Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-34/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja B2 kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. protivnice osiguranja ZKČ (ranije ZK), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. protivnika osiguranja OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 911/2024 od 10. prosinca 2025., dana 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja B2 kapital d.o.o., kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 911/2024 od 10. prosinca 2025. u dijelu kojim je odbijen prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na 2. protivnika osiguranja OK te kojim je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu toga suda upis zabilježbe odbijenog prijedloga poslovni broj Ovr-911/2024 na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] – kuća, dvorište i šuma površine 799 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu 2. protivnika osiguranja u ½ dijela.

II. Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja B2 kapital d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-911/2024 od 10. prosinca 2025. u dijelu kojim je odbijen prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na 1. protivnicu osiguranja ZKČ (ranije ZK) te kojim je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu toga suda upis zabilježbe odbijenog prijedloga poslovni broj Ovr-911/2024 na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] – kuća, dvorište i šuma površine 799 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu 1. protivnice osiguranja u ½ dijela, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava kao neosnovan (st. I. izreke) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu toga suda upis zabilježbe odbijenog prijedloga poslovni broj Ovr-911/2024 na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja i to – zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – kuća, dvorište i šuma površine 799 m², k. o. [katastarska općina] (st. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja iz razloga bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz nadoknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 4.747,50 eur.

3. Žalba predlagatelja osiguranja djelomično je osnovana.

4. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbio prijedlog za osiguranje uz obrazloženje da predlagatelj osiguranja i vjerovnik iz ovršne isprave nisu istovjetne osobe, a da iz Ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017., koji je predlagatelj osiguranja dostavio sukladno čl. 32. st. 1. OZ-a, proizlazi da na predlagatelja nije prenesena tražbina u odnosu na predmetnu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], već u odnosu na nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar. Stoga, sud prvog stupnja zaključuje da prijedlog za osiguranje nije osnovan te isti odbija.

5. Odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen prijedlog za osiguranje u odnosu na 2. protivnika osiguranja pravilna je ali ne iz razloga navedenih u tom rješenju već iz razloga koji se navode u nastavku.

6. Naime, kao ovršna isprava na temelju koje se predlaže odrediti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protiv 2. protivnika osiguranja navedena je Izjava o suglasnosti o zaplijeni 2. protivnika osiguranja ovjerena od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ov-12161/2004 dana 26. srpnja 2004.

7. Uvidom u tu Izjavu proizlazi da je 2. protivnik osiguranja izjavio da je suglasan da se radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj 5101985471 od 16. srpnja 2004. zaplijeni i više od 1/3 njegovih primanja, koju prima kod poslodavca.

7.1. Sukladno čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03 – dalje: OZ/03), koji je bio na snazi u vrijeme davanja te Izjave, dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Stavkom 2. propisano je da ispravu iz stavka 1. toga članka s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika. Zaključno, stavkom 3. istog članka propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

7.2. Glede podobnosti Izjave o suglasnosti o zaplijeni plaće za ovrhu, odnosno za osiguranje na drugim predmetima (izuzev plaće) primjenjuju se odredbe Zakona koje su bile na snazi u vrijeme njezinog izdavanja. Snagu ovršne isprave za druge predmete ovrhe Izjava o suglasnosti o zaplijeni plaće dobila je tek odredbom čl. 82. Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 88/05), koji se ne primjenjuje u ovom slučaju.

7.3. Stoga, budući da odredbama OZ/03 nije bilo određeno da Izjava o suglasnosti o zaplijeni plaće predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe, odnosno osiguranja, pravilna je odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen prijedlog za osiguranje u odnosu na 2. protivnika osiguranja.

8. Međutim, donoseći pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog za osiguranje u odnosu na 1. protivnicu osiguranja sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi ukazuje predlagatelj osiguranja. Ovo stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječje između pobijane odluke i sadržaja ovršne isprave te isprava dostavljenih uz prijedlog za osiguranje, radi čega se pobijano rješenje ne može ispitati.

9. Naime, prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u odnosu na 1. protivnicu osiguranja temelji se na ovršnoj ispravi

- Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 23. srpnja 2004. potvrđenom od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem OU-1740/2004 dana 27. srpnja 2004. sklopljenom između Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, kao vjerovnika te OKČ (1. protivnice osiguranja), kao dužnika. Razmatranjem te isprave razvidno je da se ista odnosi na tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101985471 od 16. srpnja 2004.

9.1. U članku 7. predmetnog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini navedeno je da dužnik (1. protivnica osiguranja) izričito pristaje da predlagatelj osiguranja (Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, odnosno prednik predlagatelja osiguranja iz ovog postupka) u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru o kreditu i tom Sporazumu može provesti prisilnu ovrhu na temelju tog Sporazuma i izvadaka iz poslovnih knjiga na svim njezinim računima te na njezinoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima (clausula exequendi).

10. Predlagatelj osiguranja je uz prijedlog za osiguranje sukladno čl. 32. st. 1. OZ-a, dostavio i Ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. ovjeren od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-1628/2017, sklopljen između Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka kao cedenta i B2 Kapital d.o.o. (ovdje predlagatelja osiguranja) kao cesionara.

10.1. Sukladno čl. 2. st. 1. Ugovora o ustupu ugovorne strane suglasno utvrđuju da cedent ima nenamirene novčane tražbine prema dužniku OKČ (ovdje 1. protivnici osiguranja) temeljem Ugovora o kreditu broj 5101985471 od 16. srpnja 2004. Nadalje, sukladno čl. 3. st. 1. Ugovora o ustupu ugovore strane su utvrdile da se temeljem članka 80. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine utvrđene s osnova isprava navedenih u članku 2. stavku 1. i 2. tog Ugovora prenose na cesionara (ovdje predlagatelja osiguranja) s danom 30. lipnjem 2016., koji taj ustup neopozivo i bezuvjetno prihvaća. Cesionar time postaje isključivi vlasnik i nositelj kako svih tražbina tako i svih sporednih prava i prava po osnovi sredstava osiguranja koja su navedena u tom Ugovoru.

11. Dakle, Ugovorom o cesiji je na predlagatelja osiguranja prenesena tražbina iz Ugovora o kreditu 5101985471 od 16. srpnja 2004., na koju tražbinu se odnosi Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, pa pravilno u žalbi ukazuje predlagatelj osiguranja da za zasnivanje prisilnog založnog prava na predmetnoj nekretnini nije odlučno to što ta nekretnina nije bila sredstvo osiguranja u ovršnoj ispravi (Sporazumu o osiguranju), već je odlučno upravo to da je tražbina iz ovršne isprave prenesena na predlagatelja osiguranja, a na koji način je na njega prešlo i pravo tu tražbinu prisilno ostvarivati, odnosno osiguravati i to na svoj imovini dužnika (1. protivnice osiguranja), pa tako i na predmetnoj nekretnini. Potonje upravo na temelju gore citirane odredbe čl. 7. predmetnog Sporazuma o osiguranju, koja predstavlja opću ovršnu klauzulu temeljem koje je radi naplate tražbine iz tog Sporazuma (odnosno Ugovora o kreditu), moguće prisilno ostvarivanje, odnosno osiguravanje predmetne tražbine na svoj imovini dužnika.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao djelomično neosnovanu te pobijano rješenje djelomično potvrditi (st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), odnosno istu je valjalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti kao djelomično osnovanu, djelomično ukinuti pobijano rješenje i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. U ponovnom postupku sud će ponovno odlučiti o prijedlogu za osiguranje imajući u vidu okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem, kao i okolnosti navedene u žalbi glede promjene zemljišnoknjižnog uloška u koji je upisana predmetna nekretnina i promjene prezimena 1. protivnice osiguranja.

14. Odluka iz st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak