Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-554/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Mesne industrije Ravlić d.o.o., OIB: 38495941444, iz Osijeka, Čvrsnička 4, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-125/2020-37 od 30. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika prihvaćaju se kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-125/2020-37 od 30. travnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Rješenje u sklopu presude kojim je utvrđeno da je tužba djelomično povučena i kojim je dopuštena preinaka tužbe nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Mesna industrija Ravlić d.o.o. Osijek, OIB 38495941444, Osijek, Čvrsnička 4, da tužiteljici BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 7.500,00 EUR-a (sedamtisućapetstoeura) sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.

siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Mesna industrija Ravlić d.o.o. Osijek, OIB 38495941444, Osijek, Čvrsnička 4, da tužiteljici BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 960,00 EUR-a (devetstošezdeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete preko iznosa od 7.500,00 EUR-a, odnosno za iznos od 1.540,00 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata tekućih na iznos od 960,00 EUR-a i to do 14. prosinca 2019. pa do 29. travnja 2024.

IV. Nalaže se tuženiku Mesna industrija Ravlić d.o.o. Osijek, OIB 38495941444, Osijek, Čvrsnička 4, da tužiteljici BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.404,31 EUR-a (tisućučetristočetirieura-tridesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja u roku od 15 dana.“

1.1. U sklopu citirane presude prvostupanjski sud je donio i rješenje čija izreka glasi: „I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu imovinske štete preko iznosa od 960,00 EUR-a, odnosno tužba je povučena za iznos od 101,78 EUR-a sa zateznim kamatama.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 22. ožujka 2024. u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete.“

2. Protiv točaka III. i IV. izreke presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 15. svibnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tuženika da joj naknadi troškove prvostupanjskog postupka i troškove žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 10. svibnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, a predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili ju preinači sukladno navodima žalbe i obveže tužiteljicu da mu naknadi parnični trošak u cijelosti, kao i trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati neimovinsku i imovinsku štetu zbog ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju od 8. lipnja 2019., a koji štetni događaj je prouzročio pad reklamne ploče u vlasništvu tuženika. Po osnovu neimovinske štete potražuje iznos od 9.040,00 eura sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2019. pa do isplate, a po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.342,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od istog datuma do isplate.

6.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporio je odgovornost za štetni događaj te istaknuo prigovor isključive odgovornosti tuženice, te je istaknuo prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila nakon provedenog liječničkog vještačenja.

6.2. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka UR, HR i LR te iskaza tužiteljice zaključio da je do pada tužiteljice i zadobivanja tjelesne ozljede došlo kada je tužiteljica zakoračila na reklamnu ploču koju nije vidjela i pri tome je proklizala i pala. Navedena reklamna ploča da je bila većih dimenzija, širine veće od 50 cm, da je napravljena od materijala koji u dodiru s nogostupom i teretom može proklizati, zbog čega osoba koja stane na nju izgubi ravnotežu i kontrolu svojih pokreta. Konkretna ploča da je iznenada pala pred tužiteljicu i da ista kao takva predstavlja opasnu stvar.

6.3. Opasna stvar da je svaka pokretna ili nepokretna stvar koja predstavlja povećanu opasnost uzrokovanja štete za okolinu u kojoj se nalazi – bilo kroz njezinu uporabu, bilo zbog samog njezinog postojanja, bilo zbog položaja u kojem se nalazi, a sve te opasnosti postoje usprkos poduzetim mjerama sigurnosti pri njezinoj uporabi, jer se ona i uzimanjem u obzir njezinih iznimnih osobina pokraj svega toga ipak ne nalazi u potpunoj kontroli čovjeka.

6.4. Prvostupanjski sud zaključuje i u situaciji da je tužiteljica upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka hodajući po nogostupu, da ista nije mogla uočiti reklamu na nogostupu jer je reklama koja je bila naslonjena na zid, pala na nogostup neposredno prije nego je tužiteljica zakoračila na nju.

6.5. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete, te na članak 1064. ZOO-a kojim je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik i članak 1067. ZOO-a prema kojemu se vlasnik oslobađa od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

6.6. Prvostupanjski sud zaključuje kako ne postoji doprinos tužiteljice u štetnom događaju jer se ista kretala javnom površinom, nogostupom, kada je iznenada reklama tuženika pala pred njezine noge, u trenutku dok korača, pa nije mogla stići reagirati kako bi izbjegla zakoračivanje na navedenu reklamu i spriječila proklizavanje koje je dovelo do ozljeđivanja. Obuća tužiteljice da je bila primjerena uvjetima, odnosno da je tužiteljica bila u tenisicama. Od nje da se nije moglo očekivati da dok hoda po javnoj površini treba očekivati na nogostupu reklamu tuženika koja je po svojim svojstvima opasna stvar. Zbog toga da tuženik nije dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, niti je dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe.

6.7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenog liječničkog vještačenja utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma trećeg članka na kostima potkoljenice u nožnom zglobu lijevo, zbog čega je trpjela fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 15% i duševnu bol zbog naruženosti jer je kod iste zaostalo šepanje i ožiljci. Tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe u trajanju od 40 dana po 4 sata dnevno te 40 dana u trajanju od 2 sata dnevno.

6.8. Primjenjujući članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prvostupanjski sud je ukupno po svim zatraženim kriterijima neimovinske štete dosudio iznos od 7.500,00 eura, dok ju je odbio sa preostalim iznosom od 1.540,00 eura. Na iznos neimovinske štete dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem članka 1103. u svezi s člankom 29. stavak 2. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 14. prosinca 2019. do isplate.

6.9. Tužiteljici je dosuđena i nenovčana imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a u iznosu od 960,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6.10. Odbijen je prigovor zastare jer da je tužiteljica već prilikom podnošenja tužbe zatražila isplatu iznosa od 58.000,00 kuna na ime neimovinske štete, što iznosi 7.697,92 eura, pa kako joj je sud dosudio 7.500,00 eura, to da nije nastupila zastara za dosuđeni dio naknade neimovinske štete jer od štetnog događaja 8. lipnja 2019. do podnošenja tužbe 2. srpnja 2020. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 230. ZOO-a.

6.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP- a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za trošak predujma za medicinsko vještačenje.

7. Na žalbu tuženika:

Tuženik se žali na dosuđujući dio presude, prije svega pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da zaključci suda u odnosu na uzrok štetnog događaja i isključivu odgovornost tuženika za štetni događaj ne proizlaze iz provedenih dokaza, jer da su iskazi saslušanih svjedoka i tužiteljice kontradiktorni u odnosu na razlog pada tužiteljice. Pored toga da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije utvrđeno o kakvoj se reklamnoj ploči radi, gdje se ista točno nalazila, kako je izgledala, od kojeg materijala je napravljena, te je li moglo i pod kojim uvjetima doći do pada reklamne ploče na pločnik.

7.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije dao jasne razloge o načinu na koji se štetni događaj dogodio, niti je razjasnio kontradiktornost u iskazima saslušanih svjedoka i same tužiteljice.

7.2. Prvostupanjski sud navodi da se štetni događaj dogodio na način da je tužiteljica, hodajući po nogostupu ispred dućana u vlasništvu tuženika, u jednom trenutku stala na reklamnu ploču koja se nalazila na nogostupu, poskliznula se i pala, te da je tužiteljica i upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka, da nije mogla uočiti reklamu na nogostupu jer je reklama, koja je bila naslonjena na zid, pala na nogostup neposredno prije nego je tužiteljica zakoračila na nju.

7.3. Tužiteljica je u tužbi tvrdila da je „ispred dućana u vlasništvu tuženika došlo do nezgode na način da se tužiteljica spotakla i poskliznula na reklamu u vlasništvu tuženika koja je netom prije događaja uslijed naleta vjetra pala na pod, nakon čega je tužiteljica pala na nogostup.“

7.4. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da „…kad je došla do mesnice, kao da ju je netko uhvatio i tresnuo dolje, niti je vidjela ploču, niti se čulo da je nešto palo, ostala je u šoku, zakoračila je na tu ploču, a od kud se ploča stvorila ne zna. Normalno je gledala ispred sebe i nije ništa vidjela, jer bi zaobišla prepreku…“. Iz iskaza svjedoka LR, koji je sin tužiteljice i koji se kretao iza nje, proizlazi da je „U djeliću sekunde, majka je proklizala na limenu tablu i udarila glavom u izlog, bila je u šoku i zvali su Hitnu. Navodi da je išao iza nje i reklamu nije vidio. Reklama, koja je bila naslonjena na zidu, je u jednom trenutku pala ispred njegove majke i ona je u djeliću sekunde pala.“

7.5. Iz iskaza svjedokinje UR, koja nije vidjela sam pad, već je naišla nakon što je tužiteljica već pala, navodi kako je vidjela tužiteljicu da leži na pločniku i da je pala, a u blizini da je uočila nekakvu plastičnu reklamu. Svjedok HR, zaposlenik tuženika, koji je radio u mesnici na dan kad se štetni događaj dogodio, navodi kako nije vidio pad tužiteljice, već je vidio da sjedi na betonskom zidiću pored banke i da su mu rekli da je stala na tablu i da je pala.

7.6. Svi svjedoci, uključujući i tužiteljicu, znaju da je bilo lijepo vrijeme i ne znaju da bi puhao vjetar, kako je to navedeno u tužbi kao razlog pada reklamne ploče tuženika na pločnik.

7.7. Prvostupanjski sud ne obrazlaže kontradiktornosti u iskazima svjedoka i tužiteljice u odnosu na razlog pada, odnosno zaključak prvostupanjskog suda, pri čemu prvostupanjski sud nije utvrdio niti gdje se nalazila reklama, osim da je bila prislonjena na staklenu stijenu lokala, niti koji bi mogao biti uzrok pada reklame na pločnik, niti o kakvoj se reklamnoj ploči radi, zaključuje da je tužiteljica proklizala na reklamnoj ploči koja je iznenada pala pred nju. Za sada iz iskaza saslušanih svjedoka, a prije svega iz iskaza tužiteljice, nije jasno je li reklamna ploča pala neposredno prije nego što je ista zakoračila na nju, ili je već bila na pločniku, i je li uopće pad reklamne ploče uzrok pada tužiteljice s obzirom na njezin iskaz da je kad je došla do mesnice „kao da ju je netko uhvatio i tresnuo dolje“, a iz iskaza svjedoka LR koji se kretao iza tužiteljice proizlazi da nije vidio pad reklamne ploče niti reklamnu ploču na pločniku, ali tvrdi da je tužiteljica proklizala na metalnoj reklamnoj ploči.

7.8. Nadalje, u svom iskazu svjedok HR navodi da između reklame i nogostupa postoji prostor širine jedne pločice od 30 cm, iz čega se ne bi moglo zaključiti da je reklamna ploča bila na nogostupu, odnosno kako prvostupanjski sud nije proveo očevid na licu mjesta, iako je to tužiteljica predlagala, ne stoji zaključak prvostupanjskog suda kako je dokazano da je reklama bila naslonjena donjim djelom na pločnik.

7.9. Tuženik se osvrće i na dio iskaza tužiteljice u kojem ona navodi da je bila primjereno obuvena, odnosno da je na nogama imala Walkmax tenisice, a koje imaju zaobljen potplat, zbog čega da se ne radi o sigurnoj obući, dok je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica bila primjereno obuvena u tenisicama s ravnim đonom. U odnosu na navedeno nisu utvrđivane nikakve činjenice.

7.10. Pored učinjene bitne povrede i činjenično stanje je za sada ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na uzrok nastanka štetnog događaja i na sam nastanak štetnog događaja. Prvostupanjski sud nije opisao mjesto štetnog događaja, odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka nije jasno utvrđen izgled samog mjesta događaja, širina nogostupa, njegova hrapavost, eventualno postojanje prostora između nogostupa i izloga mesnice, nivo pločnika u odnosu na dio koji je popločen, mjesto gdje je stajala reklamna ploča naslonjena na izlog mesnice, materijal od kojeg je bila izrađena, veličina i debljina iste. Isto tako nije utvrđeno u kojim situacijama reklamna ploča naslonjena na izlog mesnice gornjim dijelom i udaljena od izloga 30 cm u donjem dijelu može pasti, a sve s obzirom na materijal od kojeg je ista izrađena i u odnosu na podlogu. Sve navedeno je od utjecaja na zaključak suda da je štetni događaja uzrokovan padom reklamne ploče, a isto tako i na prigovor doprinosa tužiteljice u štetnom događaju ovisno o utvrđenju jeli uzrok pada tužiteljice pad reklamne ploče ispred tužiteljice neposredno prije nego što je zakoračila, ili pad zbog toga što je stala na ploču koja je već bila na pločniku, obzirom da je za sada ta činjenica sporna.

8. Na žalbu tužiteljice:

Tužiteljica u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. ZPP-a jer da se ista ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te uopće nema razloga, odnosno nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama. Isti da su nejasni i proturječni. Prvostupanjski sud da je naveo kako prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke u cijelosti, a prilikom dosuđenja da je odstupio od nalaza i mišljenja kada je odlučivao o visini tužbenog zahtjeva pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u nižem iznosu nego što je to uobičajeno po ustaljenoj sudskoj praksi i kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete. Visinu neimovinske štete da je prvostupanjski sud utvrdio u visini koja odgovara Orijentacijskim kriterijima u potpunosti, a da Orijentacijski kriteriji sami za sebe nisu puka matematička formula. Iz pobijane odluke da nije jasno zbog čega sud nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, činjenicu da je tužiteljica zbog predmetnog ozljeđivanja bila primorana obaviti operacijski zahvat repozicije i osteosinteze s pločom i vijcima, zbog čega nije uzeo u obzir nelagodu tijekom operativnog zahvata i mnogobrojnih dijagnostičkih pretraga, kao i ostale okolnosti koje ukazuju na smanjenu kvalitetu života tužiteljice poslije predmetnog štetnog događaja, a koji su od utjecaja na odmjeravanje visine pravične novčane naknade. Osporava se i odluka o naknadi parničnog troška jer da nije pravilno primijenjen članak 154. stavak 2. ZPP-a, kao niti Tarifa jer za neke radnje tužiteljici nije priznata naknada za rad njezinog punomoćnika bez opravdanog razloga.

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge, ali je po ocjeni ovog suda materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Ovo stoga što prvostupanjski sud doista nije vodio, prilikom utvrđivanja visine neimovinske štete, računa o okolnostima pod kojima se štetni događaj dogodio i o svim tegobama kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja i zaostalim posljedicama kod tužiteljice.

8.2. Međutim, kako je ovaj sud povodom žalbe tuženika ukinuo pobijanu odluku jer ista ne sadrži jasne razloge o odgovornosti tuženika za štetni događaj i jer je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je ukinut i dio presude u odbijajućem dijelu povodom žalbe tužiteljice, jer se o visini tužbenog zahtjeva ne može odlučiti a da se prije toga ne odluči o odgovornosti za štetni događaj.

8.3. Zbog toga je primjenom članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a ukinuta pobijana presuda u cijelosti i u odluci o naknadi parničnog troška, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.4. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će provesti očevid na licu mjesta radi utvrđenja izgleda mjesta na kojem se štetni događaj dogodio (vrsta podloge nogostupa, postojanje pločica, mjesto gdje se stavljala reklamna ploča, razina pločnika i pločica). Na očevidu će saslušati svjedoka HR u odnosu na to gdje je stajala reklamna ploča, te u odnosu na izgled reklamne ploče (veličina, debljina, od kojeg materijala je bila napravljena i koje je boje). Na očevid će biti pozvani i svjedoci UR i LR, te tužiteljica od koje će se zatražiti da pokaže kako se je kretala nogostupom u odnosu na njegovu širinu, gdje se točno nalazila u trenutku kada je došla u doticaj sa reklamnom pločom. Od navedenih svjedoka (UR i LR) zatražit će se da pokažu gdje su se nalazili u trenutku pada tužiteljice, te da opišu reklamnu ploču i njezin položaj nakon pada tužiteljice). Također će napraviti skicu mjesta događaja prema pokazivanjima tužiteljice i svjedoka. Ukoliko tužiteljica odustane od dokaza provođenjem očevida na licu mjesta, tada će ponovo saslušati svjedoke u odnosu na sve naprijed navedeno. Od tužiteljice će se zatražiti da se izričito odredi je li se pokliznula na reklamnu tablu nakon što je na istu stala, odnosno da se izjasni što je u njezinom prvotnom iskazu značio izraz „kao da ju je netko uhvatio i tresnuo dolje“, je li ostala ležati na tabli ili je sjedila na zidiću ispred banke, kako je to naveo svjedok HR, a i svjedokinja UR da je blizini mjesta pada tužiteljice vidjela reklamnu ploču, što bi ukazivalo da tužiteljica nije ostala ležati na reklamnoj ploči. Tužiteljicu će se ispitati i u odnosu na potplat tenisica marke koje je navela u svom iskazu, obzirom da tenisice navedene marke imaju zaobljen potplat koji zahtijeva opreznije hodanje.

8.5. Nakon toga će donijeti novu odluku o glavnoj stvari, kao i odluku o naknadi parničnog troška za koju će dati jasne razloge koji neće biti utemeljeni na pretpostavkama već će proizlaziti iz činjenica utvrđenih provedenim dokazima.

9. Rješenje u sastavu presude nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković