Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-136/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik iz Samobora, protiv tuženika SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kalanj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Primorac i Kalanj j.t.d. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-214/2019-75 od 19. studenog 2024., 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-214/2019-75 od 19. studenog 2024.:
- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.317,02 EUR
- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 101,28 EUR na način da se odbija taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška
- potvrđuje u točki V. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 365,59 EUR (tristo šezdeset pet eura i pedeset devet centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola od 30. studenog 2015. pod posl. br. Ovr-7313/15-2, ispravljenog rješenjem istog suda od 18. travnja 2016. posl. br. Ovr-7313/15-6 ovrhovoditelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pokrenuta temeljem presude Općinskog suda u Samoboru pod posl. br. K-118/03-88 prema ovršeniku FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preko iznosa od 19.096,82 eura (slovima: devetnaesttisućadevedesetšesteuraiosamdesetdvacenta).
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola od 30. studenog 2015. pod posl. br. Ovr-7313/15-2, ispravljenog rješenjem istog suda od 18. travnja 2016. posl. br. Ovr-7313/15-6 u preostalom iznosu od 18.212,36 eura (slovima: osamnaesttisućadvjestodvanaesteuraitridesetšestcenti) do iznosa od 19.096,82 eura (slovima: devetnaesttisućadevedesetšesteuraiosamdesetdvacenta).
III. Nalaže se tuženiku SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a boravište na adresi [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.418,30 eura (slovima: dvijetisućečetristoosamnaesteuraitridesetcenti) u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.160,12 eura (slovima: četiritisućestošezdeseteuraidvanaestcenti).
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.“
2. Protiv točaka III. i V. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijani dio presude je valjano obrazložen i neproturječan te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu kojom je zatražio da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola od 30. studenog 2015. pod poslovni broj Ovr-7313/15-2, ispravljenog rješenjem istog suda od 18. travnja 2016. poslovni broj Ovr-7313/15-6 proglasi nedopuštenom u vrijednosti iznad iznosa od 6.664,00 kuna, a što predstavlja iznos od 884,46 eura. Tom ovrhom je određena ovrha na imovini tužitelja radi prisilne naplate ovršenikove tražbine.
6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da se ovrha vodi radi naplate iznosa od 55.105,86 eura. Kako tužitelj traži da se ovrha proglasi nedopuštenom preko iznosa od 884,46 eura, proizlazi da tužitelj traži da se ovrha proglasi nedopuštenom radi prisilne naplate iznosa od 54.221,40 eura.
6.2. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i proglasio ovrhu nedopuštenom preko iznosa od 19.096,82 eura, a odbijen je tužbeni zahtjev preko tog iznosa pa je na taj način tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u postupku u 35,22 % (19.096,82 eura od 54.221,40 eura), a tuženik je uspio u omjeru od 64,78 %. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj uspio s visinom tužbenog zahtjeva u omjeru od 66,41 %.
6.3. Što se tiče uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sa osnovom uspio u omjeru od 100 %. Tuženik se žali navodeći u žalbi da on u tijeku postupka nije osporavao osnovu tužbe već se je složio s njom, a samo visina tužbenog zahtjeva je ostala sporna pa stoga nije jasno na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %. Međutim, tuženik je osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, a kako je s visinom uspio u omjeru od 35,22 %, njegov uspjeh u parnici iznosi 67,61 %, a uspjeh tuženika iznosi 32,39 %. Kada se primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a od postotka tužiteljevog uspjeha oduzme postotak tuženikovog uspjeha, dobije se da je tužitelj konačno uspio u omjeru od 35,22 % pa mu u tom postotku primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a pripada naknada parničnog troška.
6.4. Parnični trošak tužitelja bez plaćenih predujmova za vještačenja koji su plaćeni u iznosu od 1.597,24 eura, je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u iznosu od 2.043,68 eura, a tužitelju pripada 35,22 % ili 719,78 eura. Tom iznosu treba pribrojiti iznos troškova za vještačenja koji tužitelju pripadaju u punom iznosu bez obzira na postotak njegovog uspjeha u parnici te se dobije konačni iznos parničnog troška koji tužitelju pripada i to u iznosu od 2.317,02 eura.
6.5. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja naknade troška parničnog postupka sve tužiteljeve radnje obračunao po vrijednosti boda od 2,00 eura, dakle i za one radnje koje su poduzete u vrijeme kada je vrijednost boda bila niža. Međutim, obzirom da je u Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te obzirom da je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio 19. studenog 2024., dakle u vrijeme kada je u Tbr. 54. Tarife bilo propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sve tužiteljeve radnje obračunao po vrijednosti boda od 2,00 eura.
6.6. Kako je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada naknada parničnog troška u iznosu od 2.317,02 eura, primjenom članka 380. stavak 2. ZPP-a je potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.317,02 eura, a primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 101,28 eura na način da je taj dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen. Zbog istih razloga je potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom V. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška. Ovdje treba reći da je tuženik u žalbi naznačio da se žali protiv točke IV. izreke presude, ali je istovremeno naznačio da se žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška nije odbijen točkom IV. izreke, kojom je djelomično odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, već je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen točkom V. izreke pa je stoga ovim rješenjem potvrđena točka V. izreke presude, a ne točka IV. izreke.
6.7. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 365,59 eura.
Koprivnica, 18. veljače 2026.
Sudac
Veljko Kučeković
