Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-191/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjeranu Pajiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 2738/2019-35 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2738/2019-35 od 17. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je tužitelj AH vlasnik fizičkog dijela nekretnine zk.č.br. 6205/3 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta očevida od 11. svibnja 2025. stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zorana Marina označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A površine 162 m[2] , unutar kojeg je formirana zasebna čestica zgr. [katastarska čestica] od 35 m k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja FH koja je na istoj skici označena slovima N-O-P-R-N.

2. Nepobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučena tužba u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenja prava stvarne služnosti prolaza (točka I. izreke) na dijelu zk.č.br. 6205/27 k. o. [katastarska općina] od 55 m[2] te je odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja tog dijela zk.č.br. 6205/27 kao i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom zabilježbe parnice na toj nekretnini.

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva točno određenog, realnog dijela zk.č.br. 6205/3 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnjama tužitelja da je vlasništvo tog dijela nekretnine stekao kupoprodajom i dosjelošću.

7. Na temelju činjenica koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu, očevidom, geodetskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je čestica zgr. [katastarska čestica] od 35 m[2] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja FH te da je riječ o njegovoj (vikend) kući

- da je točno određeni sporni dio zk.č.br. 6205/3 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 162 m[2] , koji je na skici geodetskog vještaka označen slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-L-M-A, u stvarnosti betonskim zidom i željeznom ogradom ograđena okućnica oko tužiteljeve kuće na kojoj se nalazi stambeni objekt, roštilj, popločeni parking, dvorište, nekoliko maslina, lovor i još jedno veće stablo

- da je vlasništvo kuće (čestica zgr. [katastarska čestica] od 35 m[2] k. o. [katastarska općina]) tužitelj stekao kupoprodajnim ugovorom od prodavateljice TH sklopljenim 9. siječnja 1996.

- da je tužitelj u posjedu spornog dijela zk.č.br. 6205/3 k. o. [katastarska općina] od sklapanja tog kupoprodajnog ugovora, a uračunavajući posjed svojih prednika više od pedeset godina i da ih nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine i

- da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je tužitelj na temelju „valjana pravnog posla, kupoprodajom, ali i dosjelošću“, stekao pravo vlasništva spornog točno određenog, realnog (fizičkog) dijela zk.č.br. 6205/3 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj stekao sporni dio nekretnine zk.č.br. 6205/3 na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 9. siječnja 1996. s prodavateljicom TH jer o toj odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju tog kupoprodajnog ugovora i samog tog ugovora. To stoga što zk.č.br. 6205/4 k. o. [katastarska općina] nije bila predmet kupoprodajnog ugovora koji je u spisu. Osim toga, imajući na umu da se u skladu s člankom 159. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) kao i člankom 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980., 36/1990., "Narodne novine" br. 53/1991. i 91/1996.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla stječe uknjižbom tog prava u zemljišnim knjigama koja je ovdje izostala, utvrđenjem da je tužitelj kupoprodajom stekao sporni dio zk.č.br. 6205/4 k. o. [katastarska općina] pogrešno su primijenjeni ti propisi.

12. Unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispunjeni su uvjeti za donošenje presude kojim se žalba odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda (članak 373.a stavak 3. ZPP-a).

13. Iz stanja spisa predmeta i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je sporna nekretnina koja je bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja pravnog prednika tuženika, bila na dan 8. listopada 1991. u posjedu TH koja je taj posjed predala tužitelju zajedno s posjedom čestice zgr. [katastarska čestica] od 35 m[2] k. o. [katastarska općina] koju mu je tom prilikom prodala.

14. U skladu s člankom 388. stavkom 1. ZV-a, stjecanje stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama.

14.1. Prema članku 159. stavku 3. ZV-a, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

14.2. Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. (članak 11. stavak 1. i 2. ZV-a).

14.3. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV-a).

14.4. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZV-a). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

14.5. U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana (članak 388. stavak 4. ZV-a).

15. Imajući na umu da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrdio da su tužitelj i njegova prednica od 8. listopada 1991. u posjedu točno određenog dijela zk.č.br. 6205/3 k. o. [katastarska općina] te da su taj posjed vršili na način da su predmetnu nekretninu ogradili betonskim zidom sa željeznom ogradom te su je koristili za izgradnju stambenog objekta, roštilja, betoniranog parkirališta i dr. i to svima naočigled bez da su pritom priznavali ičiju višu vlast na toj nekretnini, očito je da su tužitelj i njegova prednica bili u samostalnom neprekidnom posjedu sporne nekretnine.

16. Neosnovano je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, što ponavlja i u žalbi , tvrdio da je tužitelj nepošteni posjednik predmetne nekretnine jer mu s „obzirom na podatke o upisanom vlasniku u zemljišnim knjigama“ nije moglo ostati nepoznato da njegova prednica nije vlasnica sporne nekretnine. Naime, činjenica da posjednik zna ili može znati da je druga osoba upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, sama po sebi ne dokazuje da je zbog toga nesavjestan, odnosno nepošten. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: Rev 856/2022-2 od 25. listopada 2022.

16.1. Ocjena poštenja posjeda ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kada je tužitelju uz nekretninu čestica zgr. [katastarska čestica] od 35 m[2] k. o. [katastarska općina] koja je bila predmet pisanog ugovora predana u posjed i sporna površina zk.č.br. 6205/3 k. o. [katastarska općina], do tada u posjedu prodavateljice kao njezina ograđena okućnica, tužitelj nije trebao provjeravati zemljišni upis, a okolnost da je u takvoj situaciji čak i utvrdio da ta nekretnina nije upisana kao vlasništvo prodavateljice, nužno ne treba značiti da mu ne pripada pravo na posjed. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 1146/2022-2 od 15. prosinca 2022. Osim toga, za ocjenu poštenosti posjeda tužitelja su neodlučni žalbeni navodi tuženika kojima to poštenje dovodi u pitanje zbog toga što prednica tužitelja (prodavateljica) nije mogla „disponirati“ spornom nekretninom (ograđenom okućnicom). Naprotiv, u postupku je utvrđeno i nije bilo sporno, da je prednica tužitelja disponira la spornom okućnicom na način da ju je predala u posjed tužitelju.

16.2. Među strankama nije sporno da tuženik niti tko treći nije smetao tužitelja i njegovu prednicu u posjedu sporne nekretnine – u naravi ograđene i uređene okućnice kuće u vlasništvu tužitelja niti je tuženik u ovoj ili u kojoj odvojenoj parnici zahtijevao predaju u posjed spornog dijela zk.č.br. 6205/3 k. o. [katastarska općina] koji u posjedu drži tužitelj. Zbog toga zakonska presumpcija poštenog posjeda nije dovedena u pitanje.

17. Iako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 18. stavak 1. ZV -a kada je utvrdio da je posjed tužitelja zakonit, imajući na umu da ugovor o kupoprodaji čestice zgr. [katastarska čestica] od 35 m[2] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja valjani pravni temelj za posjedovanje sporne nekretnine koja nije bila predmet tog ugovora, uz primjenu članka 159. stavka 3. ZV-a koji je trebalo primijeniti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine jer je, uračunavanjem barem poštenog posjeda njegove prednice, vrijeme potrebno za dosjelost završeno istekom 8. listopada 2011.

17.1. Pritom je nepravilno pravno shvaćanje tuženika, koja ponavlja i u žalbi, o tome da je zakonitost posjedovanja predmetne nekretnine zakonska pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću. To stoga što za stjecanje vlasništva (izvanrednom) dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme (članak 159. stavak 3. ZV-a). Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit. Takvo je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 1628/2015-2 od 11. prosinca 2018.

18. Naposljetku, činjenica da su neki vlasnici vikend-kuća u [adresa] vlasništvo okućnica uredili otkupom od tuženika javljajući se na njegov javni poziv za otkup okućnica u tom naselju ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika o tome da je jedini zakoniti način uređenja prava vlasništva na okućnicama u [adresa] (bio) otkup u postupku u povodu javnog poziva, tužitelj je vlasništvo svoje okućnice stekao dosjelošću – na temelju zakona, kao jednim od pravnih temelja na kojem se vlasništvo u skladu s člankom 114. stavkom 1. ZV-a može steći.

19. Imajući na umu navedene razloge, uz primjenu članka 373.a stavka 3. i članka 368. stavka 2. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer