Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1443/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi predaje u posjed, uklanjanja kotlovnice i dimnjaka, te sprečavanja štetnih imisija, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-322/2022-76 od 14. listopada 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-322/2022-76 od 14. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.
III. Rješenje nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljica ŽK i 2. tužitelja EK koji glasi:
„Nalaže se tuženicima DK i VK, oboje iz [adresa], da tužiteljima ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]
- predaju u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] kuća br. [adresa] gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] od 912 m2 , k. o. [katastarska općina], koji se nalazi na istočnoj međi u širini cca 30- 40 cm dužinom cijele međe što će u skici lica mjesta mjerničkog vještaka biti označeno određenim točkama;
- da premjeste septičku jamu na udaljenost od 3 m od istočne međe kčbr. [katastarska čestica] kuća br. [adresa] gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] od 912 m2 , k. o. [katastarska općina] te da prestanu ispuštati imisije iz septičke jame uz među i prema navedenoj čestici koja predstavlja dvorište tužitelja,
- platež tužiteljima troškova ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi od 5,49 %, izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.“, radi neosnovanosti.“
1.1. U okviru presude doneseno je i rješenje čija izreka glasi:
„Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi.
„- da uklone gospodarsku zgradu- kotlovnicu koju su nedozvoljeno sagradili na međi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5 x 3,4 m od betona i blokova kao i da uklone dimnjak koji vodi iz navedene kotlovnice u krov kuće tuženika broj [adresa], u [adresa], a sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“.
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji 29. listopada 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu podnijeli su tuženici 27. studenoga 2025., u kojem osporavaju navode žalbe u cijelosti te predlažu da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu i naloži tužiteljima da im naknadi troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi tužitelji navode da istu podnose i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu se pozivaju na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a, jer da prvostupanjski sud nije brižljivo i savjesno ocijenio sve dokaze.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se pozivaju tužitelji jer je ocijenio sve dokaze koji su bitni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP- a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženici kao vlasnicima predaju u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] u širini od 30-40 cm, a koji dio nekretnine se proteže cijelom dužinom ograde koju su tužitelji postavili na svojoj nekretnini te odmakli od međe s nekretninom tužitelja, te da im se naloži uklanjanje septičke jame na udaljenost 3 m od međe s njihovom nekretninom i da im se naloži da prestanu ispuštati imisije iz septičke jame uz među prema dvorištu tužitelja.
6.1. Tuženici su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti jer da se međa između njihove čestice broj [katastarska čestica] i čestice tužitelja broj [katastarska čestica] nalazi uz ogradu koju su sagradili tužitelji te da iz njihove septičke jame ne izlazi sadržaj i da je ista sagrađena na njihovoj čestici. Ističu da je takvo stanje posjeda od kada su tužitelji sagradili ogradu, a što da je bilo pred više od 30 godina.
6.2. Iz iskaza stranaka prvostupanjski sud je utvrdio da su iste suglasne da između okućnice, odnosno zemljišta koje uživaju tužitelji i zemljišta koje uživaju tuženici postoji, gledajući od glavne ceste prema dubini nekretnina, najprije zidana ograda, a nakon nje žičana ograda, da su navedenu ogradu prije više od 30 godine izgradili tužitelji, da su tužitelji prije 30 godina posadili čemprese uz ogradu sa svoje strane, da tužitelji uživaju svoj dio zemljišta do ograde, a tuženi svoj dio zemljišta do navedene ograde, te da su tuženi izgradili septičku jamu u blizini ograde.
6.3. Iz pismenog nalaza i mišljenja Cadcom d.o.o. i iskaza mjerničkog vještaka da proizlazi da je na licu mjesta izvršeno geodetsko snimanje kotlovnice i septičke jame, kao i svih ostalih detalja koje se nalaze na katastarskim česticama koje su predmet postupka, da je u produžetku kotlovnice septička jama koja je prikazana na skici očevida brojevima 4-5-6-7. Preklapanjem geodetskog snimka na katastarski plan, koji je dosta nehomogen te bi ga trebalo ispraviti geodetskim elaboratom, da izgrađena ograda odgovara katastarskom planu, osim u dijelu prema glavnoj cesti gdje se ograda nalazi u katastarskoj četici Grada Ozlja.
6.4. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrđeno je da za septičku jamu nije dostavljena projektna dokumentacija, da je septička jama izvedena od betonskih cijevi i naknadno prekrivena betonskom pločom s betonskim poklopcem. U vrijeme očevida da je bila gotovo skroz popunjena, ali nije utvrđeno izlijevanje fekalija na okolni teren.
6.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst; dalje: ZV), članak 110. stavak 1. i članak 159. stavak 1. istog Zakona.
6.6. U pogledu zahtjeva za predaju u posjed dijela nekretnine u širini 30-40 cm, a koji dio se nalazi iza izgrađenog zida i čini dio okućnice tuženika, jer tužitelji smatraju da taj dio čini nekretninu oznake [katastarska čestica], koje su oni vlasnici, prvostupanjski sud je povodom prigovora tuženika da oni sporni dio uživaju više od 30 godina, odnosno od kada su tužitelji sagradili zid i da je zid sagrađen na kčbr. [katastarska čestica], ali uz među s njihovom nekretninom, zaključio da su tuženici kao pošteni posjednici zemljišta stekli vlasništvo zemljišta do betonske i žičane ograde, jer su tužitelji znali za njihov posjed i nisu ga ni na koji način osporavali.
6.7. U odnosu na zahtjev za izmještanje septičke jame i prestanka ispuštanja sadržaja septičke jame uz među i prema dvorištu tužitelja, da nisu dokazali da iz septičke jame na zemljištu tuženika istječe zagađena voda i da postoji opasnost da zagađena voda pređe na dvorište tužitelja, a niti postojanje neugodnih mirisa. Tvrdnje tužitelja da ne proizlaze niti iz jednog objektivnog dokaza (očevid na licu mjesta, nalaz građevinskog vještaka). Zbog toga prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se tužiteljima pruži zaštita od uznemiravanja zbog štetnih imisija.
7. Tužitelji u žalbi iznose stav kako prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer da nije utvrdio među između nekretnina tužitelja i tuženika, a što bi riješilo njihov spor, te nije vodio računa o tome da je sama tuženica DK u svom iskazu navela da su se tužitelji „zeznuli“ prilikom gradnje svojih objekata jer su u odnosu na drugog susjeda ogradu povukli za 1 metar u svoje, pa sada to žele nadoknaditi na strani prema njima, jer im tako bolje odgovara za ulaz na njihovu nekretninu. Tužitelji da imaju „pravni interes i ustavno pravo na pristup sudu, da se utvrdi nesporna međa i ucrta u kopiji katastarskog plana“, a što da je bilo moguće na način da „…grad [adresa] kao vlasnik lokalne ceste uz kuće stranaka dade sačiniti elaborat evidentiranja stvarnog stanja ceste, a nakon toga sa se sačini u odnosu na među između stranaka elaborat o evidentiranju stvarnog stanja, kako bi ista bila ucrtana i utvrđena prama stanju na licu mjesta, koje je nesporno vidljivo…“ ili „… da u ovom postupku mjernik sačini elaborat o evidentiranju stvarnog stanja da međa bude utvrđena prema stanju nespornom od 1978. godine.“
8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. Tužitelji su postavili tužbu iz članka 161. ZV-a u dijelu kojim traže predaju u posjed dijela nekretnine na kojoj su upisani kao vlasnici i za koju smatraju da se proteže iz ogradnog zida i ograde i koji dio u posjedu drže tuženici.
8.1. Tuženici su stavili prigovor iz članka 163. ZV-a, tvrdeći da dio nekretnine iza ograde koju su postavili tužitelji pred više od 30 godina posjeduju od postavljanja ograde i da tužitelji ili njihovi prednici nisu branili posjedovanje ili prema tome dijelu nekretnine postavljali bilo kakve zahtjeve. Problem je nastao kada su tuženici na svojoj nekretnini sagradili kotlovnicu, a što da nije odgovaralo tužiteljima.
8.2. Iz nalaza geodetskog vještaka proizlazi da se ograda tužitelja proteže u pretežnom dijelu pravcem katastarske međe između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], dok u dijelu prema ulici ulazi u nekretninu koja nije tuženikova.
8.3. Ovaj sud ne vjeruje tužiteljima kada tvrde da su ogradu postavili pravcem koji je odmaknut od međe između nekretnina stranaka, jer za to nisu naveli nikakve razumne razloge. Pored toga, znali su da tuženici posjeduju zemljište sve do ograde i u odnosu na isto nisu postavljali nikakve zahtjeve, niti zabrane, a pozivanje u žalbi na iskaz tuženice DK nije ni od kakvog utjecaja na utvrđeno činjenično stanje. Pored toga, u žalbi iznose stav da je u ovom postupku trebalo urediti među prema postojećem stanju na terenu pa bi se moglo zaključiti da oni priznaju među do izgrađene ograde, jer je to postojeće stanje. Međutim, međa se ne uređuje u parnici, te prvostupanjski sud istu nije trebao urediti niti prekidati ovaj postupak dok se ne izradi geodetski elaborat, a u što treba uključiti i Grad Ozalj.
8.4. U odnosu na zahtjev da se izmjesti septička jama i da tuženici prestanu sa štetnim imisijama (ispuštanje sadržaja septičke jame prema nekretnini tužitelja), treba reći da i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se septička jama ne nalazi na nekretnini tužitelja, iako je u blizini ograde i katastarske međe, te da prilikom očevida nije bilo utvrđeno, iako je septička jama bila puna, da dolazi do izlijevanja i da taj sadržaj odlazi na nekretninu tužitelja.
9. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
10. Odbijen je zahtjev tuženika da im tužitelji naknade troškove odgovora na njihovu žalbu jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
11. Rješenje kojim je djelomična povučena tužba nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
