Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-241/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Rep kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, OIB: 44899993850, Odjela za psihijatriju, Ulica Željka dr. Selingera 1, protiv protustranke GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, na Odjelu za psihijatriju, zastupane po punomoćnici Sanji Godek-Glavina, odvjetnici iz Koprivnice, radi prisilnog smještaja, odlučujući o žalbi protustranke, protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj R1-2/2026-10 od 9. veljače 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj R1-2/2026-10 od 9. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

«Protustranci GŽ određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu Opću bolnicu u Koprivnici, Odjel za psihijatriju, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče, radi liječenja, zaključno do 3. ožujka 2026.»

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži, a pobijano rješenje ukine, te omogući liječenje protustranke izvan bolnice.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovaj postupak pokrenut nakon dostavljene Obavijesti Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica o prisilnom zadržavanju protustranke u zdravstvenoj ustanovi od 2. veljače 2026. Uz Obavijest dostavljeno je i Mišljenje prema kojem se kod protustranke radi o dijagnozi pod šifrom F23.9 – akutni i prolazni psihotični poremećaji, nespecificirani, a protustranka je odbila liječenje koje joj je po procjeni tima potrebno.

4.1. Protustranka je sukladno odredbi članka 36. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS) upoznata sa svrhom vođenja sudskog postupka te joj je postavljena i punomoćnica po službenoj dužnosti.

4.2. Sud je proveo vještačenje sukladno odredbi članka 37. stavak 2. ZZODS-a po specijalisti psihijatru prim.mr.sc. Elviri Koić, dr.med., koja nije zaposlena u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, time da je vještakinja osobno pregledala protustranku.

4.3. Na temelju dostupne medicinske dokumentacije i osobnog pregleda protustranke vještakinja je u pismenom nalazu i mišljenju navela da je protustranka liječena u istoj zdravstvenoj ustanovi u razdoblju od 21. siječnja do 26. siječnja 2026. te je otpuštena kući na osobni zahtjev, a protivno savjetu liječnika. Na Odjel je primljena 1. veljače 2026. nakon ozbiljnijeg sukoba u obitelji i izrečenih optužbi u odnosu na članove obitelji i svoju majku. U razgovoru s vještakinjom uspostavila je komunikaciju bez zadrške, bila je ljubazna i pristojna te dobrog raspoloženja, davala je uredne osobne podatke te je bila orijentirana u svim smjerovima. Iz nalaza vještakinje proizlazi da se radi o osobi u dobi od nepunih 28 godina, koja nije udana, nema djece, a živi unatrag godinu dana s ocem i majkom. Po struci je prvostupnica, bacc. za odnose s javnošću i medije i trenutno nije zaposlena. Tijekom razgovora pri opisima nekih događaja kod kuće i oko nje nema racionalnih objašnjenja, već se javljaju projekcije do razine paranoidnih obrada. Nije kritična prema svom stanju, ne misli o sebi kao o nekome tko bi drugome naudio, ali je uvjerena kako su njeni roditelji i susjedi neprijateljskih stavova u odnosu na nju, iako nema objašnjenja zašto bi to tako bilo, a argumenti za potvrdu sumnji su opće loše osjećanje, opća slabost i misli koje nisu imale dovoljnu bistrinu, teško se koncentrirala. Opisuje da se osjećala kao drogirana, kao da joj s glavom nešto nije u redu, kao da ju je netko hipnotizirao mirisima i hranom, a osjećala je čudne mirise u kući. Opisivala je također da su joj ukućani nudili samo čokoladicu i slatkiše te je navela „trovali su me“, nakon čega je sebi počela sama kuhati i od tad joj je bolje. Također je opisivala da joj je netko ulazio u kuću, vidjela je tragove, bijelo vapno po prozorima, kosu i kučine u radijatorima, te smatra da je to netko radio da ju zastraši. Nestajale su joj stvari, ladice su bile premetane, te sumnja na neke susjede koji se bave kojekakvim aktivnostima, ali ne i na svoje roditelje. Opisivala je da je doživljavala nepravdu jer je kleveću, omalovažavaju i vrijeđaju po društvenim mrežama, posao koji je radila iscrpljivao ju je jer je radila i noću, zbog čega je malo spavala, a razmišlja o sudskim tužbama u odnosu na tvrtku u kojoj je radila, kao i u odnosu na roditelje te druge od kojih se doživljava ugroženom.

4.4. Na temelju liječničke dokumentacije, te osobnog pregleda protustranke, liječnički vještak utvrđuje da protustranka boluje od psihoze paranoidnog tipa prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB10 označenoj pod šifrom F22, a radi se o teškoj duševnoj bolesti koja zahtijeva liječenje. Iako je vještakinja utvrdila da su u razdoblju od zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi pa do održavanja rasprave u ovom predmetu kod protustranke ublaženi simptomi bolesti, vještakinja ocjenjuje da još uvijek postoji potreba za njezinim liječenjem, time da početne pozitivne promjene nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. U slučaju prekida liječenja po ocjeni vještakinje postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svojeg zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Da je to tako ukazuje i činjenica da je prethodno liječenje prerano prekinuto zbog čega je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja te da je zbog toga potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi i provesti prisilnu hospitalizaciju na Odjelu psihijatrije u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.

5. Na temelju nalaza i mišljenja sud prvog stupnja ocjenjuje da su ispunjeni uvjeti za prisilni smještaj protustranke u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a u trajanju od 30 dana, jer ukoliko se protustranka ne bi liječila tada se može očekivati pogoršanje i razvoj teške duševne bolesti čime bi ona postala potencijalno opasna, osim za sebe i za druge osobe. Odlukom da odbija liječenje na Odjelu za psihijatriju, na kojem bi se osigurala kontinuirana terapija, protustranka, po ocjeni suda, u smislu odredbe članka 27. stavak 1. ZZODS-a ozbiljno i izravno ugrožava vlastito zdravlje.

6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

7. Protustranka u žalbi, u bitnome, tvrdi da s obzirom da je u postupku utvrđeno iskazom voditeljice psihijatrije dr. Mirjane Grubić-Marković da protustranka prihvaća liječničku terapiju, a protustranka je također izjavila da je voljna primjenjivati propisanu liječničku terapiju i da će to raditi ukoliko neće biti smještena na bolničkom liječenju, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, a ne nastavak daljnjeg liječenja ambulantnim načinom. Protustranka u žalbi ističe da je obrazovana i mlada osoba koja do sada nije imala zdravstvenih problema takve naravi, a niti je prije smještaja na bolničko liječenje ugrozila sebe i svoj život, odnosno nije predstavljala opasnost za život i tijelo najbližih osoba s kojima živi, a niti drugih osoba. Bila je svjesna da joj je potrebna liječnička pomoć pa ju je i osobno sama zatražila i smatra da ne postoji opasnost da ne bi uzimala propisanu terapiju, a iz nalaza vještaka proizlazi da bi mogla ugroziti sebe ili druge osobe ako ne bi pila lijekove. Smatra da joj je trebalo omogućiti liječenje izvan bolnice uz češće preglede kod liječnika koji bi mogao pravovremeno reagirati ukoliko se ona ne bi pridržavala propisanog liječenja.

8. Žalbene tvrdnje protustranke nisu osnovane iz razloga što je u postupku utvrđeno da je bila na dobrovoljnom bolničkom liječenju u razdoblju od 21. siječnja 2026. do 26. siječnja 2026., te da nakon otpusta iz bolnice nije uzimala propisanu terapiju zbog čega je 1. siječnja 2026., dakle nakon pet dana, nakon poziva policiji, uz intervenciju medicinske hitne pomoći, dovedena na liječenje radi psihotične dekompenzacije nakon nesuglasica sa svojom majkom. Protustranka je kod prijema bila u stanju psihomotorne uznemirenosti, hipomana, agitirana, dezorganiziranog ponašanja, te je zamijećen paranoidni trend. Iz mišljenja uređujućeg liječnika proizlazi da je majka protustranke navela da je protustranka željela zapaliti krovište kuće, jer inače ne puši. Tijekom postupka protustranka je sama iskazivala da je zbog sukoba s majkom pozvala policiju smatrajući da ju majka previše kontrolira, da je 1. veljače 2026. kupila cigarete iako inače ne puši, te da je otišla na balkon pušiti u inat majci, a majka ju je optužila da želi zapaliti krov. Iako je u postupku utvrđeno da je tijekom boravka na Odjelu za psihijatriju protustranka postala suradljiva u smislu prihvaćanja uzimanja terapije, iz iskaza voditeljice Odjela za psihijatriju proizlazi da je i dalje vrlo niskog praga tolerancije zbog čega je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjeni uvjeti da se protustranci odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, sukladno mišljenju vještakinje. Naime, iz nalaza i mišljenja liječničke vještakinje dr. Elvire Koić, jasno proizlazi da u slučaju prekida uzimanja terapije postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost, kako za protustranku, tako i za druge osobe ili imovinu, te da bi moglo doći do izravnog i ozbiljnog ugrožavanja zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 27. i 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a kada je protustranci odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, jer je iz provedenog postupka jasno vidljivo da se ambulantnim načinom liječenja, za sada ne bi postiglo poboljšanje zdravstvenog stanja protustranke, a što bi potencijalno moglo dovesti do ugrožavanja vlastitog zdravlja i sigurnosti protustranke, odnosno tuđeg zdravlja i sigurnosti.

9. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi članka 39. stavak 3. ZZODS-a, odredio prisilni smještaj u trajanju od 30 dana računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju osobe s duševnim smetnjama 2. veljače 2026.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu protustranke trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u vezi s člankom 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23.).

Koprivnica, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep