Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-649/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja FS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rončević, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Zlatko Jurlina u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Vladimira Rončevića, odvjetnika u Zadru te zz tuženice DS, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ispravlja se zemljišnoknjižni upis vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica], površine 2887m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se umjesto prava vlasništva Republike Hrvatske ima uknjižiti pravo vlasništva tužitelja FS za cijelo što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini na temelju ove presude.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.629,64 EUR (dvijetisućešestodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. ožujka 2025. navodi da je raspravnim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-5984/2025 od 21. veljače 2024. odbijen njegov prigovor. Navodi da je izvanknjižni - stvarni vlasnik i posjednik za cijelo kat. čest. [katastarska čestica], površine 2887 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik za cijelo upisana Republika Hrvatska. Ističe da je predmetna nekretnina generacijama u posjedu domicilne obitelji u mjestu [adresa] prezimena FSD, da je tužitelj rođen 1935. godine, dakle u ovome trenutku se radi o osobi od 90 godina života, a koji je ovu nekretninu naslijedio iza smrti svoje majke FSD koja je rođena 1908. godine, a ona da je ovu nekretninu naslijedila iza smrti supruga OS (rođenog 1899.), a koji je bio očuh tužitelju. Nadalje da je OS predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svoga oca LS koji je rođen 1876., a on da je predmetnu nekretninu koristio za čuvanje i ispašu ovaca, dok je u međuvremenu nekretnina opožarena, te su zasađena drveća borova. Napominje da je predmetna nekretnina u cijelosti ograđena starim suhozidom koji jasno upućuje na činjenicu da se radi o posjedu koji je ograđen upravo radi bavljenja stočarstvom. Poznato je da je građenje suhozida stara ljudska djelatnost rađena radi omeđivanja nekretnine, konkretno se radilo o davnim vremenima (prije rođenja tužitelja) kada su suhozidi građeni. Predmetni suhozidi predstavljaju jasnu ljudsku manifestaciju faktične vlasti nad određenim zemljišnim teritorijem (posebice u Dalmaciji), što je i ovdje slučaj. Uz to, na predmetnoj parceli postoje ostaci stare masline (preko 100 godina) i nekoliko stabala nešto mlađih maslina (50 godina) što je dodatan dokaz da se radilo o kultiviranoj nekretnini. Stoljetni posjed obitelji LS, a potom tužitelja općepoznata je stvar u mjestu [adresa]. Što se tiče pisanih zapisa glede ove nekretnine, ista je spomenuta u zapisniku iz 1960. kojim su nasljednici LS izvršili međusobnu diobu na način da je predniku tužitelja pripala upravo predmetna nekretnina naziva ‘’cijela krčina na boku ispod velog vrha’’. U konkretnom slučaju su već i prednici tužitelja stekli predmetnu nekretninu dosjelošću, a u najmanju ruku ova nekretnina je stečena računajući rok dosjelosti od trenutka kada je LS IS ovu nekretninu naslijedila iza smrti supruga OS, a to je bilo na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O-19/82 od 21. ožujka 1985. i to kao univerzalni sukcesor. To stoga jer se prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) poštenje posjeda predmnjeva, a prema odredbi čl. 160. st.3. ZVDSP nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik. U vrijeme dosijedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), F (Zahtjev broj:22768/12) i D i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. ( tako i VS RH u odluci Rev-2776/106-2 od 29. siječnja 2019.). Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu). Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 15. travnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da dostavljena dokumentacija nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Ističe da tužitelj niti prilikom sastavljanja zapisnika u preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], niti prilikom podnošenja tužbe nije dokazao da je stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina. Tuženica se poziva na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. u kojem da je uključena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske, od koje je nastala utužena predmetna nekretnina. Zaključno smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik o diobi sačinjen 18. kolovoza 1960. godine (list spisa 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O-19/82 od 21. ožujka 1985. (list spisa 7-8), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-51/01 od 26. lipnja 2001. (list spisa 9-10), fotografije (list spisa 15-20), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-3445/2011/638 od 29. veljače 2012. (list spisa 24-25), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. (list spisa 26-27), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 47-51), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. (list spisa 56-66), nalaz i mišljenje Stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Marije Jurić, dipl. agr. (list spisa 70- 83), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 44-46), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: OS (list spisa 90), ES (list spisa 90-91), ĆS (list spisa 91-92), KS (list spisa 92), ZS (list spisa 93) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (93-94).
3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/638.
7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.
8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica u tom postupku neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.
10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/638 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], Likova, pašnjak, površine 2887 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1658017 m upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo. Uvidom u citirani Zapisnik nadalje proizlazi da je povjerenik US naveo da mu je osobno poznat posjednik kao i područje gdje se predmetne nekretnine nalaze te da zna da se radi o tzv. "branjevini" koje je posjednikova obitelj koristila preko stotinu godina radi sječe drva i ispaše ovaca te da nema sporova.
11. Uvidom u zapisnik o diobi sastavljen 18. kolovoza 1960. (list spisa 6) razvidno je da su isti sačinili (i potpisali) OS, MS i VS, sinovi pok. LS u pogledu imovine iza pok. oca, a kojom diobom je pok. OS između ostalog pripala i "cijela krčina na boku iza velog vrha".
12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O-19/82 od 21. ožujka 1985. (list spisa 7-8) razvidno je da je pok. OS pok. LS, rođenog **.**.1899., a preminulog **.**.1982. naslijedila supruga BS za cijelo. Uvidom u citirano rješenje ne proizlazi da je utužena nekretnina činila ostavinsku masu pok. ostavitelja.
13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-51/01 od 26. lipnja 2001. (list spisa 9-10) razvidno je da su pok. ostaviteljicu FSD, rođenu **.**.1908., a umrlu **.**.2001. naslijedili djeca ŠS i sin NS. Nije razvidno da bi utužena nekretnina činila ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice.
14. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. (list spisa 26-27) razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica] obuhvaćena cit. Programom u površini od 1685010 m[2] .
15. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sa svih strana ograđena suhozidom, a u naravi predstavlja pašnjak.
15.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 2887 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio položaj zatečenih suhozida koji egzistiraju i omeđuju predmetnu nekretninu. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa digitalnim orto-fotom iz 1968.
16. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u nalazu i mišljenju (list spisa 56- 66) naveo da su na zračnom snimku iz 1959. godine vidljivi suhozidi predmetne čestice, koje je na priloženim fotografijama označio crnim strelicama. Nadalje vještak je naveo da su na zračnom snimku iz 1972. godine također vidljivi suhozidi predmetne čestice, a navedeni suhozid je također označio crnim strelicama na priloženoj zračnoj snimci iz 1972. godine. Na temelju očevida i službenih zračnih snimki iz 1959. i 1972. dobivenih od Državne geodetske uprave vještak je mišljenja da su označeni suhozidi izgrađeni prije 1959. godine.
17. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 17. siječnja 2026. (list spisa 70-83) proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak i sa svih strana je ograđena suhozidima. Obrasla je grmljem, niskim raslinjem te stablima alepskog bora. Na istoj se nalazi devet stabala maslina, koja su regenerirana iz starih stabala i korijenja iz kojih su se razvili izdanci. Vještakinja je utvrdila da su šest stabala maslina stara više od 100 godina, a tri stabla maslina da su stara više od 60 godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenih u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.
19. Svjedok OS je u iskazu (list spisa 90) naveo da mu je jako dobro poznat ovaj teren, lokalnog naziva " [adresa] (" [adresa]), jer da u blizini ima svoj teren na koji je odlazio s bakom još kao dijete, a odlazi i dan danas. Naveo je da ovaj teren danas pripada FS, ranije LS. "Tonći" koji je imao trojicu sinova i to: OS, VS (Tonćia) Pribilovića i AS. Naveo je da ne zna kako su se oni dijelili, ali da zna da im je otac bio živ kad ih je podijelio i zna da je ovaj teren pripao OS, očuhu tužitelja. Naveo je da je OS dobro poznavao, da ga je viđao kako ovaj teren održava, obrađuje sedam do osam stabala maslina, a da je poznao i suprugu pok. OS zv. " O". Naveo je da je poslije njihove smrti teren pripao FS, da nije čuo za sporove. Naveo je da je ograđen otkad pamti sa suhozidom sa svih strana. Na poseban upit je naveo da nije čuo da je lugar kontrolirao ovu zemlju ili da bi netko iz šumarije branio tužitelju posjedovanje ove zemlje.
20. Svjedok ES je u iskazu (list spisa 90-91) naveo da je cijelo ovo područje "Vitane" oduvijek u vlasništvu obitelji ES. Pokojni LS, njegov pradjed, a tužiteljev djed je bio vlasnik ovog terena. On je imao trojicu sinova: pok. OS, njegovog djeda MS i L. Pokojni djed je svu zemlju dijelio na tri dijela, na trojicu sinova. Poznato mu je da je ovaj teren pripao pok. OS kojeg je dobro poznavao i viđao ga je na ovom terenu, on da je održavao-obrađivao masline. Na ovom terenu je bilo devet starih maslina, misli da ih je zasadio još pradjed pok. LS. S tim da je 2002. godine izbio požar kad su te stare masline izgorjele. Navodi da je pok. OS bio očuh FS, on da je oženio Narcizovu majku pok. GS koja je naslijedila pok. OS. Poslije Milkine smrti ovaj teren je pripao FS. Zna da NS imao i sestru I. Ne zna točno kako su se oni unutar obitelji dijelili, ali poslije Milkine smrti na ovom terenu da je viđao samo FS koji je nastavio raditi oko maslina. Naveo je da je teren ograđen sa svih strana suhozidom koji pamti oduvijek. Naveo je da nikad nije čuo za sporove.
21. Svjedok ĆS je u iskazu (list spisa 91-92) naveo da je riječ o terenu "Vitane" koji je Pribilovićev teren. Poznato mu je da NS u [adresa] ima svoj teren. Njegova majka se udala za OS, on je došao u laštvo. Poznavao je i njegovog očuha i pok. majku. Kao dijete prvi put je došao u ovo područje "Vitane" sa svojom bakom i djedom jer i njegova obitelj ima svoje terene u ovom području tako da pamti da su tu postojala stabla maslina. Pokojni očuh tužitelja je na ovom terenu radio oko maslina, sjekao je šumu tzv. kiće (mlade grančice crnike). Ovaj teren da je predstavljao "branjevinu", a lugari da nisu kontrolirali "branjevine", već državnu šumu. Poslije smrti pok. očuha i majke ovaj teren je pripao FS, a nakon toga da nije čuo da bi bilo svađe niti spora. Na poseban upit je naveo da je teren ograđen pojašnjavajući da su se na ovom terenu sadile masline pa da se teren morao krčiti, a kamenja da su se koristila za ograđivanje i gradnju suhozida. Naveo je da nije čuo da bi lugar ulazio na ovaj teren i da bi kažnjavao nekog iz obitelji OS ili danas FS.
22. Svjedok KS je u iskazu (list spisa 92) naveo da se ovaj teren nalazi u predjelu Vrtane, da je oduvijek u posjedu obitelji OS. Poznato mu je da NS u " [adresa] ima svoj teren koji je naslijedio od svog pok. očuha OS i majke koju su zvali " O". Dodao je da njegova obitelj ima teren u blizini tog terena, tako da je još kao dijete prolazio goneći ovce i zna da sam viđao pok. OS kako krči ovaj teren, kamenja da je koristio za ograđivanje, a da je sadio i masline. Još kao dijete pamti da su na ovom terenu postojala stabla maslina. Međutim prije nekih desetak godina izbio je požar pa su te masline izgorjele. Poslije OS se zaposlio i više nije krčio zemlju, ali u tom periodu nitko nikada nije OS sporio vlasništvo. Oni da su svi znali da je to Stjepanova zemlja. Nije čuo niti da bi danas FS netko osporavao vlasništvo. Na poseban upit je naveo da je na ovom terenu je postojala niska šuma, da nije bilo prave šume, nije čuo da bi lugar ulazio na ovaj teren i da bi kažnjavao nekog iz obitelji OS.
23. Svjedok ZS je u iskazu (list spisa 93) naveo da mu je poznat ovaj teren. Pojasnio je da je "zet od OS", da održava zadnjih 50 godina koliko je u braku sa svojom suprugom 230 stabala maslina u "Vitanama", tako da poznaje gotovo sve terene u tom području [adresa]. Iskazao je da je poznavao braću OS, RS i VS. Maslinik je dopao VS, a ova branjevina je pripala pok. OS. OS je oženio Narcizovu pok. majku koju su poznavali pod nadimkom " E". Tu branjevinu nitko nikada nije branio pok. OS. Niti je itko ikada tu išao ili sjekao drva. To su svi poštivali. Pokojni OS je tu čuvao ovce, misli da su tu postojala stabla maslina. Naveo je da su se 60-ih godina branjevine općenito počele zanemarivati jer je došla struja i voda i ljudi nisu imali potrebe više sječi drva. Naveo je da je poslije smrti pok. OS i pok. O ovaj teren pripao FS. Istaknuo je da točno zna gdje se ovaj teren nalazi navodeći da nikada nije bilo spora. Naveo je da lugara nikad nije vidio na ovom terenu niti je čuo da bi lugar kaznio nekog iz obitelji OS. Zaključno je istaknuo je da je ovaj teren "branjevina" i da u "branjevini" nitko nikome nije smetao.
24. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo (list spisa 93-94) da je ovaj teren naslijedio od svog pok. očuha OS. Njegova majka GS se preudala 1947. godine poslije smrti njegovog oca. Tako da je ovaj teren naslijedila njegova pokojna majka, a nakon njezine smrti ovaj teren je pripao njemu. Naveo je da je sa sestrom dogovorno podijelio imovinu. Nadalje je naveo da je prvi put saznao za ovaj teren nakon udaje majke. Tako da su tu znali čuvati ovce jer je ovaj teren bio ograđen kamenim zidom sa svih strana pa je bio pogodan za čuvanje ovaca. Na terenu su se i tada nalazile stare masline, a njegov pokojni očuh je zasadio i nove. Pokojni očuh se zaposlio u [adresa], ali kad bi došao kući on je obrađivao te masline i redovno je obilazio ovaj teren.
25. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
26. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
27. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
27.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
27.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
28. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
29. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
30. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
31. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
32. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine.
33. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to: OS ( rođen 1953.), ES ( rođen 1959.), ĆS ( rođen 1954.), KS ( rođenog 1946.) i ZS ( rođen 1953.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta [adresa], na otoku Pašmanu (gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su mještani međusobno povezani, (svjedoci OS, ĆS, KS, ZS prema vlastitom, kazivanju imaju svoje parcele u blizini predmetne nekretnine), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svi svjedoci suglasno iskazali da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu pok. LS, koji je obrađivao masline koje pamte oduvijek na ovom terenu, kojeg je naslijedila tužiteljeva majka BS, a potom nakon njezine smrti da je utužena nekretnina pripala upravo tužitelju, da je oduvijek ograđena suhozidom sa svih strana. Svi svjedoci su suglasno iskazali kako vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove nekretnine.
34. Sud smatra potrebnim osvrnuti se i na iskaz samog tužitelja u dijelu u kojem je naveo da se njegov pok. očuh zaposlio u [adresa], ali da je redovno obilazio teren i obrađivao masline kad bi došao kući. Naime, posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast na stvari ( članak 10. ZVDSP). Međutim, kod posjeda stvari nije potrebno fizičko držanje stvari, već je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari odnosno da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari činiti što ga je volja. Iz navedenog proizlazi da bi se radilo o posjedovanju nekretnine, nije potrebna svakodnevna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, već je bitno da određena osoba ima svakodobnu mogućnost raspolaganja s nekretninom. U konkretnom slučaju, pa sve i da se pok. OS odselio u [adresa], to ne isključuje njegov posjed niti da bi selidbom u [adresa] izgubio posjed jer se prema ocjeni ovog suda, posjed nekretnine ne gubi samo zbog prestanka vršenja posjedovnih čini, primjerice zbog prestanka držanja blaga i slično, već bi u takvim okolnostima posjed prestao samo ako bi netko drugi preuzeo predmetnu nekretninu, što se u konkretnom slučaju iz sadržaja izvedenih dokaza nije dogodilo.
35. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što je predmetna nekretnina po kulturi upisana kao pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka. ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Naime, prema utvrđenjima ovoga suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, u naravi se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja pašnjak, što je proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje za poljoprivredu Marije Jurić prema kojem riječ je o nekretnini koja u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak, obrastao grmljem, niskim raslinjem te stablima alepskog bora na kojoj se nalazi devet stabala maslina, regeneriranih iz starih panjeva i korijena iz kojih su se razvili izdanci, od kojih je šest stabala maslina starije od 100 godina, a tri stabla maslina da su stara više od 60 godina. Nadalje, iz svih izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina od davnina ograđena suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Ante Vukovića, dipl. građ. da su zatečeni suhozidi izgrađeni prije 1959. godine. ( kad je izvršen zračni snimak prema podacima DGU). Slijedom navedenog predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), nije predstavljale šumu niti šumsko zemljište.
35.1. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.
35.2. Slijedom provedenih dokaza, nekretnina koja je predmet ovog postupka, najranije od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nije šuma niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.
36. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je koristio najranije tužiteljev očuh pok. OS ( rođen 1899., a preminuo 1982.) na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga, a potom je njegova supruga ( tužiteljeva majka) pok. DSD ( rođena 1908., a preminula 2001.), a potom sam tužitelj koji je na predmetnoj nekretnini nastavio obrađivati masline koje su zasađene prije najmanje 60 godina ( a neke prije više od stotinu godina), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno ograđena od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959. godine, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
37. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
38. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
38.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 7. listopada 2025., 22. prosinca 2025. ( uviđaj na licu mjesta) i 13. veljače 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,64 EUR.
39. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
Biograd na Moru, 18. veljače 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Vladimiru Rončeviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu
ĐS u [adresa]
- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.
