Posl. br. P-527/2024-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ines Žanetić, odvjetnici u Blatu, protiv tuženika: 1. IR iz [adresa], kao nasljednica dr. CR pok. E, 2. ĐR pok. I iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SR pok. I iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. RR iz [adresa], 6163 WA Kardinya, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. VR iz [adresa], 6162 Beaconsfield, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi od ad 4/ do 6/ zastupani po punomoćniku Aldu Miroševiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke, 7. OR iz [adresa], 32. Ulica 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. PR iz [adresa], 9. ERO iz [adresa], 10. NR pok. C iz [adresa], 11. DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. LR iz [adresa], 13. KR iz [adresa], Ulica 55, 14. FR iz [adresa], 103. Ulica 7/A, tuženi od ad 7/ do 14/ kao nasljednici BR "Kovač" ud. Đ i 15. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO Dubrovnik Stalna Služba u Korčuli, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026., u prisustvu punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, na ročištu održanom radi objave presude, dana 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vinograd Mala Rasohatica, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje zatražiti uknjižbu prava vlasništva rečene nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje u cijelosti toga prava sa imena prednika tužene ad 1/ i to: dr. ĆR pok. E, sa imena prednice tuženika od ad 7/ do 14/ BR "Kovač" ud. Đ rođ. LR, sa imena tuženika ad 2/ ĐR pok. I (oib [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], ad 3/ SR pok. I (oib [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tužene ad. 4/ RR (oib [osobni identifikacijski broj]) 11 [adresa], Australija, ad 5/ VR (oib [osobni identifikacijski broj]) Gibson st 72B, Beaconsfield, Australija, ad 6/ ŠR (oib [osobni identifikacijski broj]) Hamilton Rd 300, Spearwood, Australija, svih kao do sada upisanih vlasnika.

II. Nalaže se brisanje upisa zabilježbe konfiskacije imovine upisane pod Z.124/51 (Primljeno 21. 2. 1951.) na temelju Rješenja br. I.7/51. od 13. 2. 1951. na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica], vinograd Mala Rasohatica zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve upisano na 12. suvlasnički dio: 7/72, na 13. suvlasnički dio:7/72 i na 14. suvlasnički dio: 7/72 dijela.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su u zemljišnim knjigama suda kao suvlasnici nekretnine, preciznije opisane u izreci presude, kao suvlasnici upisani dijelom tuženi od ad 1/ do 14/, a dijelom njihovi pravni prednici, pri čemu na suvlasničkom dijelu tuženika od ad 4/ do 6/ postoji upisana zabilježba konfiskacije imovine pod brojem Z-124/51, a koji upis ne odražava stvarno stanje, budući je tužiteljica vlasnica i posjednica predmetne nekretnine u cijelosti. Obzirom na zabilježbu upisa konfiskacije tužiteljica je pred nadležnim ODO-om pokrenula postupak mirenja, a na koji je dobila očitovanje od 5. lipnja 2024. iz kojeg proizlazi da nema uvjeta za mirno rješenje spora. Inače, nekretnina koja je predmetom tužbe u naravi predstavlja vinograd u predjelu [adresa] u [adresa], a vlasništvo i posjed ove nekretnine tužiteljica je stekla nasljeđivanjem iza smrti oca ŽR "Vilić" pok. GR po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-81/11 UPP/OS-40/11 od 7. travnja 2011. Prethodno je otac tužiteljice istu ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem i diobom iza smrti svog oca GR "Vilić" pok. ER po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-301/00 i temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasništva od 27. lipnja 2002. Djed tužiteljice GR ovu nekretninu stekao je u vlasništvo i posjed od svog oca ŽR pok. UR po Ugovoru o darovanju od 26. ožujka 1964., a isti je prethodno vlasništvo ove nekretnine stekao temeljem Diobenog spisa od 20. kolovoza 1922. kojeg je sklopio sa svojom braćom i ocem. Prapradjed tužiteljice UR "Vilić" pok. S je istu ovu nekretninu stekao temeljem Kmetske pogodbe od 1. svibnja 1911. i to od JR "Kovač" pok. R. Dakle, još od 1911. postoji kvalificirani posjed prednika tužiteljice na predmetnoj nekretnini pa tužiteljica smatra kako je pravo vlasništva na ovoj nekretnini stekla nasljeđivanjem i dosjelošću. Nadalje, u tužbi se navodi kako se upis zabilježbe konfiskacije ne odnosi na prednike tužiteljice, već na prednike tuženika od ad 4/ do 6/, pa ova zabilježba na samu tužiteljicu nema nikakav pravni učinak budući je u vrijeme upisa zabilježbe ova nekretnina dosjelošću već prešla u vlasništvo prednika tužiteljice, iz kojeg razloga predlaže donijeti odluku o brisanju ove zabilježbe.

1.1. Kako je tužiteljica na izloženi način stekla pravo vlasništva utužene nekretnine, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici iste i dalje upisani dijelom tuženi od ad 1/ do 14/, a dijelom njihovi pravni prednici, iako tuženima ni njihovim pravnim prednicima na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, niti više postoji opravdani razlog za upis zabilježbe konfiskacije imovine, to ima i pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.2. Tužena ad 15/ u svom odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako isprava temeljem koje je zabilježena konfiskacija imovine nije dostupna budući da je pregledom arhive zbirke isprava koju vodi zk odjel ovog suda utvrđeno da ova isprava nedostaje. Isto tako prema saznanjima tužene navedena isprava ne nalazi se ni u Državnom arhivu - sabirni centar Korčula – Lastovo, a iz kojeg razloga tužena ad 15/ ne može dati suglasnost za brisanje upisa zabilježbe konfiskacije od 13. veljače 1951. pod posl. br. Z-124/51. Preostali tuženi nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu, a tuženi ad 2/, 3/, 4/, 5/ i 6/ nisu pristupili na pripremno ročište koje je u održano pred ovim sudom 3. prosinca 2025., iako su na isto bili uredno pozvani, niti su pisanim putem osporili navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, pa je na pripremnom ročištu, po prijedlogu punomoćnice tužiteljice, budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 332. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), donesena presuda zbog izostanka u odnosu na ove tužene, a nakon čega je raspravljanje nastavljeno u odnosu na preostale tužene.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, izvoda iz katastarskog plana od 10. lipnja 2024., PL 1058 za k. o. [katastarska općina] od 25. kolovoza 2023., Kmetske pogodbe od 1. svibnja 1911., Diobenog spisa od 20. kolovoza 1922., Ugovora o darovanju od 26. ožujka 1964., rješenja o nasljeđivanju iza smrti GR "Vilić" pok. ER od 17. studenog 2000. posl. br. O-301/00, rješenja zk odjela ovog suda od 22. listopada 2001. posl. br. Z- 597/01, Ugovora o razvrgnuću suvlasništva od 27. lipnja 2002. i rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŽR "Vilić" pok. V **.**.2011. posl. br. O-81/11 UPP/OS- 40/11. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da su kao suvlasnici ove nekretnine u zemljišnim knjigama suda upisani tuženi ad 2/, 3/, 4/, 5/ i 6/ osobno, za različite suvlasničke udjele, u odnosu na koje je na pripremnom ročištu donesena presuda zbog izostanka. U preostalom dijelu kao suvlasnici ove nekretnine u zemljišnim knjigama suda upisan je prednik tužene ad 1/ te prednici tuženika od ad 7/ do 14/, uz napomenu kako pasivna legitimacija tuženika kao nasljednika upisanih osoba tijekom postupka nije bila sporna. Na suvlasničkom dijelu tuženika ad 4/, 5/ i 6/ upisana je i zabilježba konfiskacije imovine, i to temeljem rješenja br. I-7/51 od 13. veljače 1951., pri čemu tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da se isprava temeljem koje je ova zabilježba upisana u zemljišnim knjigama suda ne može pronaći u zbirci isprava zemljišno knjižnog odjela kao ni u povijesnom arhivu. Nasuprot navedenom upisu, a pregledom PL-1058 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao isključivi posjednik predmetne nekretnine upisan otac tužiteljice ŽR. Pregledom Kmetske pogodbe od 1. svibnja 1911. utvrđeno je kako je ista sklopljena između veleposjednika JR "Kovač" pok. R iz [adresa] kao vlasnika zemljišta i ZR " Š" pok. S iz [adresa] kao kmeta, a predmetom ove kmetske pogodbe, između ostalog, bilo je i zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nekretnina koja je predmetom ove tužbe. Prema ovoj Kmetskoj pogodbi prednik tužiteljice, odnosno njen prapradjed UR, obvezao se predmetnu nekretninu održavati i redovito obrađivati kao kmet, a za uzvrat vlasniku zemljišta obvezao se dostavljati dio uroda, pa iz ove isprave nesumnjivo proizlazi kako je pravni prednik tužiteljice zapravo stupio u posjed predmetne nekretnine još 1911. Pregledom diobenog spisa od 20. kolovoza 1922. utvrđeno je kako je istim izvršena dioba imovine između ZR "Vilić" pok. S te njegovih sinova R, O, P, ER, N, D i UR, i to na način da je UR "Vilić" pok. S ovom diobom za sebe zadržao određenu imovinu, a ostatak imovine prepustio je svojim sinovima. Iz VI. skupa ove diobene nagodbe nesumnjivo proizlazi da je pradjedu tužiteljice ŽR na ime njegovog suvlasničkog dijela, i to u točki 12. kao težačka prava, izrijekom pripala nekretnina koja je predmetom ove tužbe, pa kako je predmetna diobena nagodba potpisana od strane svih sudionika te izrađena pred tadašnjim Kraljevskim Kotarskim sudom u Blatu, to ovaj sud nalazi kako je ova diobena nagodba pravno valjana i izvršena u cijelosti, te da je temeljem iste pradjed tužiteljice stupio u posjed predmetne nekretnine. Potom je pradjed tužiteljice ŽR "Vilić" pok. UR u svojstvu darovatelja, sa svojim sinom GR u svojstvu daroprimatelja, 26. ožujka 1964. sklopio Ugovor o darovanju. Pregledom ovog ugovora o darovanju utvrđeno je da je ŽR "Vilić" pok. UR svoju čitavu nepokretnu imovinu darovao sinu GR, a kako iz odredbi ovog ugovora proizlazi da je darovani stupio u posjed svih darovanih mu nekretnina te je ugovor potpisan i ovjeren pred Općinskim sudom u Korčuli 30. ožujka 1964., to ovaj sud nalazi kako je ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti te da je djed tužiteljice GR temeljem ovog ugovora stupio u posjed i nekretnine koja je predmetom tužbe. Potom je umro djed tužiteljice GR "Vilić" pok. ER, a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. O-301/00. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju od 17. studenog 2000. utvrđeno je kako su za njegove nasljednike temeljem zakona na jednake dijelove proglašeni udova TR te djeca HR i ŽR. Potom su svi proglašeni nasljednici dana 27. lipnja 2002. sklopili ugovor o razvrgnuću suvlasništva, a pregledom ovog ugovora utvrđeno je kako su TR i HR na ime njihovog suvlasničkog dijela pripale točno određene nekretnine, dok je sva preostala imovina GR po ovom ugovoru pripala u vlasništvo njegovom sinu ŽR. Kako je ovaj ugovor o razvrgnuću suvlasništva potpisan od strane svih sudionika, a koji su svoj potpis na istom i ovjerili pred javnim bilježnikom 27. lipnja 2002., to ovaj sud nalazi da je predmetni ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti, odnosno da je temeljem ovog ugovora nekretnina koja je predmetom tužbe pripala u isključivo vlasništvo i posjed ocu tužiteljice ŽR "Vilić" pok. GR. Potom je umro i otac tužiteljice, a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred povjerenikom ovog suda Markitom Vojvodić javnim bilježnikom u [adresa] pod posl. br. O-81/11 UPP/OS-40/11. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti od 7. travnja 20111. utvrđeno je kako su za njegove nasljednice temeljem zakona i međusobnog sporazuma proglašene kćerke ER, odnosno sada tužiteljica i TR te udova ČR, pri čemu je upravo tužiteljici izrijekom pripala nekretnina koja je predmetom tužbe. Iz navedenih isprava nesumnjivo proizlazi kako je nekretnina koja je predmetom tužbe u kvalificiranom posjedu tužiteljice, odnosno ranije njenih pravnih prednika, najmanje od 1911. godine, pa je očito da je tužiteljica pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla dosjelošću, pri čemu je u posjed nekretnine stupila nasljedstvom od svojih prednika.

2.2. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, činjenica da je utuženu nekretninu tužiteljica stekla u vlasništvo i posjed nasljeđivanjem od svojih prednika, pri čemu je prapradjed tužiteljice UR " Š" pok. S u posjed predmetne nekretnine stupio kao kmet i to još 1911. Ovdje je potrebno reći da se prema Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije (NN 254/1930), koji je u primjeni od 5. studenog 1930. , a kojim zakonom su između ostalog uređeni i svi kmetski, kmetstvu slični, emfiteutični, kolonatski, težački, zakupni, kao i svi ostali odnosi, bez obzira na naziv, gdje sam vlasnik nije obrađivao zemlju nego ju je davao pod raznim uslovima drugome na trajno obrađivanje i uživanje, smatraju pravno ukinuti na dan 1. prosinca 1918., i to na način da je nekadašnji obrađivač zemljišta kao kmet postao vlasnik zemljišta kojeg je do tada obrađivao. Iz navedenog nesumnjivo slijedi da je prapradjed tužiteljice UR "Vilić" pok. S početkom primjene ovog zakona zapravo postao vlasnik nekretnine koju je ranije obrađivao kao kmet i koja je predmetom ove tužbe, a nakon njega vlasništvo je na ranije obrazloženi način prešlo na samu tužiteljicu. Obzirom na navedeno ovaj sud nalazi kako je danas bez ikakvog pravnog značaja zabilježba konfiskacije imovine od 13. veljače 1951., a ovo iz razloga što se ista očito ne odnosi na pravnog prednika tužiteljice koji u to vrijeme nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine. Ova zabilježba konfiskacije imovine očito se odnosi na pravne prednike sada tuženih ad 4/, 5/ i 6/, međutim, ista je očito bez ikakvog učinka budući da pravni prednici ovih tuženika 1951. nisu bili vlasnici ove nekretnine budući je već tada predmetna nekretnina temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije i dosjelošću prešla u vlasništvo pravnog prednika tužiteljice, odnosno tada njenog pradjeda ŽR "Vilić" pok. UR, a potom na ranije obrazloženi način i na samu tužiteljicu.

3. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužiteljica stekla vlasništvo utužene nekretnine nasljeđivanjem unutar obitelji, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da je tužiteljica pravo vlasništva stekla i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženu nekretninu, što osobno a što putem svojih pravnih prednika, kvalificirano posjeduje još od 1911. Slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

4. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.

U Korčuli, 18. veljače 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).