Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-129/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1- Best in Parking – garaža Zagrad d.o.o., Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, OIB: 47266879437, 2 -ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3- US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4-JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5-HEP d.d. Zagreb, Grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, 6-Smart Service d.o.o. [adresa], OIB: 456137857374, 7 - Karlovačka banka d.d. [adresa], OIB: 08106331075, 8- H-Abduco d.o.o. Zagreb, Horvatova 80A, OIB: 13667298928, 9- Panther d.o.o. [adresa], OIB: 91117910195, 10-ŽS iz [adresa], 11- VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12- Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB. 51129133900, 13- LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14-Techmar d.o.o. [adresa], OIB: 36815145494, 15-OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 16-Ivamar-Co. d.o.o. [adresa], OIB: 62965738806, 17- BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 18- Credo Centar d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/D, OIB: 27974958870, 19- Duboni Engineering d.o.o. [adresa], OIB: 96992728903, 20 - MS iz [adresa], 21- ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 22- ČS iz [adresa], 23- DS iz [adresa], 24-NS iz [adresa], 25-ES iz [adresa], 26- ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 27- EM Consulting d.o.o. Kostrena, Vrh Martinšćice 77, OIB: 05735089783, 28- WVP d.o.o. [adresa], OIB: 10948054672, 29- Croatia Bona d.o.o. Rijeka, Laginjina 7, OIB: 34326539930, 30- Mistral '81 d.o.o. Rijeka, Riva 4, OIB: 57070704680, 31- TPK d.o.o. Kastav, Rubeši 195, OIB: 93012437051, 32- SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 33- PROleasing d.o.o. u likvidaciji, [adresa], OIB: 66219812327, 34 - Grupa V. d.o.o. Opatija, Maršala Tita 58, OIB: 01950119299, 35- CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 36-ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 37- IN TECH d.o.o. Rijeka, Janeza Trdine 9, OIB: 71692491655, 38-L&D Partner d.o.o. Kostrena, Glavani 5D, OIB: 76695804270, 39-Ciklopea d.o.o. Zagreb, Međimurska 21, OIB: 49842955502, 40- FS iz [adresa]/20b, OIB: [osobni identifikacijski broj], 41- RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 42- BKS-leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB: 52277663197, 43-PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 44- GS iz [adresa], 45- HS iz Rijeke, [adresa], 46- TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 47- KS iz [adresa], 48- AS iz [adresa], 49-IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 50- ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 51- UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 52- JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 53- ŠSZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 54 - ŽU iz [adresa], 55- VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 56- Concero d.o.o. Rijeka, Ivane Dežmana 10, OIB: 61948675332, 57- LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 58-OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 59- BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 60- MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 61- Ergomed d.o.o. Zagreb, Gračanska 12, OIB: 19373775802, 62- ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 63- Klemenčić d.o.o. u stečaju, Jelenje, Dražice, Borovička 14, OIB: 39458073413, zastupan po stečajnom upravitelju Josipu Čičak iz Viškova, Gornji Jugi 15 č, 64-Logista d.o.o. Rijeka, Milutina Barača 5, OIB: 11250497431, 65-ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 66- DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 67- NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 68-EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 69- ZU iz [adresa], 70- Dohel d.o.o. Zagreb, Horvatova 80a, OIB: 11663426950, 71- Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, 72- SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 73- CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 74- USZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 75- ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 76- Zoya d.o.o. [adresa], OIB: 52199207369, 77- FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 78- RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 79- PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 80- GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 81- JSZ iz [adresa], 82- HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednika 83.- TU iz [adresa] Š 4, KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽSZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 84-AU iz [adresa], 85- IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 86- ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 87 - Trag d.o.o. Rijeka, Branimira Markovića 6, OIB: 14413713167, 88- Ferax konzalting d.o.o. Opatija, Črnikovica 6, OIB: 28476294103, 89- 3RZ d.o.o. Kostrena, Suzanićev put 35, OIB: 98654535360, 90- UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 91- JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 92 - ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 93-Aquarius 3000 d.o.o. [adresa], OIB: 83441846821, 94-VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 95- LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao suvlasnici stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa], 2, 3 i 4 u Rijeci, svi zastupani po upravitelju Rumat d.o.o. Rijeka, a on po punomoćniku Zoranu Vukiću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić, Šulina, Stanković, Jurican & Jabuka u Rijeci , protiv tuženika Silvan d.o.o. [adresa], OIB: 30408425406, zastupanog po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bezjak u Rijeci, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 30. ožujka 2023. poslovni broj: Povrv-797/2021-24, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-797/2021-24 od 30. ožujka 2023. u odnosu na tužitelja TU iz [adresa].

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Penovića iz Rijeke pod posl.br. Ovrv-47/2019 od 18. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužiteljima kao ovrhovoditeljima na ime pričuve iznos od 20.764,95 EUR (protuvrijednost 156.453,52 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedenoj u toj točki izreke te u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime materijalnih troškova iznos od 19.968,78 EUR (protuvrijednost 150.454,76 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedenoj u toj točki izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 10.408,11 EUR (ranije 78.419,90 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 30. ožujka 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže županijskom sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 18. listopada 2019. te obvezati tužitelje na naknadu troškova postupka tuženiku prema troškovniku uvećano za trošak žalbenog postupka, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Rijeci.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo podnošenjem prijedloga tužitelja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, a nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Penovića iz Rijeke posl.br. Ovrv-47/2019 od 18. listopada 2019., zahtjev je tužitelja, suvlasnika stambeno poslovne zgrade [adresa], 2, 3, 4 u Rijeci upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine od 5738 m2, da im tuženik koji je također suvlasnik navedene stambene zgrade, plati mjesečne pričuve dospjele u razdoblju od 26. prosinca 2017. do 26. rujna 2019. u ukupnom iznosu od 20.764,95 EUR te materijalne troškove dospjele u razdoblju od 1. veljače 2018. do 15. listopada 2019. u ukupnom iznosu od 19.968,78 EUR. Visinu zahtijevane pričuve tužitelji temelje na zaključenom Međuvlasničkim ugovorom od 25. svibnja 2016. i Dodatku istom s primjenom od 1. ožujka 2018. i to za razdoblje od prosinca 2017. do veljače 2018. prema Međuvlasničkom ugovoru iz 2016. u visini od 3,70 kn/m2 korisne površine što pomnoženo s koeficijentom 1,50 iznosi 2.026,08 kn za poslovni prostor od 365,06 m2, 2.112,16 kn za poslovni prostor od 380,57 m2 i 2.057,38 kn za poslovni prostor od 370,70 m2, a za razdoblje od ožujka 2018. do rujna 2019. prema Dodatku Međuvlasničkom ugovoru od 6,50 kn/m2 što iznosi 2.372,89 kn, 2.437,70 kn i 2.409,55 kn mjesečno dok se visina materijalnih troškova za svaki pojedini mjesec obračunava na način da fiksni trošak grijanja i hlađenja (30%) plaćaju svi suvlasnici nevezano koriste li navedenu uslugu ili ne sukladno članku 17. stavku 1. Međuvlasničkog ugovora iz 2016. na način da se od ukupnog mjesečnog obračuna troškova grijanja – hlađenja za cijelu zgradu (ulazni troškovi – računi HEP opskrba d.o.o., HEP – Operater distribucija sustava d.o.o. i Energo d.o.o. izračuna 30% i dobiveni iznos podijeli s ukupnom površinom prostora grijanja – hlađenja, kao i promjenjivi trošak grijanja i hlađenja (70%) kojeg plaćaju suvlasnici koji koriste navedenu uslugu prema očitovanju mjernog uređaja (kalorimetra) dok suvlasnici koji nemaju kalorimetar ili kod kojih nije moguće očitati stanje, prema prosječnoj potrošnji predmetne zgrade po četvornom metru pomnoženom s kvadraturom određenog prostora za koji se vrši izračun i to sve uvećano za 10 % temeljem članka 17. stavka 1. Međuvlasničkog ugovora iz 2016. dok troškove čišćenja zajedničkih dijelova zgrade plaćaju svi suvlasnici koji za poslovni prostor iznosi 1,525 kn/m2 korisne površine, a što za tuženika iznosi 556,72 kn mjesečno, 580,37 kn i 565,32 kn mjesečno te za vođenje materijalne potrošnje za predmetnu zgradu koja se potražuje na temelju zaključenih Ugovora o čišćenju zgrade od 1. travnja 2010., Ugovora o čišćenju šetnice od 1. travnja 2010. i Ugovora o pružanju usluga od 28. veljače 2010., što za tuženika iznosi 296,61 kn, 309,21 kn i 301,19 kn mjesečno.

6. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-628/2023-3 od 14. travnja 2024. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Povrv-797/2021-24 od 30. ožujka 2023. u odnosu na sve tužitelje osim u odnosu na tužitelja OJ, tužitelja FS, tužitelja BJ i tužitelja TU dok je rješenjem ista presuda ukinuta u odnosu na tužitelja OJ, tužitelja FS i tužitelja BJ budući su ti tužitelji tijekom postupka umrli te je u odnosu na njih predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da se utvrdi prekid postupka a potom nastavi postupak s njihovim nasljednicima te ponovno odluči o tužbenom zahtjevu u odnosu na njihove nasljednike. U odnosu na tužitelja TU nije donesena drugostupanjska odluka povodom žalbe tuženika budući je taj tužitelj umro nakon donošenja prvostupanjske presude pa je predmet u odnosu na njega vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje prekid postupka zbog smrti tog tužitelja, a potom i nastavi postupak s njegovim nasljednicima.

7. Budući je u odnosu na pok. tužitelja TU prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Povrv-294/2024-8 od 20. svibnja 2024. utvrdio prekid postupka, a potom pozvao njegove nasljednice KU i ŽSZ (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Davorke Flego iz [adresa] posl.br. O - 402/2024-17, UPP/OS-20/2024 od 5. ožujka 2024.) da preuzmu postupak i nastavio postupak to su ostvarene pretpostavke za odlučivanje o žalbi tuženika izjavljene protiv prvostupanjske presude i u odnosu na sada pok. TU obzirom je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno 2. siječnja 2026.

8. Imajući u vidu da su svi tužitelji suvlasnici stambeno poslovne zgrade u [adresa], 2, 3 i 4 sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] upisane uzk.ul. 5570 k. o. [katastarska općina] i vlasnici posebnih etažnih dijelova te zgrade koji od tuženika kao jednog od suvlasnika iste poslovno stambene zgrade i vlasnika tri posebna etažna dijela, u naravi poslovnih prostora, zahtijevaju plaćanje zajedničke pričuve i materijalnih troškova te da je prethodnom presudom ovog suda poslovni broj: Gž-628/2023-3 od 24. travnja 2004. potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj: Povrv-797/2021-24 od 30. ožujka 2023. kojom je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Penovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-47/2019 od 18. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku svim tužiteljima (osim pok. MJ, ĐJ i BJ) platiti na ime pričuve iznos od 20.764,95 EUR (protuvrijednost 156.453,52 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedenoj u točki I. izreke te presude i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima na ime materijalnih troškova isplati iznos od 19.968,78 EUR (protuvrijednost 150.454,76 kn) sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi pobliže navedenoj u toj točki izreke, to valja tek ponoviti razloge zbog kojih je odbijena žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude poslovni broj: Povrv-797/2021-24 od 30. ožujka 30. ožujka 2023.

9. Naime, rukovodeći se navodima tuženika kojima osporava da bi Graditelj Stan d.o.o. bio upravitelj stambene zgrade pa stoga i legitimiran za podnošenje tužbe ; da bi Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja od 2016. uopće bio sklopljen od strane većine suvlasnika računajući po suvlasničkim udjelima i da su Garaže Rijeka d.o.o. kao većinski suvlasnik s udjelom od 59,96% potpisali Međuvlasnički ugovor te da ni Dodatak Međuvlasničkom ugovoru iz 2018. nije potpisan od ovlaštene osobe za zastupanje Best in Parking-Garaža Zagrad d.o.o. kao većinskog suvlasnika jer nedostaje pečat tog trgovačkog društva, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski je sud utemeljio na djelom nespornim činjenicama i to:

- da su tužitelji suvlasnici predmetne stambeno poslovne zgrade u [adresa] u [adresa], 2, 3 i 4

- da je tuženik suvlasnik predmetne stambeno poslovne zgrade i vlasnik posebnih dijelova i to tri poslovna prostora u površini od 365,06 m2, 380,57 m2 i 370,70 m2, a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige

- da su tijekom postupka tužitelji umjesto Graditelja stan d.o.o. Rijeka za upravitelja predmetne stambene zgrade imenovali Rumat d.o.o. temeljem Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. koji je preuzeo zastupanje tužitelja u ovom postupku od "Graditelj – stan d.o.o. Rijeka

- da tuženik nesporno u utuženom razdoblju nije platio ni jednu utuženu pričuvu niti materijalne troškove stambeno-poslovne zgrade

- da je većinski vlasnik predmetne zgrade Best in Parkin-garaža Zagrad d.o.o., a prije njega Best in Parking d.o.o. i Garaže Rijeka d.o.o., a prije Garaže Rijeka d.o.o. Austrgrad d.o.o. i to u 59,964% dijela (59964/100000) zbog čega je za pravovaljanost međuvlasničkog ugovora, visinu pričuve i izbor upravitelja dovoljna suglasnost samo tog suvlasnika,

te ocjenom provedenih dokaza utvrđenim činjenicama:

- da je većinski suvlasnik Best in Parking – Garaža Zagrad d.o.o. potpisao Međuvlasnički ugovor od 22. svibnja 2020. te da je Dodatak Međuvlasničkom ugovoru koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018. potpisan po tom suvlasniku budući je isti potpisao zaposlenik Best in parking d.o.o. ČJ koji je imao specijalnu punomoć od vlasnika navedenog suvlasnika za potpisivanje Međuvlasničkog ugovora te je taj suvlasnik i plaćao zajedničku pričuvu i sve troškove prema dostavljenim računima

- da je novi većinski suvlasnik Best in parking d.o.o. koji je kupio suvlasnički dio ranijeg većinskog vlasnika "Garaže Rijeka d.o.o. prihvatio odredbe osnovnog Međuvlasničkog ugovora d.o.o. iz 2016. stupivši na mjesto prijašnjeg suvlasnika Garaže Rijeka d.o.o.

- da su Garaže Rijeka d.o.o. za pregovore i zaključenje Međuvlasničkog ugovora od 2016. angažirale Odvjetničko društvo Mamić, Perić, Riberski i Rimac, a Međuvlasnički ugovor je u ime Garaže Rijeka d.o.o. potpisala odvjetnica tog Odvjetničkog društva Natalija Perić iz Zagreba koja je imala specijalnu punomoć za potpisivanje tog Međuvlasničkog ugovora

pa uz primjenu članka 40. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17

– ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojem se većina glasova računa prema suvlasničkim dijelovima, zaključuje da Međuvlasnički ugovor i njegov Dodatak koji su potpisani i po većinskom vlasniku te uz uvažavanje činjenice da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnik poslovnih prostora kao posebnih dijelova zgrade te time i suvlasnik zgrade, nadalje zaključuje da obveza tuženika plaćanja sredstava za zajedničko održavanje zgrade proizlazi iz članka 89. stavka 1. i 2. te članka 380. ZV kao i članka 11. i 12. Međuvlasničkog ugovora iz 2016. i njegovog Dodatka iz 2017. i to u visini koju tužitelji potražuju , odnosno 3,70 kn/m2 korisne površine uz primjenu koeficijenta od 1,5 za poslovne prostore od prosinca 2017. do veljače 2018., te u visini od 6,50 kn/m2 mjesečno od ožujka 2018. do rujna 2019. Nastavno prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik osim pričuve dužan platiti i troškove grijanja i hlađenja, čišćenja zajedničkih prostora i naknadu upravitelju za vođenje materijalne potrošnje zgrade koja obaveza je utvrđena člankom 16. i 17. Međuvlasničkog ugovora iz 2016., odnosno člankom 9. Ugovora o upravljanju u odnosu na naknadu upravitelju za vođenje materijalne potrošnje zgrade, dok je visina obveza s osnove naknade za čišćenje zgrade i trga te šetnice određena Ugovorima od 1. travnja 2010. pri tome utvrđujući da je sve usluge u utuženom periodu tuženik koristio te da su ti troškovi obračunati sukladno utvrđenoj raspodjeli troškova.

10. Prvostupanjska presuda ispitana je na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Ispitivanjem na takav način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da donošenjem iste nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer protivno navodima žalbe presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, nije nerazumljiva i proturječna sama sebi te u odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

12. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP tuženik u biti preocjenjuje dokaze na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice pa tako i iskaz DJ iz kojeg zaključuje da isti kao član uprave društva Garaže Rijeka d.o.o. osobno niti po punomoćniku nije potpisao Međuvlasnički ugovor iz 2016. te da potpis na istom nije njegov i zbog čega nadalje zaključuje da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu svjedoka DJ i samog tog zapisnika o iskazu, a što je za posljedicu dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a podredno i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda da bi odvjetnica Natalija Perić u ime Garaže Rijeka d.o.o. potpisala Međuvlasnički ugovor jer da to jedino proizlazi iz iskaza SS, prokurista upravitelja koji ima pravni interes da tužitelji uspiju u ovoj parnici pri čemu naglašava da je on osporio da bi to bio njezin potpis jer ne postoji i pečat tog trgovačkog društva. Ukazuje da je dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1061/2022 koja je donesena u pravnoj stvari istovjetnih tužitelja protiv tuženika Zoya d.o.o. radi isplate zajedničke pričuve iz kojeg obrazloženja slijedi da Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja 2016. nije potpisan od suvlasnika koji imaju većinu glasova s obzirom na površinu suvlasničkih dijelova iz razloga što nije potpisan od strane Garaže Rijeka d.o.o. čiji suvlasnički dio iznosi 59,964%, a što slijedi iz iskaza DJ, a ukoliko bi ga potpisala punomoćnica da ga je potpisala samo za suvlasnički udio od 16,36% iz čega proizlazi da Međuvlasnički ugovori nisu potpisali suvlasnici čiji ukupan suvlasnički dio iznosi 58%. Poziva se i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2050/2020 od 15. studenog 2021. Smatra da stoga što suvlasnici koji su potpisali Međuvlasnički ugovor ne predstavljaju većinu suvlasnika računajući po suvlasničkim udjelima, nisu mogli imenovati tužitelja upraviteljem niti je predstavnik suvlasnika mogao sklopiti ugovor o upravljanju zgradom sa tužiteljem pa navedeni nevaljani pravni poslovi ne ovlašćuju tužitelja da u ime i za račun suvlasnika nekretnine naplaćuje pričuvu i zajedničke troškove.

12.1. Nastavno tuženik u žalbi citira odredbe članka 85., članka 86. stavka 1. al. 5., članka 40. stavka 1., 2. i 3. ZV te članak 93. stavak 1. i 2. ZV i zaključuje da iz tih odredbi proizlazi da upravitelja etažirane nekretnine imenuju suvlasnici većinom glasova, računajući po suvlasničkim udjelima, a da u konkretnom slučaju tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati u ime suvlasnika pričuvu i zajedničke troškove od tuženika pa stoga nije aktivno legitimiran za vođenje predmetnog postupka. Postupajući suprotno tome prvostupanjski sud da je pogrešno primijenio materijalno pravo budući Međuvlasnički ugovor ne postoji. Citira i odredbe članka 3. stavka 3. te članka 5., 6. i 7. Međuvlasničkog ugovora iz 2016. tvrdeći da su te odredbe u suprotnosti s člankom 40. stavku 1. i 2. ZV prema kojem o poslovima koji se tiču redovnog upravljanja odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. U odnosu na članak 12. Međuvlasničkog ugovora također tvrdi da je u suprotnosti s odredbom članka 89. stavkom 1., 2. i 3. ZV jer Zakon jasno kaže da se troškovi i doprinosi u zajedničkoj pričuvi dijele sukladno suvlasničkim udjelima a ujedno navodi slučajeve kada ključ raspodjele može biti drugačiji, a što bi bilo moguće kada bi se s time suglasili svi suvlasnici što konkretno nije slučaj. Osporava i da bi Dodatak Međuvlasničkog ugovora iz 2018. kojim je povećana pričuva bio valjan jer da nije potpisan od strane osobe ovlaštene za zastupanje Best in Parking d.o.o. kao većinskog suvlasnika jer pored nečitkog paragrafa nedostaje pečat trgovačkog društva, a niti spisu prileži specijalna punomoć kojim bi to trgovačko društvo opunomoćilo svog zaposlenika ČJ koji nema ovlast za zastupanje društva da u ime društva potpiše Dodatak iz 2018. ujedno tvrdeći da je za taj Dodatak kojim je propisan drugačiji ključ raspodjele zajedničke pričuve relevantan članak 89. stavak 3. al. 2. ZV. Ističe da je osporio visinu potraživanja tužitelja kao i sve obračune koje je u spis dostavio tužitelj te tvrdi da je sud bio dužan odrediti vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja jer ne raspolaže stručnim znanjem da bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi i da tužitelji suprotno članku 17. Međuvlasničkog ugovora iz 2016. obračun troškova grijanja i hlađenja nisu povjerili posebnim ugovorom za to specijaliziranoj tvrtki već su sami vršili obračun. Ujedno tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer nije primijenio odredbu članka 250. stavak 1. ZPP, a što je posljedično dovelo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Budući tuženik bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP povezuje sa pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem koje prvostupanjski sud temelji na činjenicama koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Best in Parking – garaža Zagrad NJ, tužitelja IU i predstavnika suvlasnika, zakonskog zastupnika tuženika U J i svjedoka DJ i EJ, valja navesti da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud činjenice odlučne za predmetni spor utvrdio na način na koji mu to nalaže odredba članka 8. ZPP, dakle, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka zbog čega ovaj sud pravilnim prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja 2016. potpisan po tadašnjem većinskom vlasniku Garaža Rijeka d.o.o. i to po odvjetnici Odvjetničkog društva Mamić, Perić, Riberski i Rimac iz Zagreba Nataliji Perić na temelju specijalne punomoći. Navedeni zaključak prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih svjedoka SS i DJ kao i iz obrazloženja presude Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Povrv -66/19 u kojoj se citira specijalna punomoć koju je izdalo društvo Garaže Rijeka d.o.o. odvjetnici Nataliji Perić za potpisivanje predmetnog Međuvlasničkog ugovora kao i činjenic i da je trgovačko društvo Garaža Rijeka d.o.o. na temelju tog Međuvlasničkog ugovora ispunjavalo sve obveze koje su iz tog ugovora proizlazile za njega.

14. Na taj način prvostupanjski sud utvrdio je da je i Dodatak Međuvlasničkom ugovoru koji se primjenjivao od 1. ožujka 2018. potpisan od većinskog vlasnika konkretno po zaposleniku tadašnjeg većinskog vlasnika Best in Parking d.o.o. ČJ koji je imao specijalnu punomoć za potpisivanje tog Dodatka Međuvlasničkom ugovoru dok je novi Međuvlasnički ugovor od 22. svibnja 2020. potpisao osobno prokurista većinskog vlasnika Best in Parking – Garaža Zagrad d.o.o. NJ.

15. Tvrdnje tuženika da Dodatak Međuvlasničkog ugovora iz 2018. kojim je povećana pričuva nije potpisan od strane osobe ovlaštene za zastupanje većinskog vlasnika Best in Parking d.o.o. nema uporište u provedenom dokaznom postupku budući je zakonski zastupnik tog trgovačkog društva saslušan u svojstvu stranke iskazao da je taj Dodatak potpisao ČJ na temelju izdane mu specijalne punomoći zbog čega je činjenica da Dodatku Međuvlasničkom ugovoru nema specijalne punomoći niti je otisnut štambilj kraj njegovog potpisa neodlučna. Naime, sukladno članku 308. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika . Prema stavku 2. istog članka, ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć) dok prema članku 309. stavkom 1. ZOO ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.

16. Teza tuženika da se potpis Garaže Rijeka d.o.o. odnosi samo na dio njihovog suvlasničkog dijela po ocjeni ovog suda nije osnovan, a niti je prihvatljiv budući je nelogično da bi Garaže Rijeka d.o.o. kao većinski vlasnik koji je inicirao sklapanje novog Međuvlasničkog ugovora potpisao taj Međuvlasnički ugovor iz 2016. samo za dio svojeg suvlasničkog dijela i da bi takvo očitovanje volje bilo ništetno odnosno bez pravnog učinka. U odnosu na obrazloženje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi posl.br. Pž-2050/2020 od 11. studenog 2021. valja navesti da je istom ukinuta presuda Trgovačkog suda u Rijeci te da je taj sud u ponovnom postupku donio novu presudu pod posl.br. P-19/2022 od 14. srpnja 2023. kojom je isti tuženik kao u ovom postupku obvezan na plaćanje zajedničke pričuve i troškova iz ranijeg razdoblja na temelju Međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010. zbog čega njegova utvrđenja nisu relevantna u ovom postupku.

17. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja 2016. sukladno članku 375. stavku 3. ZV sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine i zbog čega odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike , to je i Ugovor o upravljanju predmetnom stambeno poslovnom zgradom koji je zaključio ZJ koji je člankom 7. Međuvlasničkog ugovora imenovan predstavnikom suvlasnika zgrade sa upraviteljem Graditelj Stan d.o.o. Rijeka pravovaljan. Taj upravitelj je stoga do potpisivanja novog Međuvlasničkog ugovora 22. svibnja 2020. imao sve ovlasti određene Međuvlasničkim ugovorom iz 2016. kao i one koje proizlaze iz odredbe članka 378. i 379. ZV, pa tako i naplaćivati dugovanja i redovno podmirivati troškove prema trećima i zastupati suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima te u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (članak 93. stavak 2. ZV). U konkretnom slučaju ni upravitelj Graditelj Stan d.o.o. Rijeka, a ni nakon sklapanja novog Međuvlasničkog ugovora 2020. Rumat d.o.o. nisu stranke u postupku nego samo sukladno ovlaštenju iz članka 378. ZV zastupaju suvlasnike u postupku protiv tuženika radi naplate zajedničke pričuve i zajedničkih troškova pa su i navodi tuženika kojima osporava aktivnu legitimaciju upravitelja predmetne stambene zgrade u potpunosti promašeni.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je za pravovaljanost Dodatka Međuvlasničkom ugovoru bila potrebna suglasnost svih suvlasnika sukladno odredbi članka 89. stavka 3. al. 2. ZV. Naime, poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su između ostalog sukladno članku 86. stavku 1. ZV stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, a prema članku 85. stavku 4. ZV suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor). Člankom 375. stavkom 1. ZV određeno je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a sadržaj tog ugovora određen je stavkom 2. istog članka, pa tako između ostalog su predmet tog ugovora i uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve . Stavkom 3. istog članka ZV određeno je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine .

19. Stoga protivno navodima žalbe, određivanje visine pričuve nije izvanredni posao zbog kojeg bi prema članku 89. stavku 3. al. 2. ZV bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, a niti je takva suglasnost svih suvlasnika potrebna za drugačiji ključ raspodjele doprinosa zajedničkoj pričuvi budući je i stavkom 3. al. 2. članka 89. ZV određeno da suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u stavku 1. i 2. tog članka odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika.

20. U svezi visine troškova grijanja i hlađenja valja navesti da je način utvrđivanja ukupnog troška grijanja i raspodjele troškova grijanja i hlađenja uređeno člankom 17. Međuvlasničkog ugovora dok je čišćenje zajedničkih prostora i šetnice stubišta uređeno ugovorom o upravljanju stambenom zgradom. Visinu materijalnih troškova tužitelji su potkrijepili ugovorom o čišćenju zgrade, ugovorom o čišćenju šetnice i ugovorom o pružanju usluga sklopljenim između tadašnjeg upravitelja stambene zgrade Graditelj stan d.o.o. i samostalnog zidarskog obrta [obrt] vlasnika SS, mjesečnom raspodjelom troškova centralnog grijanja plus hlađenje u utuženom razdoblju (list 184-267 spisa) te mjesečnim računima za utuženo razdoblje (list 268-309 spisa). Točno je da je tuženik osporio visinu materijalnih troškova navodeći da u utuženom razdoblju nije koristio grijanje i hlađenje koje tvrdnje je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim na temelju provedenog dokaza saslušanjem predstavnika suvlasnika IU i SS, ali i zakonskog zastupnika tuženika. Osporavanje materijalnih troškova prvostupanjski sud pravilno je ocijenio paušalnim budući tuženik nije iznio nikakve konkretne razloge zbog kojih raspodjela troškova centralnog grijanja plus hlađenje ne bi odgovaralo stvarnim troškovima prema računima HEP opskrba d.o.o. Zagreb za električnu energiju, HEP Operater distribucijskog sustava d.o.o. za mrežarinu i Energo d.o.o. za plin kao i načinu raspodjele tih troškova na način na koji to proizlazi iz dokumentacije tužitelja nazvanim „raspodjela troškova centralnog grijanja+hlađenje“ za svaki utuženi mjesec.

21.Tuženik neosnovano imputira prvostupanjskom sudu da nije proveo dokaz vještačenjem radi utvrđenje visine potraživanja tužitelja budući je sukladno članku 219. stavku 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema toj odredbi kao i odredbi članka 7. stavka 2. ZPP, prvostupanjski sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile osim ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.) (što konkretno nije slučaj), ako zakonom nije drugačije određeno. Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 250. ZPP. Zbog činjenice da upravitelj nije obračun troškova grijanja i hlađenja povjerio posebnim ugovorom za to specijaliziranoj tvrtki već je sam vršio obračun nije dovedena u sumnju pravilnost izvršenog obračuna.

22. Kako je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika određena člankom 380. stavkom 1. ZV koju su dužni uplaćivati mjesečno prema stavku 4. istog članka, dok obveza podmirivanja troškova čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, hlađenja i grijanja i vođenja materijalne potrošnje za zgradu proizlazi iz valjanog Međuvlasničkog ugovora, a uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženika ocijenjena neosnovanom. Iz navedenih razloga valjalo je i u odnosu na tužitelja TU jednako kao i na ostale tužitelje (osim tužitelja OJ, FS i BJ u odnosu na koje još uvijek nije nastavljen postupak prekinut rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv- 292/2024-8 od 20. svibnja 2024.) u odnosu na koje je prvostupanjska presuda poslovni broj: Povrv-797/2021-24 od 30. ožujka 2023. postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske presude poslovni broj: Gž-628/2023-3 od 24. travnja 2024., na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tuženik navodi da je osporava ali ne iznosi razloge osporavanja, a da ovaj sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP u odluci o troškovima na primjenu materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti.

23. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe u odnosu na tužitelja TU odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP.

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijane Hofer