REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1715/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I [adresa], zastupane po punomoćnici Dijani Malobabić Lonjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:261879944862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice te zamjenika punomoćnika stranaka, dana 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici PČ iznos 1.734,33 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 1.057,45 eur od 16. listopada 2020. do isplate;

- na iznos 265,45 eur od 30. travnja 2020. do isplate;

- na iznos 79,63 eur od 6. svibnja 2020. do isplate;

- na iznos 79,63 eur od 9. svibnja 2020. do isplate;

- na iznos 252,17 eur od 9. svibnja 2020. do isplate;

te joj isplatiti i trošak postupka u iznosu 810,00 eur sa zateznom kamatom od 18. veljače 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 5.392,88 eur sa zateznom kamatom od 16. listopada 2020. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 13. veljače 2020. oko 17,40 sati u Zagrebu, Petruševec, Radnička cesta, kao vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] doživjela prometnu nezgodu na način da je na njeno vozilo naletio autobus ZET-a u stražnji bočni dio, a koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja. Tvrdi da u trenutku štetnog događaja nije bila pod utjecajem alkohola te je očevid obavila I. policijska postaja Zagreb, PU Zagrebačka. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vrata te udarac u glavu kao i protruziju diska, a zbog kojih je bila podvrgnuta liječničkim pregledima, fizikalnoj terapiji te joj je bio ordiniran Schanzov ovratnik. Navodi da je zbog navedenih ozljeda nakon samog ozljeđivanja, a kao i tijekom liječenja trpjela jake i intenzivne fizičke bolove te je ujedno doživjela znatni strah većeg intenziteta, kako nakon nastanka samog štetnog događaja tako i za tijek i ishod liječenja te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe za vrijeme mirovanja i liječenja. Potražuje naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu 45.000,00 kn i to za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, strah i tjelesne bolove sa zateznom kamatom od 16. travnja 2020. do isplate. Navodi da je tuženik 22. travnja 2020. izvršio uplatu iznosa 5.650,00 kn te 23. lipnja 2020. isplatu iznosa 7.630,00 kn, sve na ime naknade štete. S naslova pružene tuđe pomoći i njege kao imovinske štete potražuje iznos 3.600,00 kn sa zateznom kamatom od 16. travnja 2020. do isplate. Ističe da se prije pokretanja spora obratila tuženiku u tzv. mirnom postupku preporučenom poštanskom pošiljkom od 16. travnja 2020. te e-mail dopisom od 29. svibnja 2020. uz koji je prijedlog tužiteljica dostavila tuženiku cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz predmetni štetni događaj. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u visini 48.600,00 eur sa zateznom kamatom od 16. travnja 2020. do isplate kao i isplatiti troškove postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužiteljice jer da iz podataka o prometnoj nezgodi proizlazi kako je tužiteljica u trenutku štetnog događaja u raskrižje ušla na znak neutvrđenog svjetla na semaforu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i uzročnu vezu između ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i tužbi sa štetnim događajem. Smatra da je udarac u glavu tužiteljica zadobila nakon štetnog događaja i svijest je izgubila ne radi udarca u glavu, već je prvo izgubila svijest pa onda pala i udarila glavom. Osporava da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila potres mozga, kako to stoji na zadnjem nalazu liječnika od 21. ožujka 2020. kada je pregledana mjesec dana nakon štetnog događaja kada se poskliznula na stepenicama i udarila glavom. Također tuženik napominje kako na prvom nalazu od 13. veljače 2020. nema dijagnoze potresa mozga niti se opisuju znakovi potresa mozga. Nadalje osporava da je protruzija diska kod tužiteljice u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Naime, MR kralježnica navodi i opisuje degenerativne promjene i prolaps diska između vratnog 4 i 5 kralješka i između vratnog 6 i 7 kralješka, Opisuje se mijelopatija što znači da su nastale promjene u području leđne moždine, a što ukazuje na kronične, a ne akutne promjene iz čega proizlazi da tužiteljica od ranije ima ove protruzije i da isto nije nastalo u trenutku štetnog događaja. Navedeno potvrđuje i prisutnost osteofita u tom području. Nesporno je da je tužiteljici u izvansudskom postupku 22. travnja 2020. izvršio isplatu u iznosu 5.650,00 kn od čega za pretrpljene bolove 3.000,00 kn, za pretrpljeni strah 2.500,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos 150,00 kn te nakon što je tužiteljica dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju, 23. lipnja 2020. izvršio je i daljnju isplatu u iznosu 7.630,00 kn od čega za pretrpljene bolove daljnji iznos 2.000,00 kn, za strah daljnji iznos 1.500,00 kn, za smanjenje životnih aktivnosti iznos 4.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos 130,00 kn. Tuženik smatra da je izvršenim isplatama tužiteljici u cijelosti naknadio štetu. Predlaže odbiti zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na isplatu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 13. veljače 2020. (list 6, 65-66 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-13, 34, 36-39, 41-43 spisa i 132-147), odštetni zahtjev od 16. travnja.2020. sa preslikom potvrde o preporučenoj pošiljci (list 17-19 spisa), korespondenciju stranaka u mirnom postupku (list 14 i 20 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 26-27 spisa), preslike računa (list 33, 35, 40 i 45 spisa), dokumentaciju MUP-a (list 54-74 spisa), spis ODO Zagreb KO-DO-974/21, nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića (list 99-105 spisa), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 107-109 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. PČG i dr. HČ (list 166-167 spisa), iskaz tužiteljice (list 181 spisa), uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl. br. KO-DO-974/2021.

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koji temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka] stradala u štetnom događaju 13. veljače 2020., a za nastanak kojeg da je odgovoran vozač vozila osiguranim kod tuženika.

6. Podneskom od 5. siječnja 2021. (list 31 spisa) tužiteljica je pored potraživane naknade za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, postavila zahtjev i za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja, prilažući račune o istima i koju potražuje u ukupnom iznosu 5.100,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dana plaćanja do isplate. Time zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iznosi ukupno 53.700,00 kn sa potraživanom zateznom kamatom.

7. Podneskom od 20. listopada 2021. (list 85 spisa) tuženik je učinio nespornom odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te je na ročištu 22. siječnja 2026. učinio nespornom i činjenicu da su tužiteljici po ozljeđivanju pomoć i njegu pružali ukućani te da visina iste iznosi 4,00 eur po satu.

8. Među strankama su dakle, nesporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije tuženika kao i odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) štetu u ukupnom iznosu 13.280,00 kn / 1.762,55 eur. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva.

9. Podneskom od 20. listopada 2025. (list 174-175 spisa) po provedenom medicinskom vještačenju, tužiteljica je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja, uvažavajući nesporno isplaćene iznose naknade štete (ukupno 1.762,55 eur) postavila u visini ukupno 3.082,16 eur sve sa zateznom kamatom od 16. travnja 2020. do isplate. Budući da se tuženik podneskom od 31. listopada 2025. (list 177 spisa), pozivom na pravno shvaćanje VSRH Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021., usprotivio djelomičnom povlačenju zahtjeva iz podneska od 20. listopada 2025., to je sud o zahtjevu odlučivao kako je visinom postavljen u podnesku od 5. siječnja 2021. (53.700,00 kn / 7.127,21 eur, list 31 spisa).

10. Radi utvrđenja osnovanosti po tuženiku osporene uzročne veze između ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, tužbi te dinamici nastanka štetnog događaja, sud je izveo dokaz kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenje. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da je u trenutku nesreće, tijekom kretanja u pravcu sjever – jug zapadnim kolnikom Radniĉke ceste, autobus osiguranika tuženika naletio prednjom desnom stranom brzinom od oko 23,7 km/h na stražnji desni bočni dio vozila tužiteljice, koje je u križanju skretalo ulijevo, iz pravca juga u pravcu zapada, u trenutku sudara brzinom od oko 36,7 km/h. Do sudara je uslijedilo na zapadnoj strani križanja u produžetku srednje prometne trake za pravac kretanja vozila sjever – jug, na križanju sa prometnom trakom za skretanje ulijevo, iz pravca juga u pravcu zapada, na oko 3,6 m prije mjesta zaustavljanja autobusa osiguranika tuženika. U spisu nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrđivati koja su svjetla na semaforima bila upaljena u trenutku nesreće za pravac kretanja vozila tužiteljice i osiguranika tuženika. Uslijed naleta autobusa osiguranika tuženika vozilo tužiteljice gotovo je potpuno zaustavljeno u svom pravcu kretanja, što ukazuje na momentalan pad brzine kretanja vozila od oko:Dv1 = 30 km/h što odgovara sili gravitacije od: 7,8 g, uslijed kojeg je tijelo tužiteljice imalo tendenciju nabačaja prema naprijed. Imajući u vidu veliku razliku masa zglobnog autobusa osiguranika tuženika i vozila tužiteljice, proizlazi da je kao posljedica naleta autobusa osiguranika tuženika na stražnji desni bočni dio vozila tužiteljice, vozilo tužiteljice odbačeno stražnjim dijelom ulijevo , uz momentalno ubrzanje ulijevo za oko: Dv = 23,7 km/h što odgovara sili gravitacije od 6,7 g. Kao posljedica naleta autobusa osiguranika tuženika na stražnji desni bočni dio vozila tužiteljice, vozilo tužiteljice bilo je stražnjim dijelom odbačeno dijelom u pravcu kretanja autobusa , uz rotaciju oko težišta vozila u pravcu okretanja kazaljke sata, što je imalo za posljedicu nabačaj tijela tužiteljice udesno.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera proizlazi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao vozačica osobnog vozila na koje je naletio autobus. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužiteljice je imalo tendenciju prisilnog polijetanja prema naprijed i udesno. U takvoj dinamici i uz utvrđenu promjenu brzine, tužiteljica je mogla zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) pa se ova ozljeda može uzročno vezati s nesrećom. Nadalje, tužiteljica je, prema stanju dokumentacije, neposredno nakon izlaska iz vozila kolabirala i pritom zadobila natučenje desne strane glave. Neovisno o tome što natučenje glave nije nastalo u samoj prometnoj nesreći već kratko vrijeme nakon nje, ono je uzročno povezivo s nesrećom jer je i kolaps nakon nesreće (kao odraz vegetativne reakcije) medicinski prihvatljiva posljedica iste. U naknadnom događaju približno pet tjedana nakon nesreće (pad sa stepenice) tužiteljica je zadobila natučenje zatiljnog dijela glave, natučenje donjeg dijela leđa i luksaciju trtične kosti. Ova stanja ne stoje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. U nalazu MR snimanja vratne kralježnice opisuju se značajne degenerativne promjene čija je prisutnost također nevezana za štetni događaj – riječ je o promjenama koje su postojale i prije događaja. Isto vrijedi i za Rtg snimanjem utvrđene degenerativne promjene slabinskog dijela kralježnice. Smetnje u području lijevog ramena, po prvi puta spomenute približno četiri mjeseca nakon štetnog događaja, također se ne mogu uzročno povezati s istim radi protoka vremena.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog i sudskomedicinskog vještaka, a budući da su sačinjeni stručno i detaljno, temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije, a niti su stranke istima prigovarale. Tako je temeljem ukupnosti rezultata kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja sud utvrdio da je tužiteljica u konkretnoj dinamici nastanka štetnog događaja (utvrđenoj po prometnom vještaku) zadobila istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) te natučenje desne strane glave dok ne postoji uzročna veza sa štetnim događajem dakle, za ozljede - natučenje zatiljnog dijela glave, natučenje donjeg dijela leđa i luksacija trtične kosti , kao i smetnje u području lijevog ramena te degenerativne promjene vratnog i slabinskog dijela kralježnice.

13. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva, sud je cijenio i nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. PČG, neurologa i dr. HČG, kirurga iz kojeg proizlazi da su isti, cijeneći rezultate kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja, utvrdili da je tužiteljica zadobila trzajnu povredu vrata i natučenje glave. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja statusa vratne kralježnice koja je od prije degenerativno promijenjena. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 31. prosinca 2020. Troškovi koji se navode su se mogli obaviti u sustavu HZZO, te su svi medicinski indicirani tijekom liječenja. Upitna je lista čekanja za MR vrata i mozga u sustavu HZZO-a. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 1-2%. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana –kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana-kumulativno. Tuđa pomoć i njega je tužiteljici bila potrebna 2h dnevno kroz 40 dana-kumulativno. Naruženje ne postoji.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. AČ i dr. HČ jer je sačinjeno stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještaci su u nalazu i mišljenju detaljno opisali ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, ocijenili su njeno zdravstveno stanje te je na temelju toga i dana ocjena bolova, straha, trajnih posljedica i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Sud stoga sud nalaz i mišljenje prihvaća kao potpuno, jasno i neproturječno, a niti su stranke istome prigovarale.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

16. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi navela: fizički bolovi, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti,, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivene ozljede koje su uzročno posljedično povezane sa štetnim događajem, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te utvrđen nastanak smanjenja životne aktivnosti u omjeru 1- 2% temeljem utvrđenih ozljeda, uzevši u obzir i da je tužiteljica tijekom liječenja liječena po kirurgu, neurologu. radiologu, fizijatru, da je nosila Schantzov ovratnik, učinila rtg obradu, MSCT i MR mozga, MR vratne kralježnice, EEG te da je obavila i fizikalnu terapiju, prethodno je mirovala i koristila analgetike te imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođ. 1971.) te njeno zanimanje (administrator) te u skladu sa odredbom čl. 1100. st.1. ZOO uzevši u obzir i notorno visoku stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove odluke, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 2.500,00 eur.

17. Isto tako tužiteljici je, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, zbog načina liječenja kao i zadobivenih ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 80 sati, pri čemu je tuženik učinio nespornim da su tužiteljici istu pružali ukućani. Stoga tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripada i novčana naknada za tuđu pomoć i njegu. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 4,00 eur po satu i koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP nalazi primjerenim, a koju cijenu sata pružene pomoći i njege je tuženik također učinio nespornim, to je prihvaćen i zahtjev tužiteljice po navedenoj osnovi te joj pripada pravo u visini 320,00 eur.

18. Tužiteljici bi stoga po osnovi neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripao iznos ukupno 2.820,00 eur međutim kako je istoj po tim osnovama nesporno isplaćeno ukupno 1.762,55 eur, to je tužiteljici po tim osnovama dosuđen iznos ukupno 1.057,45 eur. Budući da je ista podneskom od 5. siječnja 2021. po tim osnovama potraživala ukupno 6.450,33 eur / 48.600,00 kn (tuženik se podneskom od 31. listopada 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju zahtjeva iz podneska od 20. listopada 2025.), to je zahtjev po navedenim osnovama odbijen za 5.392,88 eur (do potraživanih 6.450,33 eur).

19. U odnosu na potraživanu imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja, a koja se odnosi na troškove po računima na listu 33, 35., 40 i 45 spisa, u ukupnom iznosu 5.100,00 kn / 676,89 eur (prema podnesku od 5. siječnja 2021.,) sud je utvrdio da se isti odnose na zdravstvene usluge obavljene u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i to 29. travnja 2020. Dijagnostika 2000 za MR mozga i MR C kralježnice – plaćeno gotovinom ukupno 2.000,00 kn (sada 265,45 eur, list 45 spisa) 5. svibnja 2020. Neuro Centar d.o.o. za prvi pregled – plaćeno 600,00 kn (sada 79,63 eur, list 35 spisa), 8. svibnja 2020. Neuro Centar d.o.o. za produženi video /EEG 3 h i konzultaciju- plaćeno ukupno 1.900,00 kn ( sada 252,17 eur, list 33 spisa); 8. svibnja 2020. Neuro Centar d.o.o. za TCD moždanih arterija i TCD VB sliva - plaćeno ukupno 600,00 kn (sada 79,63 eur, list 40 spisa). Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da su se svi ti troškovi mogli obaviti u sustavu HZZO te su svi medicinski indicirani tijekom liječenja, a da je upitna lista čekanja za MR vrata i mozga u sustavu HZZO-a.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi, a kada ju se pita da li se pokušala u okviru zdravstvenog sustava RH naručiti na obavljanje pretraga MR mozga i vratne kralježnice, da je u to vrijeme korona virus bio u najjačoj fazi, nedugo nakon toga je bio i potres te se ona pokušavala putem liječnika obiteljske medicine naručiti na te pretrage međutim, nije uspijevala dobiti termin. U konačnici je tu pretragu obavila u sustavu privatne medicinske zaštite za koje je imala trošak, misli ukupno oko 4.000,00 kn. Naime tu pretragu je obavljala na dva različita mjesta, u dva navrata i za to su joj izdana dva računa. Navodi da je kritične zgode bila vezana sigurnosnim pojasom. Navodi da je njoj liječnik obiteljske medicine odgovore dostavljao isključio mailom, a u vezi naručivanja na pretragu pa ju je tako upravo on uputio na obavljanje istih u privatnom sustavu dok ostale sustave bolnica i Domove zdravlja nisu mogli dobiti jer se na telefon nitko nije javljao, a obzirom na specifičnu zdravstvenu situaciju tada. Pokušala je zvati i slati mail u bolnice Rebro i na Šalatu radi naručivanja na pretragu, tu nije dobila neke termine s tim da je u konačnici na Šalati obavila fizikalnu terapiju tek nakon godinu dana po ozljeđivanju. Niti od jedne državne bolnice nije dobila termin za obavljanje pretrage. Naime, mailom joj je odgovoreno da su liječnici zbog bolesti odsutni, bilo je vrijeme korona virusa i da ne može dobiti termin.

21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice u vezi obavljanja liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama i povezanim troškovima, kao životan i uvjerljiv te u skladu se nalazom i mišljenjem vještaka liječnika, a imajući u vidu notorno stanje u zdravstvenom sustavu RH u smislu dugotrajnog čekanja na obavljanje pojedinih usluga. Budući da i iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da da su se svi ti troškovi mogli obaviti u sustavu HZZO te da su svi medicinski indicirani tijekom liječenja, sud zaključuje da je obavljanjem utuženih pretraga tužiteljica dakle, postupila po preporuci liječnika, čime su ti troškovi učinjeni u vezi sa tijekom liječenja zadobivenih ozljeda, da su bili preporučeni i potrebni pa kao takvi nužni i opravdani. Obavljanjem istih u privatnim zdravstvenim ustanovama, a postupajući po preporuci liječnika, tužiteljica je time ujedno i spriječila eventualnu daljnju štetu koja je mogla nastati da nije u cijelosti i pravodobno postupila po preporuci liječnika. Ovdje posebno valja imati i na umu razdoblje obavljanja utuženih troškova liječenja (travanj - svibanj 2020.) dakle, radilo se o tada još uvijek razdoblju proglašene pandemije korona virusa i za ovaj sud je korištenje zdravstvenih usluga i izvan javnog sustava, svakako razumno i opravdano. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu istih u ukupnoj visini 5.100,00 kn / 676,89 eur (prema navodima iz podneska od 5. siječnja 2021. jer se tuženik podneskom od 31. listopada 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju) te je tužiteljici taj iznos temeljem čl. 1095. st. 1 ZOO dosuđen u cijelosti kao osnovan.

22. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosuđeno ukupno 1.057,45 eur te joj je za imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja dosuđen iznos 676,88 eur, sveukupno 1.734,33 eur, dok je za iznos 5.392,88 eur (do potraživanih ukupno 7.127,21 eur) zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke.

23. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu temelji se na odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP), a budući da se radi o naknadi štete iz obveznog autoosiguranja. Između stranka je nesporno da se tužiteljica odštetnim zahtjevom, poslanim preporučenom pošiljkom 16. travnja 2020. (list 17-19 spisa) obratila tuženiku. Iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 31. prosinca 2020.,a po provedenoj fizikalnoj terapiji, tuženiku kao osiguratelju i "jačoj strani" kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti niti daljnjim fizikalnim terapijama. Stoga je tužiteljici kao osnovano dosuđena zatezna kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 16. travnja 2010. do isplate.

24. Odluka o zateznoj kamati na plaćene troškove liječenja po računima na listu 33,35,40 i 45 spisa temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO i tužiteljica iste ostvaruje od idućeg dana od dana plaćanja istih, a prema naznačenim datumima plaćanja u navedenim računima, sve prema zahtjevu od 5. siječnja 2021.

25. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužiteljici, razmjerno njenom kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu u sporu, sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku. Budući da je tužiteljica sa osnovom zahtjeva uspjela 100%, a u odnosu na visinu 24 % (traženo 7.127,21 eur; suđeno 1.734,33 eur), to je ista u konačnici u sporu uspjela 62 % (100% + 24% / 2), a čime je tuženik u sporu uspio 38%. Nakon oduzimanja uspjeha tuženika u sporu, proizlazi da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru 24 % (62% - 28%).

26.1.Tužiteljici je priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (tbr. 32/1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 5. siječnja 2021. i 20. listopada 2025., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 14. svibnja 2021., 27. listopada 2021., 8. studenog 2021., 16. lipnja 2023. i 21. listopada 2024., svaki po 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištu 13. siječnja 2021. 25 bodova (tbr.9/5 Tarife), zastupanje na ročištima 10. ožujka 2021., 3. svibnja 2023. i 22. siječnja 2026., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 850 bodova, što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.700,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (425,00 eur), sveukupno iznosi 2.125,00 eur. Taj trošak dosuđen je tužiteljici razmjerno uspjehu u sporu (24%) u iznosu 510,00 eur kojem iznosu je, kao nužan i neovisan o uspjehu u sporu, u cijelosti pridodan trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje u zatraženom iznosu 300,00 eur, čime trošak tužiteljice sveukupno iznosi 810,00 eur.

26.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 5. siječnja 2020., 13. siječnja 2021. i 13. ožujka 2024, jer takvi uopće ne prileže spisu. Nije joj priznat niti trošak prometnog vještačenja jer je istog nije podmirila tužiteljica, a niti joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa proizlazi da ista nije plaćena pa joj taj trošak nije nastao.

27. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom. tuženika