REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2903/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047, Vodnjan, Trg Slobode 2, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Stošić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi izdavanja platnog naloga nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tončija Stošića, odvjetnika i tuženika osobno, 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-414/2025-2 od 5. ožujka 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047, Trg Slobode 2, 52215 Vodnjan, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 24/0002747, namiri tražbinu u iznosu od 130,11 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 8,25 EUR od 19.10.2023.,

- na iznos od 8,25 EUR od 18.11.2023.,

- na iznos od 8,25 EUR od 19.12.2023.,

- na iznos od 8,25 EUR od 18.01.2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 17.02.2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 28.03.2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 21.04.2024.,

- na iznos od 8,25 EUR od 18.05.2024.,

- na iznos od 10,42 EUR od 18.06.2024.,

- na iznos od 14,75 EUR od 20.07.2024.,

- na iznos od 25,79 EUR od 31.08.2024.,

- na iznos od 13,15 EUR od 21.09.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 0093688-0002747, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-414/2025-2 od 5. ožujka 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VU iz [adresa], da tužitelju CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047, Trg Slobode 2, 52215 Vodnjan isplati troškove postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim kamatama te se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužitelju CONTRADA d.o.o., OIB: 67506743047, Trg Slobode 2, 52215 Vodnjan troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave- izvadak iz poslovnih knjiga – 24/0002747, kojim je od tuženika potraživao ukupno 130,11 eura sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate i troškovima postupka te je ovaj sud 5. ožujka 2025. izdao platni nalog posl.br. Pl-414/2025-2, kojim je naložio tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 130,11 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate, koje teku na pojedine iznose sa kamatama te zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je protiv platnog naloga pravovremeno podnio prigovor navodeći u bitnom da s tužiteljem do dana sklopljenog ugovora-reversa URBROJ: 220/2024/092983 od 16.8.2024. nije bio ni u kakvom obveznom ili poslovnom odnosu. Tužitelj za tuženika nije obavljao i nije ni obavio ništa u vremenu između 30.9.2023. i 31.8.2024. na koje se tužitelj poziva u svojim poslovnim knjigama. Tužitelj za navedeno razdoblje tuženiku nije slao nikakve račune, opomene, odnosno druge vjerodostojne isprave na koje se poziva u prijedlogu za ovrhu od 23.12.2024. , izvatku iz poslovnih knjiga br. 24/0002747 po otvorenih stavki na dan 30.9.2024. Tužitelj nikada nije obavijestio tuženika o postojanju kakve tražbine niti je tuženik s tužiteljem sklopio ikakav dogovor. Zato je tražbina tužitelja neosnovana. Tužitelj nije pojasnio na što se njegovo potraživanje konkretno odnosi što i kada je nešto obavio, iz kojeg bi tuženik njemu nešto dugovao. Tužitelj je u istoj pravnoj stvari pod posl.br. P-3029/2024 pred ovim sudom 16.1.2025. povukao tužbu i sud je o tome donio rješenje 17.1.2025. tako da je za razdoblje od 30.9.2023. do 31.4.2024. već odlučeno ili plaćeno u postupku prigovora protiv ovrhe.

2.1. Dalje tuženik ističe da na osnovu Odluke o proporcionalnom broju odvoza za miješani komunalni otpad broj 124/2024 od 3.5.2024. kao i prethodnim važećim odlukama (broj 62/2022 od 14.4.2022.) za korisnike usluge, koji koristi nekretninu povremeno, odvoz miješanog komunalnog otpada vrši se samo u razdoblju od svibnja do kolovoza svake godine. To znači, da za potraživanja u periodu od 31.8.2023. do 30.4.2024. nemaju osnove iz razloga jer, prema odlukama, tužitelj u tom razdoblju nije pružao usluge. Dana 16.8.2024. tuženik je sklopio ugovor sa tužiteljem za korištenje zapremnine 25 litara za prikupljanje miješanog komunalnog otpada i tada primio revers sa istim datumom, koji na osnovu Cjenika jave usluge prikupljanja miješanog otpada definira iznos cijene javne usluge u iznosu od 7,30 eura (8,25 eura sa PDV). Dana 10.9.2024. tuženik je primio na svoj e-mail račun br. 5963885 od 31.8.2024. u iznosu od 21,40 eura, koji je uz ugovornu cijenu od 8,25 eura za minimalnu javnu uslugu uključivao i cijenu javne usluge za spremnik 80 litara u iznosu od 13,15 eura, kojeg tuženik nikada nije naručio i za kojeg nije bilo nikakve osnove, pošto se tuženik u ovom periodu uopće nije nalazio u [adresa]. Zbog toga je tuženik još istog dana tužitelju slao odgovor po e-mailu, u kojem je odbio iznos računa u dijelu, koji se odnosi na dodatni spremnik od 80 litara i zamolio za izdavanje računa, koji odgovara ugovoru. Tuženik odgovor nikada nije primio. Zbog toga je izvršio plaćanje iznosa 8,25 eura, koji se odnosi na ugovornu cijenu minimalne javne usluge. Tuženik predlaže sudu rješenje o platnom nalogu poništiti, odnosno tužbu odbaciti.

3. Tužitelj je podneskom od 14.5.2025. (list 43 spisa) naveo da je prigovor tuženika neosnovan i paušalan. Tužitelj je u pravnom odnosu s tuženikom na temelju ugovora, odnosno izjave o načinu korištenja javne usluge i to sakupljanja komunalnog otpada od 24.07.2018. za utužene račune od mjeseca 09.2023. do mjeseca 06.2024., zadužen za spremnik volumena 80 litara i da bi za utužene račune za mjesece 07.2024. i 08.2024. ponovno uredili pravni odnos u obliku nove izjave o načinu korištenja javne usluge i to sakupljanja komunalnog otpada i reversa o preuzimanju na korištenje posude za komunalni otpad, način prikupljanja, odvoza i obračuna usluge odnosno kartice s obzirom da je tužitelj od 01.07.2024. započeo s novim načinom odvoza otpada putem kartica i time je tuženik zadužen za spremnik volumena 25 litara. Nastavno, tuženiku je uz karticu uručena i karta s prikazom mjesta na kojima se nalaze spremnici za odvoz otpada, sukladno novom načinu sakupljanja komunalnog otpada. Čak i da nisu nikada sklopili ugovor tužitelj ističe kako je tuženik u pravnom odnosu s tužiteljem na temelju čl. 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Iz navedenog razvidno je kako postoji ugovorni odnos te je tužitelj obavljao i pružao usluge za tuženika u utuženom razdoblju. Takvo je stajalište zauzeo Županijski sud u Zagrebu u predmetu pod posl. br. Gž-815/2022- 2, kojeg tužitelj citira.

3.1. Tužitelj se poziva i na odluku Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. Povrv- 225/2021-23, koju također citira, a ističe još, kako je sukladno članku 6. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ obrada podataka tuženika zakonita jer je kao takva nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, odnosno tužitelja. Nastavno tome, tuženik je vlasnik nekretnine, odnosno apartmana, koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola upisan i označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], apartman broj 07 009 i to:

2. Suvlasnički dio: 1/2

PESTOTNIK TADEJ, LJUBLJANA, FRENKOVA POT 16, a sukladno članku 10. stavci 1. i 4. točka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, a isti je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Računi se odnose na cijenu javne usluge, odnosno usluge odvoza otpada za nekretninu tuženika, koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa].

3.2. Tužitelj nadalje osporava tuženikove navode da je riječ o presuđenoj stvari jer predmet, koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. P-3029/2024, odnosio se na druge račune, odnosno razdoblja koji nisu predmet ovog postupka s obzirom da su se isti odnosili na račune za razdoblje od 31.07.2018. do 31.08.2023., a ovaj se postupak odnosi na utužena razdoblja od 30.09.2023. do 31.08.2024. i u tom smislu ukazuje na odluku Trgovačkog suda u Varaždinu u predmetu pod posl. br. Povrv-133/2024, koju citira. Tužitelj još ističe da je propisano kako je račune potrebno plaćati tijekom cijele godine jer sukladno članku 8. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada obračunsko razdoblje kroz kalendarsku godinu je jedan mjesec što predstavlja dvanaest obračunskih razdoblja kroz kalendarsku godinu. U konkretnom slučaju računi se dostavljaju mjesečno te je iste potrebno plaćati za svih 12 mjeseci neovisno o tomu koliko mjeseci se boravi u objektu tijekom godine. Objekt se trajno koristi i tuženik spada u kategoriju koja je kućanstvo sukladno članku 70. stavak 2. točka 1. Zakona o gospodarenju otpadom i članku 10. stavak 2. točka 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji propisuju da korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstvo. U kontekstu izloženog, a da je korisnik dužan plaćati račune tijekom cijele godine postoji sudska praksa i potvrđena stajališta sudova, pa tužitelj citira odluke ovog suda u predmetu pod posl. br. Povrv 3460/2021-10 i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-706/2022-2 te Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. Povrv- 225/2021-23

3.3. Tužitelj pojašnjava da je, sukladno članku 11. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano kako se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, a strukturu iste čini:

1. cijena obvezne minimalne javne usluge (CMJU)

2. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (Ckpo).

Cijena javne usluge obračunava se po izrazu:

„CJU = CMJU + Ckpo“

Cijena javne usluge obračunava se korisniku usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi u skladu sa ovom Odlukom.

Isto propisuje članak 75. stavak 2. Zakona o gospodarenju otpadom kako strukturu cijene javne usluge čini:

1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i

2. cijena obvezne minimalne javne usluge.

Sukladno članku 14. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da tužitelj odnosno davatelj javne usluge donosi Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na način određen u članku 77. Zakona o gospodarenju otpadom. Cjenikom se određuje visina jedinične cijene za volumen spremnika otpada. Cjenikom, ovisno o kriteriju količine predanog otpada, određuje se, zasebno za korisnika razvrstanog u kategoriju kućanstvo i za korisnika razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo jedinična cijena za preuzimanje jednoga kilograma miješanoga komunalnoga otpada ili volumena spremnika miješanoga komunalnoga otpada.

Cijena obvezne minimalne javne usluge (CMJU):

-za korisnike kategorije kućanstvo jedinstvena je na čitavom području primjene ove Odluke i iznosi 7,30 eur mjesečno bez PDV-a što iznosi 8,25 eur sa PDV-om

- za korisnike kategorije koje nije kućanstvo jedinstvena je na čitavom području primjene ove Odluke i iznosi 18,58 eur mjesečno bez PDV-a što iznosi 21,00 eur sa PDV-om.

Tuženik odnosno korisnik javne usluge dužan je plaćati davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko razdoblje na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Sama cijena obvezne minimalne javne usluge važna je za cjelokupno i održivo poslovanje tužitelja o čemu je Ustavni sud iznio stajalište u Odluci i Rješenju pod brojem: U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021.

3.4. Tužitelj dalje pojašnjava da je na računima jasno naznačena struktura cijene javne usluge. Cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada kao dio strukture cijene javne usluge obračunata je sukladno članku 2. stavak 2. Odluka o proporcionalnom broju odvoza za miješani komunalni otpad koje propisuju da za korisnika usluge, koji koristi nekretninu povremeno broj odvoza iznosi:

svibanj (2) odvoza

lipanj (6) odvoza

srpanj (8) odvoza

kolovoz (6) odvoza

rujan (0) odvoza.

Odluke se temelje na člancima 6. stavak 7. i 35. stavak 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji propisuju da odluku o području na kojem nije moguće koristiti standardizirani spremnik u vlastitom prostoru ili koji će tip spremnika korisnik usluge koristiti, donosi Davatelj usluge i da do potpune uspostave digitalne evidencije, cijena za predani miješani komunalni otpad rasporedit će se na korisnike usluga proporcionalno minimalnoj javnoj usluzi.

3.5. Kao dodatne dokaze o tome da je tužitelj vršio uslugu uredno i kvalitetno priložio je spisu Dnevne planove rada od mjeseca 09.2023. do mjeseca 06.2024., dakle za račune od mjeseca 9/2023 do 06/2024 su iznosi cijene obvezne minimalne javne usluge obračunati po cjeniku od 01.07.2022., a za račune od mjeseca 07/2024 i 08/2024 po cjeniku od 01.07.2024. Člancima 19. i 20. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da cijena javne usluge utvrđuje se Cjenikom javne usluge kojeg donosi i mijenja davatelj usluge odnosno tužitelj sukladno zakonu i propisima donesenim na temelju zakona korisnik usluge odnosno tuženik je dužan plaćati cijenu javne usluge utvrđenu Cjenikom javne usluge. Cijenu javne usluge korisnici usluge plaćaju na temelju računa, koji im davatelj usluge, odnosno tužitelj ispostavlja. Ne samo da je tuženik vlasnik navedene nekretnine nego istu i koristi, a što su ustanovili djelatnici tužitelja operativnim radom na terenu, a isto je vidljivo i iz stanja nekretnine prikazanog na fotografijama i to sukladno čl. 14. st. 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, kojim je propisano da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije (manje od 6kwh godišnje) ili plina ili pitke vode (manje od 2m3 kubika godišnje) ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije, dakle riječ je o nekretnini, koja se trajno koristi. Isto je propisano čl. 71. st. 2. Zakon o gospodarenju otpadom. Na fotografiji naziva „Mjesto spremnika“ s lijeve strane je prikazana ulica Brajda u kojoj se nalazi spremnik, odnosno na samom raskrižju dvaju ulica i koja prolazi vodoravno, dok je [adresa] okomita, a na kraju [adresa], odnosno s desne strane bijelog kombija nalazi se zgrada u kojoj je apartman tuženika. Na fotografiji naziva „ [adresa] ulica“ s lijeve strane bijelog kombija nalazi se zgrada u kojoj je apartman tuženika, dakle iz priloženih fotografija razvidno je kako je kamion tužitelja uredno vršio uslugu sakupljanja komunalnog otpada i da tuženik je jasno upoznat s navedenom uslugom i nije mogao ne znati za obvezni i poslovni odnos s tužiteljem s obzirom da svaki odgovoran građanin zna kako je usluge odvoza otpada nužno plaćati, a vrlo vjerojatno sam tuženik i u Republici Sloveniji u kojoj ima prebivalište je upoznat s uslugom odvoza komunalnog otpada i izbjegava plaćanje takvih usluga. Tuženik također koristi nekretninu i potrošnjom struje, vode, plaćanjem komunalne naknade Gradu Vodnjanu.

3.6. Tužitelj je račune tuženiku uredno dostavljao običnom poštom na adresu nekretnine tuženika s obzirom da je člankom 21. stavak 1. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano da se računi dostavljaju korisniku na obračunsko mjesto, a na izričit zahtjev korisnika, na adresu koju on odredi unutar Republike Hrvatske u konkretnom slučaju na adresu nekretnine tuženika [adresa]. Opreza radi tužitelj ističe kako je obveza tuženika javiti se tužitelju ukoliko nikad nije zaprimio račune, što ovdje nije slučaj o čemu je jasno istaknuo Županijski sud u Zagrebu u svojoj presudi pod posl. br. Gž-2491/2023. Zaključno tomu tuženik do pokretanja ovog postupka se nikada nije žalio na pruženu uslugu ukoliko nije primao račune, a primao ih je, stoga je uvijek bio suglasan na dostavu istih sukladno ranije navedenom načinu dostave, a ranije račune je uredno i plaćao čime je i priznao da je u pravnom odnosu s tužiteljem i da je usluga izvršena. Tuženik je kao korisnik usluge tužitelja dužan sukladno članku 10. stavak 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i članku 70. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom:

1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini

3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada

4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika

6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo

7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad

8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka

9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Ukoliko tuženik ne bi ispunjavao obveze tužitelj je ovlašten izreći ugovornu kaznu sukladno članku 24. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i članku 72. Zakona o gospodarenju otpadom. Sukladno navedenom, tuženik je dužan zbrinjavati i plaćati zbrinjavanje otpada upravo na području obračunskog mjesta tužitelja s obzirom da je takva obveza predviđena već samom činjenicom što je tuženik vlasnik stana na području gdje tužitelj pruža i vrši komunalnu uslugu.

3.7. Tužitelj je uredno tuženika kao i ostale korisnike naselja Barbariga obavijestio putem obične pošte o tomu da je 29.07.2024. ustanovljeno da nisu svi korisnici preuzeli kartice i da korisnici koji su preuzeli kartice iste ne koriste. Pregledom terena utvrđeno je da se vrećice sa miješanim komunalnim otpadom puštaju kraj nadzemnih spremnika ili u boksevima, koji nisu predviđeni za to, a puštanjem vrećica na navedeni način je nepropisno. Nadalje, utvrđeno je da se u vrećice za reciklabilni otpad preuzete od tužitelja baca miješani komunalni otpad što nije dozvoljeno i čime se apeliralo na sve korisnike da postupaju propisno s otpadom te poštuju dobivene upute. Isto tako, ovim putem ih se obavijestilo da dok se ne zadovolje preduvjeti za novi sustav prikupljanja otpadom, obračun će ostati nepromijenjen i to sukladno ranijoj izjavi od dana 24.07.2018. godine prema kojoj je tuženik kao i ostali korisnici zadužen za spremnik volumena 80 litara i prema kojoj će plaćati račune sukladno novom cjeniku od dana 01.07.2024. godine, stoga tuženik nije u pravu kada navodi kako isti navodno nije bio upoznat s time i da navodno nije dobio odgovor kada je tužitelj uredno vršio uslugu sukladno ranije dostavljenim dokazima o odvozu, propisima i računima i dostavljenoj obavijesti jer sukladno članku 13. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada propisano je da za područja u koja se ne može pristupiti komunalnim vozilom zbog neodgovarajućeg puta, nepristupačnosti, tehničkih prepreka ili neracionalnog povećanja troškova te drugih okolnosti, davatelj usluge može korisniku usluge staviti na raspolaganje odgovarajući zajednički spremnik ili uspostaviti sustav putem vrećica te odrediti prvu dostupnu javnu površinu primopredaje sukladno tehnički mogućnostima i ekonomičnosti, a do koje se može pristupiti komunalnim vozilom.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem cjelokupne dokumentacije, priložene spisu i to preslike izvatka iz poslovnih knjiga-24/0002747 (list 14 spisa), presliku Reversa od 16.8.2024. (list 28, 61 spisa), preslika računa broj: 5963885-2024 (list 30 spisa), Odluke tužitelja o proporcionalnom broju odvoza za miješani komunalni otpad (list 32-34, 189-190 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 36-37 spisa), e-mail tuženika (list 38 spisa), Izjava o načinu korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (list 59-60 spisa), Izjava o načinu korištenja javne usluge (list 62 spisa), Izvadak iz cjenika javne usluge (list 63 spisa), obavijest korisnicima (list 64-69 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 88 spisa), Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (list 89-109 spisa), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (list 110-114 spisa), računi (list 120-131 spisa), evidencija odvoza od 1.7.2024. do 31.8.2024. (list 191 spisa), dnevni plan rada (list 192-335 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 339-340 spisa), Izvadak cjenika (list 341 spisa),

Izjava DU od 2.4.2025. (list 349 spisa), kalendar odvoza otpada u 2024. godini (list 350-351 spisa), Izjava ŽU od 2.4.2025. (list 352 spisa), fotografije (list 353-356, 372-375 spisa), kartica kupaca (list 360-361 spisa), obavijest tužitelja (list 370-371 spisa) te je pročitana priložena sudska praksa (list 70-87, 116- 119, 132-188, 342-347, 357-359, 362-369. Sud nije izvodio dokaze saslušanjima tuženika i predloženih svjedoka te očevidom jer smatra da je čitanjem dokumentacije, priložene spisu u dovoljnoj mjeri utvrđeno relevantno činjenično stanje te bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, a ne potpunijem i točnijem utvrđenju činjeničnog stanja.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, odnosno da platni nalog valja održati na snazi, osim dijela kojim je odlučeno o troškovima.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa po računima s naslova usluge odvoza otpada za nekretninu na području [adresa] gdje tuženik ima u vlasništvu apartman i to za razdoblje od 30.9.2023. do 31.8.2024. Sporno je ima li tužitelj pravo tuženiku naplatiti obveznu minimalnu naknadu za uslugu odvoza otpada, obzirom na načelo "onečišćivač plaća" te okolnost da tuženik nekretninu u [adresa], za koju tužitelj traži utuženu naknadu, ne koristi tijekom cijele godine, već samo tijekom ljetnih mjeseci. Dakle, sporno je ima li tužitelj pravo potraživati naknadu za odvoz komunalnog otpada na adresi u [adresa], obzirom na tvrdnju tuženika da usluga tužitelja nije izvršena jer nekretninu trajno ne koristi te u odnosu na razdoblje za koje se traži plaćanje usluge odvoza otpada nije bilo, a tuženik nije ni sklopio ugovor s tužiteljem.

7. Uz po strankama nespornu činjenicu o predmetu ovog postupka, utvrđeno je kako je tužitelj, a sukladno odredbi čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19; dalje: ZOGO) u vezi odredbe čl. 9. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (Službene novine Grada Vodnjan-Dignano broj 3/2022; dalje: Odluka) kao pružatelj javne usluge prikupljanja otpada aktivno legitimiran u ovom postupku. Nadalje, da je tuženik u vrijeme za koje se traži isplata naknade za odvoz komunalnog otpada vlasnik nekretnine na području općine Vodnjan, sud je utvrdio čitanjem neslužbene kopije zk izvatka na listu 88 spisa, a i sam tuženik ne spori vlasništvo nekretnine na području te općine.

8. Usprkos tome, kako tuženik tijekom postupka osporava da bi koristio uslugu tužitelja kao i da računi, koji su izdani, nemaju pravni osnov, to je navedene sporne činjenice valjalo raspraviti.

9. Tako je odredbom čl. 33. st. 1. i st. 2. ZOGO-a određeno da je davatelj usluge, odnosno tužitelj dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", pri čemu je dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge, razmjeno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju po kriteriju količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika te je dužan voditi i evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada. Jednako tako i odredbom čl. 24. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15; dalje: ZZP) određeno je da trgovac mora, prilikom ispostavljanja računa za pružene javne usluge potrošačima, primjenjivati obračun i cijene utvrđene posebnim propisima.

10. Nadalje, odredbom čl. 30. ZOGO definirana je javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje: MKO i BKO) i ista podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a st. 2. istog članka propisano je da se ta usluga smatra uslugom od općeg interesa.

11. Sukladno odredbi čl. 10. st.1. Odluke propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, prilog Odluci su i Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, koji u čl.6. izričito propisuju da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu.

12. Tuženik je bez ikakve sumnje vlasnik nekretnine položene na području na kojem tužitelj obavlja komunalnu uslugu, te je tu uslugu koristio i u razdoblju prije stupanja na snagu Odluke, a slijedom čega je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu, ne samo na temelju činjenice da je vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj obavlja uslugu, već je u skladu s čl. 6. Općih uvjeta Odluke, sklopio ugovor o korištenju javne usluge. Naime, spisu prileže preslike Izjava o načinu korištenja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada od 30.6.2024. (l-59 i 60) te preslika Reversa o preuzimanju na korištenje posude za komunalni otpad, način prikupljanja, odvoza i obračuna usluge od 16.8.2024. potpisana od strane tuženika (l-61), a iz kojih bi proizlazilo da je tuženik preuzeo 25-litarski otpadomjer. Međutim, spisu je na listu 62 priložena preslika Izjave o načinu korištenja javne usluge od 30.10.2018., također vlastoručno potpisana od tuženika, a iz koje jasno proizlazi da je tuženik zadužen za plastični spremnik zapremine 80 litara kao i da se nekretnina koristi sezonski. Nadalje, prema čl. 11. st. 2. Odluke, strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge (CMJU) i cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (Ckpo).

13. U skladu s odredbom čl. 30. st.6. ZGO-a:

„Korisnik usluge iz st. 4. tog članka dužan je:

1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan tom Zakonu i propisnima donesenim na temelju tog Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju tog Zakona.

2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,

3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.“ Na temelju odredbe čl. 33. st. 4. ZGO-a davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. tog Zakona.

14. Tužitelj je za obavljene komunalne usluge izdao tuženiku račune (list 120-131 spisa) primjenom važećeg Cjenika javne usluge prikupljanja komunalnog otpada za područje pružanja usluge Općine Vodnjan (dalje: „Cjenik“). Prema Cjeniku, cijena javne usluge sastoji se od cijene minimalne javne usluge (CMJU) po veličini spremnika i to za 80 litara u iznosu od 33,81 kn/mjesečno i cijene predanog miješanog komunalnog otpada po zaduženom volumenu spremnika i to za 80 litara 7,22 kn, sve sukladno Odluci i ZGO-u. U odnosu na utužene račune ističe se kako računi od 9. do 12. mjeseca 2023. te od 1. do 4. mjeseca 2024. sadrže samo obvezu plaćanja obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 8,25 €, dok računi za 5., 6., 7. i 8. mjesec 2024., osim obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 8,25 €, sadrže i cijenu prema količini predanog miješanog komunalnog otpada.

15. Tužitelj je kao dokaz da je izvršavao uslugu u utuženom periodu dostavio preslike Evidencije odvoza od 1.7. do 31.8.2024. (list 191 spisa) te preslike Dnevnog plana rada u Barbarigi, u ulici u kojoj se nalazi nekretnina tuženika za period od 3.1.2021. do 30.9.2024. (list 192-335 spisa) iz kojih tužitelj navodi da je vidljivo da je usluga vršena tijekom cijelog utuženog perioda.

16. Nastavno na navedeno, a čitanjem priloženih računa na listovima 120-131 spisa, utvrđeno je kako je tužitelj naknadu za izvršenu uslugu obračunavao za objekt na adresi [adresa] te se pod stavkom 1. obračunava cijena minimalne javne usluge po cijeni od 8,25 € za mjesece 9., 10., 11. i 12. 2023. te za mjesece 1., 2., 3. i 4. 2024., a za mjesece 5., 6., 7. i 8. obvezna minimalna javna usluga po cijeni od 8,25 i za količinu predanog MKO, a na sve navedene stavke je obračunat PDV. Odredbom čl. 12. i 13. Odluke propisano je što točno čini cijenu obvezne minimalne usluge te što ona obuhvaća (troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza, troškove obrade otpada, troškove nastale radom reciklažnih dvorišta, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada i druge). Čitanjem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada tužitelja na listovima 339-341 spisa utvrđeno je da se plaća iznos cijene obveze minimalne javne usluge za kućanstvo 7,30 € te iznos jedinične cijene za količinu predanog komunalnog otpada za spremnik od 80 litara 1,94 €, a na navedene cijene obračunava se i PDV. Tuženik je u prigovoru naveo da je zadužen za spremnik od 25 litara, ali nije opovrgnuo navode tužitelja da je Izjavom od 30.10.2018. potpisao korištenje plastičnog spremnika od 80 litara te da je za razdoblje, prije uvođenja novog načina sakupljanja komunalnog otpada putem kartica tuženik bio zadužen za spremnik volumena 80 litara i na temelju kojeg je obračunata cijena javne usluge jer tuženik kao i drugi korisnici tužitelja je zadužen za takav volumen spremnika jer je [adresa] turističko naselje u kojem se nalaze zgrade s apartmanima te zbog tehničkih i drugih okolnosti nije moguća dodjela pojedinačnih spremnika. Navedenu okolnost tuženik nije s uspjehom opovrgnuo. Također, tuženik nije uspješno osporio dokaz u vidu dokumentacije, koju je tužitelj dostavio na listu 191 i 336-338 spisa, a koja se odnosi na mjesece 07.2024. i 08.2024. Iz priloženog proizlazi kako je tužitelj uredno vršio uslugu odvoza otpada i kako je istu tuženik uredno koristio, stoga nisu prihvaćeni kao osnovani navodi tuženika da tužitelj „nije obavljao i nije obavio ništa u vremenu između datuma 30.09.2023. i 31.08.2024.“.

17. Ovdje treba navesti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II- 2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. odbio zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 4. stavka 1. točke 7. u dijelu: "odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge", te članka 4. stavaka 5. i 6. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17. i 84/19.). U obrazloženju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u bitnom stoji da se odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a propisuje dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade. Iz navedenih članaka proizlazi, a kako navodi i Vlada u svom očitovanju od 9. siječnja 2020., da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni", kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivač plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača). Dakle, Ustavni sud primjećuje da je i ZOGO u navedenom članku 33. stavku 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te se ne mogu prihvatiti prigovori predlagatelja da plaćanje tzv. "paušala" nije predviđeno ZOGO-om, te da je iz tog razloga Uredba:50/17-84/19 u tom dijelu u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a.

17.1. Nadalje, u citiranoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske stoji: "Stoga je Ustavni sud suglasan s navodom u očitovanju Vlade da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Kako navodi Vlada u očitovanju, poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete."

18. Imajući na umu gore izloženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (NN br. 31/21) kao i okolnost da je tuženik tijekom ovog postupka, ustvari, samo prigovarao da tužitelj nije imao pravo naplatiti mu naknadu za javnu uslugu, odlučeno je kao u izreci te je platni nalog održan na snazi, kako je to izloženo u izreci presude.

19. Naime, cijena obvezne minimalne javne komunalne usluge odvoza otpada propisana je, kako je gore navedeno, Cjenikom donesenim na temelju Odluke te važećih odredbi čl. 18. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine 50/17 i 84/19) koje troškove je tužitelj uklopio u cijenu minimalne naknade, a koju je u konačnici tuženiku i naplatio za utuženo razdoblje tijekom kojeg nekretnina u vlasništvu tuženika nije korištena dok je za razdoblje korištenja nekretnine tužitelj uslugu naplatio u skladu s Cjenikom i prema količini preuzetog otpada. Obzirom da tužitelj ima pravo naplatiti trošak minimalne javne usluge za odvoz otpada kako bi osigurao kvalitetno i sigurno funkcioniranje sustava gospodarenja otpadom, a u kontekstu gore citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, to nisu prihvaćeni argumenti tuženika da nije dužan plaćati naknadu za uslugu koja mu nije pružena i odlučeno je kao u izreci presude, a na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Još treba dodati da nitko nije dužan pružati uslugu besplatno te da je, sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u svezi s čl. 155 ZPP-a te se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). Prema Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 54.Tarife za zastupanje u parničnom postupku na ročištu 4.2.2026. tužitelju pripada pravo na trošak od 50,00 €, a uz PDV od 25% (Tbr. 46.) trošak iznosi 62,50 € te navedenom trošku treba dodati trošak plaćene pristojbe na platni nalog od 6,64 € i trošak pristojbe na presudu od 13,27 €, pa ukupni troškovi iznose 82,41 €. Što se tiče zatraženih troškova predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade od ukupno 25,00 €, koliko je određeno platnim nalogom, valja istaći da tužitelj nije dostavio dokaz da je navedene troškove doista i platio, odnosno da su isti nastali, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

21. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. tuženiku