Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1467/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 24sata d.o.o., OIB: 78093047651, Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-64/2020-21 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-64/2020-21 od 21. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 75.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. svibnja 2020. pa do isplate, zahtjev tužiteljice da tuženik o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala 24sata.hr objavi pravomoćnu prvostupanjsku presudu bez ikakvih komentara ili kraćenja, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, dok je točkom II izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da županijski sud prihvati žalbu tužiteljice kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Tužiteljica traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet postupka je naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice uslijed objave novinskog članka „ŽG nakon potresa kupuje od ZG: Nema ugovora“, autora KG, koji je objavljen 6. travnja 2020. u elektroničkom mediju 24sata.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je na internetskom portalu 24sata.hr dana 6. travnja 2020. objavljen navedeni tekst u kojem se spominje tužiteljica, a u odnosu na sporni prvi dio predmetnog članka koji glasi: „25. ožujka, tri dana nakon potresa, Grad Zagreb donosi zaključak o kupnji nekretnina od ZG. Radi se o dva zemljišta, sveukupne površine od 55 kvadrata. H dobit će za svoju zemlju od Grada 51.100 kuna. Plus još 11 kuna naknade za biljne nasade. Isti dan, Grad odlučuje kako će kupiti i susjednu zemlju od Josipove sestre, HG. Njena zemljišta su nešto veća, imaju ukupnu površinu od 81 kvadrata, a Grad ih kupuje po cijeni od 75.300 kuna. Vrijednost svih ovih nekretnina procijenio je u travnju prošle godine stalni sudski vještak lvan Čeović.", prvostupanjski sud navedeni dio komparira sa Zaključkom o kupnji nekretnine od 25. ožujka 2020. koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 7 od 30. ožujka 2020., gdje u točki 1. stoji da Grad Zagreb kupuje, a HG prodaje nekretnine, radi rekonstrukcije - izgradnje [adresa] s pripadajućom komunalnom infrastrukturom, sukladno lokacijskoj dozvoli koja se produžuje do 22. listopada 2020; da će Grad Zagreb vlasnici nekretnina (tužiteljici) isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno 75.300,00 kuna, sukladno procjembenim elaboratima br. 63/2019 i br. 64/2019 koje je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivan Čeović u travnju 2019., te da će Grad Zagreb će s vlasnicom nekretnina (ovdje tužiteljicom) sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnina, nakon čega prvostupanjski sud zaključuje da su informacije navedene u spornom članku u potpunoj podudarnosti s tekstom predmetnog zaključka, odnosno da su iste utemeljene na točnim činjenicama. Vezano za drugi sporni dio predmetnog članka, koji glasi: „A zašto Grad baš sad kupuje nekretnine Šelendićevih potomaka? Zbog rekonstrukcije i izgradnje [adresa], na samoj periferiji grada. Za razliku od štete nastale potresom, ova obnova uopće nije hitna.“, prvostupanjski sud smatra navedene tvrdnje autorovim izražavanjem mišljenja u obliku skepse, odnosno drži da je to vrijednosni sud prema postupcima gradskih vlasti, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je zaključak o kupnji nekretnina donesen tri dana nakon potresa u [adresa] kojom prilikom je nastala velika šteta, pa imajući u vidu da je otac tužiteljice VG osoba koja je redovito surađivala s Gradom Zagrebom i održavala medijski popraćene odnose s tadašnjim gradonačelnikom, prvostupanjski sud drži da navedeni dio teksta predstavlja legitimni osvrt autora na trošenje javnog novca.

7. Stoga, kako su u spornom članku iznesene informacije utemeljene na točnim činjenicama za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti, odnosno vrijednosni sudovi autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, te s obzirom da je radi prosperiteta društva nužno javno preispitivanje postupaka lokalne samouprave, pri čemu je autor u dobroj vjeri poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti činjenica (prije objave informacije kontaktirao je oca tužiteljice koji nije osporio istinitost činjenica iz članka već je dao dodatno pojašnjenje koje je tuženik i prenio), prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. al. 3. i 6. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22.).

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi ponavlja, kako je to isticala i tijekom postupka, da je 11 godina prije donošenja Zaključka o kupnji nekretnine i objave spornog teksta, zajedno sa svim susjedima iz [adresa], podnijela nadležnom gradskom tijelu Zahtjev za izvlaštenje predmetnih nekretnina, a godinu dana prije potresa, dakle tijekom 2019. godine, Gradonačelnik Grada Zagreba je donosio zaključke o sklapanju Ugovora o kupoprodaji nekretnina preostalih vlasnika u [adresa], dok su posljednji u nizu takvih zaključaka u korist trećih fizičkih i pravnih osoba objavljeni u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 19 od dana 17. listopada 2019. godine, koje činjenice prvostupanjski sud zanemaruje i pogrešno zaključuje o dobroj vjeri tuženika. Naime, da je tuženik sukladno članku 21 st. 3 ZM postupao u dobroj vjeri, žaliteljica smatra da je u samome tekstu trebao navesti činjenice da su zaključci Grada Zagreba doneseni u odnosu na sve vlasnike nekretnina u [adresa] tijekom 2019. godine, odnosno da je u odnosu na rekonstrukciju lokacijska dozvola produžena do 22. listopada 2020. godine, a iz kojeg razloga je i donesen zaključak u odnosu na samu tužiteljicu. Smatra da takva interpretacija zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba nije od utjecaja na informiranje javnosti o trošenju javnog novca, obzirom da se iz zaključka ne može zaključiti kada će javni novac biti potrošen, već je isključiva svrha teksta bila povreda časti i ugleda tužiteljice koja je spomenuta u spornome tekstu.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 21. st. 4. Zakona o medijima kada je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost na strani tuženika. Naime, uspoređujući tekst prvoga dijela spornog članka s tekstom Zaključka o kupnji nekretnine od 25. ožujka 2020. koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 7 od 30. ožujka 2020., prvostupanjski sud ispravno zaključuje da se radilo o informaciji koja je prvenstveno prenesena iz akta tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, čiji smisao nije promijenjen uredničkom obradom, a potom i da je riječ o informaciji utemeljenoj na točnim činjenicama, kao i da postoji i opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, pri čemu je postupljeno u dobroj vjeri, slijedom čega je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti.

12. Što se pak tiče drugog dijela sporne objave „A zašto Grad baš sad kupuje nekretnine Šelendićevih potomaka? Zbog rekonstrukcije i izgradnje [adresa], na samoj periferiji grada. Za razliku od štete nastale potresom, ova obnova uopće nije hitna.“, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o vrijednosnom sudu prema postupcima gradskih vlasti, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je zaključak o kupnji nekretnina doista donesen tri dana nakon potresa u [adresa], kao i činjenicu da je tužiteljičin otac VG osoba koja je redovito surađivala s Gradom Zagrebom i s tadašnjim gradonačelnikom ŽG. Pritom valja istaknuti da se samim tekstom u biti propituju pozicija i utjecaj tužiteljičinog oca s jedne strane, te odluke gradskih vlasti s druge strane, dok je tužiteljica spomenuta samo kao kćerka VG.

13. U okolnostima u kojima određena sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, "sukob" javnog i privatnog interesa potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usp. s predmetima ESLJP-a Ž Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. Z i MG Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.). Pritom tuženik kao nakladnik ne smije bezrezervno prenositi informacije koje su očito uvredljiva sadržaja za osobu u odnosu na koju se odnose informacije, ali ipak mora voditi interesa i o tome da li u pojedinom slučaju prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na informaciju.

14. U tom kontekstu, kod ocjenjivanja razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika dokazivanje istinitosti vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usp. s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

15. Stoga, u konkretnim okolnostima, kada je samo tri dana nakon razornog zagrebačkog potresa donesen zaključak o kupnji nekretnina, i prema stavu ovoga drugostupanjskog suda postojala je dostatna činjenična osnova koja je opravdavala propitivanje opravdanosti i konteksta njegovog donošenja, na što nije od utjecaja kada je trebala biti isplaćena kupoprodajna cijena, a niti tvrdnja tužiteljice da je godinu dana prije potresa, odnosno tijekom 2019. godine, Gradonačelnik Grada Zagreba već donosio zaključke o sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina s preostalim vlasnicima u [adresa], kao niti da je u odnosu na rekonstrukciju lokacijska dozvola produžena do 22. listopada 2020. godine. Pritom valja istaknuti da autor teksta nije prešao granice izražavanja osobnog stava i mišljenja u skladu s načelom slobode medija iz članka 3. stavak 2. ZM-a.

16. S Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Žalba tužiteljice ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka, a odluka je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je zbog toga uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena točka II. izreke prvostupanjske presude.

18. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer