Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-554/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Mesne industrije Ravlić d.o.o., OIB: 38495941444, iz Osijeka, Čvrsnička 4, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-125/2020-55 od 18. travnja 2025., 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija se kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-125/2020-55 od 18. travnja 2025.;

- potvrđuje u točki II. izreke,

- ukida u točki I. izreke bez vraćanja na ponovni postupak

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troška sastava odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Poziva se društvo Mesna industrije Ravlić d.o.o., OIB 38495941444, u Osijeku, Čvrsnička 4, na preuzimanje postupka u ovom predmetu.

II. Nastavlja se postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-125/2020-47 od 23. listopada 2024.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 22. travnja 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbaci tužbu tužiteljice te joj naloži da mu plati prouzročeni parnični trošak i trošak žalbenog postupka ili da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika 7. svibnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica je tužbom od 2. srpnja 2020., koju je podnijela protiv tuženika, zatražila naknadu neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja uzrokovanog opasnom stvari u vlasništvu tuženika.

5.1. U tijeku parničnog postupka tuženik je dostavio sudu podnesak kojim obavještava sud da je nad tuženikom 9. svibnja 2024. Trgovački sud u Osijeku otvorio predstečajni postupak zbog čega je prvostupanjski sud svojim rješenjem broj Pn-125/2020-47 od 23. listopada 2024. odredio prekid postupka koji će se nastaviti nakon sklapanja predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene ili nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka ili nakon što bude doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi plana restrukturiranja.

5.2. Nakon što je tuženik 19. ožujka 2025. obavijestio sud da je postupak predstečajne nagodbe okončan na način da je pravomoćnim rješenjem potvrđen plan restrukturiranja i da tužiteljica u postupku predstečajne nagodbe nije prijavila tražbinu, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje smatrajući da su se ispunile pretpostavke iz članka 68. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015., 104/202017., 36/2022. i 27/2024.; dalje: SZ) za nastavak postupka.

5.3. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St- 286/2024-34 od 10. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da tražbina tužiteljice nije bila prijavljena u predstečajnom postupku niti od strane tužiteljice, a niti od strane tuženika, a uvidom u pravomoćno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. je utvrdio da je Trgovački sud u Osijeku potvrdio plan restrukturiranja kojim se dužnik – Mesna industrija Ravlić d.o.o. Osijek obvezao namiriti vjerovnike u iznosima i na način određen rješenjem.

6. U svojoj žalbi tuženik se poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer da prvostupanjski sud nije objasnio zbog čega smatra da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka i meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice, obzirom da tužiteljica tražbinu nije prijavila u predstečajnom postupku.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u pogrešnoj primjeni članka 68. stavak 1. i 5. SZ-a. Tumačenjem navedenog članka da proizlazi da nije dopušten nastavak parničnih postupaka koji su bili pokrenuti prije otvaranja predstečajnog postupka jer je to dopušteno samo u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka. Isto tako, tuženik se pozvao i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. iz kojeg da proizlazi da vjerovnik koji nije pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku i nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, po proteku roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može voditi parnični postupak zbog čega tužbu treba odbaciti.

7.1. U konkretnom slučaju, nesporno je da je parnični postupak koji je bio u tijeku prekinut zbog otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom i da tužiteljica svoju tražbinu nije prijavila u predstečajnom postupku, a niti je njezinu tražbinu kao svoju obvezu prijavio tuženik.

7.2. Točno je da je prema dotada važećoj sudskoj praksi u situaciji kada tužitelj iz prekinutog parničnog postupka zbog otvaranja predstečajnog postupka nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku, niti je istu prijavio dužnik odnosno tuženik kao svoju obvezu, tužbu je trebalo odbaciti.

7.3. Međutim, Europski sud za ljudska prava u predmetu Merćep protiv Republike Hrvatske po zahtjevu broj 47880/20 donio je 21. siječnja 2025. odluku koja je objavljena 11. veljače 2025. i u kojoj je zauzeo drugačiji stav u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na navedeno shvaćanje.

7.4. U tom predmetu je podnositelj zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo parnični postupak protiv privatne medijske kuće radi naknade štete zbog članka koji je u njemu objavljen u dnevnim novinama u vlasništvu tuženika. U tijeku postupka je pokrenut postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom nakon čega je prekinut postupak pred općinskim sudom. Po nastavku postupka tužba podnositelja je odbačena jer on nije pravovremeno prijavio potraživanje iz parničnog postupka u postupku predstečajne nagodbe.

7.5. Podnositelj je pred Europskim sudom za ljudska prava prigovarao da odbačaj njegove tužbe predstavlja pretjerani formalizam kojim mu je uskraćena mogućnost ispitivanja osnovanosti tužbe. ESLJP je ocijenio da je svrha postupka predstečajne nagodbe bila reguliranje nespornih potraživanja, a ne rješavanje svih potencijalnih obveza između vjerovnika i dužnika. Kako je tuženik osporio potraživanje podnositelja u parničnom postupku, ESLJP je ocijenio da bi tuženik osporio to potraživanje i u predstečajnom postupku, zbog čega bi u konačnici odluku o potraživanju morao donijeti parnični sud. Zbog toga je zaključio da bi odbacivanje tužbe isključivo zbog nepravovremene prijave potraživanja u predstečajnom postupku predstavljalo pretjerani formalizam koji je povrijedio pravo podnositelja na pristup sudu (članak 6. stavak 1. Konvencije).

7.6. Zbog toga je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odredio nastavak postupka koji je bio u prekidu (točka II. izreke), jer je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. potvrđen plan restrukturiranja tuženika, odnosno ispunjen je uvjet za nastavak postupka.

7.7. Na nastavak postupka ne utječe stav dosadašnje sudske prakse, a niti najnovija odluka Europskog suda za ljudska prava u odnosu na parnične postupke koji su prekinuti zbog otvaranja postupka predstečajne nagodbe o posljedicama neprijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku, jer prije donošenja bilo kakve odluke u postupku koji je prekinut, isti je potrebno nastaviti.

7.8. Pogrešno je prvostupanjski sud pozvao tuženika da preuzme postupak (točka I. izreke) jer postupak nije bio prekinut zbog toga što je prestala postojati stranka u postupku, odnosno zbog toga što je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, pa da bi trebalo pozivati stečajnog upravitelja da preuzme postupak kako je to propisano člankom 215. stavak 1. ZPP-a.

7.9. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku u točki I. izreke bez vraćanja na ponovni postupak primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a, dok je točku II. izreke potvrdio primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

8. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Rep