Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-753/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja KIG, OIB: [osobni identifikacijski broj], putovnica br. [broj putovnice], [adresa], stan br. ..., MIG, OIB: [osobni identifikacijski broj], putovnica br. [broj putovnice] [broj putovnice], [adresa], stan br. ..., KIG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putovnica br. [broj putovnice] [broj putovnice], [adresa], stan br. ..., zastupana po majci MIG i TIG, OIB: [osobni identifikacijski broj], putovnica br [broj putovnice] [broj putovnice], [adresa], stan br. ..., zastupan po majci zz MIG , svi zastupani po punomoćniku Ivi Grgi, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Sea Trade d.o.o., Split, Križine 10, OIB: 11948171121, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ivančević i partneri d.o.o. iz Splita, radi sanacije i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1169/2023-14 od 11. ožujka 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1169/2023-14 od 11. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi trošak za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

1.„Tuženiku se nalaže u roku od 30 dana izvršiti sanaciju odvodnje vode terase i oštećenja na unutrašnjim elementima poda i zidova stana u vlasništvu tužitelja u [adresa], a koji čini 105/419 dijela č. zem. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosoban stan oznake S2, položen na prvom katu zgrade, sve sukladno nalazu vještaka za graditeljstvo-Stručnom mišljenju o uočenim nedostacima i šteti na unutrašnjim elementima stana od 17. 10. 2016. Ivica Prolić, dipl. ing. arh. stalni sudski vještak za arhitekturu i graditeljstvo ili će u protivnom tužitelji radove izvršiti na račun tuženika.

2. Tuženiku se nalaže u roku od 30 dana izvršiti ugradnju priključne instalacije i postavljanja posebnog vanjskog vodomjerila za mjerenja utroška vode za stan oznake S2 u vlasništvu tužitelja u [adresa] sukladno Posebnim uvjetima priključenja na sustav vodoopskrbe Vodovod d.o.o. Makarska broj 1601/1-2011 od 22. 11. 2011. godine i stručnom nalazu vještaka za graditeljstvo ili će u protivnom tužitelj radove izvršiti na račun tuženika.„

II/ Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

1.„Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima iznos od 14.089,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5,89 % koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III/ Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.813,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku do 15 dana.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), te predlažu da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ocjenjuje da je žalba tužitelja neosnovana u cijelosti te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije, a potvrdi presudu suda prvog stupnja te obveže tužitelje da mu naknade trošak odgovora na žalbu, time da ne navode iznos kojeg traže na ime troška sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelji u žalbi tvrde da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, citirajući zakonski tekst te odredbe, te ukazujući na točku I.1. izreke i tvrde da je sud umjesto teksta uređenog tužbenog zahtjeva u podnescima tužitelja od 14. svibnja 2021. i 2. lipnja 2022., kojim su tužitelji tražili otklanjanje nedostataka sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka Inoslava Nikolića od 3. listopada 2019. s dopunama od 28. srpnja 2020. i 18. veljače 2021. prema varijanti 1. u presudi naveo „stručno mišljenje o uočenim nedostacima i šteti na unutrašnjim elementima stana od 17. listopada 2016. Ivica Prolić, dipl.ing.arh., stalni sudski vještak za arhitekturu i graditeljstvo", kojeg vještaka su radi utvrđenja nedostataka i njihove sanacije angažirali tužitelji radi stručnog određenja zahtjeva za sanaciju i naknade štete.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude jasno naveo da su tužitelji podneskom od 14. svibnja 2021. promijenili istovjetnost glavnog zahtjeva, obzirom da su tražili isplatu umjesto ranije činidbe, te sud zaključuje da se radi o preinaci tužbe u tom dijelu, pa kako se je tuženik protivio preinaci, sud nije prihvatio tu preinaku, zbog čega je odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je on bio postavljen u tužbi. I po ocjeni ovog suda tužitelji su podneskom od 14. svibnja 2021. preinačili tužbeni zahtjev, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, zbog čega je neosnovana žalbena tvrdnja tužitelja da su tužitelji tužbeni zahtjev iz tužbe uredili tim podneskom, pa je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u točki I.1., kako je on glasio u tužbi te time nije počinio bitnu povredu na koju tužitelji ukazuju u žalbi.

5.2. Sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama u presudi naveo je jasne i obrazložene razloge, tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka 8. studenog 2016.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik izvođač radova na stanu u suvlasništvu tužitelja, koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao etažna cjelina E-2. Tuženik je, kao vlasnik, stan, sada u suvlasništvu tužitelja, kupoprodajnim ugovorom od 12. prosinca 2012. prodao trgovačkom društvu Batraco Limited sa sjedištem u Cipru, te su tužitelji Ugovorom o kupoprodaji stana od 10. listopada 2014. stan kupili od tog trgovačkog društva.

6.1. Sud utvrđuje na temelju provedenog vještačenja da terasa spornog stana tužitelja nema odgovarajući nagib (pad), međutim, da zbog toga ne dolazi do prodora vlage u unutrašnjost stana tužitelja, zbog čega je zaključak suda da taj nedostatak ne predstavlja bitan nedostatak građevine, već da se radi o manjem nedostatku zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, te da se zahtjev tužitelja kojim traže od tuženika uklanjanje nedostatka sanacijom odvodnje vode terase treba razmatrati prema odredbi članka 610. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Ocjena je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer eventualno skupljanje vlage i stvaranje manjih lokvica na vanjskoj terasi ne predstavlja narušavanje bitnih svojstava građevine do čega bi došlo samo da se je utvrdilo da vlaga prodire i skuplja se na unutarnjim površinama građevine, a što nije slučaj u konkretnoj situaciji. Uz to, sud utvrđuje da se radi o vanjskoj terasi s koje voda otječe prirodnim putem i sa najmanjim nagibom, kako je to naveo i sudski vještak u nalazu i mišljenju.

6.3. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže od tuženika ugradnju priključne instalacije i postavljanje posebnog vanjskog vodomjerila za mjerenje utroška vode za stan u vlasništvu tužitelja, sud prvog stupnja utvrđuje da niti taj zahtjev nije osnovan, jer su tužitelji, u konkretnom slučaju, kupci gotovog proizvoda (stana), zbog čega tuženik ne može odgovarati za eventualne mane stvari koje su tužiteljima bile vidljive prilikom kupnje stana, odnosno da tuženik kao prodavatelj, sukladno odredbi članka 402. ZOO-a ne odgovara za nedostatke koji su kupcu bili vidljivi prilikom kupoprodaje.

6.4. U odnosu na alternativni tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili isplatu od tuženika u visini troškova sanacije nedostatka građevine, sud prvog stupnja ocjenjuje da je i taj tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u smislu odredbe članka 610. stavak 3. ZOO-a, jer bi tužitelji imali pravo na naknadu troška sanacije samo da su prethodno izvršili sanaciju nedostataka, kada bi mogli od tuženika tražiti isplatu u visini plaćenog iznosa za sanaciju nedostataka.

6.5. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, međutim, sud pozivom na odredbu članka 633. stavak 5. ZOO-a ocjenjuje da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom postupku tražiti od tuženika uklanjanje nedostataka i isplatu zbog nedostataka građevine kao naknadni stjecatelji nekretnine.

6.6. U odnosu na tuženikov prigovor prekluzije prava tražiti otklanjanje nedostataka, sud pozivom na odredbu članka 634. stavak 2. ZOO-a, kojim je propisano da pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču po osnovu njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana, računajući od dana kada je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio izvođača o nedostatku, zaključuje da tužitelji nisu prekludirani u tom svom pravu, jer su za nedostatke u gradnji saznali u ljeto 2016. i o tome su odmah obavijestili z.z. tuženika, dakle unutar propisanog zakonskog roka od godinu dana.

7. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je zahtjev za otklanjanje nedostataka na građevini – stanu u vlasništvu tužitelja, a alternativni tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu procijenjenih troškova za sanaciju nedostatka koji se sastoji u nedovoljnom nagibu (padu) terase, koja je sastavni dio stana, zbog kojeg nedostatka tužitelji tvrde da se na terasi zadržava voda koja vlaži unutrašnjost stana. U postupku je utvrđeno provedenim vještačenjem da terasa stana tužitelja nema odgovarajući pad, međutim, vještačenjem nije utvrđeno da bi zbog toga dolazilo do prodora vlage u unutrašnjost stana tužitelja. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja, prije svega, pogrešno je zaključio da bi tužitelji primjenom odredbe članka 633. stavak 5. ZOO-a bili aktivno legitimirani od tuženika, kao izvođača radova, tražiti otklanjanje nedostataka građevine iz razloga što je u postupku utvrđeno da oni nisu bili naručitelji radova, jer su stan kupili od trgovačkog društva Betarco Limited, koji je stan kupio od tuženika kao prodavatelja. Ukoliko je kupljeni stan imao skrivenih nedostataka, tužitelji su svoja prava mogli ostvarivati s osnova ugovora o kupoprodaji u odnosu na prodavatelja, a ne u odnosu na tuženika kao izvođača radova.

8.1. Odredbom članka 633. stavak 5. ZOO-a, koja se nalazi u Glavi koja nosi naslov „Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu“, propisano je da su izvođač radova, projektant pod određenim uvjetima, odnosno osoba koja obavlja nadzor pod određenim uvjetima, odgovorni ne samo prema naručitelju, nego i svakom drugom stjecatelju građevine i to za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od 10 godina od predaje i primitka radova.

8.2. Koji su to bitni zahtjevi za građevinu propisano je člankom 14. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12., 55/12., 80/13., 153/13., 153/13., 153/13., 78/15.), koji je bio na snazi u vrijeme završetka gradnje stana koja je po utvrđenju suda bila 2012. godine, kao i u vrijeme kada su tužitelji kupili stan 10. listopada 2014. Citiranom odredbom propisano je da su bitni zahtjevi za građevinu koji se osiguravaju u projektiranju i građenju građevine:

– mehanička otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom građenja i uporabe ne prouzroče:

– rušenje građevine ili njezina dijela,

– deformacije nedopuštena stupnja,

– oštećenja građevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije,

– nerazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.

– zaštita od požara tako da se u slučaju požara:

– očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom,

– spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,

– spriječi širenje vatre na susjedne građevine,

– omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje,

– omogući zaštita spašavatelja.

– higijena, zdravlje i zaštita okoliša tako da ih posebice ne ugrožava:

– oslobađanje opasnih plinova, para i drugih štetnih tvari (onečišćenje zraka i sl.),

– opasno zračenje,

– onečišćenje voda i tla,

– neodgovarajuće odvođenje otpadnih i oborinskih voda, dima, plinova te tekućeg otpada,

– nepropisno postupanje s krutim otpadom,

– sakupljanje vlage u dijelovima građevine ili na površinama unutar građevine.

– sigurnost u korištenju tako da se tijekom uporabe izbjegnu moguće ozljede korisnika građevine koje mogu nastati uslijed poskliznuća, pada, sudara, opeklina, električnog udara i eksplozije,

– zaštita od buke tako da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili u njezinoj blizini bude na razini koja ne ugrožava zdravlje i osigurava noćni mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad,

– ušteda energije i toplinska zaštita tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja energije prilikom korištenja uređaja za grijanje, hlađenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti.

8.3. Po ocjeni ovog suda, a obzirom da je u postupku utvrđeno da se nedostatak građevine sastoji od nedovoljnog nagiba terase na kojoj nakon kiše dolazi do zadržavanja manje količine vode, da se ne radi o nedostatku koji se tiče ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu, koji su definirani člankom 14. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, iz kojih razloga tužitelji neosnovano od tuženika kao izvođača radova traže tužbenim zahtjevom da izvrši sanaciju odvodnje vode terase.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja odbio, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se naloži tuženiku da izvrši ugradnju priključne instalacije i postavljanje posebnog vanjskog vodomjerila za mjerenje utroška vode za stan u njihovom vlasništvu jer je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da se radi o vidljivom nedostatku kojeg su tužitelji morali uočiti prilikom kupnje stana zbog čega oni neosnovano iz tog razloga traže od tuženika činidbu, a po ocjeni ovog suda niti za takav tužbeni zahtjev tuženik nije pasivno legitimiran, već bi tužitelji pod određenim uvjetima, takav tužbeni zahtjev mogli postavljati prema prodavatelju stana, a ne prema tuženiku kao izvođaču radova.

10. Po ocjeni ovog suda niti za alternativni tužbeni zahtjev tuženik nije pasivno legitimiran, a čak kada bi se i prihvatilo da je pasivno legitimiran, tada bi zahtjev bio neosnovan u smislu odredbe članka 610. stavak 3. ZOO-a, jer alternativnim tužbenim zahtjevom tužitelji traže isplatu s osnova procijenjenih troškova otklanjanja nedostatka građevine. Odredbom članka 610. stavak 3. ZOO-a propisano je da ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka roka koji mu je naručitelj radova ostavio za otklanjanje nedostatka, da tada naručitelj može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Dakle, u slučaju kada naručitelj izabere način otklanjanja nedostatka na račun izvođača, to znači da on treba otkloniti nedostatak te potom tražiti od izvođača radova da mu plati iznos kojeg je on platio za otklanjanje nedostatka, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

11. Žalbene tvrdnje tužitelja u kojima oni osporavaju zaključak suda prvog stupnja da utvrđena činjenica što u stanu tužitelja zbog nedovoljnog nagiba terase ne dolazi do pojave vlage ne može biti odlučujuća kod odluke o nužnosti sanacije te da je bilo potrebno zbog proteka vremena provesti novo vještačenje u odnosu na cijenu troška sanacije neosnovane su, jer iz naprijed obrazloženih razloga tuženik nije pasivno legitimiran u konkretnom slučaju za uklanjanje bilo kakvih eventualnih nedostataka građevine zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

13. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe jer je žalba u cijelosti odbijena pa im taj trošak ne pripada.

14. O zahtjevu tuženika da mu tužitelji naknade troškove sastavljanja odgovora na žalbu ovaj sud nije odlučivao jer prema odredbi članka 164. stavak 1. ZPP-a o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, a tuženik nije određeno zatražio trošak jer nije naveo iznos kojeg traži, što je suprotno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a.

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković