REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-1/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala, kao predsjednika Vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak-Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika AIO zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 2. i čl. 208. st. 2. Kaznenog zakona Ruske Federacije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda Dubrovniku od 29. prosinca 2025. broj Kv I-33/2025 (Kir- 750/2025), u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika AIO, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod toč. I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje: ZOMPO) te je na temelju čl. 56. st. 1. ZOMPO odobreno izručenje stranca AIO, državljanina Ruske Federacije, “… sudbenim vlastima Ruske Federacije, Okružnom sudu u Malgobeku, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pristupanja aktivnostima terorističke organizacije iz članka 205. stavka 2. Kaznenog zakona Ruske Federacije i kaznenog djela pristupanja oružanim formacijama koje nisu dozvoljene federalnim zakonom iz članka 208. stavaka 2. Kaznenog zakona Ruske Federacije, a koja kaznena djela odgovaraju kaznenom djelu protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – terorističko udruženje iz članka 102. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.“ Pod toč. II. izreke odlučeno je: „Obzirom da se tražena osoba nije odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka 37. stavka 1. ZOMPO, ista se, bez dopuštenja Republike Hrvatske, ne smije progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne smije se ograničavati u osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem niti se smije izvoditi pred izvanredni sud.“
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik putem branitelja Oskara Benussia odvjetnika u Dubrovniku, „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „na način da se utvrdi da postoje okolnosti iz članka 35. ZOMPA u kojem se izručenje neće dopustiti.“
3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP). i čl. 81. ZOMPO, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba izručenika je osnovana.
5. S pravom izručenik smjera na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP navodom da „pobijano rješenje nema odlučne činjenice…pa je stoga isto nerazumljivo te se ne može niti ispitati.“
6. Upirući na odredbu čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO, osim što izručenik prigovara kako u dostavljenoj dokumentaciji države moliteljice nije priložen niti jedan dokaz za osnovanu sumnju na počinjenje predmetnih kaznenih djela, osnovano tvrdi da „iz pobijanog rješenja nije uopće jasno, niti se obrazlaže“ nepostojanje ove zakonske zapreke za izručenje.
6.1. Naime, prema obrazloženju rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da niti jedna od okolnosti iz čl. 35. st. 1. ZOMPO „ne postoji u ovom slučaju“ (odlomak 9. rješenja) pri čemu su sažeto dani razlozi u odnosu na nepostojanje zapreka iz čl. 35. st. 1. toč. 1.- 6. ZOMPO (odlomci 5. – 8. rješenja) dok je posve izostalo obrazloženje glede smetnje iz toč. 7. spomenute norme. To znači da je sud prvog stupnja propustio navesti dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je stranac počinio kaznena djela zbog kojih se traži izručenje pri čemu nije nužno da su dokazi stvarno priloženi zamolbi radi njihove ocjene. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda, za ispunjenje tog uvjeta dostatno je zamolbi priložiti pravni akt (npr. optužnica, rješenje o istražnom zatvoru) koji sadrži naznaku dokaza iz kojih proizlazi da je izručenik, prema pravu i postupku države moliteljice, osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela koje je predmetom zamolbe. Budući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o toj odlučnoj činjenici, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je ostvarena citirana postupovna povreda zbog koje se pobijano rješenje ne može ispitati. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda izraženih u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1308/2019 od 10. ožujka 2020.
7. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti sukladno čl. 494. st. 4. ZKP ovaj drugostupanjski sud je našao da pobijano rješenje ima i drugih nedostataka zbog kojih ga nije moguće ispitati.
8. Prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje AIO sudbenim vlastima Ruske Federacije, Okružnom sudu u Malgobeku, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pristupanja aktivnostima terorističke organizacije iz članka 205. stavka 2. Kaznenog zakona Ruske Federacije i kaznenog djela pristupanja oružanim formacijama koje nisu dozvoljene federalnim zakonom iz članka 208. stavaka 2. Kaznenog zakona Ruske Federacije.
8.1. Ovakva je izreka nejasna jer ne sadrži podatak o kojem se kaznenom postupku radi, odnosno nije navedeno na temelju koje odluke države moliteljice se traži izručenje što je od značaja za jasno određenje zbog kojeg se događaja odnosno kriminalnih radnji izručenje traži, a upravo su te činjenice od utjecaja na poštivanje načela specijaliteta iz čl. 37. ZOMPO. Ovo tim više što je navedeni podatak izostao i u obrazloženju pobijanog rješenja, u kojem nema ni bitne naznake činjeničnog supstrata kaznenih djela.
8.2. Naime, premda činjenični opis djela nije nužan sastojak izreke pobijanog rješenja, izostanak, u bitnome, opisa djela u obrazloženju rješenja ujedno priječi provjeru navoda prvostupanjskog suda o mjestu počinjenja djela (načelo teritorijalnosti), postojanju obostrane kažnjivosti, nastupu zastare, primjeni načela ne bis in idem te drugim pretpostavkama, odnosno zaprekama za izručenje.
8.3. Pored toga, prvostupanjski sud je po svemu sudeći ispitao identitet norme formalno usporedbom zakonskog opisa kaznenog djela iz Kaznenog zakona Ruske Federacije sa zakonskim opisom kaznenog djela terorističkog udruženja iz čl. 102. st. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske što nije dostatno. Za provjeru postojanja obostrane kažnjivosti potrebno je razmotriti činjenične navode za koje se izručenik tereti kako bi se moglo razlučiti da li konkretan sadržaj inkriminacije odgovara smislu i sadržaju nekog kaznenog djela po domaćem pravu, što je ovdje izostalo.
9. Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
10. Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu odluku koju će obrazložiti dajući jasne i određene razloge jesu li ispunjene pretpostavke za izručenje, uključujući i ocjenu izručenikovih prigovora istaknutih tijekom postupka, o politički motiviranom progonu (podnesak od 12. prosinca 2025.), što je u pobijanom rješenju također izostalo.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
