Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-76/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvršitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, zastupan po punomoćnici JĆ, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7314/2020-22 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7314/2020-22 od 18. ožujka 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7314/2020-22 od 18. ožujka 2024., točkom I. izreke utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, dao tužiteljici MĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog [broj] od dana 16. lipnja 2020.

Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužiteljicu MĆ na radno mjesto Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP, u poslovnom području Prodaja i marketing sukladno otkazanom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 271/18 od 30. ožujka 2018., odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto i poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, a koji u najvećoj mjeri odgovaraju radnom mjestu-poslovima, plaći i uvjetima iz nezakonito otkazanog ugovora o radu.

Točkom III izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici MĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 331,80 eura zajedno sa zateznom kamatom od 18.3.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i to one iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da iako stranke nemaju spora oko postojanja ili nepostojanja Pravilnika o X. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji iz 2020., a niti postojanja spora u svezi sadržaja navedenog Pravilnika, dok prvostupanjski sud u obrazloženju presude osporava postojanje predmetnog Pravilnika o X. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji iz 2020., koristeći pojam „navodni“. Tuženik dalje navodi da je postojao spor u svezi predmetnog Pravilnika, odnosno njegovog sadržaja, tuženik bi navedeni Pravilnik i fizički dostavio u spis, a ne bi samo u odluci o otkazu dio koji se odnosi na predmetnu odluku o otkazu, te stoga da nije smatrao potrebnim i fizički dostavljati predmetni Pravilnik u sudski spis. Tuženik smatra da je u dokaznom postupku utvrđeno da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice jer da tužiteljica nije imala dostatnog realnog posla za poslove predmetnog ugovora o radu. Tuženik u žalbi ponavlja da je izvršio reorganizaciju poslovanja i obavljanja poslova u Društvu, tako da je poslove koje je obavljala tužiteljica u smanjenom opsegu, raspodijelio na druge radnike, i da je time ostvaren razlog za poslovno uvjetovani otkaz sukladno članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, i 151/22 u daljnjem tekstu: ZR). Tuženik kao poslodavac slobodan je proces rada organizirati na gospodarski najbolji način, i u takvim nastojanjima mora biti autonoman, to je stoga nepravilan zaključak zauzet u pobijanoj presudi da je otkaz ugovora o radu tužiteljici nezakonit. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac postupajući na ekonomičan način slobodan proces rada organizirati na gospodarski najbolji način. Prvostupanjski sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje ČĆ dok iskazu svjedokinje TĆ nije poklonio vjeru, a niti obrazložio razloge za takav stav. Tuženik se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je drugačiji od stava prvostupanjskog suda danog u pobijanoj presude, a odnosi se na autonomno pravo poslodavca da provodi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te da određuje novi ustroj radnih mjesta, a što da uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta, i da pod potrebom za obavljanje određenog posla ne podrazumijeva se samo apsolutni prestanak potrebe za određenim poslovima, već i okolnost da je zbog organizacijskih, tehničkih ili gospodarskih razloga prestala potreba da određeni radnik kojem se otkazuje ugovor o radu obavlja poslove koje je obavljao, upravo zbog toga što je poslodavac organizacijskim promjenama i poslovima zadužio druge radnike (Vrhovni sud RH, Revr-2226/15 i Vrhovni sud RH, Revr-823/13). Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje upiru žalbeni razlozi tuženika, budući je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

6. Predmet spora u zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2020., (članak 123. ZR-a), te utvrđenje da radni odnos nije prestao, uz nalog tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Koordinatora za izvantarifne povlastice i FIP, u poslovnom području Prodaja i marketing sukladno otkazanom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj: 271/18 od 30. ožujka 2018., odnosno, na drugo odgovarajuće radno mjesto i poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, a koji u najvećoj mjeri odgovaraju radnom mjestu-poslovima, plaći i uvjetima iz nezakonito otkazanog ugovora o radu.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik 30. ožujka 2018. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ..., za obavljanje poslova radnog mjesta ''Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP'' u poslovnom području Prodaja i marketing s mjestom rada u Zagrebu,

- da je rješenjima tuženika broj 586/19 od 14. listopada 2019., broj 417/19, od 15. srpnja 2019. i broj 737/2019 od 31. prosinca 2019. određeno da će tužiteljica privremeno obavljati poslove radnog mjesta P. 7697 - Specijalist za nabavu u upravnom području služba nabave uz obvezu obavljanje poslova radnog mjesta iz Ugovora o radu, i to izrade Odluka za službena putovanja i ispostavljanje međunarodnih besplatnih karata svim članicama FIP-a, s obrazloženjem da se navedene odluke donose radi održavanja kontinuiteta posla, sukladno članku 17. KU.

- da je tuženik 16. lipnja 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog [broj],

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, a koji tuženik nije usvojio, niti na njega odgovorio,

- da je provedeno mirenje sukladno odredbi članka 96. stavak 2. KU/19 nije bilo uspješno,

- da je tuženik neprekinuto član Udruge za prijevozne povlastice željezničkih radnika u međunarodnom prijevozu FIP,

- da je dio poslova koje je obavljala tužiteljica temeljem ugovora o radu, raspoređen na druge zaposlenike (ugovor o radu za ČĆ rođ. M, iskaz tužiteljice, iskaz svjedokinje TĆ, iskaz svjedokinje ČĆ),

-da je 27. srpnja 2020., izvršena primopredaja poslova radnog mjesta 'Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP'', koji zapisnik je kao predavatelj potpisala tužiteljica, a kao primatelj ŽĆ uz suglasnost ĐĆ.

8. Na temelju ovih utvrđenja iz predloženih i provedenih dokaza, prvostupanjski sud zauzima stav da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje o ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, pa tuženik neosnovano napada stav prvostupanjskog suda o povjerenju iskazima svjedokinje TĆ i ČĆ, koji iskazi su suglasni u odnosu na raspoređivanje poslova radnog mjesta Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP, drugim zaposlenicima.

9.1. Svjedokinja TĆ iako je potpisala predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom novog ugovora o radu iskazala je;

- da ne zna tko je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici i tko ju je potpisao,

- da je kao razlog otkaza ugovora o radu naveden smanjen opseg posla (što međutim ne proizlazi iz odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom novog ugovora o radu),

- da ne zna koje godine je išla nova sistematizacija,

- da zna da je radno mjesto tužiteljice tom sistematizacijom ukinuto,

- da nije tužiteljici rekla da je njeno radno mjesto ukinuto.

9.2. S obzirom na ovakav iskaz svjedokinje s pravom prvostupanjski sud otklanja vjerodostojnost iskaza svjedokinje TĆ koja je radila na radnom mjestu direktora prodaje i marketinga.

10. Iako se u pobijanoj Odluci tuženik poziva na odredbu članka 93. KU/19, prvostupanjski sud pravilno, i prema stavu ovog suda, zauzima stav da tuženik nije dokazao opravdanost predmetne odluke.

11. Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac obzirom da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je isti otkazao ugovor o radu.

12. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokazalo suvišnim opravdani je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

12.1. Dakle, poslodavac odlučuje kako će organizirati posao, te ima li potrebe za obavljanjem određenog posla, i pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim, ali uvažavajući i poštujući prava radnika zajamčena odredbama ZR, KU pa i Ustava Republike Hrvatske.

13. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi gospodarski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada, tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

14. U odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno je da je Pravilnikom o X. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putničkog prijevoza d.o.o., kojim je po provedenoj reorganizaciji u poslovnom području Prodaja i marketing, ukinuto radno mjesto 'Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP'', pa da je stoga tužiteljici ponuđen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Specijaliste za nabavu u upravom području Službe nabave, a na kojem radnom mjestu je tužiteljica već privremeno i radila istovremeno obavljajući i poslove Koordinatora za izvantarifne povlastice i FIP.

15. Tuženik nije dostavio akt o provedenoj reorganizaciji za koji tvrdi da je njime ukinuto radno mjesto Pravilnikom o X. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putničkog prijevoza d.o.o., a uvidom u koji bi sud mogao percipirati razloge donošenja pobijane odluke, upravo zbog nesporno činjenice da nije prestala potreba za poslovima Koordinatora za izvantarifne povlastice i FIP, i da ih je tužiteljica odrađivala i za vrijeme privremenog obavljanja poslova radnog mjesta Specijalist za nabavu u upravnom području Službe nabave, a za koje radno mjesto joj je ponuđen novi ugovor o radu, ali koji ne uključuje i poslove Koordinatora za izvantarifne povlastice i FIP, već su ti poslovi raspoređeni drugim zaposlenicima

15.1. S obzirom da je poslodavac otkazao Ugovor o radu tužiteljici, na poslodavcu je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljici s ponudom novog ugovora o radu, što prema stavu i ovog suda tuženik nije dokazao, budući iz provedenih dokaza u ovom postupku za zaključiti je da i dalje postoji potreba za poslovima koje je obavljala tužiteljica kao Koordinator za izvantarifne povlastice i FIP, a koji poslovi su raspoređeni na druge zaposlenika koji ih do tada nisu radili, a koje je inače radila i u razdoblju privremenog obavljanja poslova drugog radnog mjesta P 7246.

15.2. Tuženik kao poslodavac u postupku otkazivanja ugovora o radu s ponudom novog ugovora o radu, da je pravilno primijenio odredbe ZR-a, članak 115. stavak 2. i dr., tužiteljici bi ponudio novi ugovor o radu koji bi osim poslova ponuđenog radnog mjesta obuhvaćao i poslove koje je do tada radila, a za kojima očito nije prestala potreba jer su raspoređeni drugim zaposlenicima koji ih nisu radili, i time je ne bi doveo u nepovoljniji položaj u odnosu na prava iz radnog odnosa koja su joj zajamčena odredbama ZR i KU, a niti bi nove zaposlenike trebalo obučavati za nove poslove.

16. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tuženika odbijena a pobijana presuda potvrđena.

17. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu tako i po visini troškova koji su odmjereni tužiteljici.

U Karlovcu, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp