Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, u ponovljenom postupku, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tužene izjavljene protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-43 od 14. listopada 2024. te o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-53 od 30. srpnja 2025., 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tužitelja, preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-43 od 14. listopada 2024. i rješava:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.226,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana, s ostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka (preko dosuđenog iznosa od 4.226,11 EUR do traženog iznosa od 6.913,61 EUR) tužitelj se odbija,

dok se žalba tužene u cijelosti odbija kao neosnovana.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 50,79 EUR.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

V Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-53 od 30. srpnja 2025. potvrđuje.

VI Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-53 od 30. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-112/2024-43 od 14. listopada 2024. presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZI, na ime neisplaćenih dodatka na plaću, isplati bruto iznos od 11.619,25 EUR-a (slovima: jedanaest tisuća šesto devetnaest eura i dvadeset pet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 742,32 EUR od 15.04.2007. pa do isplate,

-na iznos od 408,99 EUR od 15.05.2007. pa do isplate,

-na iznos od 143,93 EUR od 15.06.2007. pa do isplate,

-na iznos od 562,24 EUR od 15.07.2007. pa do isplate,

-na iznos od 468,96 EUR od 15.08.2007. pa do isplate,

-na iznos od 526,14 EUR od 15.09.2007. pa do isplate,

-na iznos od 1.475,84 EUR od 15.10.2007. pa do isplate,

-na iznos od 222,29 EUR od 15.11.2007. pa do isplate,

-na iznos od 95,29 EUR od 15.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 121,14 EUR od 15.01.2008. pa do isplate,

-na iznos od 549,22 EUR od 15.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 712,92 EUR od 15.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 152,56 EUR od 15.07.2008. pa do isplate,

-na iznos od 52,73 EUR od 15.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 92,62 EUR od 15.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 468,09 EUR od 15.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 79,70 EUR od 15.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 267,75 EUR od 15.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 85,17 EUR od 15.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 545,78 EUR od 15.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 24,23 EUR od 15.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 377,04 EUR od 15.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 806,67 EUR od 15.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1.091,57 EUR od 15.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 263,17 EUR od 15.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 834,77 EUR od 15.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 95,90 EUR od 15.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 352,21 EUR od 15.10.2009. pa do isplate

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.413,61 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 14. listopada 2024. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom III. izreke – odluci o troškovima postupka pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ističe kako je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o trošku sastava zahtjeva za mirno rješenje spora iako je tužitelj svojim troškovnikom potraživao naknadu i tog troška, kao i da mu prilikom dosuđivanja troškova parničnog postupka nisu dosuđeni troškovi sastava podnesaka koji su bili od iznimne važnosti za njegov uspjeh u postupku i to podnesaka od 16. lipnja 2010., 30. prosinca 2010., 21. ožujka 2017., 28. srpnja 2017. i 12. srpnja 2024. Ističe, nadalje, kako je ovaj parnični postupak započeo 2010. podnošenjem tužbe te je u više navrata vraćan na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i to odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog čega da postoje opravdani razlozi za dosudu više od četiri obrazložena podneska obzirom su isti bili nužni i svrhoviti za uspješno okončanje postupka. Navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku propustio uzeti u obzir i trošak sastava žalbe od 12. rujna 2019. kojom se tužitelj žalio na odluku o troškovima postupka, a koja je usvojena i pobijana odluka preinačena. Ističe i da mu je pogrešno dosuđen trošak zastupanja na ročištima od 8. rujna 2010., 4. srpnja 2011. i 2. srpnja 2017. primjenom Tbr. 9/2 umjesto primjenom Tbr. 9/1 budući je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu, zbog čega da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te dosuditi tužitelju zatraženi daljnji parnični trošak, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

2.2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom III. izreke – odluci o troškovima postupka pobija tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu članka 158. stavak 1. ZPP-a. Smatra, pozivajući se na odluke revizijskog suda broj Rev- 1372/2009, Revr-773/2010, Rev-402/04 i Rev-216/2021, da joj je sud trebao primjenom odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a odrediti naknadu troškova prema vrijednosti povučenog dijela zahtjeva koji za nju predstavlja vrijednost predmet spora u vrijeme poduzimanja tih radnji i to od 20. rujna 2011. (kada je postavljen određeni tužbeni zahtjev) do 12. srpnja 2024. (kada je specificiran konačni smanjeni tužbeni zahtjev) te priznati joj trošak za povučeni dio tužbe, obzirom da se radi o vrijednostima predmeta spora prije i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva za koje je određen različit tarifni broj, dok da je tužitelju naknadu troškova trebalo odrediti prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva. Smatra i da je pravodoban njezin zahtjev za naknadu troškova nastalih povodom smanjenja tužbenog zahtjeva stavljen do zaključenja glavne rasprave, odnosno završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima u smislu odredbe članka 164. stavak 3. ZPP-a, bez obzira na to kada je bila obaviještena o smanjenju tužbenog zahtjeva. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tužene i zatražio trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4.1. Žalba tužene nije osnovana.

5. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbi stranaka i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu u kojoj je potraživao isplatu neutvrđenog bruto iznosa koji će specificirati nakon što tužena dostavi potrebne podatke, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja te je naznačio vrijednost predmeta spora od 14.400,00 kn. Nakon što je u postupku provedeno vještačenje tužitelj je podneskom od 20. rujna 2011. postavio određeni tužbeni zahtjev u iznosu od 192.247,97 kn (25.515,69 EUR) koja vrijednost predmeta spora je bila sve do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 12. srpnja 2024. kada je postavio konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 11.619,25 EUR te je s tako postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti.

7. Prvostupanjski je sud pozivom na odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podnesaka od 20. travnja 2011., 16. svibnja 2011., 20. rujna 2011. i 20. veljače 2019. svaki u iznosu od po 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 8. rujna 2010., 4. srpnja 2011. i 2. srpnja 2018. u iznosu od 125,00 EUR za svako, za zastupanje na ročištima 7. prosinca 2011., 13. lipnja 2017., 19. srpnja 2019. i 9. rujna 2024. u iznosu od po 250,00 EUR za svako, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR te trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 663,61 EUR.

8. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

8.1. Iznimka je u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, kada se naknada troškova određuje za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihovog poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka (članak 158. stavak 1. ZPP-a) tuženika odnosno tužitelja koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (članak 158. stavak 2. ZPP-a).

9. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Stoga, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

10. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (članak 158. stavak 2. ZPP-a).

11. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavak 1. ZPP-a te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, već prema vrijednosti predmeta spora smanjenoga zahtjeva.

12. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 8. ZPP-a, propisano je da u slučaju iz članka 158. toga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu objavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova postupka može se staviti u roku od 15 dana od dana nakon dostave obavijesti ili odluke

13. Međutim, kako je tužena zaprimila podnesak tužitelja od 12. srpnja 2024. (kojim je smanjen tužbeni zahtjev), 25. srpnja 2024., a zahtjev za naknadu troškova postupka je stavila na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena, 9. rujna 2024., proizlazi da je zahtjev za naknadom parničnog troška stavljen izvan roka propisanog navedenom zakonskom odredbom.

13.1. Drugim riječima, imajući u vidu i stajalište izraženo u rješenju revizijskog suda broj Rev-934/2023-2 od 28. studenoga 2023., budući da tužena nije u roku od 15 dana od dana saznanja za djelomično povlačenje tužbe postavila zahtjev za naknadu troškova postupka, njezino je pravo zahtijevati naknadu troškova povodom djelomičnog povlačenja tužbe prestalo istekom roka od 15 dana od saznanja, pa su neosnovani žalbeni navodi tužene kojima tvrdi da je pravodobno postavila zahtjev za naknadu troškova postupka bez obzira na to kad je saznala za djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe.

14. Posljedično tome, neodlučni su žalbeni navodi kojima tužena upire da je valjalo odrediti naknadu troškova prema vrijednosti povučenog dijela zahtjeva koji za nju predstavlja vrijednost predmet spora u vrijeme poduzimanja tih radnji i to od 20. rujna 2011. (kada je postavljen određeni tužbeni zahtjev) do 12. srpnja 2024. (kada je specificiran konačni smanjeni tužbeni zahtjev) te priznati joj trošak za povučeni dio tužbe, obzirom da se radi o vrijednostima predmeta spora prije i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva za koje je određen različit tarifni broj, budući da je izostala pravodobna procesna aktivnost pa navodi o vrijednosti predmeta spora povučenog dijela zahtjeva i primjeni odgovarajućeg tarifnog broja postaju pravno irelevantni.

15. Iz svega iznesenog proizlazi, dakle, da je u tom dijelu prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo.

16. S druge strane, pravilno tužitelj u žalbi ističe da je trošak koji nastane zbog ispunjavanja procesne pretpostavke iz članka 186.a stavak 1. ZPP-a izdatak učinjen u povodu postupka te se samim time smatra potrebnim troškom u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, zbog čega je tužitelju za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 2. ožujka 2010. valjalo priznati trošak prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25 – dalje; OT) u iznosu od 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 OT iznosi 200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% prema Tbr. 46 OT iznosi ukupno 250,00 EUR. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-664/2024-2 od 8. siječnja 2025.)

17. Nadalje, prvostupanjski je sud tužitelju za pristup na ročišta održana 8. rujna 2010., 4. srpnja 2011. i 2. srpnja 2018. priznao trošak prema Tbr. 9/2 OT. Međutim, kako s pravom ističe tužitelj u žalbi, obzirom da je u zapisnicima s navedenih ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik da ostaje kod odgovora na tužbu, tada se ima smatrati da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za to ročište primjenom Tbr. 9/1 OT, a ne primjenom Tbr. 9/2 OT, slijedom čega je tužitelju za pristup na navedena ročišta valjalo pravilnom primjenom odredaba OT valjalo priznati i daljnji iznos od 375,00 EUR.

18. U odnosu na trošak sastava podnesaka od 30. prosinca 2010. i 28. srpnja 2017. kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja, kao i podneska od 12. srpnja 2024. kojim je specificiran tužbeni zahtjev, ovaj sud nalazi, sukladno žalbenim navodima tužitelja, da mu je trebalo priznati naknadu tih troškova budući da je riječ o podnescima koji su potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, i to prema Tbr. 8/4 OT za svaki u visini od 62,50 EUR, što ukupno iznosi 187,50 EUR.

19. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužitelju dosuditi trošak sastava podnesaka od 16. lipnja 2010. i 21. ožujka 2017. te je isto valjano i obrazložio. Kod toga se napominje da, iako je točno da postupak u ovoj pravnoj stvari traje preko četrnaest godina, kao i da je predmet u više navrata vraćen na ponovno suđenje, trajanje postupka i njegovo višestruko vraćanje na ponovno odlučivanje, samo po sebi, ne znači da je u konkretnom slučaju postojala potreba za većim brojem obrazloženih podnesaka od onoga koji se prema važećim tarifnim pravilima priznaje kao potreban, zbog čega, ni prema stajalištu ovoga suda, cijeneći stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-396/2022-2 od 23. kolovoza 2022., u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje preko četiri obrazložena podneska, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud kada nije priznao tužitelju troškove podnesaka u kojima ponavlja svoje navode.

20. Također, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke propušta uzeti u obzir i trošak sastava žalbe od 12. rujna 2019. kojom se tužitelj žalio na odluku o troškovima postupka, a koja žalba je usvojena te je odluka preinačena, budući da je točkom IV drugostupanjske odluke odnosno odluke Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-9/2020-2 od 29. travnja 2020. njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen i to jer je u žalbenom postupku uspio sa neznatnim dijelom.

21. Slijedom svega navedenoga, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, pobijanu odluku u dijelu pod točkom III. izreke – odluci o troškovima postupka preinačiti i tužitelju dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.226,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 4.226,11 EUR do traženog iznosa od 6.913,61 EUR žalbu tužitelja je valjalo odbiti, dok se žalba tužene ukazuje u cijelosti neosnovanom pa je istu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.

22. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom i to za iznos od 812,50 EUR sukladno Tbr. 10/4 OT na ime troška sastava žalbe trebalo je tužitelju priznati 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 100,00 EUR, što razmjerno uspjehu sa žalbom od 40,63% iznosi 40,63 EUR, a što uz pripadajući PDV od 10,16 EUR iznosi ukupno 50,79 EUR, dok mu zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II i IV izreke ovoga rješenja.

23. Kako tužena nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj trošak sastava žalbe, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ovoga rješenja.

24. Dopunskim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-53 od 30. srpnja 2025. odbijena je tužena sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.

25. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka ne precizirajući u čemu bi se povreda sastojala. U žalbi u bitnome ponavlja navode iz žalbe protiv rješenja o trošku sadržanom u točki III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-43 od 14. listopada 2024. smatrajući da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu članka 158. stavak 1. i odredbe članka 164. stavak 3., 4. i 8. ZPP-a. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

26. Odgovor na žalbu nije podnesen.

27. Žalba nije osnovana.

28. Pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

29. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka s obrazloženjem da kako je tužena zaprimila podnesak tužitelja od 12. srpnja 2024. (kojim je smanjen tužbeni zahtjev), 25. srpnja 2024., a zahtjev za naknadu troškova postupka je stavila na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena, 9. rujna 2024., proizlazi da je zahtjev za naknadom parničnog troška stavljen izvan roka propisanog navedenom zakonskom odredbom, sve prema odredbi članka 164. stavak 8. u vezi s odredbom članka 158. ZPP-a.

30. Kako tužena u žalbi ponavlja navode iz žalbe protiv rješenja o trošku postupka sadržanom u točki III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-112/2024-43 od 14. listopada 2024., to se ista, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge iz točaka 8. do 15. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

31. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje pravilno primijenio materijalno pravo, žalba tužene ukazuje se neosnovanom, to je valjalo, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi te odlučiti kao pod točkom V izreke ovoga rješenja.

32. Kako tužena nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj trošak sastava žalbe, zbog čega je odlučeno kao pod točkom VI izreke ovoga rješenja

U Karlovcu 18. veljače 2026.

Sudac

Vesna Britvec