Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-15/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatskog ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-69/2024-20 od 2. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ured za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-69/2024-20 od 2. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.116,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.285,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povrede odredbi parničnog postupka, što predstavlja žalbeni razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Naime, to što u presudi nije navedeno koju je odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/28, 48/10, 74/11, 80/13, 158/2013, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 - dalje: ZSPC) povrijedio vozač traktora CR ne predstavlja bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, budući da je u presudi navedeno da je vozač traktora odgovoran za nastanak nezgode jer nije održavao potreban razmak između vozila i zakasnio je s reakcijom kočenja, a držanje potrebnog razmaka između vozila propisano je čl. 109. st. 1. ZSPC, pa stoga presuda sadrži dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na odgovornost tuženika.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, na koje tuženik ukazuje u žalbi, jer je sud ovlašten odlučiti koje od predloženih dokaza će provesti (čl. 220. st. 1. ZPP), rukovodeći se pritom načelom ekonomičnosti iz čl. 10. ZPP, a u konkretnom slučaju, s obzirom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz kojeg proizlazi da je do nezgode došlo na način da se vozač traktora zabio u stražnji desni dio osobnog automobila, jer nije održavao potrebni razmak između vozila i jer je zakasnio s reakcijom kočenja, a na koji dio nalaza tuženik nije prigovarao, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nema potrebe da se saslušava vozač traktora.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je naknada imovinske štete u iznosu od 2.116,00 EUR, koju je tužitelj pretrpio na osobnom vozilu marke Opel Vectra registarske oznake i broja [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. listopada 2023. u Cerni, a kojim vozilom je u trenutku nezgode upravljao KR iz [adresa]. Prometnu nezgodu prouzročio je i za nju isključivo odgovoran CR koji je upravljao traktorom marke Zetor 8441.1., reg. oznake i broja [registarska oznaka], a za koje vozilo je u vrijeme prometne nezgode istekla polica osiguranja kod Croatia osiguranja broj: 012109259051.

9. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenje prometnog vještaka Borisa Maletića, dipl. ing. prometa, od 21. kolovoza 2025., pravilno utvrdio da je do nastanka prometne nezgode došlo na način da je KR upravljajući osobnim automobilom u vlasništvu tužitelja započeo i dovršio radnju pretjecanja traktora kojim je upravljao CR, kada je nakon usporavanja i zaustavljanja osobnog vozila došlo do udara prednjeg dijela traktora u stražnji dio osobnog automobila tužitelja radi neodržavanja razmaka i zakašnjelom reakcijom usporavanja i zaustavljanja, uslijed čega je na osobnom automobilu tužitelja došlo do oštećenja koja je vještak utvrdio analizom dostavljene ponude, troška potrebnih dijelova i potrebnih radova i potrošnog materijala, za čiji je popravak potreban iznos od 1.692,80 EUR što sa PDV-om iznosi 2.116,00 EUR.

10. Tuženik u žalbi neosnovano ukazuje da je osporavao uzročno-posljedičnu vezu između prometne nezgode i nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, koji prigovor nije raspravljen. Naime, tuženik je uzročno-posljedičnu vezu osporavao na pripremnom ročištu, prije nego što je po njegovom prijedlogu pribavljen cjelokupni predmet od Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja, te prekršajni spis i prije nego što je provedeno prometno vještačenje. Nakon pribave dokumentacije koju je tuženik predložio, te nakon provedenog prometnog vještačenja, tuženik više nije osporavao uzročno-posljedičnu vezu između prometne nezgode i nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, niti je na ročištu na kojem je saslušan prometni vještak tražio da se vještak o tome očituje.

11. Jednako tako, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud trebao utvrditi je li vozilo tužitelja u međuvremenu popravljeno, a da je na tu okolnost predlagao da se prometnom vještaku da u zadatak da pregleda vozilo, jer da se radi o okolnosti koja je bitna za utvrđivanje visine štete kao i za tijek zatezne kamate. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za isplatu nenovčane imovinske štete a osnovanost i visinu takvog zahtjeva u postupku je dokazao. Zadaća je suda u takvom postupku utvrditi pomoću nalaza i mišljenje prometnog vještaka koliko iznosi prosječni trošak popravka vozila, što je sud i utvrdio.

12. Tužitelj je, nakon što je od strane društva Autowill d.o.o. pribavio ponudu za popravak vozilo i potvrdu MUP-a o nastanku prometne nezgode, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) tuženiku podnio odštetni zahtjev, kojem tuženik nije udovoljio u roku od 15 dana, iako je u ovom postupku utvrđeno da se radilo o osnovanom zahtjevu, te je zahtjev sadržavao sve potrebno da se po njemu može postupiti, pa tužitelju temeljem čl. 12. st. 6. ZOOP pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjev, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Prvostupanjski je sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos štete od 2.116,00 EUR s zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate, a koja se odluka temelji na odredbi čl. 1085. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

14. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi izreku pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.116,00 EUR s zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (19. travnja 2024.) do isplate.

15. Odluka o troškovima postupka je zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

16. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi izreku presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.285,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper