Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-199/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Matić, odvjetnici u Velikoj Gorici, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3026/2025-6 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3026/2025-6 od 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3026/2025-6 od 20. studenog 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.611,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 116,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.287,44 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.728,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od

25. studenog 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona). U žalbi tvrdi da tuženik nije pasivno legitimiran za zahtjev za isplatu koji je predmet spora, da je visina tog zahtjeva pogrešno utvrđena te da su pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava o zastari i zateznim kamatama. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

4.1. Žalba protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu broj:156-155/2006 od 25. rujna 2006., a koje su točkama II. i IV. izreke presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-8395/2019-46, koja je u ovom postupku donesena 29. ožujka 2023. i koja je u tom dijelu postala pravomoćna 12. lipnja 2024. kada je presudom ovog suda poslovni broj Gž-793/2023- 2 u tom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, utvrđene ništetnima.

6. Na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem koje je dopunjeno te saslušanjem tužitelja i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 25. rujna 2006. u [adresa] između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine s ugovorenim iznosom kredita od 61.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (isplate) kredita, s rokom otplate od 25 godina

- da su odredbe tog ugovora o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, sadržane u članku 4. stavku 3. i članku 6. tog ugovora, ništetne

- da zbroj razlike između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena i dodatkom ugovorena kamatna stopa (iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita i kunskog iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 3.287,44 EUR

- da je navedeni iznos plaćen tuženiku Addiko Bank d.d.

- da je ugovor otkazan zbog neispunjenja tužitelja 1. kolovoza 2013.

- da je svoja dospjela nenaplaćena potraživanja tuženik Addiko Bank d.d. kao cedent ustupio cesionaru - društvu DDM INVEST III AG i to na temelju ugovora o ustupu tražbine od 11. srpnja 2017. te da je 18. rujna 2017. između cedenta i cesionara sklopljen ugovor o prijenosu sredstva osiguranja

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je uz primjenu članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje ZOO) naložio tuženiku vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare i prigovor nedostatka građanskopravne legitimacije tužitelja.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda u točkama 8., 8.2. i 8.4. sadrži razloge zbog kojih sud prvog stupnja nije naložio vještaku izračun visine tražbine na način na koji je tuženik predlagao (primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u kunama). Zbog toga nije ostvarena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik i na koju drugostupanjski sud u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 70/2019.) pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da nije pasivno legitimiran za kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu broj: 156-155/2006 od 25. rujna 2006. koje je primio kao stranka tog ugovora. U okolnostima ovog predmeta u kojem je predmet spora tužiteljev zahtjev za povrat iznosa koje je od njega bez osnove primio upravo tuženik Addiko Bank d.d., u odnosu na koju obvezu tuženika (na povrat primljenih iznosa) nije došlo do promjene na strani dužnika sklapanjem ugovora o cesiji, na njegovu pasivnu legitimaciju da vrati iznose koje je bez osnove primio od tužitelja ne utječe činjenica da je svoja nenaplaćena novčana potraživanja iz predmetnog ugovora ustupio novom vjerovniku. Drugim riječima, tuženik svoje obveze i dugove prema tužitelju na temelju nepoštenih ugovornih odredbi nije cedirao (niti se dugovi mogu cedirati) društvu DDM INVEST III AG.

11. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. ZOO- a.

11.1. Na pravilnost utvrđene visine kondikcijskog zahtjeva ne utječu žalbeni prigovori tuženika o tome da je isto vještačenje provedeno kao da je su stranke zaključile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naprotiv, izračun vještaka sačinjen je u skladu s pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Modifikacije te ništetne ugovorne odredbe kako je to predlagao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka (primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom razdoblju) značila bi njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003, dalje ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora, nije dopušteno.

12. Neosnovano tuženik prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare.

13.1. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014. u odnosu na odluku o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na odluku o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

13.2. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio njegov prigovor zastare zahtjeva za isplatu „u dijelu u kojem ga je tužitelj postavio 2023. godine preko iznosa koji je inicijalno postavljen u tužbi“. Osim što iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj 2023. povećao tužbeni zahtjev, za odgovoriti je žalitelju da se u situaciji kad tužitelj poveća postojeći zahtjev iz iste činjenične i prave osnove, zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se točka I. izreke prvostupanjske presude pobija žalbom, kao niti oni na koje drugostupanjski sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

15. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude ne sadrži razloge, s obzirom na to da su razlozi za donošenje te odluke navedeni u točkama 14. do 14.3. obrazloženja te odluke.

15.1. Neosnovano tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada mu nije dosudio naknadu troškova sastavljanja žalbe izjavljene protiv presude P-8395/2019-46 od , 29. ožujka 2023. Ta je žalba, suprotno navodima tuženika, bila djelomično osnovana (protiv točke V. izreke te presude), a djelomično neosnovana (protiv točaka II. i IV. izreke te presude). Zbog toga sud prvog stupnja nije pogriješio kada, odlučujući o svim troškovima postupka, tuženiku koji je uspio u sporu u manjem opsegu o tužitelja nije dosudio razmjernu naknadu tih troškova.

15.2. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a kada je tužitelju dosudio naknadu troškova sastavljanja podneska od 27. rujna 2021. jer iz spisa predmeta ne proizlazi da su tužitelju nastali ti troškovi. Zbog toga uz pravilnu primjenu članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a tužitelju na ime zastupanja pripada naknada troškova postupka u iznosu od 1.346,25 EUR što uvećano za predujmljene troškove financijskog vještačenja iznosi 1.611,70 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 116,82 EUR odbijen, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka od 1.611,70 EUR žalba tuženika odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka (članak 380. točke 2. ZPP-a).

16. Tuženik koji sa žalbom protiv presude nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer