REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: IČ, zbog prekršaja iz čl.216.st.2. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/26753 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 30.09.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 18.02.2026.g., kada je i objavljena presuda, bez nazočnosti okrivljenice, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenica IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći I i HČ, rođena **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prekršajno osuđivana,

k r i v a j e

što je 29. lipnja 2024. u 10:00 sati, u mjestu Velika Gorica, upravljala osobnim vozilom marke [registarska oznaka], a kretala se Sisačkom ulicom u smjeru juga, a nadzorom vozila i vozača u Velikoj Gorici, Sisačka ulica kbr. 10 utvrđeno je kako upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje odnosno bez položenog vozačkog ispita bilo koje kategorije,

čime je počinila prekršaj iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona,

pa joj se temeljem navedenih propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Prema okrivljenici se zbog počinjenog prekršaja, ne primjenjuje predložena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci, jer sudac smatra kako izricanje takve mjere nije opravdano niti svrhovito, budući okrivljenica nije niti stekla pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, pa joj je već samim time zabranjeno upravljanje motornim vozilima.

IV/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 06.02.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog počinjenog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Sud je okrivljenici za dan 15.05.2025.g. uputio pozive da pristupi ročištu pred Sudom radi ispitivanja i iznošenja obrane u vezi s terećenim prekršajem, ali su se pozivi vratili neuručeni s napomenom pošte „obavješten nije tražio“.

3.

Sud je poziv za isto ročište uputio okrivljenici i putem majke HČ koja je poziv zaprimila i potvrdila svojim potpisom, pa slijedom navedenog razložno proizlazi da je okrivljenica o zakazanom ročištu mogla imati posredna saznanja, ali se na zakazano ročište nije odazvala i nije pristupila pred Sud niti je ispričala svoj izostanak.

Slijedom navedenog, prvo zakazano ročište za glavnu raspravu je odgođeno te je zakazano novo ročište.

4.

Sud je dana 22.05.2025.g. izdao Dovedbeni nalog za okrivljenicu povodom kojeg je od MUP, PUZ, PP Velika Gorica obaviješten da policijski službenici na adresi okrivljenice istu nisu zatekli, a zatečena je njezina majka koja je izjavila da se predmetna trenutno nalazi u Bosni i Hercegovini.

5.

Sud je dana 03.06.2025.g. izdao Nalog za potragu za okrivljenicom, povodom koje je od strane MUP, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Kriminalističko-obavještajna služba obaviješten da je raspisana objava s mjerom „utvrditi adresu“ za optuženom. U obavijesti je navedeno da je od Službe za međunarodnu policijsku suradnju zaprimljena obavijest od SIRENA Ureda Italije da se predmetna u njihovoj državi vodi u svojstvu beskućnika te kako je zatečena u krađi, kojom prilikom se predstavljala kao JČ rođ. **.**.2000.g. te da je za JČ od strane SIRENA Ureda Njemačke raspisano upozorenje u SIS-u, čl.3. – državljanin treće zemlje koji podlijeće odluci o vraćanju. Navedeno je i da su nadležna tijela Talijanske Republike izvršila daktiloskopiranje iste te utvrdili kako su IČ rođ. **.**.2002.g. i JČ rođ. **.**.2000.g. jedna te ista osoba.

6.

Sudac je utvrdio da je okrivljenici temeljem odredbe čl.109.a st.1. Prekršajnog zakona, dana 29.06.2024.g., od strane MUP, Ravnateljstvo policije, Uprava za javni red i sigurnost, Mobilna jedinica prometne policije, izdana Obavijest počinitelju prekršaja, a u kojoj je upoznata sa svojim pravima i dužnostima kao i mogućnostima, te da je okrivljenica istog dana primila i potpisala Obavijest.

7.

Slijedom svega navedenog sudac je zaključio kako postoje okolnosti koje ukazuju da se okrivljenica ne želi odazvati na pozive Suda, te da očito izbjegava iznijeti obranu, pa je temeljem odredbe čl.145.st.5. Prekršajnog zakona poziv za ispitivanje okrivljenice za datum 18.02.2026.g., istaknut na e-Oglasnu ploču ovog Suda dana 20.01.2026.g., a protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču, to jest 28.01.2026.g. dostava se smatra uredno obavljenom.

8.

Budući se okrivljenica na uredni poziv ovog Suda za ročište za glavnu raspravu, dostavljen putem e-Oglasne ploče, nije odazvala, nije opravdala svoj izostanak, niti je iznijela svoju obranu u pisanom obliku, sudac je zaključio da okrivljenica ne želi pristupiti pred ovaj Sud na ročište za glavnu raspravu niti iznijeti svoju obranu, pa je vodeći se odredbom čl.85.st.3. Prekršajnog zakona, budući okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu, uzeo da se okrivljenica u daljnjem tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom.

9.

Stoga je sudac temeljem čl.167.st.3. Prekršajnog zakona odlučio da se glavna rasprava održi bez nazočnosti okrivljenice, jer to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a sudac je zaključio da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.

10.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok PČ, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 29. lipnja 2024. oko 10:00 sati, bio u redovnom nadzoru vozila u prometu na području [adresa], a nalazio se u službenom neoznačenom policijskom automobilu te je nadzirao promet pomoću podataka na prijenosnom računalu. U jednom trenutku, zamijetio je osobni automobil marke Chevrolet, u Sisačkoj ulici, a sustav je pokazao da postoji operativno interesantan podatak u vezi sa tim vozilom. Zbog toga su zaustavili vozačicu koja je upravljala tim vozilom te su ju legitimirali i izvršili provjere i Informacijskom sustavu MUP-a RH. Na taj način utvrdio je da vozačica nema položen vozački ispit odnosno da je upravljala s vozilom u prometu na cestama prije stjecanja prava na upravljanje. Vozačici je uručena obavijest o počinjenom prekršaju kojom je obaviještena o svojim pravima. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. To je sve što ima za iskazati.

11.

Sudac je u nastavku dokaznog postupka izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja broj 1050150520 Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za red i sigurnost, Mobilne jedinice prometne policije od 29. lipnja 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za IČ od 12. svibnja 2025.

II/

1.

Smatrajući da se okrivljenica u tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno odredbama iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio vrlo znakovitim okolnost da okrivljenica nije na bilo koji način iznijela svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj.

Sudac smatra kako su uporno izbjegavanje i propuštanje okrivljenice da se javi na Sud radi provođenja glavne rasprave, njezin nedolazak pred Sud na uredno zakazano ročište putem e-Oglasne ploče radi iskazivanja i iznošenje obrane, kao i njezino nedostavljanje pisane obrane Sudu, samo tendenciozni pokušaji okrivljenice da izbjegne sudjelovanje u prekršajnom postupku, odnosno proračunati svrsishodni postupci da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne ili umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka FČ, policijskog službenika, te mu je u cijelosti poklonio vjeru.

Sudac smatra da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da uistinu nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju profesionalnih i osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je zaključio kako iskaz ispitanog svjedoka činjenično nadopunjava te logično potkrepljuje i cjelovito životno upotpunjava izvedene materijalne dokaze koje je ovlašteni tužitelj dostavio Sudu uz optužni prijedlog, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njegov iskaz nije posve istovjetan s materijalnim dokazima, pa je stoga sudac uvjeren da je imenovani svjedok svoj iskaz pred Sudom iznio spontano, iskreno i vjerodostojno.

Nakon što je sudac savjesno i temeljito procijenio iskaz imenovanog svjedoka te ga usporedio sa izvedenim materijalnim dokazima, snažno je učvrstio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ispitanog svjedoka.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja sadržan u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenice, a koje je u svim odlučnom dijelovima potvrdio i ispitani svjedok.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 12.05.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: IČ, utvrdio da je okrivljenica do tada već bila pravomoćno prekršajno osuđivana radi počinjenja raznih prekršaja.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem svih izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, smatrajući da se okrivljenica brani šutnjom, a cijeneći sve izvedene dokaze i dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode postupila suprotno u izreci ove presude navedenim materijalnim odredbama iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na taj način ostvarila biće prekršaja opisano u označenim propisima, povodom čega su prema okrivljenici primijenjene propisane kazneno-prekršajne odredbe označenog Zakona.

3.

Sudac je mišljenja kako okrivljenica ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj radi kojeg je optužena, jednostavnim izbjegavanjem pristupanja pred Sud i stvarnim odbijanjem iznošenja svoje obrane, te je zaključio kako takvo postupanje, na kojem je okrivljenica uporno ustrajala, nije od nikakvog odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenice.

Sudac je uvjeren kako je okrivljenica svojim izbjegavanjem iznošenja obrane, pokušala zapravo zatajiti i prikriti svoj postupak i/li prijestup, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode samostalno upravljala označenim osobnim automobilom u prometu na cesti, a nije položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije, odnosno da je upravljala motornim vozilom u prometu na cesti prije stjecanja prava na upravljanje, a sve to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost, krivnju i kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji joj je stavljen na teret.

4.

Slijedom navedenog sudac je, nakon što je zaključio da se okrivljenica brani šutnjom, a poslije provedenog dokaznog postupka u glavnoj raspravi, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenicu proglasio krivom te ju kaznio novčanom kaznom, u visini koja je zakonom propisana u određenom rasponu iznosa, odnosno u najmanjem propisanom iznosu, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenice.

5.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenice našao činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenice našao činjenicu da je predmetne zgode počinila terećeni prekršaj u prometu na cestama, a već je bila pravomoćno prekršajno osuđivana zbog počinjenja raznih prekršaja.

6.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem zakonom propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, to jest da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

7.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenicu ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8.

Okrivljenici za počinjeni prekršaj opisan u izreci presude nije izrečena kazna zatvora do 60 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenice.

9.

Prema okrivljenici se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer okrivljenica nije stekla pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 85/22), (koji je stupio na snagu 30.07.2022.g.), brisana je odredba članka 288. ZSPC-a koja je propisivala izvršenje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje.

Općepoznato je i razumljivo da sudovi u prekršajnom postupku zaštitnu mjeru moraju izricati isključivo temeljem čl.58. Prekršajnog zakona.

Na Sjednici Odjela za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, Visokog prekršajnog suda RH, doneseno je jednoglasno mišljenje da za prekršaj iz čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uopće nije opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je osobi koja nije stekla pravo na upravljanje, već i samo zbog toga po prirodi stvari, zabranjeno upravljanje motornim vozilima.

Slijedom navedenog odučeno je kao u točki III/ u izreci presude.

10.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 18. veljače 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].