

- na iznos od 0,02 EUR od 26.5.2024.,

- na iznos od 0,75 EUR od 1.6.2024.,

- na iznos od 5,96 EUR od 31.8.2024.

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, da tuženiku ŠG OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 401,55 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. listopada 2024., kao ovrhovoditelj, vršiteljici dužnosti javnog bilježnika Mateji Ivković podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (Izvod iz poslovnih knjiga – specifikacija računa – utuženje ) protiv ovršenika ŠG, radi namirenja tražbine u iznosu od 1.285,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.278,55 EUR tekućom od 26.5.2024., na iznos od 0,02 EUR tekućom od 26.5.2024., na iznos od 0,75 EUR tekućom od 1.6.2024., na iznos od 5,96 EUR tekućom od 31.8.2024.

2. Vršiteljica dužnosti javnog bilježnika je nakon toga dostavila ovršeniku obavijest od 11. listopada 2024. o podnesenom prijedlogu za ovrhu te da će donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u roku od 15 dana od dana slanja te obavijesti ne izvrši obvezu na način ili u iznosu kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu, te ju je uputila da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem. Vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Mateja Ivković je 30. listopada 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11527/2024 kojim je ovršeniku ŠG naloženo da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima i određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima i navedeno je da nastali troškovi postupka iznose 212,50 EUR.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik ŠG (sada tuženik) podnio je pravovremeni prigovor. U prigovoru je naveo da je 7. studenoga 2024. primio rješenje o ovrsi te da isto pobija o ovrsi u cijelosti, jer je platio iznos od 1.285,28 EUR koji ovrhovoditelj potražuje i to 9. listopada 2024., dakle prije 30. listopada, kada je doneseno rješenje o ovrsi. Naveo je da je bespredmetno voditi postupak protiv njega, te da nije niti odgovoran za nastanak troškova ovrhe. Naveo je da je ovrhovoditelj obaviješten da nije odgovoran za nastalu potrošnju električne energije, jer je nekretninu, a i s njome i priključak prodao još **.**.2019. HG. Tvrdi da je tek u travnju 2024. brojilo prebačeno na HG, kojom prilikom su djelatnici tužitelja još jednom obaviješteni da je HG odgovoran za nastali trošak. Naime, HG je od rujna 2019. dolazio u prostor Elektre d.o.o. i pokušavao im objasniti da je on novi vlasnik nekretnine, a s obzirom da je i u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik nekretnine tražio je prebacivanje brojila na sebe u čemu je uspio tek u travnju 2024. Usprkos tome što je HG znao da je on potrošio električnu energiju, te da je on i mora platiti oglušio se na njegove pozive da podmiri nastali trošak. Stoga je 9. listopada 2024. podmirio dugovanje kako bi izbjegao ovršni postupak, a uz to je 24. listopada 2024. podnio tužbu protiv HG radi isplate iznosa od 1.285,28 EUR, koji iznos je i predmet ovog postupka. Predložio je da rješenje o ovrsi ukine u cijelosti te obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova sastava prigovora i pristojbe. Uz prigovor je dostavio potvrdu o uplati iznosa od 1.285,28 EUR iz koje proizlazi da je taj iznos platio tužitelju 9. listopada 2024. (stranica 19 spisa).

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-330/2024-2 od 20. veljače 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-11527/2024, UPP/OS- Ovrv-959/2024 od 30. listopada 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 11. ožujka 2025. tužitelj je naveo da je tuženik 9. listopada 2024. u cijelosti podmirio glavnicu tužbenog zahtjeva, ali nakon pokretanja ovršnog postupka , te da povlači tužbu, te sukladno čl.158.st. 2. Zakona o parničnom postupku potražuje troškove postupka kako je to specificirao u podnesku. Naveo je da ima pravo na trošak ovršnog postupka obzirom da tuženik nije podmirio predmetno dugovanje o dospijeću te je krivnjom istog navedeni trošak nastao, s obzirom da je ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku dana 1. listopada 2024., a uplata tuženika je uslijedila 9. listopada 2024., čime je isti obvezan na naknadu predmetnog troška.

6. Sud je tuženika obaviješću od 13. ožujka 2025. obavijestio da je tužitelj podneskom od 11. ožujka 2025. povukao tužbu i dostavio mu je podnesak tužitelja od 11. ožujka 2025.

7. Tuženik je tu obavijest uredno primio tek 22. svibnja 2025. te je u podnesku od 22. svibnja 2025. naveo da se protivi povlačenju tužbe i traži da se tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva u cijelosti te da mu nadoknadi trošak postupka. Naveo je da je već u prigovoru objasnio da je plaćanje izvršio, iako nije više bio vlasnik nekretnine, nije potrošio električnu energiju, ali da tužitelj nije htio upisati novog vlasnika koji je bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine i višekratno dolazio kod tuž itelja. Stoga ne može plaćati nikakav trošak tužitelja zbog njegovog propusta u postupanju s prebacivanja brojila na novog vlasnika. Zatražio trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi i trošak sastava tog podneska. Sud je dostavio taj podnesak tužitelju 12. lipnja 2025., no tužitelj se na isti nije očitovao.

8. Ovaj spor u smislu odredbe čl.458.st.1. i čl.460. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), predstavlja spor male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Člankom 461.a.st.3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Stranke u ovom postupku su u rješenju poslovni broj Povrv-330/2024-2 od 20. veljače 2025. upozorene na sadržaj članaka 461.a.st.3. do 11. ZPP-a. U konkretnom slučaju niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, odnosno usmene rasprave.

9.Nadalje, u konkretnom slučaju je tužitelj povukao tužbu, no tuženik se tom povlačenju tužbe usprotivio. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu nakon što se tuženik (podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrs i na temelju vjerodostojne isprave) upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, te s obzirom na sadržaj čl.193. ZPP - a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, iz izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa-utuženje)- stranica 9 spisa) proizlazi da se utuženo potraživanje u iznosu od 1.285,28 EUR odnosi na mjesečne novčane obveze dospjele 5.3.2024. i 5.4.2024., u iznosima od po 2,98 EUR, zatim na račun električne energije s naznačenim datumom dospijeća 25.5.2024. u iznosu od 1.278,55 EUR te na konačni račun električne energije s datumom dospijeća 31.5.2024. u iznosu od 0,75 EUR te na kamatu u iznosu od 0,02 EUR -ugovorni konto 2200458778, ŠG. Tužitelj tijekom postupka osim izvoda iz poslovnih knjiga nije dostavio, niti predlagao nikakve druge dokaze, osim uvida u taj izvod iz poslovnih knjiga. Tuženik je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavio potvrdu o plaćanju utužene tražbine iz koje, kako je već rečeno proizlazi da je 9. listopada 2024. platio tužitelju utuženi iznos od 1.285,28 EUR. Dakle, prije primitka obavijesti na stranici 11 spisa, i prije donošenja rješenja o ovrsi. Osim toga, uz prigovor protiv rješenja o ovrsi je dostavio i tužbu koju je podnio protiv HG radi isplate tog iznosa od 1.285,28 EUR i predložio je izvršiti uvid u predmet ovoga suda poslovni broj P- 477/2024. Sud je izvršio uvid u predmet ovoga suda poslovni broj P-477/2024 i utvrdio da je ŠG, kao tužitelj **.**.2024. podnio tužbu protiv HG radi isplate iznosa od 1.285,28 EUR. U tužbi je naveo da je HG s ĆG **.**.2019., njegovom suprugom, sklopio ugovor o prodaji nekretnina i to klijeti s dvorištem, vinogradom i voćnjakom adrese [adresa]. Nadalje je naveo da je on kod pružatelja usluga isporuke električne energije na toj adresi bio prijavljen kao kupac električne energije, odnosno obveznik podmirivanja nastalih troškova (dok mu je supruga ĆG bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica klijeti, koja je prodana HG. Naveo je da je HG odmah po potpisivanju ugovora o kupoprodaji stupio u posjed nekretnine te u njoj počeo živjeti i trošiti električnu energiju te je proveo uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Naveo je da je on do predaje nekretnine u posjed HG podmirio trošak električne energije u cijelosti, pri čemu je taj trošak bio minimalan 12,17 EUR mjesečno. Naveo je da je Elektra očitala brojilo u travnju 2019. i prema potrošnji je mjesečno trebao plaćati 12,17 EUR, međutim od rujna 2019. i preuzimanja vlasništva i posjeda nekretnine od strane HG, HG je počeo živjeti u toj nekretnini pa se trebao i grijati, a jedino je imao grijalicu na struju. Naveo je da je HG pozvao da na Elektri prijavi sebe kao novog korisnika električne energije na predmetnoj nekretnini te da je HG i otišao na Elektru d.d. u Varaždinu, ali nije uspio ništa riješiti, što je on saznao kad je HG konačno pristao da odu zajedno na Elektru gdje su mu rekli da on nije trebao dolaziti, a HG su već svi poznali, jer je bio kod njih višekratno. Tek u travnju 2024. je HG uspio prenijeti brojilo na sebe i tada je Elektra očitala broji lo te utvrdila razliku u potrošnji za cijenu od 12,17 EUR mjesečno do stvarno nastale potrošnje u visini od 1.285,28 EUR. Naveo je da je račun Elektra izdala na ŠG koji je do tog vremena ostao upisan kod Elektre kao kupac električne energije, iako istu od 12. rujna 2019. nije trošio niti je koristio nekretninu s obzirom da je istu prodao HG. Naveo je da je višestruko pozivao HG na podmirivanje računa za električnu energiju, ali se HG na to oglušivao, iako je znao da je dužan podmirivati režijske troškove koje je napravio, pa tako i račun za potrošenu električnu energiju. Naveo je da je platio račun prema Elektri da izbjegne ovršni postupak, a prije uplate računa je ponovno pozvao HG da podmiri dug za električnu energiju koju je on potrošio, ali se HG na taj poziv oglušio. ŠG je u tužbi naveo da je obveznik podmirenja troškova potrošene električne energ ije krajnji korisnik, a krajnjeg korisnika dokazuje ugovorom o kupoprodaji i zk. izvatkom, neovisno od toga tko je upisan u evidenciji Elektre pa je stoga i HG obvezan naknaditi mu štetu time što je račun za trošak od HG utrošene električne energije bio izdan na ŠG, a nije ga h tio dobrovoljno platiti, iako je znao da živi u nekretnini od rujna 2019. i troši električnu energiju koju je sad on (ŠG) platio. ŠG je u tužbi naveo da mu ne preostaje drugi način nego da sudskim putem traži od HG vraćanje iznosa koji je platio, a odnosi se na električnu energiju utrošenu od strane HG u visini od 1.285,28 EUR sa zateznom kamatom od dana plaćanja. ŠG je uz tužbu priložio potvrdu o uplati iznosa od 1.285,28 EUR, opomenu Elektre d.o.o. na taj iznos, ugovor o kupoprodaji nekretnina (iz kojeg proizlazi da je ĆG HG prodala nekretnine na adresi [adresa] dana 6.9.2019. i da je HG stupio u posjed kupljenih nekretnina odmah po zaključenju tog ugovora), pregled -kupac mjerno mjesto (iz kojeg proizlazi da je ŠG naveden kao kupac električne energije za nekretninu, odnosno obračunsko mjerno mjesto koje se nalazi na adresi [adresa] kod opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. te da su za 2020. i 2021. godinu izdavani računi na iznos od 12,17 EUR za tu nekretninu). Nadalje, iz spisa poslovni broj P-477/2024 proizlazi da tuženik HG nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu pa je sud 27. prosinca 2024. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-477/2024-3 kojom je naložio tuženiku HG da tužitelju ŠG isplati iznos od 1.285,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2024. Utvrđeno je i da je ta presuda zbog ogluhe postala pravomoćna i ovršna 14. siječnja 2025.

10. Dakle, s obzirom da je tužitelj povukao tužbu u ovom predmetu, a kojom povlačenju tužbe se tuženik usprotivio, a s obzirom na sadržaj čl.193. ZPP-a te s obzirom da iz provedenog pisanog postupka proizlazi da tuženik ŠG nije bio vlasnik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje, već je vlasnik te nekretnine do 6. rujna 2019. bila supruga tuženika ŠG ĆG, a nakon toga HG, a kako to proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina i zemljišnih knjiga, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju treba odlučiti kao pod točkom I. izreke presude. Pri tome je sud imao u vidu i odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 85/15 , 49/20 i 104/20) u kojima se navodi da je vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, kao i odredbe Zakona o tržištu električne energije (NN broj 111/2021, 83/2023) . Valja reći i da tužitelj tijekom postupka nije sudu dostavio nikakav ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sklopljen s tuženikom ŠG.

11. Odlučujući o troškovima postupka, a uzimajući u obzir sadržaj dokumentacije u spisu i predmetu poslovni broj P-477/2024 te činjenicu da je tuženik još 9. listopada 2024. tužitelju platio utuženo potraživanje u iznosu od 1.285,28 EUR ( iz razloga koje je isticao tijekom postupka), a tužitelj je tek podneskom od 11. ožujka 2025. ( dakle više od 5 mjeseci nakon što je tuženik u cijelosti podmirio glavnicu u iznosu od 1.285,28 EUR tužitelju) povukao tužbu, sud je zauzeo stajalište da je u konkretnom slučaju troškove postupka tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku i to imajući u vidu odredbe čl.154.st.1. i čl.156., te čl.158. ZPP-a. Sud je prvenstveno imao u vidu odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a. Naime, navedenom odredbom je propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a je propisano da iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Razmatrajući konkretnu situaciju u kojoj je tužitelj povukao tužbu više od 5 mjeseci nakon što mu je tuženik u cijelosti podmirio glavnicu u iznosu od 1.285,28 EUR, iako tuženik nije pristao na to povlačenje tužbe, sud je zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku te da se u konkretnom slučaju za odluku koja stranka je drugoj stranci dužna naknaditi troškove postupka ima primijeniti odredba čl. 158. st. 1. ZPP -a, u vezi s čl. 155. ZPP-a. No, valja napomenuti i da je prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud imao u vidu da je tuženik ŠG prema stajalištu suda dokazao da nije imao vlasnička prava, odnosno bio vlasnik nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje za električnu energiju, te da tužitelj svojom krivnjom nije ranije prebacio brojilo, odnosno sklopio ugovor sa HG kao novim vlasnikom nekretnine na koju se odnosi utuženo potraživanje za električnu energiju i krajnjim kupcem električne energije na obračunskom mjernom mjestu koje se nalazi u [adresa], te da tuženik ŠG zapravo nije odgovoran za utuženo potraživanje pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka koje mu je uzrokovao. Sud je tuženiku priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 187,50 EUR imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tbr. 11. t. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj138/23, dalje Tarifa) u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife te trošak sastava obrazloženog podneska od 22. svibnja 2025. u iznosu od 187,50 EUR, sukladno Tbr. 8.t.1., u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, odnosno ukupno 401,55 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. . Presuda kojom se završava sporu sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354.st.2. točke 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Krešimiru Čurkoviću, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženiku po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu