Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-952/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić & Rus j.t.d. u Rijeci, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 810/2021-27 od 9. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-810/2021- 27 od 9. kolovoza 2024. pod točkama II., V., VII. i X. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-810/2021-27 od 9. kolovoza 2024. pod točkama III., VIII. i IX. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. da isplati tužitelju IB iznos od 24.353,86 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,58 eura od 04.11.2008. do isplate

- na iznos od 6,25 eura od 03.01.2009. do isplate

- na iznos od 7,71 eura od 04.02.2009. do isplate

- na iznos od 10,07 eura od 05.03.2009. do isplate

- na iznos od 4,34 eura od 02.04.2009. do isplate

- na iznos od 3,90 eura od 05.05.2009. do isplate

- na iznos od 8,26 eura od 05.02.2010. do isplate

- na iznos od 9,01 eura od 06.03.2010. do isplate

- na iznos od 16,95 eura od 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 17,47 eura od 02.05.2010. do isplate

- na iznos od 46,08 eura od 07.07.2010. do isplate

- na iznos od 35,23 eura od 13.08.2010. do isplate

- na iznos od 55,65 eura od 24.09.2010. do isplate

- na iznos od 44,62 eura od 03.11.2010. do isplate

- na iznos od 45,05 eura od 03.11.2010. do isplate

- na iznos od 78,17 eura od 18.01.2011. do isplate

- na iznos od 79,77 eura od 20.01.2011. do isplate

- na iznos od 70,50 eura od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 80,14 eura od 15.03.2011. do isplate

- na iznos od 76,18 eura od 29.04.2011. do isplate

- na iznos od 108,07 eura od 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 111,91 eura od 21.06.2011. do isplate

- na iznos od 133,87 eura od 23.07.2011. do isplate

- na iznos od 164,34 eura od 07.09.2011. do isplate

- na iznos od 105,91 eura od 15.10.2011. do isplate

- na iznos od 104,24 eura od 19.10.2011. do isplate

- na iznos od 113,58 eura od 03.01.2012. do isplate

- na iznos od 121,31 eura od 02.02.2012. do isplate

- na iznos od 121,09 eura od 18.02.2012. do isplate

- na iznos od 118,03 eura od 24.03.2012. do isplate

- na iznos od 121,23 eura od 02.06.2012. do isplate

- na iznos od 121,11 eura od 19.06.2012. do isplate

- na iznos od 119,19 eura od 28.07.2012. do isplate

- na iznos od 104,84 eura od 18.09.2012. do isplate

- na iznos od 114,67 eura od 16.10.2012. do isplate

- na iznos od 119,10 eura od 16.11.2012. do isplate

- na iznos od 118,16 eura od 29.12.2012. do isplate

- na iznos od 106,91 eura od 17.01.2013. do isplate

- na iznos od 111,16 eura od 16.02.2013. do isplate

- na iznos od 110,91 eura od 15.03.2013. do isplate

- na iznos od 117,56 eura od 21.04.2013. do isplate

- na iznos od 104,49 eura od 14.05.2013. do isplate

- na iznos od 104,67 eura od 13.06.2013. do isplate

- na iznos od 103,27 eura od 17.07.2013. do isplate

- na iznos od 104,73 eura od 02.08.2013. do isplate

- na iznos od 107,99 eura od 19.09.2013. do isplate

- na iznos od 116,44 eura od 02.10.2013. do isplate

- na iznos od 111,81 eura od 02.11.2013. do isplate

- na iznos od 113,88 eura od 02.12.2013. do isplate

- na iznos od 115,58 eura od 02.01.2014. do isplate

- na iznos od 101,55 eura od 05.02.2014. do isplate

- na iznos od 104,29 eura od 02.03.2014. do isplate

- na iznos od 102,80 eura od 02.04.2014. do isplate

- na iznos od 99,91 eura od 02.05.2014. do isplate

- na iznos od 98,61 eura od 02.06.2014. do isplate

- na iznos od 103,25 eura od 08.08.2014. do isplate

- na iznos od 105,83 eura od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 106,20 eura od 02.10.2014. do isplate i

- na iznos od 18.882,67 eura od 03.10.2014. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

2. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. prema tužitelju IB istaknuto radi prebijanja u iznosu 738,39 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 31,20 eura od 21.04.2007. pa do isplate,

- 40,12 eura od 22.05.2007. pa do isplate,

- 42,33 eura od 07.07.2007. pa do isplate,

- 42,35 eura od 12.07.2007. pa do isplate,

- 34,63 eura od 22.08.2007. pa do isplate,

- 38,42 eura od 19.09.2007. pa do isplate,

- 44,69 eura od 12.10.2007. pa do isplate,

- 40,37 eura od 09.11.2007. pa do isplate,

- 43,52 eura od 22.12.2007. pa do isplate,

- 29,15 eura od 22.01.2008. pa do isplate,

- 31,15 eura od 22.02.2008. pa do isplate,

- 19,86 eura od 22.03.2008. pa do isplate,

- 26,54 eura od 10.04.2008. pa do isplate,

- 33,59 eura od 02.05.2008. pa do isplate,

- 36,87 eura od 02.06.2008. pa do isplate,

- 33,29 eura od 02.07.2008. pa do isplate,

- 40,42 eura od 02.08.2008. pa do isplate,

- 38,82 eura od 02.09.2008. pa do isplate,

- 31,78 eura od 02.10.2008. pa do isplate,

- 23,80 eura od 02.12.2008. pa do isplate,

- 1,50 eura od 03.06.2009. pa do isplate,

- 9,54 eura od 02.07.2009. pa do isplate,

- 6,56 eura od 04.08.2009. pa do isplate,

- 1,30 eura od 02.09.2009. pa do isplate,

- 7,63 eura od 03.10.2009. pa do isplate,

- 6,92 eura od 03.11.2009. pa do isplate,

- 2,04 eura od 03.12.2009. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. da nadoknadi tužitelju IB troškove žalbenog postupka u iznosu 187,50 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnim (ispravno: ništavim) članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF (točka I. izreke), utvrđen je ništetnim dio članka 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj CHF (točka II. izreke), utvrđeno je da postoji potraživanje tužitelja u iznosu 24.353,86 eura s osnove preplaćenih anuiteta na temelju ništave odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke), odbijen ja zahtjev za isplatu iznosa od 12,32 eura sa zateznim kamatama s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF (točka IV. izreke), utvrđen je ništetnim (ispravno: ništavim) članak 8. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka V. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 590,09 eura sa zateznim kamatama s osnove ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka VI. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu 441,49 eura sa zateznim kamatama s osnove manje plaćenih anuiteta zbog valutne klauzule vezane za tečaj CHF (točka VII. izreke), utvrđeno je da postoji potraživanje tuženika u iznosu 738,39 eura sa zateznim kamatama s osnove manje plaćenih anuiteta zbog valutne klauzule vezane za tečaj CHF (točka VIII. izreke), međusobno je prebijena tražbina tužitelja utvrđena točkom II. izreke presude i tražbina tuženika utvrđena točkom VIII. izreke presude te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.615,47 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka IX. izreke presude) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 3.153,73 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2024. do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja s ostatkom zatraženih troškova postupka (točka X. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka VIII. i IX. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti presudu u pobijanim dijelovima u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti pobijani dio presude i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 750,00 eura.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka II., III., V., VII. i X. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer obrazloženje presude ne sadržava sve što je propisano člankom 338. stavak 4. ZPP-a. Zatim, da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati obzirom nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove, podredno ukinuti presudu u pobijanim točkama i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 599,96 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

7. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno takvim navodima pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništavih odredbi. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojeg je istaknuo tuženik s osnove manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku korištenja kredita.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 11. listopada 2024. sklopili Ugovor o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5102079890 kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 118.713,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan puštanja kredita u tečaj,

- da se radi o potrošačkom kreditu kojeg je tužitelj iskoristio za kupnju stana radi rješavanja svojeg stambenog pitanja,

- da je člankom 2. ugovoren iznos kredita,

- da je člankom 7. ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća te da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu,

- da je člankom 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosima 5,49% godišnje.

12. Nadalje je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je sredstva kredita iskoristio za kupnju stana u [adresa] za svoje stambene potrebe, da je izostalo pregovaranje o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da mu nisu pojašnjeni parametri promjene kamatne stope, niti rizici ugovaranja valutne klauzule, već mu je kredit predočen kao najpovoljniji s time da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj bio u potpunosti informiran u pogledu pravnih posljedica sklapanja Ugovora o kreditu u vezi odredbi o valutnoj klauzuli CHF i mogućnosti promijene kamatne stope jednostranom odlukom samoga tuženika pa da su takve ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

13. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati budući se zahtjev tužitelja za isplatu temelji na stjecanju bez osnove, ali i ugovorne štete.

15. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

16. Na sporni pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05), jer u situaciji kada je sporni Ugovor o kreditu sklopljen 11. listopada 2004., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

17. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 103. stavak 1. ZOO/91 u svezi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (dio članka 8. Ugovora o kreditu) i valutna klauzula vezana za tečaj CHF (dio članka 7. Ugovora po kreditu). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija točke II. i V. izreke presude.

18. Prema članku 104. stavku 1. ZOO/91 u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj s osnove promjenjive kamatne stope preplatio anuitete u iznosu 590,09 eura te s osnove valutne klauzule preplatio anuitete u iznosu 24.366,18 eura, odnosno ukupno 24.956,27 eura, a da je u isto vrijeme platio manje anuitete za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja u iznosu 1.179,88 eura. Međutim, zaključivši da je zastarjelo potraživanje tužitelja za preplaćene iznose s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 590,09 eura sa pripadajućim zateznima kamatama (točka VI. izreke presude koja nije osporavana žalbom) te zaključivši da su zastarjeli anuiteti koji su dopijevali do 4. travnja 2007. s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli, djelomično je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 12,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke koja nije osporava žalbom).

20. U odnosu na prigovor radi prebijanja kojeg je istaknuo tuženik s osnove manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku korištenja kredita u iznosu 1.179, 88 eura sa zateznim kamatama, prvostupanjski sud je zaključio da je taj iznos utvrđen financijskim vještačenjem te da tuženik ima pravo zatražiti restituciju po članku 323. stavak 1. ZOO/05 (ispravno: članak 104. stavak 1. ZOO/91). Uzimajući u obzir da je dio anuiteta dospio do 4. travnja 2007. prvostupanjski sud je utvrdio da zbog zastare ne postoji potraživanje tuženika u iznosu 441,49 eura sa zateznim kamatama (točka VII. izreke), a za ostali iznos od 738,39 eura sa zateznim kamatama prvostupanjski sud je utvrdio da postoji potraživanje tuženika (točka VIII. izreke).

21. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da postoji potraživanje tuženika s osnove manje plaćenih iznosa anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja (tzv. negativne razlike).

22. Naime, člankom 104. ZOO/91 propisane su pravne posljedice ništavosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništave odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelj ništa nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je on to od njega tražio, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, to tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja. Ugovorna odredba o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je ništavom jer stvara neravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu tužitelja i tuženik je unošenjem takve odredbe u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve (nepoštene) odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom. Posljedice takve ugovorne odredbe koju je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništavosti nepoštene ugovorne odredbe.

23. Obzirom na navedeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tuženik nema nikakvu tražbinu prema tužitelju s osnove manje plaćenih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF zbog čega je valjalo preinačiti točku VIII. izreke presude i utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu 738,39 eura.

24. Posljedično tome, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija točku VII. izreke kojom je presuđeno da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu 441,49 eura, jer, iako je prvostupanjski sud ovakvu svoju odluku utemeljio na shvaćanju da je ovaj iznos tražbine tuženika zastario budući se radi o anuitetima koji su dospijevali do 4. travnja 2007., uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 104. stavak 1. i članka 210. ZOO/91 valjalo je odlučiti na isti način.

25. Budući ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja, to nisu ispunjeni uvjeti da se tražbine stranaka međusobno prebiju zbog čega je ujedno preinačena točka IX. izreke presude.

26. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

27. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Neosnovanosti prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 10. svibnja 2021.

28. U odnosu na troškove postupka, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura primjenom Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa). Naime, Tbr. 52/3 Tarife propisano je da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. i odlukama Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024.

29. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama II.,

V., VII. i X. izreke (točka I. ove drugostupanjske presude) te na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkama III., VIII. i IX. izreke (točka II. izreke drugostupanjske presude).

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu je odbijen jer njegova žalba nije osnovana, dok su tužitelju dosuđeni troškovi sastava žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela presude (738,39 eura) i prema Tbr. 10/1. Tarife u visini 93,75 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 187,50 eura.

31. Točke I., IV. i VI. izreke presude nisu ispitivane budući nisu pobijane žalbama stranaka (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte