Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-534/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja pravnoj stvari tužitelja Grad Omiš, OIB 49299622160, Omiš, Trg kralja Tomislava 5/I, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o., Split, Velebitska 75, protiv prvotuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587 kojeg zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u Splitu i drugotuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB 91547293790, Zagreb, Radnička cesta 1, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Stojića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o., zamjenika županijskog državnog odvjetnika Ljube Prke i punomoćnika tuženika ĆC, **.**.2026.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 61.879,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 11.143,24 EUR od 9. siječnja 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 10. veljače 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 9. ožujka 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 11. travnja 2023., na iznos od 1.129,90 EUR od 9. svibnja 2023. te na iznos od 8.913,89 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tužitelju Gradu Omišu u roku od petnaest dana naknaditi prvotuženiku Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR.

III Odbija se zahtjev prvotuženika Republike Hrvatske da joj tužitelj Grad Omiš naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. studenoga 2024. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu plate 61.879,55 sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 11.143,24 EUR od 9. siječnja 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 10. veljače 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 9. ožujka 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 11. travnja 2023., na iznos od 1.129,90 EUR od 9. svibnja 2023. te na iznos od 8.913,89 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate.

2. Izjavio je da je s Ministarstvom, rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao upravljačkim tijelom i drugotuženikom kao posredničkim tijelom 19. listopada 2022. sklopio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava "Zaželi posao na području Grada Omiša-faza III". Prije toga, da je proveo dvije faze projekta "Zaželi posao na području Grada Omiša ", sklopio ugovore s korisničkim i posredničkim tijelom o bespovratnim sredstvima zapošljavanja pripadnica ciljane skupine u iznosu od 8.300.000.00 kn, zapošljavao oko 80 žena pripadnica ciljane skupine, skrbio o preko 400 korisnika i uredno pravdao utrošena sredstva.

3. Cilj projekta Zaželi da je zaposliti žene u nepovoljnom položaju (nezaposlene žene s najviše srednjoškolskim obrazovanjem koje su prijavljene u evidenciju nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, s naglaskom na teže zapošljive skupine u lokalnoj zajednici, žene starije od 50 godina, žene s invaliditetom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve obiteljskog nasilja, azilantice, žene koje su izašle iz sustava skrbi domova za djecu i udomiteljskih obitelji, odgojnih zavoda i sl., liječene ovisnice, povratnice s odsluženja zatvorske kazne unazad 6 mjeseci, pripadnice romske nacionalne manjine, beskućnice i pripadnice ostalih ranjivih skupina. Krajnji korisnici trebaju biti osobe u dobi od 65 godina i više i/ili nemoćne osobe, koje se zbog zdravstvenih razloga ne mogu brinuti za sebe.

4. Prema ugovoru planirani proračun za financiranje plaća zaposlenih žena da je bio 1.200.000,00 kn/159.267,37 EUR koji tužitelj isplaćuje zaposlenicima, drugotuženiku dostavlja zahtjev za naknadu sredstava, koji drugotuženik odobrava i tužitelju refundira iznos plaće.

5. Tijekom prve dvije faze projekta pripadnice ciljane skupine da su brinule i o članovima svojim kućanstava s kojima su u nekom srodstvu. Troškovi plaća svim zaposlenicama, pa i onima koje su brinule o ukućanima da su uredno priznati tužitelju.

6. U trećoj fazi projekta, kao i u prethodne dvije tužitelj da je detaljno proučio uvjete zapošljavanja kao i uvjete za odabir krajnjih korisnika, ugovor, opće i posebne uvjete ugovora, Pravilnik o prihvatljivosti izdataka u okviru Europskog socijalnog fonda ("Narodne novine" broj 149/2014., 14/2016., 74/2016.), Uputu o prihvatljivosti troškova plaća i troškova povezanih s radom u okviru Europskog socijalnog fonda u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. te je nakon potpisa ugovora počeo s provedbom projekta.

7. Nakon podnošenja prvog zahtjeva za nadoknadu sredstava drugotuženik da je odbio platiti trošak za 11 pripadnica ciljane skupine. U odluci da se navodi da pripadnice vrše uslugu pomoći i podrške za krajnje korisnike s kojima dijele kućanstvo pa su troškovi plaće proglašeni neprihvatljivima. To jer se poslovi žena ne mogu razdvojiti od poslova koje obavljaju u vlastitom kućanstvu budući da se radi o istim kućanstvima. Primjerice održavanje čistoće stambenog prostora, kuhanje obroka, dostava namirnica itd. krajnjem korisniku da predstavlja uslugu koju bi pripadnice ciljane skupine obavile svakako jer se radi o zajedničkom kućanstvu. No da su pripadnice ciljne skupine odabrane i zaposlene sukladno definiranim uvjetima iz ugovora, općim i posebnim uvjetima ugovora te ostalim provedbenim dokumentima prema sadržaju kojih nije bila navedena zabrana zaposlenja i obavljanja poslova u istom kućanstvu.

8. Prvim zahtjevom da je od drugotuženika tražio naknadu troškova plaća za prosinac 2022. u iznosu od 25.114,75 EUR za 25 pripadnica ciljane skupine odnosno 189.227,50 kn, a da je posredničko tijelo svojom odlukom proglasilo neprihvatljivim iznos od 83.959,04 kn/11.143,24 EUR.

9. Drugim zahtjevom da je od drugotuženika tražio troškove plaća za siječanj, veljaču i ožujak 2023. u iznosu od 638.492,25 kn/84.742,50 EUR za 25 pripadnica ciljane skupine odnosno 638.492,25 kn, a da je posredničko tijelo svojom odlukom proglasilo neprihvatljivim iznos od 306.476,28 kn/40.676,40 EUR.

10. Trećim zahtjevom da od drugotuženika tražio troškove plaća za travanj i svibanj 2023. u iznosu od 425.783,03 kn/56.511,12 EUR za 25 pripadnica ciljane skupine odnosno 425.783,03 kn, a da je posredničko tijelo svojom odlukom proglasilo neprihvatljivim iznos od 17.147,92 kn/2.275,92 EUR.

11. U okviru završnog izvješća da se utvrdila nepravilnost za još dvije pripadnice ciljane skupine za koje je prethodno trošak bio priznat, pa je utvrđen kao neprihvatljiv trošak u iznosu od 58.648,47 kn/7.783,99 EUR.

12. Drugotuženik da je utvrdio kao neprihvatljiv trošak u iznosu od 61.879,558 EUR /466.231,47 kn odnosno 61.863,43 EUR jer se 16,12 EUR odnosi na trošak promidžbe.

13. Izjavio je tužitelj da je prigovorio odlukama drugotuženika i tražio pojašnjenje prema odredbama ugovora.

14. Drugotuženik da je na prigovor odgovorio dopisom Klasa:102-06/22-04/266, urbroj:344-183/5-23-11 od 18. svibnja 2023. u kojem se pozvao na nalaz revizije od 24. kolovoza 2022. na temelju kojeg je odbio naknaditi troškove. Taj nalaz da nije bio obvezujući i nije bio sastavni dio provedbene dokumentacije ugovora, nije bio obvezujući za podnositelja kao prijavitelja, nego eventualno za drugotuženika koji da je u ugovor trebalo unijeti takve negativne pretpostavke.

15. Izjavio je tužitelj da je sukladno ugovoru ženama zaposlenim temeljem projekta "Zaželi posao na području grada Omiša III faza" uredno isplatio plaću, uključujući i iznose koji su tuženici neosnovano odbili isplatiti tužitelju, pa mu je time nanesena šteta u iznosu od 61.879,55 EUR.

16. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava Zaželi posao na području Grada Omiša faza III, zahtjeva za nadoknadu sredstava, odobrenje zahtjeva za nadoknadu sredstava br.1, zahtjeva za nadoknadu sredstava, odobrenje zahtjeva za nadoknadu sredstava br.2, zahtjeva za nadoknadu sredstava, odobrenje zahtjeva za nadoknadu sredstava br.3, zahtjevi za pojašnjenjem odbijenih troškova, prigovori, općih i posebnih uvjeta ugovora, odgovora posredničkog tijela, nalaza revizije, izvješće o reviziji, izvještaja o stanju i prometu računa, zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovora ŽDO Split. saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanjem svjedoka CC i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

17. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio da je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, s jedne strane i Grada Omiša radi dodjele bespovratnih sredstava Gradu Omišu u svrhu provedbe projekta '' Zaželi posao na području Grada Omiša- faza III''.

18. U okviru realizacije svrhe dodijeljenih sredstava Grad Omiš da je zaposlio određeni broj žena iz ciljane skupine te za obavljene usluge (pomoći i podrške krajnjim korisnicima) isplatio plaće za ugovoreno razdoblje, a koje nisu u cijelosti priznate kao prihvatljiv trošak.

19. Naime, da je prilikom kontrole odnosno donošenja odluke o zahtjevima Grada Omiš (korisnika) za nadoknadom isplaćenih sredstava Hrvatski zavod za zapošljavanje odbio priznati trošak isplaćenih plaća za one pripadnice ciljne skupine u odnosu na koje je utvrđeno da su pružale usluge pomoći i podrške u članovima njihovog kućanstva. Zbog neprihvatljivosti krajnjih korisnika pripadnice ciljane skupine nisu pružale usluge minimalno 6 prihvatljivih krajnjih korisnika ( čl.5.1.i 8.5.1.Posebnih uvjeta Ugovora), pa trošak njihovih plaća nije priznat kao prihvatljiv.

20. Prema tumačenju Agencije za reviziju sustava provedbe programa EU (ARPA) troškovi plaće za usluge koje pripadnica ciljne skupine obavlja u kućanstvu krajnjeg korisnika ne mogu se razdvojiti od poslova koje obavlja u vlastitom kućanstvu budući se radi o istim kućanstvima, a obavljajući takve poslove (dostava namirnica, čišćenje stambenog prostora, kuhanje obroka…) za krajnjeg korisnika u biti obavlja poslove koje bi ionako obavljala u vlastitom kućanstvu.

21. Naime, da cilj i svrha nepovratnog financiranja nije socijalna pomoć ženama određene ugrožene skupine, već omogućavanje zaposlenja i plaće za obavljeni rad, s jedne strane, a ujedno pomoći krajnjim korisnicima – starijim i nemoćnim osobama pružanjem usluge pomoći i podrške u svakodnevnom životu, za koje se nema tko (ili barem adekvatno) skrbiti.

22. Sukladno članku 12.3. Uvjeta korisnik (Grad Omiš) snosi neprihvatljive projektne troškove ali i one projektne troškove koji su sukladno Ugovoru trebali biti financirani bespovratnim sredstvima, ali nisu potvrđeni kao prihvatljivi od strane PT2/nadležnog tijela jer nisu u skladu s odredbama Ugovora i/ili primjenjivih propisa. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o troškovima koji su protivni odredbi čl.12.2.t.i) Općih uvjeta Ugovora, a time i neprihvatljivi, isti se ne mogu opravdano refundirati pa nema osnove za ikakvu isplatu na ime naknade štete.

23. Prvotuženik je predložio da sud izvede dokaze čitanjem isprava ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. -2020., UP.02.1.1.16.0388 od 13. listopada 2022.

- prilog II. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz ESF u financijskom razdoblju 2014.-2020. , odobrenje zahtjeva za nadoknadom sredstava br.1, klasa 102- 06/22-04/266,urbroj 344-183/5-23-07 od 21.travnja 2023., HZZ, Ured za financiranje i ugovaranje projekata EU, odobrenje zahtjeva za nadoknadom sredstava br.2, klasa 102-06/22-04/266,urbroj 344-183/8-23-14, od 19.srpnja 2023.,HZZ, Ured za financiranje i ugovaranje projekata EU, odobrenje Završnog izvješća o provedbi projekta i Završnog Zahtjeva za nadoknadom sredstava za Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava , klasa 102-06/22-04/266, urbroj 344-183/8-23-20 od 29.rujna 2023. i odluke o nepravilnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 19.rujna 2023.

24. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu.

25. Izjavio je da tužitelj neistinito navodi da u prve dvije faze projekta Zaželi kao posredničko tijelo 2 nije provodio kontrolu slučajeva u kojima su pripadnice ciljne skupine brinule o članovima kućanstva s kojima su u srodstvu ili obitelj. Izjavio je da postoji razlika u načinu potraživanja troškova između pojedinih faza poziva „Zaželi“.

26. U prvoj fazi poziva „Zaželi“ troškovi da su se potraživali po stvarno nastalom trošku. Tako su se, primjerice, troškovi plaće, prijevoza, nabave i dr. potraživali u zasebnim linijama. S druge strane, u drugoj i trećoj fazi vrijedilo je pravilo prema kojemu se troškovi povezani s uslugom pružanja potpore i podrške starijim i/ili nemoćnim osobama planiraju i potražuju primjenom standardnih veličina jediničnih troškova u koje su uključeni i ne mogu se zasebno planirati ili potraživati sljedeći troškovi: troškovi plaće u iznosu minimalne plaće sukladno važećoj Uredbi Vlade RH o visini minimalne plaće za tekuću godinu, prigodne nagrade, troškovi prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada te tijekom rada, troškovi opreme, troškovi osoblja za upravljanje projektom i administraciju, troškovi koordinacije žena, troškovi prijevoza za provođenje kontrola krajnjih korisnika, neizravni troškovi te troškovi kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština. Na taj način troškovi prijevoza, plaće, nabave i sl. nisu se više potraživali u više linija, već u jednoj liniji, dok je iznos troška ovisio o tome je li bilo nabave paketa za taj mjesec.

27. Suprotno navodima tužitelja da troškovi koji su proglašeni neprihvatljivima prema ugovoru nisu proglašeni neprihvatljivima zbog srodstva ili neke druge obiteljske veze između krajnjih korisnika i žena, pripadnica ciljane skupine, već zato što nisu bili razumni, opravdani te nisu udovoljavali zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, osobito u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti. Iznos od 61.863,43 EUR proglašen je neprihvatljivim za plaćanje jer je na temelju dokumentacije dostavljene uz sva tri zahtjeva za nadoknadu sredstava bilo vidljivo da žene, pripadnice ciljane skupine pružaju usluge svojim krajnjim korisnicima s kojima žive u istome kućanstvu. Riječ je o troškovima plaća za žene, pripadnice ciljane skupine za prosinac 2022., siječanj 2023., veljaču 2023., ožujak 2023., travanj 2023. i svibanj 2023..

28. Razlog neprihvatljivosti troškova je taj što se poslovi žena, pripadnica ciljane skupine ne mogu razdvojiti od poslova koje obavljaju u vlastitom kućanstvu budući da se radi o istim kućanstvima. Primjerice, održavanje čistoće stambenog prostora krajnjoj korisnici za koju pojedina žena skrbi predstavlja održavanje čistoće u stambenom prostoru pripadnice ciljane skupine. Nadalje, kuhanje obroka krajnjoj korisnici predstavlja i kuhanje obroka pripadnici ciljane skupine (samoj sebi); dostava namirnica krajnjoj korisnici predstavlja i dostavu namirnica pripadnici ciljne skupine (samoj sebi). Takvi troškovi se ne mogu smatrati razumnim i opravdanim troškovima, odnosno ne udovoljavaju zahtjevima dobrog financijskog upravljanja.

29. Budući da trošak plaće žene, pripadnice ciljane skupine koja skrbi za jednog ili više krajnjih korisnika s kojima živi u istom kućanstvu ne udovoljava prethodno opisanim zahtjevima članka 12.2. Općih uvjeta Ugovora, tuženik nije imao obvezu obavijestiti tužitelja o neprihvatljivosti navedenih troškova te samim time nije nastala šteta koja je posljedica namjernog postupanja ili krajnje nepažnje UT-a/PT-ova, a sve sukladno članku 23.1. Općih uvjeta Ugovora.

30. K tome, izjavio je da se iznos od 61.863,43 EUR odnosi na neprihvatljive troškove Elementa 1 koji su nastali zbog neprihvatljivog pružanja usluge u sklopu istoga kućanstva, dok se iznos od 16,12 EUR odnosi na neprihvatljivi dio troška br. 51 unutar elementa V. Promidžba i vidljivost u sklopu završnog Zahtjeva za nadoknadom sredstava koji je proglašen neprihvatljivim zbog prekoračenja stavke troška od strane tužitelja, a sukladno članku 3.3. Posebnih i članku 12.2. Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

31. Predložio je izvođenje dokaza čitanjem isprava potvrde o prihvatljivosti ciljne skupine od 28. prosinca 2022. , dopisa odobrenja Zahtjeva za nadoknadom sredstava 1, 2 i 3. očitovanja Ministarstva (KLASA: 102-06/22-04/266; UR. BROJ: 344-183/8-23- 18), izvješće o reviziji projekta UP.02.1.1.05.0126 (KLASA: 985-05/22-01/04; UR. BROJ: 327-02/4-22-29) od 24. kolovoza 2022., poziva na sastanak od 12. siječnja 2024., zapisnika sa sastanka od 26. siječnja 2024.

32. Tužitelj je izjavio da su se tijekom prve dvije faze projekta pripadnice ciljane skupine brinule i o članovima svojim kućanstava s kojima su u nekom srodstvu ili obitelji te da u prve dvije faze to nije bilo sporno i da su tada troškovi plaća pripadnica ciljanih skupina priznati, a da odredbe ugovora općih i posebnih uvjeta nisu mijenjane u trećoj fazi poziva.

33. Izjavio je da je pravi razlog što su u međuvremenu troškovi postali neprihvatljivi, taj što su takvi postali po stajalištu revizije. Izjavio je da je drugotuženik nalaz revizije primio u kolovozu 2022., a stranački je ugovor sklopljen 19. listopada 2022., pa da je drugotuženik imao vremena nalaz i mišljenje implementirati u opće i posebne uvjete ugovora, isključiti žene pripadnice ciljane skupine koje žive u istom kućanstvu s krajnjim korisnicima od sudjelovanja u pozivu, odnosno upozoriti tužitelja o tim činjenicama, koji se vodio načelima i ugovornim obvezama koje su između stranaka vrijedile u prve dvije faze poziva. Uz to da nalaz revizije nije bio obvezujući i da nije bio sastavni dio provedbene dokumentacije ugovora, niti je bio obvezujući za tužitelja kao prijavitelja, niti je za njega znao prilikom sklapanja ugovora.

34. Dodatno je tužitelj objasnio nepriznate troškovi koji su predmet tužbenog zahtjeva i kazao da je zapravo riječ o standardnom jediničnom trošku, a da je pojam „trošak plaće za žene pripadnice ciljne skupine“ uveo drugotuženik i tako izjednačio standardni trošak s plaćom ciljne skupine, što nisu isti pojmovi, a ni isti iznosi. Ta praksa netočnog definiranja troška da je uvedena odgovorom na prigovor na Odobrenje Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 1 (KLASA: 102-06/22-04/266, URBROJ: 344-183/5-23-11 od 18.05.2023.g.)

35. Izjavio je da je, kao prijavitelj projekta, prilikom prijave projekta trebao planirati standardnu veličinu jediničnog troška po ženi u iznosu od 8.000,00 kn (1.061,78 EUR). Troškovi povezani s uslugom pružanja potpore i podrške starijim i/ili nemoćnim osobama da se planiraju i u slučaju ostvarenog mjesečnog rezultata, potražuju primjenom standardnih veličina jediničnih troškova (točka 4.1.1. Uputa za prijavitelje i čl. 8., točka 8.5. Posebnih uvjeta Ugovora o bespovratnim sredstvima) s posebnom napomenom da drugotuženik u ovom postupku osporava mjesečni rezultat i tužitelju iz tog razloga odbija isplatiti troškove.

36. U vrijednost standardnih jediničnih troškova da su uključeni i ne mogu se zasebno planirati ili potraživati sljedeći troškovi: troškovi plaće u iznosu minimalne plaće sukladno važećoj uredbi Vlade RH o visini minimalne plaće za tekuću godinu (trošak bruto 2 plaće), prigodne nagrade (osobni primici poput božićnice i regresa), troškovi prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada te tijekom rada, troškovi opreme, troškovi osoblja za upravljanje projektom i administraciju, troškovi koordinacije žena, troškovi prijevoza za provođenje kontrola krajnjih korisnika, neizravni troškovi te troškovi kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština za pružanje usluga krajnjim korisnicima (točka 4.1.1. Uputa za prijavitelje). Svi ti troškovi da su predmet ovog postupka, a drugotuženik ih je nazvao troškovima plaće pripadnica ciljane skupine.

37. Iz navedenog da je vidljivo da je ukupni trošak plaće pripadnice ciljne skupine (trošak bruto 2 plaće) samo dio standardnog jediničnog troška, a pripadnicama ciljne skupine se iz standardnog jediničnog troška isplaćuje neto plaća s pripadajućim porezima i doprinosima te putnim troškom. Iz standardnog jediničnog troška u okviru ovog projekta da se financirala i Bruto 2 plaća koordinatorice projekta s putnim troškom (kod partnerske organizacije Udruge Agape) u 100% iznosu u trajanju od 8 mjeseci, nagrada za rad te neizravni troškovi projekta. Ukupno = 12.965,56 EUR, potom paketi kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština za ukupno 150 krajnjih korisnika na mjesečnoj razini, odnosno 900 paketa na razini projekta u iznosu od 8.713,01 EUR, zatim Bruto 2 plaća voditeljice projekta (djelatnica Grada Omiša) u 50% iznosu u trajanju od 10 mjeseci (razdoblje prihvatljivosti izdataka sukladno članku 2. Posebnih uvjeta Ugovora o bespovratnim sredstvima u iznosu od 8.930,35 EUR.

38. Izjavio je da je zahtjevima za nadoknadu sredstava tražio standardni jedinični trošak po ženi koji je za 2022. godinu iznosio (12/2022) 7.569,10 kn (1.004,59 EUR), dok je za 2023. iznosio 1.129,90 EUR. Prvim zahtjevom da je tražio 25.114.75 EUR, da je priznato 13.971,51 EUR, a da je stvarni trošak iznosio 25.920,73 EUR. Prema drugom zahtjevu da je tražio 56.495,00 EUR, da je priznato 46.765,09 EUR, a da je stvarni trošak 52.851,28 EUR. Prema trećem zahtjevu da je tražio 56.495,00 EUR, da je priznato 46.765,09 EUR, a da je stvarni trošak 52.851,28 EUR.

39. Izjavio je da je imao stvarni trošak u iznosu od 154.758,87 EUR, ali da je prema članku 14. stavku 1. Uredbe EU br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. i točke 4.1 Uputa za prijavitelje u okviru Zaželi- programa zapošljavanja žena imao pravo tražiti standardni jedinični trošak u iznosu od 166.352,25 EUR bez dokazivanja nastanka istog, a da mu je drugotuženik priznao trošak u iznosu od 104.472,70 EUR. Razlika između onoga što je mogao tražiti i onoga što mu je drugotuženik priznao da iznosi 61.879,55 EUR, pa je tražio prihvaćanje zahtjeva za isplatu tog iznosa u ovoj parnici.

40. Tužitelj je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka UC te je predložio da sud izvede dokaz čitanjem izvještaja o stanju i prometu računa, izvoda prometa po računu tužitelja, ugovora o isporuci paketa kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština za kućanstva krajnjih korisnika projekta „Zaželi posao na području Grada Omiša-Faza III", odluke o imenovanju voditeljica projekta, obračuna isplaćenih plaća voditeljice projekta, izjave radnica o isplaćenim plaćama, JOPPD obrazaca, platnih lista, izvodi plaća.

41. Drugotuženik je izjavio da je "operacija Zaželi" objavljena u četiri Poziva. U svim Pozivima da ima svrhu socijalnog uključivanja osoba koje su pripadnici ranjivih skupina. Prva tri poziva da imaju sličnost u tome što je naglasak na pružateljima usluge (radnicama) i namjeri uključiti ih u ravnopravni sustav, međutim, da su se između faza mijenjali kriteriji prihvatljivosti pokazatelja i troškova, što se ponajviše isticalo u minimalnom broju krajnjih korisnika za koje bi radnica, pripadnica ciljane skupine, morala skrbiti da bi trošak njezinog rada bio prihvatljiv.

42. U prvoj fazi, uvjet za prihvatljivost troška rada jest briga za minimalno četiri krajnja korisnika, a trošak se potražuje prema stvarno nastalom trošku, u drugoj fazi kao i u trećoj, traži se briga za minimalno šest krajnjih korisnika te se trošak potražuje kroz standardnu vrijednost jediničnog troška (SVJT). Svaki Poziv da je zasebna cjelina i ima drugačije odredbe Uputa za prijavitelje (u daljnjem tekstu: UZP) u kojima se određuju uvjeti, prava, obveze, prihvatljivost pokazatelja i troškova.

43. U prvoj fazi poziva Zaželi, troškovi da su se potraživali na temelju stvarno nastalog troška i zbog toga da je postojala mogućnost razmjernog prihvaćanja troškova za neprihvatljive slučajeve na način da se od ukupnog fonda radnih sati iz Tablice radnih sati proglase neprihvatljivima oni sati koji su se odnosili na neprihvatljive slučajeve istoga kućanstva. U ostalim fazama Poziva Zaželi, trošak da je definiran kroz standardnu vrijednost jediničnog troška u što su uračunati troškovi plaće u iznosu minimalne plaće sukladno važećoj Uredbi Vlade RH o visini minimalne plaće za tekuću godinu (trošak bruto 2 plaće), prigodne nagrade (osobni primitci poput božićnice i regresa), troškovi prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada te tijekom rada, troškovi opreme, troškovi osoblja za upravljanje projektom i administraciju, troškovi koordinacije žena, troškovi prijevoza za provođenje kontrola krajnjih korisnika, neizravni troškovi te troškovi kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština za pružanje usluga krajnjim korisnicima, ukoliko je primjenjivo (Upute za prijavitelje, točka 4.1.1.).

44. Izjavio je da je tužitelj imao mogućnost sudjelovati na radionicama koje organizira na kojima se iscrpno ulazi u detalje Poziva i tumačenje uputa za prijavitelje i da je imao mogućnost uvida u javno dostupna pitanja i odgovore pod nazivom „Q&A 1.set“ od 18. svibnja 2022. U odgovoru na pitanje 25, da je navedeno da se mora voditi računa da se aktivnosti koje su zadaća pripadnice ciljne skupine ne preklapaju s aktivnostima koje mogu provoditi članovi kućanstva s kojima korisnik živi u zajedničkom kućanstvu.

45. Nadalje da je logično je i životno da se pružanje usluge ne odnosi na člana istog kućanstva već na one krajnje korisnike koji ili nemaju nikoga za pomoć (žive sami) ili njihovi ukućani nisu sposobni ili nisu u mogućnosti pomoći (npr. u kućanstvu su osobe koje su starije životne dobi, nemoćni, invalidi ili ukućani nisu cijelo vrijeme u kućanstvu npr. radni odnos).

46. Stoga da se postavlja pitanje, na koji način opravdati logiku tužitelja i potvrditi valjanost troška rada radnika koji temeljem ugovora o radu za vrijeme radnog vremena pruža uslugu i sebi npr. ide u nabavu namirnica za svoj potrebe, kuha i sebi ručak, čisti nekretninu u kojoj živi za vrijeme radno vremena i za to dobiva plaću. Takvo postupanje da nije razumno i životno logično već moralno upitno.

47. Predložio je da sud izvede dokaze čitanje uputa za prijavitelje faza 1, uputa za prijavitelje faza 2, uputa za prijavitelje faza 3, zapisnika sa sastanka od 26. siječnja 2024., smjernice br. 07, očitovanja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 1. rujna 2023. i izvješće revizije od 24. kolovoza 2022.

48. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 61.879,55 EUR na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

49. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava sadržanih u spisu i saslušanjem svjedoka CC.

50. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka UC jer je bitne činjenice utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza, pa nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. S obzirom na to da nije bilo spora među strankama o tome koji iznos je tužitelj platio radi provedbe projekta, sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem.

51. Nije bilo spora među strankama o sljedećim činjenicama

- Da su tužitelj i drugotuženik i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 19. listopada 2022. sklopili ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020.

- Da je ugovor sklopljen radi dodjele bespovratnih sredstava za financiranje projekta pod nazivom Zaželi posao na području Grada Omiša

- Da je tužitelj i prije ovoga projekta, provodio projekt istovjetne svrhe na temelju ugovornog odnosa s tuženicima

- Da je tužitelj projekt proveo i da je tijekom trajanja projekta od drugotuženika tražio dodjelu sredstava koje je prethodno podmirio u svrhu provedbe projekta

- Da je drugotuženik djelomično postupio prema traženju tužitelja, odnosno da je platio manje negoli je tužitelj tražio

- Da je razlog plaćanja manje sredstava negoli je tužitelj tražio neostvareni broj krajnjih korisnika za koje su se određene pripadnice ciljane skupine brinule

- Da je drugotuženik utvrdio da se neke od pripadnica ciljane skupine brinu za članove svog kućanstva

- Da je tužitelj platio troškove nastale provedbom projekta u iznosu koji je za 61.879,55 EUR veći od onoga koji mu je drugotuženik platio temeljem ugovora

52. Spor je među strankama nastao u odnosu na to postoji li obveza tuženika na temelju spomenutog ugovora platiti tužitelju 61.879,55 EUR.

53. U stranačkom ugovoru navedena je svrha ugovora, dodjela bespovratnih sredstava tužitelju u svrhu provedbe projekta pod nazivom Zaželi posao na području Grada Omiša-faza III.

54. Određeno je da se sredstva dodjeljuju u skladu s uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima Ugovora i u Posebnim uvjetima ugovora, za koje je tužitelj izjavio da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio.

55. Člankom 3. je određeno da se tužitelj obvezuje osigurati sredstva u svrhu pokrića troškova i izdataka za koje se naknadno utvrdi da su neprihvatljivi te je odgovoran za osiguranje raspoloživosti sredstava ukupne projektne vrijednosti u svrhu pokrića neprihvatljivih troškova i izdataka. Određeno je da tužitelj može podnositi zahtjeve za nadoknadu sredstava samo za već plaćene izdatke (metoda nadoknade).

56. Člankom 5. je određeno da nisu prihvatljivi za financiranje u okviru projekta:

-Svi neprihvatljivi izdaci u skladu s Pravilnikom o prihvatljivosti izdataka u okviru Europskog socijalnog fonda

-svi neprihvatljivi izdaci u skladu s Uputom o prihvatljivosti troškova plaća i troškova povezanih s radom u okviru Europskog socijalnog fonda u Republici Hrvatskoj 2014. - 2020.

-troškovi promidžbe i vidljivosti veći od 3% svih ugovorenih prihvatljivih troškova projekta te koji nisu u skladu s uvjetima prihvatljivosti izdataka navedenih u članku 12.2 Općih uvjeta ugovora

-troškovi koji su već financirani iz javnih izvora odnosno troškovi koji se u razdoblju provedbe projekta financiraju iz drugih izvora

-drugi troškovi koji nisu u neposrednoj povezanosti sa sadržajem i ciljevima projekta

-troškovi koji se potražuju protivno uvjetima utvrđenim za potraživanje standardnih veličina jediničnih troškova Poziva

- trošak koji se odnosi na rad žena pripadnica ciljane skupine ako usluga nije isporučena prema minimalno 6 krajnjih korisnika, pri čemu je trošak iznimno prihvatljiv ako je usluga isporučena manjem broju korisnika od strane te zaposlenice, a zaposlenica je koristila godišnji odmor i/ili bila privremeno nesposobna za rad, a u tom mjesecu radi 6 radnih dana ili manje, uz uvjet da je uslugu prema minimalno 6 krajnjih korisnika kojima ta zaposlenica pruža uslugu ista pružena od strane drugih zaposlenica u sklopu projekta

- trošak koji se odnosi na rad žena pripadnica ciljane skupine ako se korisnik/partner ne pridržava zakonskih propisa u pogledu isplate minimalne plaće

- trošak koji se odnosi na obrazovanje/ osposobljavanje pripadnica ciljane skupine

- trošak pripadnica ciljane skupine za koj eje utvrđeno da su zaposlene na temelju natječaja za zapošljavanje koji nije objavljen na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i stranicama prijavitelja/partnera

-trošak rada pripadnica ciljane skupine za koje je utvrđeno da su zaposlene na temelju natječaja u kojem nisu prednost u zapošljavanju imale pripadnice teže zapošljivih/ranjivih skupina definiranih pozivom.

57. Prema članku 12. Općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, bespovratna sredstva navedena u posebnim uvjetima djelomično ili u cijelosti sufinanciraju prihvatljive troškove čiju prihvatljivost potvrđuje nadležno tijelo PT2, dakle drugotuženik. Nadležno tijelo potvrđuje one prihvatljive troškove koji u cijelosti odgovaraju zahtjevima određenim ugovorom i/ili primjenjivim propisima.

58. Tako su prihvatljivi troškovi oni koji udovoljavaju sljedećim kriterijima:

- izravno su povezani s aktivnostima te vode do ispunjenja ciljeva projekta i zadanih pokazatelja,

- navedeni su u ugovorenom proračunu projekta,

- u skladu su s Pravilnikom o prihvatljivosti izdataka,

- nastali su kod korisnika i partnera,

- nastali su tijekom razdoblja prihvatljivosti izdataka koji je određen posebnim uvjetima,

- u skladu su s ograničenjima za posebne kategorije troškova,

- ne premašuju odstupanje od 20% izvorno unesenog iznosa glavnih proračunskih elemenata projekta za predmetne prihvatljive troškove ili premašuju odstupanje za koje je potpisan dodatka ugovoru,

- izravno su povezani s aktivnostima koje se provode tijekom provedbe, a odnose se na nabavu usluga i radova,

- razumni su, opravdani te udovoljavaju zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, osobito u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti te su poštivana pravila nabave određena Ugovorom.

59. Iz dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: 988-01/23-01/07 od 1. rujna 2023. koji je upućen tužitelju vidljivo je da je nadležno ministarstvo obavijestilo tužitelja da je drugotuženik ispravno utvrdio nepravilnosti u provedbi Ugovora i ispravno proglasio neprihvatljivim troškove u slučajevima kada se usluga pruža krajnjem korisniku s kojim pripadnica ciljane skupine dijeli isto kućanstvo jer se poslovi pružanja navedene usluge, koje pripadnica ciljane skupine obavlja u vlastitom kućanstvu, a budući da se radi o istom kućanstvu, ne mogu razdvojiti od poslova koje ona obavlja u vlastitom kućanstvu. U tom slučaju da je krajnji korisnik neprihvatljiv, a pripadnica ciljane skupine na taj način ostaje na manje od minimalno 6 prihvatljivih krajnjih korisnika pa se i trošak mjesečne potpore i podrške proglašava neprihvatljivim. Dodatno, troškovi mjesečne potpore i podrške za tu pripadnicu ciljane skupine ne udovoljavaju zahtjevima dobrog financijskog upravljanja i ne mogu se smatrati razumnim i opravdanim.

Iz dopisa drugotuženika tužitelju, Klasa: 102-06/22-04/266 od 18. svibnja 2023. vidjeti je da je drugotuženik iz dostavljene dokumentacije uz zahtjev za nadoknadu sredstava broj I. ustanovio da žene pripadnice ciljane skupine ĐC, ŠC, GC, RC, DC, AC, ZC, PC, ŽC, HC, ČC i NC vrše uslugu pomoći i podrške za krajnje korisnike s kojima dijeli isto kućanstvo, pa je trošak plaće za njihov rad za prosinac 2022. proglašen neprihvatljivim. Iz dostavljenih izvješća o radu da je vidljivo da svaka od spomenutih žena, osim GC, čiji je trošak proglašen djelomično prihvatljivim skrbi za ukupno 6 krajnjih korisnika pa je odbijanje krajnjeg korisnika s kojim dijeli kućanstvo s pripadnicom ciljane skupine dovelo do toga da žene ostanu na manje od 5 prihvatljivih krajnjih korisnika čime nije zadovoljen uvjet iz članka 5.1. Posebnih uvjeta. U odnosu na rad KC trošak je proglašen djelomično prihvatljivim jer da iz dostavljenog izvješća o radu proizlazi da je pružala uslugu za ukupno 7 krajnjih korisnika od kojih je jedan član njenog kućanstva.

60. Iz dopisa drugotuženika tužitelju, Klasa: 052-04/23-01/2019 od 19. rujna 2023. vidjeti je da je tužitelj obaviješten o utvrđenoj nepravilnosti odnosno neprihvatljivim troškovima plaće žene pripadnice ciljane skupine OC koja je usluge pružala krajnjem korisniku VC s kojim živi u istom kućanstvu i to u prosincu 2022., siječnju, veljači i ožujku 2023. Nadalje, da je FC u siječnju, veljači i ožujku 2023. pružala usluge IC s kojom živi u istom kućanstvu.

61. Iz uputa za prijavitelje Zaželi – program za zapošljavanje žena – faza III vidjeti je da je svrha otvorenog trajnog poziva realizacija projekata koji imaju za cilj uključivanje žena u nepovoljnom položaju na tržište rada, što ujedno podrazumijeva borbu protiv siromaštva i smanjenje nezaposlenosti te prevenciju prerane institucionalizacije i poboljšavanje kvalitete života krajnjih korisnika osoba u starijoj životnoj dobi i/ili nemoćnih osoba pružajući im podršku u svakodnevnom životu, posebice koji žive u slabije razvijenim područjima i područjima s većom nezaposlenošću. Navedeno je da je operacija u skladu s Europskim i nacionalnim preporukama o unapređenju položaja žena na tržištu rada i zaštite prava žena te prijedlogom Odluke Vijeća EU o smjernicama politike zapošljavanja država članica u kojem se naglasak stavlja na promicanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva jer će se kao sudionice ovih aktivnosti uključivati žene koje su u najnepovoljnijem položaju na tržištu rada te koje će ujedno poboljšati kvalitetu života krajnjih korisnika, a ujedno će se smanjiti i socijalna isključenost obje kategorije. Dakle, kao opći cilj poziva navedeno je omogućavanje pristupa zapošljavanju i tržištu rada ženama pripadnicima ranjivih skupina s naglaskom na slabije razvijena područja i područja s većom nezaposlenosti, a kao specifični cilj osnaženje i unaprijeđene radnog potencijala teže zapošljivih žena te žena s nižom i srednjom razinom obrazovanja zapošljavanjem u lokalnoj zajednici, koje će ublažiti posljedice njihove nezaposlenosti i rizika od siromaštva te ujedno potaknuti socijalnu uključenost te povećati razinu kvalitete života krajnjih korisnika. Ujedno je u tim uputama navedeno da u slučaju ostvarenog mjesečnog rezultata, a taj je da je pripadnica ciljane skupine zaposlena u svrhu pružanja potpore i podrške za najmanje 6 starijih i/ili nemoćnih osoba, uz isporuku ili bez isporuke paketa kućanskih i osnovnih higijenskih potrepština, korisniku se isplaćuju iznosi utvrđeni za pojedinačnu kalendarsku godinu u kojoj je rezultat ostvaren sukladno uvjetima iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

62. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje CC koja je u vrijeme provođenja projekta bila zaposlena kao voditeljica. Izjavila je da je svakoj ženi dodijeljeno 6 krajnjih korisnika starijih od 65 godina ili mlađih, a koji se nisu u mogućnosti brinuti sami za sebe. Projekt da se odvijao na području 266 km[2] u 15 raštrkanih naselja i da je odlučeno žene angažirati kod korisnika u blizini mjesta stanovanja radi postizanja učinkovitosti u radnom vremenu i izbjegavanja troškova putovanja. Izjavila je da nisu upozoreni niti upoznati s time da korisnik ne može brinuti o članu kućanstva već da su to prvi put doznali nakon što je drugotuženik provjerio troškove prema zahtjevu za prvo tromjesečno razdoblje. Izjavila je da se nekoliko djelatnica brinulo o jednom članu kućanstva, a jedna o dva člana kućanstva. Izjavila je da je u projektu sudjelovala žena koja se brinula o nepokretnoj majci, kao i žena čiji je suprug osoba oboljela od dijabetesa, bez udova.

63. Iz naprijed navedenih isprava vidjeti je da je glavni cilj projekta zapošljavanje žena pripadnica ranjivih skupina, te posredno kroz ostvarenje tog cilja, ostvarenje povećanja razine kvalitete života krajnjih korisnika. Međutim, postavlja se pitanje je li postignut cilj projekta onda kada se žene iz ciljane skupine zapošljavaju tako da jedan dio radnog vremena obavljaju rad u svom kućanstvu, obavljajući poslove u svom kućanstvu i obavljajući poslove brige za krajnjeg korisnika, koji je član kućanstva radnice i, kako je to svjedokinja navela, ujedno i osoba povezana brakom ili srodstvom s krajnjim korisnikom, dakle osoba prema kojoj radnica svakako ima obvezu pomagati. Nadalje, iz dostavljenog odgovora na pitanja o projektu objavljenog na internetskoj stranici Europskog socijalnog fonda vidjeti je da je dana uputa da se aktivnosti koje su zadaća pripadnice ciljne skupine ne preklapaju s aktivnostima koje mogu provoditi članovi kućanstva s kojima korisnik živi u zajedničkom kućanstvu. To onda zasigurno podrazumijeva i to da ne može biti financiran bespovratnim sredstvima rad radnice u vlastitom kućanstvu.

64. Nadalje, prema Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje:ZOR) radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično - u daljnjem tekstu: radnik) je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Iz definicije radnika, jasno je da nije rad u smislu ZOR-a, rad koji se obavlja u okviru vlastitog kućanstva, pa prema tome i za sebe, a upravo je svrha ovog projekta obavljanje poslova radnih odnosa od strane pripadnica ciljane skupine. Naime, obavljanje poslova određenih pripadnica ciljane skupine u odnosu na određenog krajnjeg korisnika, člana kućanstva te pripadnice nije se moglo razdvojiti od poslova koje obavljaju u vlastitom kućanstvu za sebe, primjerice održavanje čistoće stambenog prostora, kuhanje obroka, dostava namirnica. Prema tome pružanje usluga članovima kućanstva, a koje ujedno znači i obavljanje poslova u svom kućanstvu, ne može biti rad u smislu stranačkog ugovora. Trošak takvog rada nije razuman, niti opravdan u smislu ispunjenja svrhe projekta. Primjerice, održavanje čistoće stambenog prostora krajnjoj korisnici za koju pojedina žena skrbi predstavlja održavanje čistoće u stambenom prostoru pripadnice ciljane skupine. Nadalje, kuhanje obroka krajnjoj korisnici predstavlja i kuhanje obroka pripadnici ciljane skupine (samoj sebi); dostava namirnica krajnjoj korisnici predstavlja i dostavu namirnica pripadnici ciljne skupine (samoj sebi). Zbog toga što obavljanje poslova u vlastitom kućanstvu nije rad za drugoga, a što je bila svrha ugovora i dodjele bespovratnih sredstava, drugotuženik je odbio smatrati radom onaj rad koji je obavljen u vlastitom kućanstvu. Na taj način su određene pripadnice ciljane skupine obavljale relevantan rad pružajući usluge prema manjem broju korisnika od onog definiranog ugovorom, odnosno prema manje od šest krajnjih korisnika.

65. Dakle, svrha projekta i ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava je poticanje zapošljavanja, odnosno rada žena ranjivih skupina koje zbog određenih razloga ne mogu ostvariti zaposlenje/ugovor o radu samostalno na tržištu rada. Rad se po definiciji obavlja za drugoga, za poslodavca. Rad koji se obavlja u vlastitom kućanstvu radi obavljanja poslova radi brige o članu kućanstva, pa utoliko i brige o samom kućanstvu, nije rad koji se kanilo potaknuti i ostvariti provođenjem projekta i davanjem bespovratnih sredstava.

66. Prema članku 5. stranačkog ugovora neprihvatljiv je izdatak troška rada žene pripadnice ciljane skupine koja uslugu nije isporučila prema minimalno šest krajnjih korisnika.

67. S obzirom na to da određene žene pripadnice ciljane skupine, zbog obavljanja rada u vlastitom kućanstvu, iz naprijed navedenih razloga nisu uslugu isporučile prema minimalno šest krajnjih korisnika, drugotuženik je opravdano odbio nadoknaditi trošak rada tih pripadnica ciljane skupine te trošak tog rada sukladno ugovoru ima obvezu snositi tužitelj.

68. Dakle zaključiti je da nisu ispunjene pretpostavke određene ugovorom, da tuženici naknade trošak rada određenih žena pripadnica ciljane skupine projekta Zaželi posao na području Grada Omiša, niti ostale troškove povezane s tim, pa je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženici plate 61.879,55 sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 11.143,24 EUR od 9. siječnja 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 10. veljače 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 9. ožujka 2023., na iznos od 13.558,80 EUR od 11. travnja 2023., na iznos od 1.129,90 EUR od 9. svibnja 2023. te na iznos od 8.913,89 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate trebalo odbiti.

69.Stoga je o tužiteljevu zahtjevu odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

70. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., 146/2025., dalje: ZPP) te na temelju članka 155. ZPP-a i 163. ZPP-a, imajući na umu vrijednost predmeta spora od 61.879,55 EUR. Tužitelj je izgubio parnicu, pa je dužan naknaditi troškove ovog postupka prvotuženiku, u iznosu određenom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., 107/2025., dalje:Tarifa) .

71. Sud je priznao prvotuženiku kao potrebne za svrhovito vođenje postupka troškove:

- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu koje je održano 31. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu koje je održano 14. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu koje je održano 17. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

72. Stoga je sud prihvatio zahtjev prvotuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR.

73. Sud je odbio zahtjev prvotuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR jer je tražio naknadu troška zastupanja na ročištu

28. travnja 2025. koje nije održano.

74. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci pod točkama II i III.

U Splitu 18. veljače 2026.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetničko društvo Mijoč & Bakić

- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

- U spis