Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-907/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d. d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d. o. o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-248/2023-27 od 6. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-248/2023-27 od 6. studenog 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-248/2023- 27 od 6. studenog 2025. tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži platež iznosa od 12.268,33 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po odgovarajućoj kamatnoj stopi teče na taj iznos počam od 24. srpnja 2022. pa do isplate. Pod točkom II. izreke tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od 1.681,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po odgovarajućoj kamatnoj stopi teče na taj iznos počam od 6. studenog 2025. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen.

2. Pravovremenom podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj u dijelu pod točkom I. i II. izreke. Žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava u bitnome stav prvostupanjskog suda prema kojem Zakon o mirovinskom osiguranju ne bi bio specijalni zakon (u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u predmetu). Upućuje na odredbu iz članka 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014, 33/2015., 93/2015., 120/2016. – dalje: ZOMI), nalazi kako ima izvorno pravo na naknadu štete od tuženika, koje proizlazi iz određenja sadržanog u članku 164. ZOMI. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu iz članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. – dalje: ZOOP) obzirom iz nalaza vještaka proizlazi kako mu pripada pravo na naknadu štete u visini koja je utvrđena provedenim vještačenjem. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju prema navodima tužbe trpi uslijed isplate obiteljske mirovine udovici pok. HP u vremenskom periodu od 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2020. (u ukupnom iznosu od 12.268,33 EUR).

6. Između stranaka u predmetu nije sporno da je osiguranik tužitelja preminuo uslijed ozljede zadobivene u prometnoj nesreći od dana 24. travnja 2009., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Nadalje, neprijeporno je da je rješenjem tužitelja broj 97464 od 26. rujna 2009. udovici pok. osiguranika HP priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te da je u utuženom vremenskom periodu udovici pok. osiguranika tužitelja isplaćena mirovina upravo u iznosu koji je predmet ovog spora (12.268,33 EUR).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete u punoj isplaćenoj svoti obzirom bi njegov osiguranik sa 65 godina života stekao pravo na starosnu mirovinu. Nadalje, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tuženik, visina utužene tražbine, te koji materijalnopravni propis treba primijeniti na konkretnu pravnu situaciju.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredbe postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je sljednicima osiguranika tuženika na dan 24. travnja 2009. priznata mirovina u visini od 1.928,91 kn koja uz dodatak na mirovinu iz generacijske solidarnosti čini 2.438,14 kn, dok bi tog dana, da se radi o mirovini zbog ozljede na radu ista iznosila 2.903,24 kn,

- da je u vremenu od 1 listopada 2017. do 31. prosinca 2017. mjesečno isplaćena mirovina iznosila 2.679,46 kn, dok bi u istom vremenskom periodu mirovina uslijed ozljede na radu iznosila 3.190,60 kn,

- da je u vremenu od 1. veljače 2018. do 30. listopada 2018. isplaćivana mjesečna mirovina u visini od 2.777,26 kn dok bi starosna mirovina iznosila 4.650,48 kn,

- da je u vremenu od 1. srpnja 2018. pa zaključno s 31. prosinca 2018. isplaćivana mjesečna mirovina u visini od 2.777,26 kn dok bi se starosna mirovina isplaćivala u visini od 4.775,71 kn,

- da je u vremenu od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. isplaćivana mirovina u mjesečnom iznosu od 2.805,01 kn dok bi starosna mirovina, da je bila isplaćivana, mjesečno iznosila 4.830,30 kn,

- da je u vremenu od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. isplaćivana mirovina u mjesečnom iznosu od 2.877,60 kn, dok bi starosna mirovina da je bila isplaćivana iznosila 4.948,24 kn,

- da je od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. isplaćivana mirovina u mjesečnom iznosu od 2.897,92 kn, dok bi starosna mirovina da je bila isplaćivana iznosila 4.983,18 kn,

- da je u čitavom utuženom vremenskom periodu isplaćena mirovina od 92.435,76 kn, dok bi isplaćena mirovina zbog ozljede na radu te starosna mirovina u ukupnosti iznosila 154.606,99 kn, što čini razliku od 25.108,09 kn (/ 3.332,42 kn više od mirovine koja je isplaćivana).

Ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj u žalbi i ne osporava.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je usvajanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Naime, mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa između stranaka nije sadržano u odredbi iz članka 164. ZOMI već u odredbi iz članka 27. ZOOP. ZOOP bio je na snazi u trenutku kad su vršene isplate u čitavom utuženom vremenskom periodu. Tuženik naime, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, nije štetnik već osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja, dakle, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

12. Prema odredbi iz članka 27. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdrastvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članove njene obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima mirovinskog osiguranja u visini razlike između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Kako iz stanja spisa proizlazi da je mirovina koja je isplaćivana u čitavom utuženom vremenskom periodu bila manja od invalidske mirovine koja bi se isplaćivala zbog ozljede na radu (isplata za vrijeme 1. listopada 2017. pa do 2. siječnja 2018.), te kako je isplaćivana mirovina po tužitelju u vremenu od 3. siječnja 2018. do 30. lipnja 2020. bila manja od mirovine koja bi se isplaćivala da je osiguranik tužitelja ostvario pravo na starosnu mirovinu, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev (žalitelj se ponovno upućuje na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2018.).

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec