Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-162/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Športsko ribolovni klub „Krkuša 1984“ Novska, OIB: 40681518519, Bukovačka ulica 90, Novska, zastupanog po punomoćniku Mati Puljizu, odvjetniku u Novskoj, protiv tuženika Športsko ribolovni savez Sisačko-moslavačke županije, OIB: 22412022037, Ulica Barice Rapić 6, Sisak, zastupanog po punomoćnicima Zvonimiri Stiperski i Berislavu Balenoviću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zvonimira Stiperski - Berislav Balenović iz Siska, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj: Pn-216/2024-25 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj: Pn-216/2024-25 od 6. prosinca 2024.

II. Rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj: Pn - 216/2024-25 od 6. prosinca 2024., nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 2.126,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR. Rješenjem sadržanim u presudi odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuž itelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati iznos od 2.126,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2021. do isplate, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da mu je tuženik neosnovano onemogućio izvršiti registraciju ekipe juniora za natjecanje 2021., zbog čega nije mogao ispuniti kriterij propisan javnim pozivom za ostvarivanje potpora koje na godišnjoj razini daje Zajednica sportskih udruga Grada Novske u iznosu od 2.126,65 EUR.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je tužitelj član tuženika Športsko ribolovnog saveza Sisačko-moslavačke županije, a time ujedno i član Hrvatskog športsko ribolovnog saveza (dalje: HŠRS)

- da je člankom 10. Statuta Športsko ribolovnog saveza Sisačko-moslavačke županije propisano da je osnovna djelatnost saveza županije (uz ostalo) organiziranje i sudjelovanje putem svojih članica u športsko ribolovnim natjecanjima i susretima

- da iz iskaza tajnika tužitelja SH proizlazi da se u travnju 2021. usmeno obratio predsjedniku tuženika radi registracije ekipe juniora, koji mu je kazao da je rok za registraciju prošao i o tome više nije htio razgovarati, nakon čega se sa istim zahtjevom usmeno obratio glavnom tajniku nacionalnog saveza TH, koji mu je ponovio ono što je rekao predsjednik tuženika, dakle da je rok za registraciju istekao

- da je predsjednik tuženika CH u svom iskazu potvrdio da mu se tajnik tužitelja SH usmeno obratio 29. travnja 2021. sa zahtjevom za registraciju ekipe juniora, a što je bilo izvan roka, budući da se prijave natjecatelja za slijedeći ciklus natjecanja zaprimaju zaključno do kraja veljače tekuće godine , a osim toga, natjecanje županijskog kupa da se trebalo održati 1. svibnja 2021. tako da više nije ni bilo vremena za prijavu, izradu natjecateljskih iskaznica (koje izrađuje HŠRS) i svega ostalog potrebnog za natjecanje

- da je člankom 3. stavak 1. Pravilnika o registraciji sudionika u natjecanju Hrvatskog športsko ribolovnog saveza (dalja: Pravilnik HŠRS) propisano da se registracija natjecatelja za slijedeći ciklus natjecanja kao pojedinca samo za jednu udrugu za natjecanje u pojedinačnoj ligi i/ili ekipu udruge za ekipna natjecanja u svakoj od disciplina vrši na osnovu zahtjeva matične športsko ribolovne udruge ili na osnovu zahtijeva povjerenstva te lige, te da registraciju natjecatelja u svim disciplinama vrše županijski savezi ŠRD u razdoblju od 01.01.-31.01. za slijedeći natjecateljski ciklus, time da je stavkom 4. istog članka propisano da je obrazac zahtjeva za registraciju natjecatelja objavljen na internetskoj stranici HŠRS

- da iz navedene odredbe Pravilnika HŠRS proizlazi da je tužitelj bio dužan zahtjev za registraciju natjecatelja podnijeti na propisanom obrascu , te činjenica da je dobio obavijest od tuženika i HŠRS da je prošao rok za registraciju nije od utjecaja na obvezu tužitelja da podnese pisani zahtjev za registraciju odnosno da slijedi propisani postupak registracije, koji kasnije uključuje i zaštitu njegovih prava u okviru same udruge odnosno Športsko ribolovnog saveza Sisačko-moslavačke županije u smislu odredbe čl. 42. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14, 70/17, 98/19 , dalje: ZU-a).

- da iz tužbi priloženog Javnog poziva za sufinanciranje javnih potreba u sportu na području Grada Novske za 2018. i Odluke o dodjeli financijskih sredstava nije razvidno da je dodjela financijskih sredstava od strane Zajednice sportskih udruga Grada Novske nekoj sportskoj udruzi ovisila o ispunjenju bilo kakvih uvjeta u 2018.

7. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud cijeni da tužitelj nije dokazao da je postupio po odredbama Pravilnika HŠRS vezano za podnošenje zahtjeva za registraciju sudionika na natjecanju, kao ni da bi se u postupku iz čl. 42. ZU-a utvrdilo da je tuženik postupio protivno odredbama Pravilnika te nepravilno odbio registraciju ekipe juniora za 2021. Osim toga, cijeni da tužitelj nije dokazao ni da bi dobivanje sredstava od Zajednice sportskih udruga Grada Novske ovisilo o registraciji natjecatelja za natjecanja, odnosno jesu li i koji uvjeti za dodjelu potpore bili propisani u 2021.

7.1. Stoga ne utvrdivši da bi tuženik nepravilno postupio u pogledu registracije ekipe tužitelja, odnosno da bi bio odgovoran za štetu koju tužitelj potražuje, pozivajući se na odredbe čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio.

8. U žalbi tužitelj navodi da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudu pozvao isključivo na odredbu čl. 3. st. 1. Pravilnika HŠRS, dok je u potpunosti zanemario ostale relevantne odredbe, i to odredbu čl. 3. st. 6. prema kojoj je registracija natjecatelja nakon prijelaznog roka izuzetak za natjecatelje koji u prethodnoj godini nisu bili registrirani kao natjecatelji, a moguća je do natjecanja na ZONI. Ukazuje i na odredbu čl. 6. tog Pravilnika kojom je propisano da se za natjecatelja koji u protekloj kalendarskoj godini nije bio evidentiran za neko Društvo može podnijeti zahtjev za registraciju bez ograničenja i poslije prijelaznog roka, odnosno da natjecatelj koji je prošle godine bio registriran za jedno Društvo, može obnoviti registraciju za isto Društvo u dodatnom roku koji bi trajao 30 dana, i to 23 dana prije i 7 dana nakon utvrđenog datuma održavanja natjecanja ZONE. Smatra da iz navedenih odredbi proizlazi da je mogao izvršiti registraciju novih natjecatelja, koji nisu bili registrirani u prethodnoj godini, najkasnije 7 dana nakon održavanja natjecan ja ZONE, o čemu u pobijanoj presudi nema razloga, pa istu nije moguće ispitati. Navodi i da okolnost da prijavu/zahtjev za registraciju svojih natjecatelja nije podnio na obrascu nije relevantna, budući da se radi o klasičnom upravnom postupku na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima je moguće podnošenje usmene prijave. Osim toga, onemogućavanjem njegovim natjecateljima da sudjeluju na natjecanju županijskog kupa, da je postalo bespredmetno vršiti registraciju do isteka 7 dana od natjecanja na ZONI.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja, te primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bilo kakvim nedostacima, odnosno manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu pravilnost i zakonitost, obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i primjenu materijalnog prava kao pravilne prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Naime, nema dvojbe da se tajnik tužitelja SH s usmenim zahtjevom za registraciju natjecatelja obratio predsjedniku tuženika CH u travnju 2021., koji mu je kazao da je rok za registraciju istekao, a što je tajniku tužitelja potvrdio i glavni tajnik HŠRS. U svezi toga, tužitelj ne osporava da je istekao rok za registraciju iz čl. 3. st. 1. Pravilnika HŠRS, međutim, tvrdi da je u konkretnom slučaju postojala mogućnosti registracije natjecatelja nakon prijelaznog roka, sukladno odredbama čl. 3. st. 6. i čl. 6. istog Pravilnika, dakle da se radilo o prijavi (novih) natjecatelja koji u prethodnoj godini nisu bili registrirani kao natjecatelji ili nisu bili evidentirani za neko Društvo, odnosno koji su bili registrirani za jedno Društvo te obnavljaju registraciju za to Društvo.

11.1. Navedenu tvrdnju o mogućnosti prijave natjecatelja nakon proteka roka iz čl. 3. st. 1. Pravilnika HŠRS, tužitelj i prema ocjeni ovog suda nije dokazao, jer iz ni jednog od predloženih, odnosno izvedenih dokaza ne proizlazi prijavu kojih natjecatelja je vršio u travnju 2021., dakle na koje natjecatelje se odnosio njegov zahtjev za registraciju, a poglavito ne da se radilo o natjecateljima koje je bilo moguće prijaviti nakon prijelaznog roka.

11.2. Podaci o osobama prijavljenih natjecatelja proizlazili bi iz zahtjeva za registraciju natjecatelja da je istog tužitelj podnio sukladno odredbi čl. 3. st. 4. Pravilnika HŠRS, dakle na obrascu objavljenom na internetskoj stranici HŠRS. Radi se o propisanom obrascu i standardnom načinu podnošenja zahtjeva za registraciju natjecatelja, koji se evidentira u sustavu Saveza i koristi za registraciju natjecatelja. Protivno žalbenim navodima tužitelja, mišljenje je i ovog suda da Savez ima pravo zahtijevati točno propisani oblik prijave radi evidencije, provjerljivosti i jednakog postupanja prema svim natjecateljima, te da je u pitanju interni postupak propisan pravilima sportskog saveza (prvenstveno navedenim Pravilnikom HŠRS), dakle da se ne radi o klasičnom upravnom postupku u smislu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21) kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi, jer tuženik nije javnopravno tijelo koje bi u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona postupalo i rješavalo upravnu stvar, već postupa i odlučuje u internom, statutarnom postupku o registraciji sudionika natjecanja.

11.3. Kako dakle tužitelj zahtjev za registraciju nije podnio na propisanom obrascu, niti je „usmeni zahtjev“ nakon što mu je predsjednik tuženika kazao da je rok za registraciju istekao, formalizirao podnošenjem zahtjeva pisanim ili elektronskim putem, što bi predstavljalo egzaktan dokaz o prijavljenim natjecateljima, podaci o osobama natjecatelja koje sada spominje u tužbi kao osobe na koje da se odnosio sporni zahtjev za registraciju, a koje da je bilo moguće registrirati nakon proteka roka iz čl. 3. st. 1. Pravilnika HŠRS, bez da je to potkrijepio odgovarajućim dokazom, ne mogu se s dovoljnom sigurnošću prihvatiti vjerodostojnim. Prema tome, čak i kada bi se uzelo da je bio moguć samo usmeni zahtjev za registraciju natjecatelja, tužitelj nije dokazao da se isti odnosio upravo na natjecatelje koje je bilo moguće registrirati nakon proteka roka iz čl. 3. st. 1. Pravilnika HŠRS. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da isti nije dokazao da bi tuženik nepravilno postupio u pogledu registracije njegovih natjecatelja, odnosno da bi mu neosnovano onemogućio izvršiti registraciju ekipe juniora za natjecanje 2021.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. istog Zakona, imovinska šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist). Pri ocjeni visine izmakle korist, sukladno odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO-a, uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. Obzirom na naprijed iznijete okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao štetnu radnju tuženika, a osim toga ni da su ispunjenje sve ostale pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pri tome u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

15. Rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda , nije bilo predmet drugostupanjskog postupka, jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Varaždin, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer