REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-38/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Dražena Tripala, kao predsjednika Vijeća, te Perice Rosandića i Melite Božičević- Grbić, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u prekrša jnom predmetu protiv okrivljenika DN, zbog prekršaja iz članka 53. stavaka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 28. studenog 2025. broj ZPP-DO-94/2025, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Pp-2330/2025-6 od 8. rujna 2025., u sjednici Vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Pp- 2330/2025-6 od 8. rujna 2025. povrijeđen zakon u odredbi članka 195. stavka 1. točke 9. u vezi s člankom 244. stavkom 2. i člankom 238. stavkom 12. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13.,110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) te u odredbi članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 244. stavkom 2. PZ-a na štetu okrivljenika DN pa se navedena presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalnoj službi u Garešnici na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Pp-2330/2025-6 od 8. rujna 2025. preinačen je u odluci o izrečenoj novčanoj kazni obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Grubišno Polje Klasa:211-07/25- 4/79262, Urbroj:511-02-09-25-2 od 4. kolovoza 2025. zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. ZOSPC-a, kažnjivog po članku 53. stavku 4. ZOSPC-a, tako da se okrivljeniku zbog citiranog prekršaja izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 eura te se prema okrivljeniku primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti od 28. studenog 2025. broj ZPP-DO-94/2025 smatrajući da je njome počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 9. u vezi s člankom 244. stavkom 2. i člankom 238. stavkom 12. PZ-a te bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 244. stavkom 2. PZ-a na štetu okrivljenika DN, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 9. u vezi s člankom 244. stavkom 2. i člankom 238. stavkom 12. PZ-a jer je sud, postupajući po prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga samo zbog izrečene mu prekršajne sankcije, preinačio obavezni prekršajni nalog na njegovu štetu i umjesto zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, izrekao mu tu mjeru u trajanju od tri mjeseca.
4.1. Naime, odredbom članka 244. stavka 2. PZ-a propisano je da će sud izvan rasprave ili žurnog postupka, ukoliko je prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga podnesen samo zbog izrečene sankcije, presudom odbiti prigovor i potvrditi prekršajni nalog ako nađe da prigovor nije osnovan ili presudom preinačiti prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni ili troškovima postupka, ako nađe da je prigovor dijelom ili u cijelosti osnovan. Već iz samog izričaja te zakonske norme, kao i iz odredbe članka 238. stavka 12. PZ-a, razvidno je da je sud, u slučaju kad okrivljenik podnosi prigovor samo zbog izrečene kazne, u donošenju presude kojom preinačuje obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni, vezan pravnim pravilom zabrane reformatio in peius (članak 202. stavak 4. PZ-a). Naime, člankom 238. stavkom 12. PZ-a, koji se u odnosu na obavezni prekršajni nalog primjenjuje na temelju članka 239. stavka 5. PZ-a, propisano je da sud nije vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. PZ-a, između ostalog, u situaciji kad okrivljenik u podnesenom prigovoru poriče počinjeni prekršaj (članak 237. stavka 1. točka 1. PZ-a), što a contrario znači da ukoliko je prigovor podnesen samo zbog izrečene kazne (kao što je u konkretnom slučaju), ne dolazi u obzir primjena toga izuzetka.
4.2. Budući da je sud pobijanom pravomoćnom presudom, odlučujući povodom prigovora okrivljenika samo zbog izrečene kazne, preinačio obavezni prekršajni nalog na njegovu štetu jer mu je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju duljem od onog iz obaveznog prekršajnog naloga, tom odlukom (protiv koje žalba nije dopuštena) sud je povrijedio pravno pravilo zabrane reformatio in peius čime je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 9. u vezi s člankom 244. stavkom 2. i člankom 238. stavkom 12. PZ-a, kako to s pravom tvrdi državni odvjetnik u zahtjevu.
4.3. Osim toga, sud je počinio i relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a, kako to pravilno tvrdi državni odvjetnik, jer je tijekom postupka i donošenja pobijane presude nepravilno primijenio odredbu članka 244. stavka 2. PZ-a, koja povreda je utjecala na presudu. Naime, unatoč tome što je citiranom zakonskom odredbom u konkretnom slučaju isključena mogućnost provođenja rasprave, odnosno žurnog postupka prilikom odlučivanja o podnesenom prigovoru samo zbog izrečene kazne, iz stanja spisa je vidljivo da je sud proveo žurni postupak u kojem je izvodio dokaze, između ostalog pročitao i potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenika koju je sam i pribavio nakon podnesenog prigovora, a što je bilo od utjecaja na presudu. Sud je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 244. stavka 2. PZ-a, presudu mogao temeljiti samo na podacima i dokazima iz obaveznog prekršajnog naloga i sadržaja prigovora okrivljenika pa je, postupivši suprotno zabrani reformatio in peius, a na temelju podataka sadržanih u potvrdi iz prekršajne evidencije za okrivljenika, primijenio kogentnu odredbu članka 54. stavka 5. točke 1. ZOSPC-a po kojoj, zbog ranije kažnjavanosti okrivljenika zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. ZOSPC-a, okrivljeniku nije mogla biti izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju kraćem od tri mjeseca.
5. Slijedom iznijetoga, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje pa je odlučeno kao u izreci na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 70/17. , 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.).
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
