Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-845/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IV NAKLADNIŠTVO d.o.o., OIB: 61651285801, Prilaz Ivana Visina 7, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vidanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ILOČKI PODRUMI d.d., OIB: 38793818363, Dr. Franje Tuđmana 72, 32236 Ilok, zastupanog po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-63/2024-4 od 6. listopada 2025., 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-63/2024-4 od 6. listopada 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-63/2024-4 od 6. listopada 2025. riješeno je:

„I Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari

II Po pravomoćnosti rješenja predmet će se ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) u vezi sa člankom 381. ZPP-a. U žalbi navodi kako predmetni ugovor nije potpisala ovlaštena osoba slijedom čega da Opći uvjeti tuženiku nisu mogli biti poznati niti prihvaćeni, pa da ne proizvode pravne učinke zbog čega da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da postoji valjana klauzula o mjesnoj nadležnosti pri čemu da sud nije vodio računa ni o ekonomičnosti i učinkovitosti postupka. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu prihvati, pobijano rješenje ukine i odredi da je za vođenje postupka mjesno nadležan Trgovački sud u Osijeku, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Vukovaru oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom, pozivajući se na odredbe točke 8.2 Općih uvjeta poslovanja tužitelja.

7. Prema odredbi članka 70. stavak 1. ZPP-a stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka određeno da taj sporazum vrijedi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, pri čemu je stavkom 4. istog članka određeno da je sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik potpisao narudžbu za objavu oglasa koja sadrži upućivanje na Opće uvjete poslovanja tužitelja, a u tim Općim uvjetima predviđena je mjesna nadležnost suda sjedišta tužitelja.

8.1. Kako Opći uvjeti poslovanja postaju sastavni dio ugovora ako je druga strana s njima bila upoznata ili je mogla biti upoznata te ih je prihvatila, prema stajalištu ovoga suda, u ovoj fazi postupka dovoljno je da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je klauzula o mjesnoj nadležnosti bila sadržana u Općim uvjetima na koje se pisana odnosno telefaksom učinjena narudžba pozivala, čime je za potrebe odlučivanja o nadležnosti učinjeno vjerojatnim postojanje sporazuma o prorogaciji u smislu odredbe članka 70. ZPP-a. Naime, obzirom da je riječ o trgovačkom ugovoru, a narudžba sadrži upućivanje na Opće uvjete koji su bili dostupni i druga strana ih je prihvatila potpisom, zadovoljen je zahtjev pisanog oblika iz članka 70. ZPP-a, pri čemu nije riječ o situaciji u kojoj bi postojala isključiva mjesna nadležnost određenog suda.

9. Stoga, suprotno žalbenim navodima, time što je sud prvog stupnja prihvatio postojanje sporazuma o mjesnoj nadležnosti za potrebe odlučivanja o nadležnosti, nije zauzeo konačno stajalište o materijalnopravnim prigovorima tuženika glede ovlasti zastupanja i valjanosti ugovora jer bi takva ocjena prelazila okvire ispitivanja u ovoj fazi postupka.

10. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje pravilno primijenio materijalno pravo, žalba tuženika ukazuje se neosnovanom, pa je valjalo, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi te odlučiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

11. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ovoga rješenja .

U Karlovcu 18. veljače 2026.

Sudac

Josip Štrucelj