Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-35/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupaju punomoćnici dipl. pravnici kod tuženika, ĐB, ŠBL i RB, radi utvrđenja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1019/2023-16 od 23. listopada 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1019/2023-16 od 23. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonito rješenje tuženika o plaći, KLASA: 4.5.1.- 23/2148-1890 Broj:03/011-ŽJ od 17.05.2023. kojim je tužitelju utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova stupnja magistra struke 0,00%, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem smatra se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da tužitelju pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova stupnja magistra struke.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonito rješenje tuženika o plaći, KLASA: 4.5.1.- 23/2148-1890 Broj:03/011-ŽJ od 17. svibnja 2023., i to u dijelu kojim je tužitelju utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnove stupnja magistra struke 0,00%.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće:

- da iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranka 17. lipnja 2020. proizlazi kako je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva – perfuzionist, broj radnog mjesta 2006, u Klinici za kardijalnu kirurgiju, Odjel za izvantjelesnu cirkulaciju DG/TH kao mjestu rada,

- da iz rješenja o plaći za tužitelja od 17. lipnja 2020. proizlazi kako je tužitelj obavljao poslove prvostupnik sestrinstva – perfuzionist i da mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,164 s uvećanjem osnovne plaće s osnova uvjeta rada 28% i s osnova odgovornosti 8%,

- da iz rješenja o plaći za tužitelja od 17. svibnja 2023. proizlazi da tužitelj obavlja poslove na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva – perfuzionist, s koeficijentom složenosti poslova 1,200 i uvećanjem osnovne plaće s osnove posebnih uvjeta rada

28% i s osnove odgovornosti 8%,

- da prema opisu poslova prvostupnik sestrinstva – perfuzionist sudjeluje u radu tima, vodi sestrinsku dokumentaciju u kojoj se evidentiraju svi provedeni postupci tijekom rada, obavlja i druge poslove svoje struke, te je obvezan odgovorno, sadržajno i kvalitetno unositi podatke za potrebe medicinske dokumentacije te obračuna izvršenih zdravstvenih usluga u Bolnički informatički sustav, te obavlja i druge poslove po nalogu neposredno pretpostavljenog iz djelokruga rada, kao što instrumentira kod operacija, asistira kod vođenja EKC-stroja, brine o ispravnosti stroja i sterilizira isti,

- da su uvjeti za navedeno radno mjesto završeni preddiplomski studij sestrinstva i odobrenje za samostalan rad.

- da iz potvrde o stečenom akademskom nazivu od 22. rujna 2022. proizlazi da je tužitelj završio sveučilišni diplomski studij sestrinstva i da je stekao akademski naziv magistra sestrinstva,

- da iz Odobrenja Hrvatske komore medicinskih sestara od 23. rujna 2022. proizlazi da tužitelj ima odobrenje za samostalni rad,

- da iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi kako je do 28. veljače 2025., prema do tada važećim sistematizacijama, njegovo radno mjesto magistar sestrinstva - perfuzionist, a isto da nije bilo predviđeno ranijim sistematizacijama kod tuženika, nego tek zadnjom iz veljače 2025., dok da njegov ugovor o radu glasi na radno mjesto prvostupnik sestrinstava, ali on da po Uredbi ostvaruje pravo na koeficijent magistra sestrinstva od trenutka kad je ostvario magisterij, a to da nije znanstveni magisterij, nego magisterij iz struke,

- da je člankom 1. Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 82/22. – u daljnjem tekstu: Uredba), propisano je da radnom mjestu I. vrste magistra sestrinstva / diplomirana medicinska sestra, na poslovima sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolničkih infekcija; osiguranja i unaprjeđenje kvalitete zdravstvene zaštite; invazivnih i specifičnih dijagnostičko terapijskih postupaka; voditelja tima operacijskog bloka, ili koordinator palijativne skrbi - pripada koeficijent 1,571,

- da iz mišljenja Ministra zdravstva od 9. svibnja2023. vezano za primjenu naprijed navedene Uredbe proizlazi kako se koeficijent složenosti poslova magistra sestrinstava od 1,571 odnosi samo na ona radna mjesta gdje je za obavljanje poslova tog radnog mjesta potrebna: dodatna edukacija koju mogu obavljati samo magistri sestrinstva i odgovornost za točnost nalaza pretrage koju magistar sestrinstva samostalno provodi, koji je važna smjernica specijalistu pri postavljanju konačne dijagnoze.

7. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da tužitelj ne obavlja poslove na temelju kojih bi mu sukladno citiranoj Uredbi, kao i mišljenju Ministra zdravstva od 9. svibnja 2023., kao magistru sestrinstva pripadao viši koeficijent, odnosno koeficijent 1,571, a ne koeficijent određen predmetnim rješenjem o plaći 1,200. Pritom je pravilno prvostupanjski sud naveo da ni iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja, a niti iz njegova iskaza, ne proizlazi da tužitelj obavlja poslove za koje bi mu pripadao veći koeficijent od onog utvrđenog pobijanim rješenjem.

7.1. Kako je tužitelj prema utvrđenju prvostupanjskog suda povukao tužbu u dijelu kojim je tražio da se utvrdi da mu pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova stupnja magistra struke (što nije predmet žalbe), a kako je ustrajao u zahtjevu za utvrđenjem da nije zakonito predmetno rješenje o plaći od 17. svibnja 2023., i to u dijelu kojim je tužitelju utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnove stupnja magistra struke 0,00%, to se ističe da iz tog rješenja proizlazi da tužitelju nije priznato uvećanje osnovne plaće s osnove znanstvenog stupnja magistra znanosti (0,00%), a ne s osnove stupnja magistra struke.

7.2. Budući da i iz iskaza tužitelja proizlazi da njegov akademski naziv koji je stekao "magistar sestrinstva", nije znanstveni magisterij, nego magisterij iz struke, a kako osobe koje su završile preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij i poslijediplomski znanstveni studij (koji u pravilu traje tri do četiri godine), stječu znanstveni stupanj magistra znanosti, to pogrešno tužitelj tvrdi da mu je pobijanim rješenjem trebalo uvećati plaću s te osnove, jer se ne može izjednačavati magistar znanosti i magistar struke (koji je tužitelj stekao u trajanju od dvije godine-četiri semestra), pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da mu ne pripada traženo uvećanje plaće, zbog čega je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda pa tako ni tvrdnjom da tužitelj radi na poslovima invazivnih i specifičnih dijagnostičkih terapijskih postupaka i da bi rješenje o plaći u pobijanom dijelu bilo nezakonito iz svih iznesenih razloga, s time što se ističe da su te tvrdnje u biti sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih tvrdnji i zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

9. Trošak tužitelju za sastavljanja žalbe ne pripada jer nije uspio sa svojom žalbom primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić