REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREB

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-395/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DP, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22 i ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, broj: NK 211-07/24-1/19125 od 16. prosinca 2024., nakon javne glavne rasprave održane 13. veljače 2026. u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog predstavnika tužitelja, javno je objavio presudu dana 18. veljače 2026. i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

okrivljenik: DP, sin D i B, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VŠS, zaposlen, ekonomist, s mjesečnim primanima u iznosu 1.100,00 eura, živi u vanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa]

kriv je

što je:

dana 16. prosinca 2024. u 14:15 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom marke Mitsubishi, reg. oznake [registarska oznaka] Ulicom Jurja Žižgorića u smjeru juga te dolaskom do raskrižja sa Ulicom Vida Došena i vidjevši policijske službenike u službenom ofarbanom vozilu, istima je lijevom rukom pokazao srednji prst i na taj način je remetio javni red i mir vrijeđajući i omalovažavajući policijske službenike

dakle, vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika tijekom vršenja službe,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na osnovi istog propisa,

izriče

novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), u korist Državnog proračuna na broj odobrenja naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb, broj: NK 211-07/24-1/19125 izdala je 16. prosinca 2024. prekršajni nalog protiv okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor pa je isti stavljen van snage te je proveden redovan prekršajni postupak.

2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 10. studenoga 2025. okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret, a da je točno da je dana 16.12.2024. u 14,15 sati u Zagrebu, upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] Ulicom Jurja Žižgorića u smjeru juga kod raskrižja s ulicom Vida Došena, a tom je prilikom vozio prijatelja BP, sa terapije s obzirom da je invalid, koji je sjedio na mjestu suvozača, te je bio također u vozilu drugi prijatelj CP, koji je sjedio otraga. U vozilu su razgovarali i zna da su se malo prepirali, tako da postoji mogućnost da je gestikulirao sa rukama. Kada je svog prijatelja doveo na kućnu adresu i parkirao se na parkiralište, ne može sada reći koja je to ulica, do njega su došla 2 djelatnika policije u službenom policijskom vozilu i rekli da izađe van iz vozila i pitali da što on to radi, pitali ga za dokumente i tek na kraju su mu rekli da im je pokazao srednji prst u toku vožnje, a što je negirao i rekao im da to nije istina. Jedan od tih policajaca koji je upravljao službenim vozilom je bio izrazito bezobrazan prema njemu na način da mu je prijetio, unosio mu se u lice i rekao mu je neka piše što god želi i da se makne od njega. Na sve okolnosti predlaže da se ispitaju svjedoci IP i CP.

3. Temeljem čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona dana 13. veljače 2026. održana je glavna rasprava na koju nije pristupio okrivljenik iako mu je dostava poziva uredno iskazana a svoj izostanak nije opravdao pa je postupak proveden bez nazočnosti okrivljenika, budući da isto nije nužno za pravilno i zakonito provođenje postupka i donošenje odluke. Okrivljenik, iako je bio upozoren da će na sljedeću raspravu biti pozvan svjedok djelatnik policije na istu nije pristupio, nedolazak nije opravdao pa tako nije niti iskoristio mogućnost da svjedoku postavlja pitanja da se s njim suoči i dovede u pitanje njego iskaz. Svojim propustom da se odazove na raspravu 13. veljače 2026. propustio je biti nazočan izvođenju dokaza, iznositi primjedbe na izvedene dokaze te eventualno predlagati druge dokaze u postupku.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke ĆP, CP i svjedoka djelatnika policije OP. Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenika od 13. veljače 2026. iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan (str. 26-27 spisa).

5. Svjedok ĆP je iskazao da koristi dosta tableta tako da se ne može sjetiti svih detalja ovog događaja, ali zna da je predmetne zgode bio u osobnom automobilu kojim je upravljao njegov prijatelj DP, sjedio je na mjestu suvozača, a otraga je sjedio CP. Ne može se sjetiti gdje su prethodno bili ali zna da su se kretali iz smjera Vrapča u smjeru Španskoga gdje su imali namjeru otići u jedan kafić na piće s obzirom da je bilo 6 mjeseci od smrti Sandrove majke. Dok su bili u vozilu on je gledao odnosno čitao dokumente DP koji su se odnosili na neke njegove prethodne kazne i cijelo vrijeme je imao glavu prema dolje, tako da nije uopće pratio prometnu situaciju i što se dešava. Zna da je DP nešto gestikulirao rukama jer su komentirali te kazne i kada su došli u Ulicu D. Cesarića i parkirali se iza njegove zgrade gdje je prije stanovao u jednom trenutku došlo je do njih policijsko vozilo i dok je izlazio iz vozila vidio je jednog djelatnika policije koji je išao prema Dragi i rekao "E sad ćete vidjeti" na što se on malo uplašio, jer je vidio i pištolj koji je bio na nozi. Taj policajac je dosta burno reagirao zbog čega se također malo uplašio. Kada je izašao iz vozila, vidio je da je iz tog policijskog vozila izašao i drugi policajac, krenuo je prema njemu i pitao ga koje pištolje imaju i da je on (svjedok) bio u vojsci. Zna da je DP nešto komunicirao s prvim policajcem i da je bio problem oko toga da je DP u vožnji pokazao srednji prst, međutim, kao što je već rekao on to nije vidio jer je gledao u papire. Tijekom vožnje nisu se međusobno prepirali, nego su normalno razgovarali.

5.1. Okrivljenik nije imao posebnih pitanja za svjedoka niti primjedbi na iskaz.

6. Svjedok CP je izjavio da se sjeća da se dana 16.12.2024. oko 14,15 sati nalazio u osobnom automobilom kojim je upravljao njegov prijatelj DP a sjedio je otraga u vozilu, dok je na mjestu suvozača sjedio IP. Prethodno su se našli u kafiću na Trgu I. Kukuljevića i išli su prema drugom kafiću u Ulici D. Cesarića, s obzirom da je njemu bilo 6 mjeseci od smrti njegove majke. Dok su bili u vozilu on je gledao u mobitel i pisao poruku tako da nije vidio što se dešava u vozilu a niti ponašanje DP. Tom prilikom razgovarali su DP i IP a on je gledao u mobitel i nije s njima razgovarao niti je vidio ponašanje DP. Inače radi se o kratkoj relaciji kojom su se kretali, vožnje 3 minute. Kada su se parkirali u Ulici D. Cearića u jednom trenutku vidjeli su policijsko vozilo koje se parkiralo do njih i jednog djelatnika policije u službenoj uniformi kako izlazi iz vozila i nasrće na njih sa riječima "E sad ćete vidjeti svoga C" na način da se malo zaderao. Nakon toga su normalno razgovarali s tim djelatnikom policije, a ne sjeća se sada što je rekao i što su s njim pričali.

6.1. Okrivljenik nije imao posebnih pitanja za svjedoka, a primjedbu je jedino stavio u dijelu da se nisu našli prethodno u kafiću, nego je okrivljenik došao po CP na kućnu adresu pa su njih dvojica otišli na kućnu adresu po BP, te se uputili u kafić u Ulici D. Cesarića.

6.2. Svjedok nje a primjedbu okrivljenika izjavio da je sve to skupa bilo dosta davno i da se ne sjeća tih detalja.

7. Svjedok TP je izjavio da se sjeća da je dana 16.12.2024. oko 14,15 sati u Zagrebu, nalazio u službenom ofarbanom policijskim vozilom zajedno s kolegom VP, i tom prilikom vršili su redovan obilazak terena u IV. sektoru a koji obuhvaća Špansko i Malešnicu. Kretali su se Ulicom Jurja Žiškovića u smjeru sjevera i dolaskom do raskrižja s ulicom Vida Došena, a u pravcu juga vidio je da se kreće osobni automobil marke Mitshubishi i kada su došli paralelno jedno vozilo kraj drugog, vidio je da muška osoba koja je upravljala vozilom sa lijevom rukom pokazuje srednji prst i nastavlja s vožnjom. Kako je nedvojbeno vidio ponašanje tog vozača i shvatio kao omalovažavanje policijskih službenika, jer je jasno mogao vidjeti da se radi o policijskom vozilu, a on i kolega su bili u službenoj odori, krenuli su za istim vozilom i isti se parkirao na jednom parkiralištu u blizinu njegova stanovanja. Došli su do vozila Mitshubishi i vozača vozila koji je u tom trenutku bio sa još dvije muške osobe pokraj svog vozila, a kolega UP je od okrivljenika zatražio dokumente te su uvidom u dokumente, ne može točno reći da li u vozačku dozvolu ili osobnu iskaznicu, utvrdili da se radi o DP, kolega mu je rekao što je napravio odnosno da je pokazao srednji prst, a okrivljenik je rekao da je dobio jako puno kazni od policije i da je revoltiran svim tim kaznama pokazao srednji prst. Tom prilikom normalno su razgovarali s okrivljenikom, druge dvije osobe su tamo stajale, sjeća se da je jedan od njih imao štake, nije bilo nikakve burne reakcije niti nesuglasica. Prema okrivljeniku su se on i kolega ponašali profesionalno.

7.1. Na poseban upit Suda svjedoku da li je nedvojbeno vidio da je okrivljenik pokazao srednji put i postoji li mogućnost da je isti mahao rukama, odnosno gestikulirao rukama, svjedok je odgovorio da je jasno vidio da je pokazao srednji prst i ne postoji nikakva mogućnost da se zabunio, jer okrivljenik u tom trenutku nije mahao rukama, niti gestikulirao, jer ga sigurno zbog toga ne bi zaustavili odnosno krenuli za istim.

8. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenja te provedenih personalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji je proglašen krivim i to na način kako je to precizno navedeno u izreci presude, radi čega ga je sud proglasio krivim i presudio kao u izreci presude. Naime, okrivljenik je inkriminirane zgode u Zagrebu upravljao osobnim automobilom marke Mitsubishi, reg. oznake [registarska oznaka] Ulicom Jurja Žižgorića u smjeru juga te dolaskom do raskrižja sa Ulicom Vida Došena i vidjevši policijske službenike u službenom ofarbanom vozilu, istima je lijevom rukom pokazao srednji prst i na taj način je remetio javni red i mir vrijeđajući i omalovažavajući policijske službenike.

9. Prekršaj iz čl. 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira čini tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, a kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

10. Okrivljenik u svojoj obrani nije osporavao da je predmetne zgode upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] međutim porekao je izvršenje djela prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći da djelatnicima policije nije pokazao srednji prst, a kako je u vozilu bio s dva prijatelja malo su se prepirali, tako da postoji mogućnost da je gestikulirao sa rukama.

11. Iz iskaza svjedoka djelatnika policije HP, proizlazi da je predmetne zgode sa kolegom bio u redovnom obilasku terena u službenom ofarbanom vozilu i vidio je osobni automobil marke Mitshubishi u kretanju, a kada su došli paralelno jedno vozilo kraj drugog, okrivljenik je lijevom rukom pokazao srednji prst i nastavio s vožnjom, a kako je nedvojbeno vidio ponašanje tog vozača i shvatio kao omalovažavanje policijskih službenika, jer je jasno mogao vidjeti da se radi o policijskom vozilu, krenuli su za istim te kontrolu i identitet vozača utvrdili na parkiralištu u blizinu stanovanja okrivljenika. Svjedok je potvrdio da je okrivljenik, na upit policijskog službenika zašto je pokazao srednji prst, odgovorio da je dobio jako puno kazni od policije i da je revoltiran svim tim kaznama pokazao srednji prst.

12. Sud je u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz ispitanog svjedoka djelatnika policije NP, obzirom da je iskazivao uvjerljivo i okolnosno, detaljno se sjećajući navedenog događaja. Kako je iskaz svjedoka utemeljen na neposrednom opažanju bitnih činjenica, te obzirom da je svjedok službena osoba, ovlaštena za utvrđenje predmetnog prekršaja, nije u nikakvom odnosu s okrivljenikom, te je u odnosu na njega nepristran, a činjenicu počinjenja prekršaja utvrdio je u obavljanju svoje službe, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako je u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvareno obilježja djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Svjedoci ĆP i CP u svojim su iskazima potvrdili da su predmetne zgode bili u vozilu s okrivljenikom, svjedok ĆP je iskazao da dok je bio u vozilu gledao odnosno čitao dokumente DP koji su se odnosili na neke njegove prethodne kazne i cijelo vrijeme je imao glavu prema dolje, tako da nije uopće pratio prometnu situaciju i što se dešava, dok je svjedok CP potvrdio da je gledao u mobitel i pisao poruku tako da nije vidio što se dešava u vozilu a niti ponašanje okrivljenika.

14. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je iskaz ovih svjedoka prihvatio samo u konturama osnovnog zbivanja prije i poslije događaja, a dan je u skladu sa sjećanjem i percepcijom svjedoka, te je kao takav i cijenjen.

15. Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da su djelatnici policije bili u službi, a radnja okrivljenika odnosno pokazivanje srednjeg prsta nedvojbeno predstavlja namjeru vrijeđanja i omalovažavanja službene osobe. Sud je nakon ovako provedenog dokaznog postupka imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljenika jer je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, cijenio postojanje svih relevantnih činjenica te nije provodio daljnje dokaze - ispitivanje svjedoka VP jer bi se daljnjim izvođenjem dokaza nepotrebno odugovlačio prekršajni postupak i stvarali dodatni troškovi što nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

16. Zbog svega naprijed navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je na temelju ovako provedenog postupka stekao uvjerenje da je neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Događanja koja su se dešavala nakon zaustavljanja, a prilikom vršenja kontrole od strane djelatnika policije, koje okrivljenik opisuje u svojoj obrani nisu relevantni za ovaj postupak, niti mogu biti opravdanje za njegovo nedozvoljeno ponašanje odnosno vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika tijekom vršenja službe.

17. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

18. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku sud je uzeo obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl.36.st.2. Prekršajnog zakona), te je kao olakotnu okolnost okrivljeniku cijenio da nije prekršajno kažnjavan, te je sud vodio računa o imovinskim prilikama okrivljenika, dok otegotne okolnosti sud na strani okrivljenika nije našao.

19. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13) kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna (prema ranijoj službenoj valuti Republike Hrvatske), što je primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna iznos od 13,27 eura do 663,61 eura.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku, DP, [adresa]

2. tužitelju, MUP, Policijska uprava zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb

3. spis.